Pokolj nad hrvatskim radnicima u Alžiru

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Pokolj nad hrvatskim radnicima u Alžiru naziv je za pokolj nad dvanaestoricom hrvatskih radnika zagrebačke građevinske tvrtke Hidroelektra niskogradnja u Alžiru, kojega su 14. prosinca 1993. počinili pripadnici alžirske islamističke gerilske skupine Oružane islamske skupine (GIA).

Tijek zbivanja

31. listopada 1993. godine, Oružana islamska skupina izdala je javno upozorenje po kojemu svi nemuslimanski stranci moraju napustiti Alžir unutar jednoga mjeseca, najkasnije do 15. prosinca.

Dan uoči isteka ultimatuma, u utorak, 14. prosinca 1993., u večernjim satima između 20:00 i 21:00 ili 22:00 (po nekim navodima oko 19:30), u radničkom naselju gradilišta derivacijskoga sustava Chiffa-Harbil[1][2] u planinskoj regiji La Chiffa, u okolici naselja Médéa i Tamezguida u južnom Alžiru, upalo je 50-ak naoružanih pripadnika GIA-e u odorama, kroz rupe na žičanoj ogradi. Po svjedočanstvima preživjelih radnika, islamisti su hvatali ljude po barakama (njih ukupno 22) i ubrzo ih sve opkolili usred kampa. Nakon upada, naoružani islamisti vezali su radnike trakama razrezanih plahti, žicama i konopcima, te su ih opljačkali. Ubrzo su počeli izdvajati muslimane od kršćana, pa su prva dvojica bosanskih muslimana prošli provjeru zbog poznavanja molitve Kur'ana na arapskom jeziku. Također su provjeru poznavanja Kur'ana prošla i dvojica Hrvata, kada su shvatili kako će im poznavanje dijela Kur'ana (u odrastanju s muslimanima naučili su jedan dio arapskoga jezika), kao i lažno predstavljanje spasiti život. Jedan od Hrvata, što je radio u kampu kao ekonom, također je pošteđen nakon što su ga tri puta vodili na klanje i vraćali nazad, te kada ga je netko od islamista prepoznao. Ostali radnici, što nisu prošli provjeru, odvedeni su u mračne dijelove gradilišta gdje su ih islamisti pogubili. Dvojica od ostalih odvedenih radnika, Marko Konforta i Goran Matković, preživjeli su smaknuće teško ranjeni.

Islamisti su nakon nekoga vremena napustili kamp prilikom približavanja alžirske vojske kampu. Alžirska vojska spasila je preživjele radnike i ranjene smjestila u bolnicu u glavnom gradu Alžiru[3], gdje ih je zbrinulo osoblje alžirske humanitarne pomoći. Nakon pokolja, po preživjele radnike i dvanaest lijesova odmah je došao tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. Po pisanjima Ružice Šušnjara-Sarić, Sanader je bio vrlo zabrinut i za osoblje veleposlanstva, te se zauzimao za hitnu evakuaciju.[4][5]

Povod

Pokolj se zbio za vrijeme Alžirskoga građanskog rata, kada su se povodom poništavanja prvih alžirskih parlamentarnih izbora zbog moguće pobjede Fronte islamskoga spasa (FIS), njezina ukinuća i uhićenja tisuća pristaša stranke oružano sukobile alžirska narodna vojska i nekoliko islamističkih gerilskih skupina.

Također su tada arapske države bile huškane protiv Republike Hrvatske kao neprijatelja islama zbog Hrvatsko-bošnjačkoga sukoba tijekom Domovinskoga rata, a pokolj se zbio nedugo nakon što je Ejup Ganić, tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posjetio Alžir, i po nekim izvorima, održao ratnohuškački govor protiv Republike Hrvatske.[5]

Žrtve

  • Damir Bosnić Kovačić (* 6. lipnja 1936., Hrvat) iz Metkovića
  • Ivan Ratkić (* 2. travnja 1956., Hrvat) iz Uzdola
  • Jure Šoštarić (* 2. svibnja 1954., Hrvat) iz Našica
  • Nikola Cvitić (* 18. studenoga 1968., Hrvat) iz Jajca
  • Nikola Sundač (* 4. ožujka 1946., Srbin) iz Donjega Javornja
  • Pejo Crnogorac (* 31. listopada 1947., Hrvat) iz Tešnja
  • Ratko Subotić (* 22. rujna 1947., Srbin) iz Teslića
  • Stipo Bijelić (* 16. prosinca 1964., Hrvat) iz Banje Luke
  • Stjepan Gotovac (* 28. veljače 1945., Hrvat) iz Mostara, rođ. u Budišnjoj Ravni[6]
  • Šime Brajković (* 29. ožujka 1955., Hrvat) iz Šibenika
  • Vladimir Car (* 9. studenoga 1931., Hrvat) iz Crikvenice
  • Zoran Vujko (* 22. kolovoza 1960., Hrvat) iz Šibenika[7][2]

Povezani događaj

U noći s 26. na 27. ožujka 1996. godine dogodila se otmica sedmorice francuskih trapista obližnje opatije Majke Božje Atlaške u Tibhirineu, udaljene 4 km zračne linije od radničkoga naselja[8], koje su počinitelji smaknuli 21. svibnja iste godine.

Francuski film O ljudima i bogovima (fr. Des hommes et des dieux), koji tematizira spomenute francuske trapiste, također ukratko prikazuje pokolj nad hrvatskim radnicima.[5]

Poveznice

Vanjske sveze

Izvori

  1. ↑ PDF.png Vladimir Patrčević: Procjena poplavne vode vodotoka Chiffe u Alžiru, u: Hrvatski meteorološki časopis, br. 30, Zagreb, prosinac 1995., str. 101. - 107.
  2. ↑ 2,0 2,1 Slobodna Dalmacija: „Krivac za smrt radnika Hidroelektre osumnjičen za terorizam u Britaniji?”
  3. ↑ Slobodna Dalmacija: „Smrti i odšteta ovijeni šutnjom”
  4. ↑ Večernji list: „Vrat su mi u Alžiru 1993. dvaput prerezali, krv je liptala”
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Jutarnji list: „Preživjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana”
  6. ↑ Pohranjeni prikaz Lijepa Naša Domovina Hrvatska: „Žrtvoslov Hrvata katolika općine Konjic”
  7. ↑ Portal HOP: „Još 1993. godine islamisti su odrubili glave radnicima Hidroelektre samo zato što su kršćani”
  8. ↑ PDF.png Christian de Cherge: Ako prešutimo, vadijsko će kamenje vikati... 22. siječnja 1994., u: Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Kršćanski akademski krug, br. 2, god. V, Zagreb, 22. srpnja 2007., str. 259. - 262.
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Pokolj_nad_hrvatskim_radnicima_u_Alžiru&oldid=55328"