Pokolj nad hrvatskim radnicima u Alžiru
Pokolj nad hrvatskim radnicima u Alžiru je naziv za pokolj nad 12 hrvatskih radnika zagrebačke građevinarske tvrtke Hidroelektra niskogradnja u Alžiru, počinjen 14. prosinca 1993. godine od pripadnika alžirske militantne Oružane islamske skupine (GIA).
Tijek zbivanja
31. listopada 1993. godine, Oružana islamska skupina (GIA) je izdala javno upozorenje po kojemu svi nemuslimanski stranci moraju napustiti Alžir unutar jednog mjeseca, do 15. prosinca.
Dan prije isteka ultimatuma, u utorak, 14. prosinca 1993., u večernjim satima između 20:00 i 21:00 ili 22:00 (po nekim navodima oko 19:30), u radničkom naselju gradilišta derivacijskog sustava Chiffa-Harbil[1][2] u planinskoj regiji La Chiffa, u okolici gradova Médéa i Tamezguida u južnom Alžiru, upalo je 50-ak naoružanih pripadnika GIA-e u odorama, kroz rupe na žičanoj ogradi. Po svjedočanstvima preživjelih radnika, islamisti su hvatali ljude po barakama (njih ukupno 22) i ubrzo ih sve opkolili usred kampa. Nakon upada, naoružani islamisti su vezali radnike vezali trakama razrezanih plahti, žicama i konopcima, te su pljačkali predmete posjedovane od radnika. Ubrzo su počeli izdvajati muslimane od kršćana, pa su prva dvojica bosanskih muslimana prošli provjeru zbog poznavanja molitve Kur'ana na arapskom jeziku. Također su provjeru poznavanja Kur'ana prošla i dvojica Hrvata, kad su shvatili kako će im poznavanje dijela Kur'ana, s obzirom kako su u odrastanju s muslimanima naučili jedan dio arapskog jezika, kao i lažno predstavljanje spasiti život. Jedan od Hrvata što je radio u kampu kao ekonom je pošteđen, nakon što su ga tri puta vodili na klanje i vraćali natrag, te kad ga je netko od pripadnika GIA-e prepoznao. Ostali radnici što nisu prošli provjeru, odvedeni su u mračne dijelove gradilišta gdje su ih islamisti pogubili. Dvojica od ostalih odvedenih radnika, Marko Konforta i Goran Matković, su teže ranjeni preživjeli smaknuće.
Islamisti su nakon nekog vremena napustili kamp prilikom približavanja alžirske vojske kampu. Alžirska vojska je spasila preživjele radnike i ranjene smjestila u bolnicu u glavnom gradu Alžiru[3], gdje ih je zbrinulo osoblje alžirske humanitarne pomoći. Nakon pokolja, po preživjele radnike i dvanaest lijesova je odmah došao tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. Po pisanjima Ružice Šušnjara-Sarić, Sanader je bio vrlo zabrinut i za osoblje veleposlanstva, te kako se zauzimao za hitnu evakuaciju.[4][5]
Povod
Pokolj se zbio za vrijeme Alžirskog građanskog rata, kad su se povodom poništavanja prvih alžirskih saborskih izbora zbog moguće pobjede Fronte islamskog spasa (FIS), njenog ukinuća i uhićenja tisuća pristaša stranke oružano sukobile alžirska narodna vojska i nekoliko islamističkih militantnih skupina.
Također, u to doba su arapske države bile huškane protiv Republike Hrvatske kao neprijatelja islama zbog Hrvatsko-bošnjačkog sukoba tijekom Domovinskog rata, a pokolj se zbio nedugo nakon što je Ejup Ganić, tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posjetio Alžir, i po nekim izvorima, održao ratnohuškački govor protiv Republike Hrvatske.[5]
Žrtve
- Damir Bosnić Kovačić (Velika Gorica, rođ. u Metkoviću)
- Ivan Ratkić (Uzdol)
- Jure Šoštarić (Velika Gorica)
- Nikola Cvitić (Orosavlje)
- Nikola Sundač (Rijeka)
- Pejo Crnogorac (Dugo Selo)
- Ratko Subotić (Teslić)
- Stipo Bijelić (Ivanjska)
- Stjepan Gotovac (Mostar, rođ. u Budišnjoj Ravni[6])
- Šime Brajković (Šibenik)
- Vladimir Car (Crikvenica)
- Zoran Vujko (Šibenik)[2]
U medijima
Francuski film O ljudima i bogovima prati priču o smaknutim francuskim trapistima na misiji, čijem je smaknuću 2 i pol godine ranije prethodio također prikazani pokolj nad hrvatskim radnicima.[5]
Poveznice
Izvori
- ↑ Vladimir Patrčević: Procjena poplavne vode vodotoka Chiffe u Alžiru. Hrvatski meteorološki časopis, br. 30, Zagreb, prosinac 1995., str. 101. - 107.
- ↑ 2,0 2,1 Slobodna Dalmacija: „Krivac za smrt radnika Hidroelektre osumnjičen za terorizam u Britaniji?”
- ↑ Slobodna Dalmacija: „Smrti i odšteta ovijeni šutnjom”
- ↑ Večernji list: „Vrat su mi u Alžiru 1993. dvaput prerezali, krv je liptala”
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Jutarnji list: „Preživjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana”
- ↑ Lijepa Naša Domovina Hrvatska: „Žrtvoslov Hrvata katolika općine Konjic”