Pradinarski Prediliri

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Pradinarski Prediliri (prapoviestna plemena u nas od II. tisuć. pr.Kr.): - Izim klasičnih ilirskih plemena koja su bila manjeviše poznata u antičko doba rimskih osvajanja od istočnog Jadrana do Panonije, postoje još stariji oskudni zapisi o ponekim ranijim plemenima, koja potom u rimsko doba uglavnom više nisu postojala duž iztočnog Jadrana. Ova rana primorska praplemena od Istre do srednje Dalmacije su po imenu najstariji poznati stanovnici na današnjem hrvatskom ozemlju.

Pokazatelji Predilira

Za ranije postojanje inih plemena Predilira na današnjem hrvatskom ozemlju već u brončano doba II. tisućljeća pr.Kr. i Prailira u rano željezno doba do 4. stoljeća pr.Kr., postoji bar pet različitih i nezavisnih pokazatelja:

Ranogrčki zapisi

Najraniji fenički i starogrčki pomorci do polovice I. tisućljeća pr.Kr. su duž istočnog Jadrana upoznali po imenu barem desetak raznih prapovijesnih i ranoantičkih plemena, koja potom tu više nisu živjela u klasično doba rimskih osvajanja i to su jedini izravni i poimenični rani podatci za ta praplemena kod nas.

Izkustva tih ranih moreplovaca su potom prikupili grčki putopisci u obliku pomorskih peljara za kasnije grčke trgovce na Jadranu, a najpoznatiji medju njima s najviše navoda o našim praplemenima su Skylax Karyadenos (tzv. Pseudo-Scylax: "Periplous", god. 338.- 335. pr.Kr.) i Theopompos (oko god. 380. pr.Kr.).

Ini kasni pokazatelji

  • Kasnije u klasično doba, Rimljani tek iz usmene predaje osvojenih ilirskih plemena daju nejasne i oskudne indicije o nekim ranijim prastanovnicima npr. u Istri i Dalmaciji.
  • Po obilnim i specifičnim arheonalazima, Alojz Benac i Borivoj Čović su za dinarsko ozemlje prije klasičnih Ilira iz antičkog doba rekonstruirali još dvije ranije kulturne faze: prapovijesni Prailiri iz ranoga željeznog doba i prethistorijski Prediliri još iz brončanog doba.

Prajezični relikti

Potom su u novije doba, poredbenom filološkom analizom etimologije arhaizama iz novih rječnika bodulskog cakavizma na istočnojadranskoj obali i otocima još nadjeni mogući jezični pokazatelji u istom smislu.

Uz jasan predslavensko-neromanski leksički substrat koji obuhvaća 10-17% cakavizma, u pripadnim rječnicima se još zapaža i manji najraniji temeljni predsloj neindoeuropskih relikata koji obuhvaća po 1%-6% tih rječnika, a pripadne rieči su uglavnom bliske izoliranom etrurskomu i baskijskom jeziku, pa su vjerojatno očuvane iz najranije asimilirane baštine tih predilirskih plemena.

Biogenetsko naslieđe

Najnoviji pokazatelj u istom smjeru su i moderne biogenetske analize. Njima je kod Hrvata nadjen najmladji (srednjovjekovni ?) prosloj doseljenog slavenskog haplotipa R1a (Eu19) koji obuhvaća oko 1/4 Hrvata (23-29%) i na sjeverozapadu oko Kvarnera preko 1/3 uzoraka.

Uz njega je tu najveći i dominantni genski substrat domaćega dinarskog haplotipa I1b (Eu7) u polovici Hrvata (45-48%) i na južnim otocima do 3/4 uzoraka, koji je kod nas većinom povezan s antičkim Ilirima. Uz ta dva glavna tipa su osobito na Kvarneru, s manjim udjelom nadjeni i drugi reliktni genski tipovi koji upućuju na moguće postojanje kod nas ranijih neilirskih i predilirskih populacija.

Praplemena iztočnog Jadrana

Ta najranija imenom poznata predrimska praplemena sadanje jugozapadne Hrvatske uz Jadran su ranoistarski Rundicti i Fecusses, pa prapovjesni ranokvarnerski Hythmeti, ter Bullini, Hylaei, Mannii, Ismenoi u srednjoj Dalmaciji.

Rani južni Panonci

Naprotiv za panonski dio sjeverne Hrvatske, od prapoviesti pa sve do 7. stoljeća pr.Kr. poimence nisu poznati nikakvi slični navodi i tek u 7.st. prvo se u ranogrčkim i staroperzijskim zapisima tamo spominje južna Panonija (= Slavonija + Vojvodina) s ranoiranskim imenom Pendanaya.

Potom se na starogrčkom još navodi u 6.st. pr.Kr. prvi panonski grad Segeste (potom antička Segestica i zatim rimska Siscia), ter njegovi prvi gradjani Segestani. Tek zatim je od 5.st. pr.Kr. na grčkomu pismeno poznat i drugi panonski grad Syrmion (kasnija Mitrovica).

Istarski Prailiri

U Istri se već prije klasičnih antičkih Histra spominju dva ranoantička praplemena, koja su potvrdjena i u kasnijim rimskim zapisima:

  • Rhundicti su živjeli u ranoj antici po sjevernoj Istri oko Ćićarije,
  • Fecusses su zabilježeni iz rane unutrašnjosti srednje Istre.

Kvarner: predilirski Hytmeti

Na iztočnom Kvarneru prije klasičnih Liburna, tj. na ranom otoku Krku, pa oko Vinodola i sjevernog Velebita rani grčki moreplovci i potom Rimljani spominju kao nastarije prapleme Hythmites (Hythmethoi). Njihovi mogući jezični tragovi vidljivi su i u arhajskom govoru "Gan-Veyan" kod staraca iz nutarnjih brdskih sela na otoku Krku, u čijem rječniku je dosad nazočno do 6% reliktnih neindoeuropskih riječi koje su većinom blizke i poneke identične s predromanskim riečima iz etrurskoga i baskijskog jezika.

Uz te jezične indicije, za prapoviestne Hythmete je iz ranoantičkih zapisa bar donekle poznat i društveni uztroj koji je bio sličan kasnijim Liburnima (dekapolija), pa je ovo prapleme kod nas iz prapoviesti dosad razmjerno najbolje poznato i najsigurnije potvrdjeno. Ovi prapoviestni Hythmeti su najvjerojatnije bili i prvi graditelji megalitnih zidina oko ranoga grada Krka: vidi o tomu još pobliže Kuraktike, prvi pra-Krk.

Dalmatinski Prailiri

Dalje na jugoiztoku za primorsku obalu Dalmacije, prvi fenički i starogrčki moreplovci iz rane antike spominju najranija praplemena pod heleniziranim imenima kao Bullini, Hylaei, Mannii, Ismenoi i još neke ine prije doselidbe klasičnih Delmata u 4. stoljeću.

Izim tih golih etnoplemenskih imena i njihova približnog smještaja negdje oko srednje Dalmacije, ostali podatci o njima dosad uglavnom nisu poznati. Nakon doselidbe ratobornih Dalmata iz dinarskog zaledja od 4. stoljeća pr. Kr. su ova ranija plemena uglavnom nestala, bilo da su dielom uništena ili asimilirana medju obalne Dalmate.

Južnojadranski Pelašti

Izim tih gornjih Prailira i Predilira uz sjeverni i srednji Jadran, na južnodalmatskim otocima i južnijem primorju tj. pripližno na jugoiztoku od kasnijeg Dubrovnika južnije od ušća Neretve, ranoantički izvori Feničana i ranih Grka spominju još i plemensku etnogrupu Pelašte (grč. Pelasgoi, fen. Peleštim).

Ovi rani Pelašti su potom pri velikoj selidbi "pomorskih naroda" oko 11. stoljeća pr.Kr. većinom odselili dalje na jugoiztok preko iztočnog Sredozemlja i konačno se većinom naselili u klasičnoj kasnoantičkoj Palestini koja je po njima dobila ime. U njihovoj bivšoj pradomovini na jugoiztoku Jadrana (sad Crna Gora i Albanija) potom ih uglavnom zamjenjuju kasnije naseljeni južniji Iliri i klasični Grci.

Literatura

  • Skylax Kariadenos (Pseudo-Scylax): Periplous, 338-335 pr.Kr.
  • B. Čović: Od Butmira do Ilira. Veselin Masleša, Sarajevo 1976.
  • A. Benac: Prediliri, Protoiliri, Prailiri (neki novi aspekti). Balcanica 8, Beograd 1977.
  • M. Guštin, D. Božič, L. Bakarić: Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije. Narodni muzej Ljubljana i arheološki muzej Zagreb, 1984.
  • M. Yoshamya: Gan-Veyan (rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna). Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, 2. izdanje, Zagreb 2005.

Poveznice

Referenca

Almost loaded and condensed from Croatian WikiSlavia (then partly copied in Croatian Wikipedia by GNU license).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Pradinarski_Prediliri&oldid=45861"