Protunjemstvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Protunjemstvo ili germanofobija (njem. Deutschfeindlichkeit, Antideutsche), u sociološkom smislu, ideološko-svjetonazorski je motivirana samomržnja, mržnja i patološka odbojnost prema njemačkom narodu, njemačkoj državi i njemstvu, dok je to u geopolitičkom smislu oblik oštroga neslaganja s njemačkim interesima i težnje s ciljem ugrozbe opstojnosti suvereniteta njemačke države i poricanja smislenosti postojanja njemačkoga naroda i njemstva.

Svjetonazor

Protunjemačko gibanje ističe se po patološkoj mržnji i nasilnoj borbi protiv njemačkoga nacionalizma, protiv njemačkoga naroda kao samoga živućeg ljudskog bića i njemačke države, kao i po procionističkim stavovima kroz zalaganje za bezuvjetnu solidarnost s politikom izraelske države i židovskoga naroda. U Njemačkoj se protunjemstvo obično očituje kod lijevo-liberalnih i krajnje ljevičarskih skupina, što njemačko domoljublje i svaku ljubav prema njemstvu vezuju isključivo uz nacionalsocijalizam, te ih doživljavaju kao nacionalizam u negativnom, politički podobnom smislu.

Pregled

U antičkom dobu postojala je utvrđena granica (limes) između Rimskoga Carstva i Velike Germanije, što je s rimske strane gledišta predstavljala graničnu crtu između barbarstva i civilizacije. Također je bila otvoreno određena kao „protugermanski zaštitni zid”, ali još nije bila obilježena napadačkim ideološkim neprijateljskim stavom osobitim prema Germaniji, nego strateškom sastavnicom rimske imperijalističke i univerzalistički usmjerene politike.

Tek nakon ujedinjenja 1871. godine, njemački je narod (osim Austrije i ostalih manjih dijelova Njemačke) unutar Njemačkoga Carstva bio na raspolaganju kao opipljiva meta za neprijatelja. Povezanost s Njemačko-francuskim ratom dovela je do prikladne francuske ratne promidžbe, čije okolnosti i odnosi to opisuju kao njemačko-francusko krvno neprijateljstvo.

Najkasnije nakon 1872. godine, u Ujedinjenom Kraljevstvu pojavljuju se protunjemačke struje. Britanci su s političkoga i gospodarskog stajališta bili zanimani za slabljenje njemačkoga naroda. Pred pozadinom društvenih darwinističkih ideja, britanski prirodoslovac Peter Chalmers Mitchell iskazao je neophodnost za borbu protiv Njemačke, u obliku latinskoga izraza Germania est delenda („Njemačka mora biti razorena”)[1]. U Prvom i Drugom svjetskom ratu postojala je ratna promidžba povezana s protunjemstvom.

Suvremeni protunjemački stavovi posljedica su savezničkoga „preodgoja” i sustavne protunjemačke promidžbe, kao i utjecaja političkih struktura Njemačke Demokratske Republike na krajnje ljevičarske organizacije u Zapadnoj Njemačkoj tijekom 1970-ih, što su težnju za državnim jedinstvom njemačkoga naroda shvaćale kao ozbiljnu prijetnju opstanku svoje komunističke države.

Protunjemstvo u Hrvatskoj

U hrvatskom etničkom prostoru, protunjemstvo se uglavnom očituje u obliku mržnje prema svemu što izravno predstavlja ili je povezano s nacionalsocijalizmom i Trećim Reichom. Također je, ali u manjoj mjeri nazočno i opće protunjemstvo.

Poratni partizanski zločini nad Nijemcima

Također vidjeti: Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas

U napadima partizana na njemačka naselja u Hrvatskoj od 1941. do 1944. godine, umoreno je oko 1.500 civila. Od listopada 1944. do lipnja 1945. godine, strijeljano je ili na neki drugi način umoreno oko 9.500 muškaraca i žena.[2] Krajem 1944. godine, oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca deportirano je u Sovjetski Savez. S iznimkom od oko 8.000 ljudi, oko preostalih 170.000 etničkih njemačkih civila (od djece do starijih osoba) bilo je u dobu od 1945. do 1948. godine protjerano u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca podleglo je bolestima, gladi i ostalim nevoljama. Od ukupno oko 64.000 žrtava u Jugoslaviji u dobu od 1941. do 1948., dokumentirano je oko 40.000 ljudi imenom i prezimenom.[2] Mirko Tepavac, istaknuti partizanski i komunistički predstavnik za Banat, osobno je napisao kako je jugoslavenska vlada „pobjednički samozadovoljno” izvela pogrom i rodoumorstvo nad njemačkom manjinom nakon rata. Neki od istaknutih poratnih logora za Nijemce bili su Velika Pisanica, Josipovac, Valpovo, i ostali. Broj Nijemaca u Hrvatskoj smanjen je s 98.990 (1931.) na samo 10.114 pripadnika (1948.), čime je ostao jedino jedan od deset Nijemaca.[3]

Povezanost s protuhrvatstvom

Protunjemstvo je u određenoj mjeri i po svojim osobinama srodno s protuhrvatstvom, te je kao ljevičarsko svjetonazorsko gibanje također protuhrvatski raspoloženo, uglavnom zbog Nezavisne Države Hrvatske i njezinih sveza s Trećim Reichom.

Kao suvremeni primjer protuhrvatstva protunjemačkih skupina, istaknuto je njihovo zalaganje protiv NATO-va bombardiranja SR Jugoslavije 1999. godine, ocijenivši ga kao ponavljanje događaja iz Drugoga svjetskog rata, u kojemu je „Jugoslavija postala žrtva njemačke agresije”, zbog čega se gibanje zalagalo za bezuvjetnu solidarnost s vlašću Slobodana Miloševića. Za vrijeme Domovinskoga rata, navedena gibanja nisu prosvjedovala protiv napada zbog ideološkoga shvaćanja SFR Jugoslavije kao njihova ideala.

Poveznice

Izvori

  1. ↑ PDF.png Peter Chalmers Mitchell: A Biological View of English Foreign Policy, u: The Saturday Review, London, veljača 1896.
  2. ↑ 2,0 2,1 PDF.png Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948., Die Station eines Volkermordes, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1998. (hrvatski prijevod: Denis Detling)
  3. ↑ Vojska.net: „Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.” (engleska inačica)
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Protunjemstvo&oldid=55012"