Protunjemstvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Protunjemstvo ili germanofobija (njem. Deutschfeindlichkeit, Antideutsche) je, u sociološkom smislu, ideološko-svjetonazorski motivirana samomržnja, mržnja i patološka odbojnost prema njemačkom narodu, njemačkoj državi i njemstvu, dok je to, u geopolitičkom smislu, oblik oštrog neslaganja s njemačkim interesima te težnje s ciljom ugroze opstojnosti suvereniteta njemačke države i poricanja smislenosti postojanja njemačkog naroda i njemstva.

Svjetonazor

Protunjemačko gibanje se ističe po patološkoj mržnji i nasilnoj borbi protiv njemačkog nacionalizma, protiv njemačkog naroda kao samog živućeg ljudskog bića i njemačke države, kao i po pro-cionističkim stavovima kroz zalaganje za bezuvjetnu solidarnost s politikom Izraela i židovskog naroda. U Njemačkoj, protunjemstvo obično proizlazi od lijevo-liberalnih i ekstremno-ljevičarskih skupina, što njemačko domoljublje i svaku ljubav prema njemstvu vezuju isključivo uz nacionalsocijalizam, te ih doživljavaju kao nacionalizam u negativnom politički podobnom smislu.

Pregled

U antičkom dobu je postojala utvrđena granica (limes) između Rimskog Carstva i Velike Germanije, što je s rimske strane gledišta predstavljala graničnu crtu između barbarstva i civilizacije. Također je bila otvoreno određena kao „protugermanski zaštitni zid”, no još nije bila obilježena napadačkim ideološkim neprijateljskim stavom osobitim prema Germaniji, nego strateškom sastavnicom rimske imperijalističke i univerzalistički usmjerene politike.

Tek nakon ujedinjenja 1871. godine, njemački narod je (osim Austrije i inih manjih dijelova Njemačke) unutar Njemačkog Carstva bio na raspolaganju kao opipljiva meta za neprijatelja. Povezanost s Njemačko-francuskim ratom je dovela do prikladne francuske ratne promidžbe, čije okolnosti i odnosi to opisuju kao njemačko-francusko krvno neprijateljstvo.

Najkasnije nakon 1872. godine, u Ujedinjenom Kraljevstvu se pojavljuju protunjemačke struje. Britanci su s političkog i gospodarskog stajališta bili zanimani za slabljenje njemačkog naroda. Pred pozadinom društvenih darwinističkih ideja, britanski prirodoslovac Peter Chalmers Mitchell je objavio neophodnost za zatiranjem Njemačke (Germania est delenda„Njemačka mora biti razorena”). U Prvom i Drugom svjetskom ratu je postojala ratna promidžba povezana s protunjemstvom.

Suvremeni protunjemački stavovi su posljedica savezničke „ponovne naobrazbe” i sustavne protunjemačke promidžbe, kao i utjecaja političkih struktura Njemačke Demokratske Republike na ekstremne ljevičarske organizacije u Zapadnoj Njemačkoj tijekom 1970-ih, što su težnju za državnim jedinstvom njemačkog naroda shvaćale kao ozbiljnu prijetnju opstanku svoje komunističke države.

Protunjemstvo u hrvatskom etničkom prostoru

U Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, protunjemstvo se uglavnom manifestira u obliku mržnje prema svemu što izravno predstavlja ili je povezano s nacionalsocijalizmom i Trećim Reichom. Također je, ali u manjoj mjeri nazočno i opće protunjemstvo.

Poratni partizanski zločini nad Nijemcima

Također vidjeti: Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas

U napadima partizana na njemačka naselja u Hrvatskoj od 1941. do 1944. godine, umoreno je oko 1.500 civila. U doba od listopada 1944. do lipnja 1945. godine, strijeljano je ili na neki ini način umoreno oko 9.500 muškaraca i žena.[1] Krajem 1944. godine, oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca je deportirano u Sovjetski Savez. S iznimkom od oko 8.000 ljudi, oko preostalih 170.000 etničkih njemačkih civila (od djece do starijih osoba) je u doba od 1945. do 1948. godine bilo protjerano u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca je podleglo bolestima, gladi i inim nevoljama. Od ukupno oko 64.000 žrtava u Jugoslaviji u doba od 1941. do 1948., oko 40.000 je dokumentirano imenom i prezimenom.[1] Mirko Tepavac, istaknuti partizanski i komunistički predstavnik za Banat, osobno je napisao kako je jugoslavenska vlada „pobjednički samozadovoljno” izvršila pogrom i rodoumorstvo nad njemačkom manjinom nakon rata. Neki od istaknutih poratnih logora za Nijemce su bili: Velika Pisanica, Josipovac, Valpovo, i ini. Nijemci u Hrvatskoj su smanjeni s 98.990 pripadnika po popisu pučanstva 1931. godine na samo 10.114 1948. godine, čime je ostao jedino 1 od 10 Nijemaca.[2]

Povezanost s protuhrvatstvom

Protunjemstvo je u određenoj mjeri i po svojim osobinama srodno s protuhrvatstvom, te je kao ljevičarsko svjetonazorsko gibanje također protuhrvatski raspoloženo, uglavnom zbog Nezavisne Države Hrvatske i njenih veza s Trećim Reichom.

Kao suvremeni primjer protuhrvatstva protunjemačkih skupina, istaknuto je njihovo zalaganje protiv NATO-vog bombardiranja SR Jugoslavije 1999. godine, ocijenivši ga kao ponavljanje događaja iz Drugog svjetskog rata, u kojemu je „Jugoslavija postala žrtva njemačke agresije”, zbog čega se gibanje zalagalo za bezuvjetnu solidarnost s vlašću Slobodana Miloševića. Tijekom Domovinskog rata, navedena gibanja nisu prosvjedovala protiv napada zbog ideološkog shvaćanja SFR Jugoslavije kao njihovog ideala.

Poveznice

Izvori