Sjevernohrvatska glagoljica

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Sjevernohrvatska glagoljica (hrvatska glagoljica iz Slavonije i Medjimurja): Sve do godine 1992. se kod nas većinom mislilo kako bi glagoljica navodno bila nazočna samo u jugozapadnim primorskim krajevima Hrvatske, a onda se došlo do glagoljskih natpisa u slavonskim crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se ranije zamalo ništa nije znalo. To su više većih glagoljskih nadpisa na crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčiću, pa kraći i nejasni u još nekima, čime se došlo do spoznaje kako je i srednjovjeka Slavonija bila područje gdje je bila nazočna glagoljica. Konačno su odnedavna ruski i magjarski paleografi potvrdili, kako se glagoljicom pisalo i na krajnjem sjeveru Hrvatske u Medjimurju barem u 16. i 17. stoljeću, gdje su tada isto tiskane i glagoljske knjige.

Summary

Glagolitsa in northern Croatia (Glagolitic script in Slavonian plain and Drava valley): Glagolitic alphabet also known as Glagolitsa, is the oldest surely known Slavic alphabet. The name was not coined until some centuries after its creation, and comes from the Old Slavic glagolъ "utterance" (also the origin of the Slavic name for the letter G). The verb glagoliti means "to speak". It has been conjectured that the name glagolitsa developed in Croatia around the 14th century and was derived from the word glagolaty, applied to adherents of the liturgy in Slavonic. Up to 1980ies, it was believed that Glagolitsa in medieval Croatia was present in the southwestern coastal areas only. But from 1992, followed some new discoveries of Glagolitic inscriptions in churches along the Orljava river in Slavonia, totally changed the picture, showing that use of Glagolitic alphabet was spread also in Slavonia: churches in Brodski Drenovac, Lovčić and some others. Then lastly one discovered also Glagolitic texts in the northermost Croatian county of Medjimurje at upper Drava valley. During 16th/17th century, the Croatian princes Zrinski and Frangipani had also an Glagolitic printing-house in northernmost Croatia i.e. at Čakovec town.

Općenito o glagoljici

Glagoljica je ranohrvatsko i staroslavensko pismo oblikovano do sredine 9. st. (a vjerojatno i ranije), koje se u hrvatskim krajevima osobito na Kvarneru zadržalo sve do 19. st. Već početkom 16. st. sve ju više potiskuje latinica osobito u Dalmaciji. Auktorima ovog pisma jugoslavisti smatraju bizantske redovnike iz Soluna, braću Sv. Ćirila i Metoda. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi grčkog pisma i jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna je sastavio neko prilagodeno pismo i prevodio crkvene knjige.

Novogorodski svećenik Upyr Lihi 1047. godine je zapisao u svojim Proročkim knjigama s tumačenjem sintagmu, kako su knjige prepisane iz kurilovice. Kako su su same te knjige napisane na ćirilici, to bi se naziv kurilovica navodno odnosio na glagoljicu. U dubrovačkim dokumentima iz 15. i 16. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice. Također i Poljičani svoju bosančicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti. Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati što znači "govoriti". Na obredima je tekstove čitao svećenik glagoljaš, a sam termin glagoljski poznat je još iz 16. stoljeća, premda je ime za glagoljicu prošireno tek do 19. stoljeća. U doba Jugoslavije, zbog zajedničkog bratstva-jedinstva je rana glagoljica ideološki morala biti istodobna i slična sa ćirilicom.

Glagoljica se nalazi u dva glavna oblika: obla ili bugarska glagoljica i uglata ili hrvatska glagoljica. U Jugoslaviji se tvrdilo kako je oblikovanje teklo od oble preko poluoble do uglate, no pitanje prvenstva vrste glagoljice još nije sigurno odredjeno. Na našim je prostorima prvotna glagoljica postala uglatom, stoga se često naziva i hrvatskom glagoljicom. Najpoznatiji hrvatski glagoljaški spomenik tj. Bašćanska ploča, pokazuje umjerenu poluoblost. Prva poznata knjiga tiskana našom glagoljicom jest Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483., koji je tiskan u Kosinju u Lici pa se obično naziva i Kosinjski misal. Glagoljično pismo se naziva azbuka zbog početnih dvaju grafema imenom az i buki.

Prostor naše glagoljice

Na srednjemu i istočnom Balkanu je ćirilica do 12. stoljeća posve istisnula okruglu glagoljicu, najviše zbog utjecaja grčke pravoslavne crkve. Na zapadu se glagoljica održala pod zaštitom Rima sve do početka 20. stoljeća i pritom se razvila spomenuta hrvatska inačica, uglata glagoljica. Uglata glagoljica je specifični hrvatski oblik klasične glagoljice. Nalazi se u Hrvatskoj počev od 12. st., a najčešća je u primorskim krajevima: Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i Kvarnerski otoci (najviše Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, pa čak do Međimurja i Slavonije:

  • Najzapadnija glagoljica: najzapadnije se nalaze brojni glagoljični tekstovi na poluotoku Istri, odakle se dalje još obilno nastavljaju u Kvarneru, pa manje u Pokušju, Lici i Dalmaciji.
  • Najjužnija sigurna hrvatska glagoljica se rjedje nalazi u Boki Kotorskoj, npr. uz crkvu Sv. Tripuna u Kotoru.
  • Najistočnija hrvatska glagoljica iz 12.- 15. stoljeća je odnedavno nadjena iz 1990tih godina na više mjesta u Slavoniji, a glavna i najveća nalazišta su Lovičić i Slavonski Drenovac.
  • Najsjevernija hrvatska glagoljica su tiskani tekstovi od 16. i 17. st. u Medjimurju iz Nedelišča i Čakovca.

Glagoljica slavonskih Šokaca

Slavonska glagoljica: Već je Rudolf Strohal 1912. po analogiji i oskudnim pokazateljima zaključio kako je prije provale Turaka kroz srednji vijek do godine 1526. Slavonija bila pretežno glagoljaška, što su noviji materialni arheonalazi dosad i potvrdili. Smatra se kako je glagoljicu u Slavoniji uveo (ili bar proširio) slavonski ban i kasniji hrvatski kralj Dmitar Zvonimir. U panonskoj Hrvatskoj sjeverno od Save, glavno je područje gdje su nedavno potvrdjeni sigurni nalazi izvornih glagoljskih grafita u par srednjovjekih crkvica južne Slavonije, baš na arhaičnom govornom području staroikavskih Šokaca, a potječu od 12.- 15. stoljeća: najveći su ti grafiti iz crkvice Sv.Martina u Lovčiću kod Požege i Sv. Dimitra u Brodskom Drenovcu koje obje spadaju u župu Bučje. Ini manji glagoljski nadpisi ovdje su još poznati npr. kod Novske, kod Gradiške, itd. Ovo pokazuje iskonske veze šokačke Slavonije s primorskim glagoljašima jugozapadne Hrvatske, - jer su ini štokavski ikavci u Bosni tada uglavnom rabili drugačiju bosančicu.

Sv. Martin kod Požege

Srednjovjeka kapelica Sv. Martina kod Požege sadrži ukupno 3 glagoljična grafita s velim slovima do 5cm, većinom uklopljena u zidne freske koje su dijelomn oštećene od vlage i proteklog tisućljeća. Na na najdužemu dvorednom grafitu s ligaturama je prepoznatljiv fragmentarni nadpis s glagoljičnim imenom pripadnog svetca Sv. Martina. Po stilu su ovi glagoljski grafiti najsličniji Humskoj i Bašćanskoj ploči, pa se zato procjenjuje kako vjerojatno potječu od 12. do 14. stoljeća: Dakle ovi grafiti tu nisu istodobni ni slučajno-osamljeni, nego u rasponu bar kroz tri stoljeća i pisani su od različitih pisaca, što upućuje kako je ovdje glagoljica bila u višestoljetnoj uporabi.

Sv. Dimitar u Drenovcu

Kapela Sv. Dimitra u Brodskom Drenovcu sadrži na zidu 8 vjerojatno mladjih glagoljskih grafita iz 13./15. st., koje je dijelom proučio ugledni stručnjak za primorsku glagoljicu, dr. Branko Fučić. Izim toga su tu na portalu i kamenim temeljima oko crkvice zatim uočeni još i kraći već oštećeni tragovi inih nečitkih glagoljskih nadpisa. Najduži petoredni nadpis slovima preko 4cm je dijelom čitljiv kao: U DRYeNOVYeCE TO E PISA BRT RYeČIĆ (Ye = jat), što bi u prijevodu na današnji hrvatski glasilo: "U Drinovcu to je pisa br(a)t Ričić", tj. označeno je mjesto (danas Drenovac) i prezime pisca (Ričić). U doba turskih provala preko Slavonije je ova crkva dijelom zapaljena u 15. st., kada su ovi glagoljski zapisi bili oštećeni, ali su ipak dijelom očuvani ispod naknadne žbuke.

Okolne kraće glagoljice

Izim tih dužih i brojnih glagoljskih zapisa u srednjovjekim crkvicama Sv. Dimitra i Sv. Martina, u širjoj okolici srednje i južne Slavonije je poznato još par inih kraćih pojedinih nadpisa na srednjovjekoj glagoljici, koji su prije tih većih i višestrukih glagoljskih grafita (Sv.Martin i Sv.Dimitar) ranije još smatrani dvojbenima i nevjerojatnima: Benediktinska opatija Sv.Mihaela u Rudinama podno Psunja, pa iz gradine Subocka kod Novske i Kijevci kod Gradiške, Mitrovac na Orljavi, itd. Npr. Josip Horvat i Ivan Kukuljević sakcinski navode iz gradine Subocka glagoljaki nadpis iz god. 1095. (kasnije u Jugoslaviji ukraden), koji glasi: "počiva vod Bu(di)mir sin (Pri)bibla Sudemi(rova) 1095".

Medjimurska glagoljica

Izim tih glavnih i brojnijih glagoljskih zapisa iz južne Slavonije, malobrojni kraći glagoljski tekstovi su dosad poznati iz srednjeg vijeka takodjer i u Medjimurju. Odande je najstariji medjimurski tekst na glagoljici iz glagoljaške mise, koji je tiskan god. 1573. u glagoljskoj tiskari iz medjimurskog Nedelišča. Od toga je u Magjarskom nacionalnom muzeju u Budimpešti očuvana jedna stranica iz glagoljaške knjige u 2 dobro čitljiva fragmenta.

Glagoljica Zrinskih-Frankopana

U doba hrvatskih banova Zrinskih i Frankopana iz 16./17. stoljeća, koji su vladali u autonomnoj Hrvatskoj Banovini pod Austrougarskim carstvom na polovici današnje Hrvatske od Istre i Kvarnera sve do Podravine i Medjimurja, imali su više hrvatskih tiskara npr. u Istri, Ozlju i Čakovcu, koje su uz latinične knjige još tiskale i na glagoljici. Ove tiskarske djelatnosti su uglavnom prestale nakon glavosjeka zadnjih Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu (Wiener-Neustadt). Sve navedeno upućuje na veliko prostranatvo srednjovjeke hrvatske glagoljice, od Istre do Boke Kotorske i na sjeveru do Slavonije i Medjimurja.

Literatura

  • Milan Paun 2004: Glagoljski natpisi u Brodskom Drenovcu i Lovčićima (Glagolitic inscriptions in Brodski Drenovac and Lovcic), Scrinia Slavonica 4: 117 - 131.
  • Glagoljaška baština u Slavonskom Kobašu, Slavonskobrodska televizija, 25. veljače 2007.
  • Discovering the Glagolitic Script of Croatia: Exhibition in Trinity College Library (Long Room), Zagreb, 2000, 36.
  • The Budapest Glagolitic Fragments. Országos Széchényi Könyvtár, MS Duod. Eccl. Slav. 2, 19-21 August 1999, Sofia.
  • Milka Lukić 1998: Uvod u problematiku glagoljaštva u Slavoniji. Jezikoslovlje sv. 1: 80 - 88.
  • Marko Japundžić: Hrvatska glagoljica, izd. Hrvatska uzdanica, Zagreb 1998.
  • Z. Uzelac 1997: Putujući Slavonijom - Novo otkriće Rudine. Časopis za popularizaciju Slavonije, br. 16-17, swtr. 38, siječanj/svibanj 1997.
  • Ilija Martinović 1995: Slava va višnjih Bogu - o glagoljici, bosančici oi starohrvatskom jeziku. Godišnjak ogranka Matice hrvatske za 1995: str. 133-164, Vinkovci.
  • Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, 148 str., Zagreb 1995.
  • Lea-Katharina Steller: A glagolita írás, u: B.Virághalmy, Lea: Paleográfiai kalandozások, Szentendre, 1995. ISBN 9634509223
  • Johannes Reinhart & Anatolij Arkad’evič Turilov 1990: “Будапештский глаголический отрывок: древнейший славянский список Жития Симеона Столпника ”, Slovo 39-40 (1989-1990), 37-44.
  • Valentin Putanec 1977: Prva pojava natpisne glagoljice iz 11.- 12. stoljeća na području sjeverne Hrvatske. Vjesnik Muzeja Požeške kotline, sv. 1: 70 - 71, Slavonska Požega.
  • Király Péter 1955: Das Budapester glagolitische Fragment, Studia Slavica I/4: 313-332.
  • Rudolf Strohal 1912: Kratki osvrt na hrvatsku glagoljsku knjigu.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original condensed compilation, enlarged and elaborated by GNU license from WikiSlavia, Wikinfo and other new sources.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Sjevernohrvatska_glagoljica&oldid=35106"