Sv. Nikola Tavelić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Nikola Tavelić (Tavilić)
Sv. Nikola Tavelić pored lomače, s raspelom u ruci
Sv. Nikola Tavelić pored lomače, s raspelom u ruci
Franjevac, misionar i mučenik
Rođenje oko 1340.
Velim ili Šibenik,
Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo
Smrt 14. studenog 1391.
Jeruzalem, Mamelučki Sultanat
Blaženik/-ca 1889. (Lav XIII.)
Svetac/-ica 21. lipnja 1970. (Pavao IV.)
Štovanje
Štovatelji Katolička Crkva
Spomendan 14. studenog
Simboli Franjevački habit, palma, lomača
Svetišta Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića u Šibeniku
Zaštitništvo
Zaštitnik/-ca
Hrvatski narod, progonjeni vjernici
Naselja, ozemlja, države
Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Zanimanja
Svećenici, duhovnici

Sv. Nikola Tavelić/Tavilić (Velim ili Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. studenog 1391.) je bio hrvatski franjevački svećenik i mučenik, te je hrvatski katolički svetac.

Životopis

Sv. Nikola Tavelić je rođen oko 1340. godine u hrvatskoj plemićkoj obitelji Tavilić. Brojni izvori, uključujući i Rimski martirologij, navode Šibenik kao njegovo rodno mjesto, a neki izvori navode Velim kod Stankovaca. Premda je Tavilić izvorni i ispravni oblik njegovog prezimena potvrđen u više starijih izvora, drugi oblik Tavelić je postao zakonitim s njegovom kanonizacijom.[1]

Franjevcem je postao u gradu Bribiru, sjedištu velikaške obitelji Šubića. Oko 1365. godine je zaređen za svećenika i kao misionar je pošao u Banovinu Bosnu oko 1372. godine, gdje je djelovao među bogumilima. Nakon dvanaestogodišnjeg misijskog djelovanja u Bosni, 1384. godine pošao u Palestinu, zajedno s fra Deodatom Aribertom iz francuskog Ruticinia (Rodeza) i fra Petrom iz francuske Narbone, te fra Stjepanom iz talijanskog Cunea.

Jednom prigodom je pošao s družinom do islamskog kadije u jeruzalemskoj Omarovoj džamiji, kojemu su propovijedali o ispravnosti kršćanske vjere. Nakon što su zbog toga bili uhićeni, odbili su preobraćenje na islam i bili su zatvoreni. Nakon ponovnog odbijanja preobraćenja nekoliko dana kasnije, četvorica fratara su bila osuđena na smrt i smaknuta blizu jeruzalemskih Vrata Jaffe 14. studenog 1391. godine, te su njihovi posmrtni ostatci bili potpuno spaljeni na lomači.

Štovanje

Fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu, je svjedočio smaknuću četvorice fratara. Zajedno s fra Martinom Šibenčaninom je sastavio podrobno izvješće o njihovoj mučeničkoj smrti, što ga je poslao u Europu (Šibenik, Leipzig, Vatikan, itd.). Nikolu Tavelića i njegove drugove su kao mučenike uskoro počeli štovati franjevci diljem Europe, osobito u Šibeniku.

Šibenski biskup Antun Josip Fosco je 1880. godine započeo postupak beatifikacije Nikole Tavelića, a papa Lav XIII. je odobrio štovanje Nikole Tavelića Šibenskoj biskupiji 1889. godine, cjelokupnom Redu manje braće 1898. godine i cijeloj Svetoj Zemlji 1900. godine. Papa Pavao VI. je 1966. godine odobrio štovanje ostale trojice mučenika, s posebnim spomendanom 17. studenog, a 21. lipnja 1970. je Nikolu Tavelića i ostalu trojicu mučenika proglasio svetima, sa zajedničkim spomendanom 14. studenog. Fra Ante Crnica je od 1958. godine bio angažiran na kanonizaciji Nikole Tavelića.

Sv. Nikolu Tavelića se u umjetničkim djelima prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom habitu, s ožiljcima od mučenja po tijelu i na čelu. Na nekim slikama se nalazi na lomači ili pokraj lomače, te s raspelom u ruci kad je prikazan kao propovjednik. Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda.

Posvetne crkve i oltari

Sv. Nikoli Taveliću su posvećene brojne crkve i oltari u domovini i svijetu:

Hrvatski vjernici su 1937. godine njemu u čast podignuli oltar u češkoj kapelici na obronku Maslinske gore u Jeruzalemu, danas nedostupnoj za posjetitelje zbog sadašnjeg položaja unutar diplomatskog sjedišta delegata Svete Stolice za Jeruzalem.

Literatura