Ukrainski i starohrvatski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ukrainski i starohrvatski (razlike i sličnosti ukrainski-hrvatski): Ukrainski jezik (ukr. украї́нська мóва - ukraýns'ka móva, ISO 639-3: ukr, latin. lingua Ruthenica, eng. Ukrainian language, njem. Ukrainische Sprache, jugosrb. ukrajinski jezik, primor.polučakav. krajánski jazîk, otočno-bodul. gan-pônski) je po broju govornika nakon ruskoga drugi veći slavenski jezik i pripada skupini istočnoslavenskih jezika. U ranijoj povijesti je još bio poznat kao maloruski ili rutenski jezik. Njime se stalno ili bar povremeno služi izmedju 47 i 60 miliuna ljudi diljem svijeta. Ukrainski je službeni jezik Ukraine i često se njime može sporazumjeti u većini postsovjetskih država i istočnoj Poljskoj, ter dielom u istočnom Sibiru. Kod istočnoslavenskih jezika treba naglasiti kako se standardni ukrainski i bjeloruski jezik nešto više razlikuju od ruskog jezika (posebno u izgovoru), zato jer pripadaju starijoj Rutenskoj grupi istočnoslavenskih jezika koja je bila značajna za središnji prostor srednjovjeke Kijevske Rusi, tj. kasnoantička Velikaya Horvatiya. Ukrainski jezik ima prepoznatljiv i jasan slavenski izgovor, ali za razliku od većine inih Slavena imaju ikavski jat (kao i polovica Hrvata). Glede hrvatskoga je ukrainskomu razmjerno najsličnija ikavska čakavica, dok je izrazito različit srboidni novoštokavsko-jekavski vukopis.

Abstract

Ukrainian and Croatian (divergences and similarity): The Ukrainian (Ukrainian: украї́нська мо́ва ukrayins'ka mova) is a language in the East Slavic subgroup of the Slavic languages. It is the official state language of Ukraine. Written Ukrainian uses a variant of the Cyrillic alphabet. Ukrainian language traces its origins to the Old East Slavic of the early medieval state of Kievan Rus'. In its earlier stages it was known as Ruthenian. Ukrainian is a lineal descendant of the colloquial language used in Kievan Rus (10th–13th century). Despite active discouragement in past major Russia and USSR, the Ukrainian language has continued to exist and be used by Ukrainians. It has always maintained a sufficient base among the Ukrainian people in its folklore songs, itinerant musicians, and prominent authors. It is also important for the origin and history of Croatian, because the largest Croatian dialect i.e. Ikavian (67% Croats) is rather similar to Ukrainian indicating the medieval immigrations of early Croats from Ukraine.

Povijest i perspektive

Pojedini znakovi u ukrainskoj azbuci potječu možda iz brončanog doba, a na ukrainsko pismo su u manjoj mjeri utjecali i stari Grci. Ukrainski jezik danas je potomak kolokvialnih staroslavenskih jezika kojima se pričalo u srednjovjekom Kijevu i bližoj okolici na prostoru Ukraine od 10. do 13. stoljeća. U prvo doba ukrainske državnosti je ukrainski jezik imenovan maloruskim odnosno rusinskim jezikom (lat. rutenski, lingua Ruthenica) pa je već tada imao svoj specifičan razvitak vezan za ukrainsko ozemlje. Jezik se očuvao unatoč nekoliko razdoblja kroz koja je bio službeno zabranjivan od poljske i ruske vlasti, a za sovjetskog režima je bio izložen jakoj rusifikaciji, pa su npr. ukrainska vlastita imena k nama u hrvatski dolazila krivotvorena u ruskoj inačici.

Ukrainski se jezik posebno očuvao kroz kulturnu tradiciu ruralnog pučanstva: folklorne pjesme, ugledne kompozitore i pisce. Ukrainski jezik je najveću nepravdu trpio u carskoj Rusiji gdje je tretiran i propagiran tek kao folklorni dialekt ruskog jezika. Ipak su razlike izmedju dva razvijena jezika ukrainskog i ruskog razmjerno velike. Dovoljno je reći kako se ukrainski i ruski govornik razmjerno slabo razumiju ako makar donekle već ne poznaju jezik svog susjeda. Ukrainski jezik danas ponovno stječe ugled svjetskoga slavenskog jezika i često se rabi u svjetskim organizacijama i medjunarodnim instituciama Europe.

U Hrvatskoj je za proučavanje ukrainskog značajan rad hrvatske akademice Antice Menac, koja je u suautorstvu sa sveučilišnom profesoricom A.P. Koval sastavila Ukrajinsko-hrvatski i Hrvatsko-ukrajinski rječnik, za što je dobila Nagradu grada Zagreba 1981. Djela ukrainskih pisaca su s ukrainskog na hrvatski prevodili Antica Menac, Đuro Vidmarović, Darija Pavlešen, Iva Lehunšek i ini.

Glavna narječja

U Ukrajini postoje 3 glavna narječja: jugozapadno, jugoistočno i sjeverno. Ukrainci iz diaspore uglavnom se služe jugozapadnim dialektom, jer su se ranije pod ruskim pritiskom baš ovi najviše iseljavali. U jugoistočnoj Ukrajini i na prostoru Ruske Federacije koja graniči s istočnom Ukrainom, takodjer su nazočne prijelazne mješavine ukrainskoga i ruskog jezika poznate pod imenima suržik i balačka, koje Rusi još zovu donskim dialektom ruskog jezike. Dok se suržikom koriste uglavnom stanovnici istočne Ukrajine (njih oko 20%), balačkom govore Ukrainci i Kozaci u Ruskoj Federaciji najviše na prostoru Kubana uz obalu Azovskog mora uz sjeverozapadni Kavkaz.

Ukrainska azbuka

Ukrainska azbuka: А а Б б В в Г г Ґ ґ Д д Е е Є є Ж ж З з И и І і Ї ї Й й К к Л л М м Н н О о П п Р р С с Т т У у Ф ф Х х Ц ц Ч ч Ш ш Щ щ Ю ю Я я Ь ь

  • Ve (в) gubi frikativna svojstva onda kada ga ne prati samoglasnik i izgovara se približno kao "uv".
  • Ge (ґ) nije bio u službenoj uporabi u sovjetskoj Ukrajini nakon 1933., pa se događa da ga nema u pojedinim računalnim fontovima i kôdnim tablicama.
  • Meki znak (ь): Meki znak se ne smatra slovom, nego pravopisnim znakom, koji mijenja svojstva prethodnog znaka. Pokazuje umekšanje suglasnika, onda kada ga ne prati umekšavajući samoglasnik. Meki znak je stavljen na novi položaj ispred slova ю. Djelo je to akademika L. M. Ivanenka iz Gluškovljeva instituta za cibernetiku, zadnju godinu pred ukrajinsko osamostaljenje (1990.-1991.). To je učinjeno za riješiti probleme s razvrstavanjem ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih azbuka u MS-DOS-u.
  • Izostavnik ( ' ) pokazuje kako suglasnik prije mekog samoglasnika nije palataliziran, kao što bi inače trebao biti.

Pregled ukrainske ćirilice

Napomena: Ukrajinski fonem Г nije niti hrvatski G, niti H, nego samosvojan glas smješten izmedju navedenih hrvatskih fonema. Ukrajinsko slovo Х ispravno se zapisuje kao KH kako bi se razlikovalo od ukrajinskog Г koje se zapisuje kao hrvatsko H. Isti primjer koristi i engleska transliteracija. Ukrajinski pravopisni znak, poznat kao meki znak, ispravno se u stranim jezicima zapisuje u obliku apostrofa dok se u hrvatskom jeziku često izostavlja. Ukrajinska ćirilica i hrvatska latinica (prijepis iz ukrajinske ćirilice): А а - A a, Б б - B b, В в - V v, Г г - H h, Ґ ґ - G g, Д д - D d, Е е - E e, Є є - Je je, Ж ж - Ž ž, З з - Z z, И и - Y y, I i - І і, Ї ї - Ji ji, Й й - J j, К к - K k, Л л - L l, М м - M m, Н н - N n, О о - O o, П п - P p, Р р - R r, С с - S s, Т т - T t, У у - U u, Ф ф - F f, Х х - H h (Kh kh), Ц ц - C c, Ч ч - Č č, Ш ш - Š š, Щ щ - Šč šč, Ю ю - Ju ju, Я я - Ja ja, Ь ь - ' (apostrof).

Ukrainski rječnik

Ovdje se kao primjeri navode nazivi dana u tjednu i mjeseci u godini (za ine primjere vidi još niže u poredbi s hrvatskim):

Dani u tjednu

hrvatski (standard) ukrainski (ćirilica) ukrainski (prijepis) hrvatsko-čakavski
ponedjeljak Понеділок ponedilok ponedìlak
utorak Вівторок vivtorok toridân
srijeda Середа sereda srida
četvrtak Четвер četver ćetirtàk
petak П'ятниця pjatnicja petàk
subota Субота subota subòta
nedjelja Неділя nedilja nedilja

Mjeseci u godini

hrvatski (standard) ukrajinski (ćirilica) ukrajinski (prijepis)
siečanj січень sičenj
veljača Лютий ljuti
ožujak березень berezenj
travanj квітень kvitenj
svibanj травень travenj
lipanj червень červenj
srpanj липень lipenj
kolovoz cерпень serpenj
rujan вересень veresenj
listopad жовтень žovtenj
studeni листопад listopad
prosinac грудень grudenj

Poredbe ukrainski-hrvatski

Ukrainski jezik je za nas osobito značajan najviše zato, što je to izvan Hrvatske (i Bosne) jedini jezik u kojemu se slavenski jat uglavnom nalazi u ikavskom obliku. Ove sličnosti su posljedica srednjovjekih selidbi južnih ikavskih Hrvata koji su uglavnom doselili s istoka iz Ukrajine, dok su ini kopneni neikavci većinom doseljeni iz sjevernih Karpata (Češko-Moravska i južna Poljska). Stoga su medju hrvatskim dialektima ukrainskomu razmjerno najbliži ikavsko-štokavski i čakavski, a ovaj zadnji je u zapadnoj Ukraini najsličniji huculskomu (vidi niže još pobliže). Poneke su ukrainske riječi u podjednakom ili sličnom obliku bliske većini hrvatskih dialekata pa i standardu, kao što su (u latiničnom prijepisu): dostup, dub (hrast), liubyti (voljeti), lopata, mak, mali, malyna, maslo, mi, molytva, nad, ni, oboje, pywo, ruka, ryba, sam, selo, tlo (niti), swinya (svinja), trawa, wapno, woda, za, zelena, žaba, žyva i dr.

Slični naši dialekti

Ipak je više riječi sličnih ukrainskima kod nas u kajkavici, pored gorespomenutih još: den (dan), dobre (dobro), derewo (drvo), iti (ići), laskavo (izvrsno), lehko (lagano), lew (lav), orel (orao), osel (magare), palec (palac), pes (pas), prodavec (trgovac), smert (smrt), tam (ondje), tyz'den/tjeden (tjedan), itd. Ponajviše je sličnih ukrajinskima kod nas u ikavsko-čakavskom, uz gornje još npr.: bila (bijela), cina (cijena), karati (psovati), likar (liječnik), lito (ljeto), nedilja (nedjelja), obid (ručak), ponedilok/ponedilak (ponedjeljak), rika (rijeka), slipa (slijepa), stina (stijena), swit (svijet), svytla (svijetla), switlo (svijetlo), synia/sinja (plava), syditi (sjediti), tilo (tijelo), večir/vičer (večer), viter (vjetar), wira (vjera), ysti-ym (jesti-jedem), zamina (zamjena), zi (sa), ...itd. O ovim ukrajinskim sličnostima hrvatskih nejekavskih dialekata naši vukovski jugoslavisti taktički šute, da ne uzdrmaju sveto jedinstvo srbohrvatskog vukopisa.

Veze huculski-čakavski

Od svih ikavskih dialekata u široj grupi oko ukrainskog jezika je hrvatskim dialektima još više nasličniji huculski. Hutsulski jezik je dosta osebujan i smatra se posebnim slavenskim jezikom ili bar zapadnim dialektom ukrajinskog s nekim rumunjskim utjecajima. Osim sličnosti ukrajinskom, značajni su i nastavci slični slovačkima (npr. zhіnkov = zhіnkoy), pa osobiti izgovor - veno (vino) i dr. Po sadašnjem obrazovnom sustavu, hutsulski dialekt u unitarnoj Ukrajini je ugrožen izumiranjem i uporaba mu opada, jer je tu obvezno školovanje samo na književnom ukrajinskom standardu, dok je naprotiv u sjevernoj Rumunjskoj priznat posebnim jezikom, pa tu uživa manjinsku podršku i zaštitu. Hutsulski jezik ima značajni ikavski jat, slično kao i ukrajinski standard, ter kao naša čakavica i štokavska ikavica.

Niz romanskih riječi u huculskomu su vlaško-rumunjskog podrijetla npr. porta (ulaz), mur (zid), larma (buka), lanterna (lampa), lata (posuda), kyptar (prsluk), itd. Imaju i niz germanizama zbog ranije austrougarske vlasti, dok turcizmi uglavnom izostaju jer su Hutsuli bili izvan turskog dosega. Hutsulska gramatika je nedvojbeno slavenska ali nije balkanizirana kao naša. U odnosu na ukrajinski standard je hutsulski još bliži i sličniji izvornomu starohrvatskom, ali ne standardnom novoštokavskom vukopisu nego najviše čakavskom i tek dijelom donekle štokavskoj ikavici. Zato standardni štokavski jekavci dosta teško razumiju hutsulski zbog ikavizma, arhaizama i dosta romanizama, nešto bolje je razumljiv kajkavcima i ikavcima, a najbolje otočnim čakavcima zbog hutsulskog ikavizma uz obilje arhaizama i romanizama.

Primjerne su hutsulske riječi koje su iste ili vrlo slične hrvatskima bez prijevoda npr.: kuda ideš; baviti, bez, boliti, brati, cicati, dati, doba, isti, iz, izvori, kazati, križ, kuhnja, kukuruz, leš, letiti, lopta, macica, mačka, malena, moj, muha, na, naš, oko, otac, papir, pero, pisati, pomoči, potok, prodati, rebro, ruka, sestra, silovati, sir, slava, stan, studeno, tanjur, teče, u, učiti, uho, varoš, vaš, vatra, veselje, voda, za, zabava, zapad, zakapčati, zub i dr. Pored ovih su još mnoge ine hutsulske sličnije našim dialektima npr. kao kajkavske: balta (sjekira), drev (drvo), dveri (vrata), fala (hvala), fara (župa), furt (stalno), iskati (tražiti), legko (lako), marha (stoka), mašlik (mašna), meje (među), pak (zatim), rihtuvati (srediti), risovati (crtati), ritja (guzica), serna (srna), sonce (sunce), spati (spavati), špajz (smočnica), štat (država), zerno (sjeme), zlizati (oguliti), zvernuti (prevaliti), ...itd.

Ipak je razmjerno najviše hutsulskih riječi kod nas uglavnom slično čakavskima, uz gornje još npr. besida (govor), bumbak (pamuk), dvigati (dići), fazulja (grah), hlib (kruh), kamenica (uljenica), lanterna (lampa), lata (posuda), malčati (šutiti), muka (brašno), mur (zid), porta (ulaz), postole (cipele), povisti (pričati), ričica (potok), sopilka (frula-sopile), sulica (koplje), susid/-a (susjed-a), svičica (žižak), teplo (toplo), trudno (teško), una/une (ona-ono), uspih (uspijeh), vira (vjera), viter (vjetar), želizo (gvožđe) i niz inih. Ostalih preko 1/3 hutsulskih riječi su sličnije ruskima i staroslavenskim.

Literatura

  • G.Y. Shevelov 1979: A Historical Phonology of the Ukrainian Language. Heidelberg: Carl Winter Verlag. ISBN 3-533-02787-2. . Ukrainian translation is partially available online.
  • Subtelny, Orest 1988: Ukraine, A History. Toronto: University of Toronto Press,. ISBN 0-8020-5808-6.
  • Григорій Петрович Півторак (Hryhoriy Pivtorak) 1998: Походження українців, росіян, білорусів та їхніх мов (The origin of Ukrainians, Belarusians, Russians and their languages). Kiev: Akademia. ISBN 966-580-082-5.
  • Василь Німчук 1998: Періодизація як напрямок дослідження генези та історії української мови. Мовознавство. 1997.- Ч.6.-С.3-14;.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ukrainski_i_starohrvatski&oldid=45046"