Velika Bosna
Velika Bosna je naziv za novije zamisli bošnjačkih nacionalista prama kojem bi uvećana Republika Bosna i Hercegovina još trebala sadržavati i sadanja ozemlja susjednih država, tj. Republike Hrvatske, Srbije i Crne Gore, na kojima su prije Berlinskog kongresa živjeli "Bošnjaci" ili južnoslavenski muslimani, odnosno koja su ranije bila pod vlašću srednjovjekovne bosanske države.
Sadržaj
Poželjno veće ozemlje
Velika Bosna bi uključivala sljedeća ozemlja:
- Bosna i Hercegovina (sadanje granice)
- Iztočna Bosna (ozemlje gdje je ranije muslimansko stanovništvo bilo većinsko prije 1867., s gradovima kao što su Beograd, Smederevo, Užice, Šabac...)
- Sandžak (koji bi uključivao i: Novopazarski sandžak, dijelove Metohije, Zeta, Dubrovnik i Kotorski zaljev)
- Južni dio Slavonie i kopnena Dalmacia (do Zadra).
Srednjovjeki razvitak
Slično kao Albania, i kršćanska Bosna se pojavljuje i razvija uglavnom u kasnijem srednjovjekovlju, tj. nakon Hrvatske i Srbije, ali je tada ukratko doživila u doba kralja Tvrtka i veći obseg od današnje Bosne, uključivo zapadnu Srbiju i srednju Dalmaciu. Izprva je manja bosanska banovina bila potisnuta od veće Kraljevine Hrvatske na zapadu, pa potom i od srbske države na iztoku.
U srednjovjeko doba neovisne kršćanske Bosne, u njoj je najdulje vladala hrvatska dinastia Kotromanića rodom iz Slavonie (podno Krndije). U to ranije doba prije dolazka Turaka se izvorni kršćanski pučani Bosne starinski pretežno nazivaju "Bošnjani", iako im tada etnički identitet većinom još nije bio baš jasno odredjen. Tek kasnije u novovjeko doba Austro-Ugarske i Jugoslavije, za bosanske muslimane postupno prevladava noviji naziv Bošnjaci.
Islamizacia Bosne
Zatim s navalom Turaka istodobno uz postupne doselitbe anatolskih muslimana, takodjer i dio ranijih starosjedilaca u Bosni prelaze na islam, kojima je odonda ta kasnija vjera postala glavnim identitetom. Takvo nedefinirano etno-stanje u većem dielu islamske Bosne je potrajalo sve donedavna u Jugoslaviji, kad su se ovi većinom izražavali vjerski kao politički 'Muslimani', ali neki bar dielom i kao muslimanski Hrvati - osobito u doba Nezavisne Države Hrvatske kad su ovi i službeno bili Hrvati islamske vjere sa značajnom družtvenom, vojnom i političkom ulogom.
Istodobno nakon razpada Jugoslavije, krajem 20. stoljeća, u dotad neutralnoj Bosni naglo raste svjetski utjecaj stranih islamista iz Azije i Afrike, što dielom postaje njen glavni noviji identitet. Od najnovijega ratnog doba u Bosni iz 1990-ih, uz vojni pridolazak stranih islamskih džihadista, sve više prevladava taj muslimanski identitet uz bošnjačko narodno ime.
Izmišljanje predpoviesti
Kako iz ranije bosanske poviesti baš niti nema previše značajnih uljudbeno-političkih podataka za neku posebnu etničku identifikaciu tih islamista kao novo-stari "Bošnjaci", ovi su počeli čak za Bosnu izmišljavati očito nepostojeće prapoviestne i predpoviestne "spomenike": npr. usred Bosne desetak navodno najranijih piramida čak duplo starijih od poznatih egipatskih (što su ustvari prirodna dolomitna brda piramidnog oblika i drugdje u svietu već geoložki poznata), ter ine tomu slične absurde. Takodjer u naselju Kikači, jedan od srednjovjekih obeliska su proglasili jednim od najstarijih islamskiih nišana na području BiH. Ovomu poluobrazovani domaći nestručnjaci, u manjku boljih dokaza novosmišljenoga 'pradavnog' identiteta čak manjeviše i vjeruju.
Bošnjaci spram inih muslimana
Već sbog vlastitih sličnih praktičnih izkustava s perzijskim mazdaistima, iranski vjerski i državni čelnik ajatolah Homeini kao i više inih šijitskih vodja, bosanske su muslimane većinom još smatrali islamskim Hrvatima (nazor sličan kao NDH). Naprotiv turko-arabski suniti kojima uglavnom pripadaju i "Bošnjaci", ove smatraju posebnom vjerskom nacijom slično kao npr. Pakistan i Bangladeš spram Indie, pa zato na razne dostupne načine danas sve više podupiru segregaciu Bošnjaka od okolnih susjeda, kao europsku islamističku naciju u ekspanziji. Zato je sad već Bosna odnedavna postala zamalo glavnim sjedištem i izvorištem za proširbu fundamentalnog islamizma i agresivnih džihadista unutar Europe.
Megalomanska Velebosna
Uz ine absurdne bošnjačke promjene, u toj novoj "Velebosni" je uz ino i sve jača promičba političke ekspanzie u ime islama, koja bi uz dosad matičnu BiH, a uz pomoć svjetskog islama iz Azije i Afrike, ubuduće po mogućnosti trebala preuzeti i obuhvaćati svekolike države na bivšem sjeverozapadu Otomanskog Carstva, kojima su do 19. stoljeća bar dielom ili povriemeno vladali Turci: Bosnu, Hercegovinu, Sandžak, Boku Kotorsku, kopnenu Dalmaciu, Slavoniu,... itd.
Time bi ova nova sveislamska Velebosna na zapadnom Balkanu trebala postati jednom od više sličnih poželjnih Balkanija (turski: Balkanlar) u jugoiztočnoj Europi (tur. Avrupa): - vidi još za poredbeni pregled inih takvih Velenacionalne Balkanije.
