Zrin - Grad duhova
Zrin - Grad duhova je pojam kojim se može opisati sudbina starog hrvatskog grada Zrina i hrvatskog pučanstva kojeg danas tamo nema. Broj Hrvata danas u Zrinu je 0.
Sadržaj
Poviesni zemljopis
Zrin je polumilenijski grad u Hrvatskoj, danas u Sisačko-moslavačkoj županiji (općina Dvor na Uni). Zrin se nalazi na jugoistočnoj padini Zrinske gore s pogledom na dolinu Une. To je poviestno i geostrateški bio jedan od najvažnijih gradova srednje Hrvatske, gdje postoji od srednjeg vieka do 1946, kada su ga do temelja uništili, ukinuli i zabranili jugo-partiozani nakon tzv. "oslobodjenja".
Ranie je grad Zrin bio središte hrvatskih plemića i banova Šubića po čemu su prozvani Zrinski. Ruševine utvrda i dvoraca još i danas pobudjuju divljenje i moć slavne Hrvatske plemenite obitelji. Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Zrin je imao 781 stanovnika, od čega 777 Hrvata, 3 Srbina i 1 Magjar. Po vjeroispovjesti je katolika bilo 778, a pravoslavaca troje.
Pred kraj drugog svjetskog rata mjesto su spalili jugo-partizani po naredbi Glavnog štaba Hrvatske i protjerali ili smaknuli oko 800 stanovnika Hrvata. Danas se obnavlja rimokatolička župna crkva i utvrda Zrinskih. Hrvatima je čak i u ovoj novpoj tzv. "Hrvatskoj" sve dosad trajno zabranjen povratak u njihov zavičajni grad. Zato se do danas nijedan Zrinjanin još uviek nije vratio na svoje obiteljski posjed.
Zrinska gora
Zrinska gora (srbski: Šamarica) se nalazi na Banovini u srednjoj Hrvatskoj, Sisačko-moslavačkoj županiji. Dobila je ime po srednjovjekom gradu Zrinu, a po tomu su dobili ime slavni Hrvatski velikaši i banovi Zrinski koji su već u srednjem vjeku izgradili poznatu utvrdu Zrin na Zrinskoj gori i iskorištavali prirodna i rudna bogatstva. U Gvozdanskom se iskapalo srebro i kovao novac (Hrvatski Banovac). Bilo je i rudnika olova i cinka. Zrinska gora je staro paleozojsko gorje bogato rudama i vodom, s raznolikom faunom i posebnom serpentinskom florom na ofiolitnom tlu. Najviši vrh Prisika je na 616 metara nadmorske visine. Ovo je staro silikatno gorje kao sjeverozapadni završetak prostrane serpentinske zone iz susjedne Bosne i u Hrvatskoj je to skoro jedini veći masiv izgradjen pretežno od modrozelenih bazičnih silikata (ultramafiti) osobito na jugozapadnom grebenu Andjelina (607 m), gdje je usječen i jedini u Hrvatskoj crni serpentinski kanjon Ljeskovac uz rječicu Stupnica.
Mržnja prama Hrvatima
Kotarski sud u Dvoru na Uni po predsjedniku srbskom zločincu Nikoli Vujačiću, donio je 1946. godine presudu "u ime naroda" (tj. srpskoga) o konfiskaciji imovine stanovnika Zrina jer su "svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strieljani, ubijeni ili poginuli, pobiegli su u toku rata". Zbog toga sud donosi rješenje da se "oduzme cjelokupna pokretna i nepokretna imovina svih stanovnika mjesta Zrin i to bez obzira gdje se takva imovina nalazi."
Sud obrazlaže da zbog uništenja mjesta nisu mogli odrediti što je čija imovina, odnosno koje je imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, te se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima mjesta Zrin, te im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo.
Ta presuda na snazi je i danas, u što su se uvjerili potomci Zrinjana koji su se poželjeli vratiti, ali i Sisačka biskupija, prigodom pokušaja početka gradnje katoličke crkve u Zrinu, na mjestu stare crkve koju su partizani do temelja spalili i uništili 1943. godine.
Tragedia samog Zrina i svega inoga s njim u svezi, traje od početka rujna 1943. godine, kada je na blagdan Male Gospe, 9. i 10. rujna 1943. gradić Zrin na Banovini uništen, većina muškaraca odmah pobiena, a preostali stanovnici, žene i djeca su raseljeni, uglavnom u Slavoniu. Sve kuće, škole, crkve, svi gospodarski objekti odmah su uništeni u cielosti, a da bi progon Hrvata iz Zrina bio konačan, imovina im je svima oduzeta presudom Kotarskog suda u Dvoru odmah nakon rata.
Ta sramotna presuda Kotarskog suda i strah od istine, nametnula je dosad šutnju o tragediji Zrina sve vrieme bivše države. Šutnja o ovom zločinu, o brisanju cielog jednog naselja iz zemljopisne karte, traje i danas. Kolika je bila mržnja prama izmenu Zrin, govori i podatak da su komunističke vlasti promienile sve dosad imena svih mjesta i geografskih pojmova koji su u sebi imali pridjev Zrinski, pa su čak i hrvatski banovi Zrinski u tzv. "Hrvatskoj" Wikipediji unatrag većinom prekršteni u Bribirski ili u ine ne-Zrinske pridjevke.
Tako su Zrinski Brđani postali bre "Šamarički" Brđani, Zrinska Draga postala je "Šamarička" Draga, a izbrisano je iz karata bilo i ime Zrinska gora koja je odonda prekrštena kao nova srbska bre "Šamarica", jednako kao i cieli okolni kraj hrvatske Banovine kao nova srbska bre "Banija": vidi o tomu i sličnomu još pobliže Krivotvorba mjestopisa i Banija: Wiki-Orjuna. Ako bi se to protu-zrinsko ludilo zatorbe svega zrinskog nastavilo, uskoro možemo očekivati da naši crveni neokomunisti preimenuju usred Zagreba i poznati Zrinjevac u tzv. bre "Šamarički trg" ?.
Zrinske zabrane danas
Rezultat nametnute tišine je da malo tko u Hrvatskoj zna istinu o Zrinu, a da se stanje nije promienilo niti do danas, svjedoči više činjenica. Izmedju ostalog, na dan tragedie Zrina u Hrvatskoj nema nikakve komemoracie, na mjesto zločina ne dolaze državna izaslanstva, zločina u Zrinu nema u udžbenicima, čak je zaboravljena i stoji kao ruševina, ogromna tvrdjava, sjedište plemenitaške obitelji Šubić, koja je po Zrinu dobila drugo prezime - Zrinski (ukinuto u Wikipediji).
U Zrinu nema spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom, jednom od najvećih sinova hrvatskog naroda rodjenog upravo u Zrinu, kojega kao borca za slobodu slavi ciela Europa, samo ne Hrvatska, samo ne Zrin.
Najvažniji dokaz kako tzv. "Hrvatska" i dalje provodi nametnutu šutnju o Zrinu je činjenica što je još uviek na snazi sramotna presuda Kotarskog suda u Dvoru, kojom se oduzima sva imovina Zrinjana i zabranjuje njihov povratak u ovo mjesto sve do dandanas u novoj Hrvatskoj.
O uzaludnim nastojanjima da se vrate u Zrin, odnosno da ponište presudu suda u Dvoru na Uni o oduzimanju njihove imovine u Zrinu svjedoči svećenik Ivica Petanjak, čiji je otac rodjen u Zrinu i 1943. bio protjeran u Slavoniu. "Pokušali smo tužbom za povrat imovine srušiti ovu sramotnu presudu Kotarskog suda u Dvoru. Nismo uspjeli, odbijeni smo, naša tužba odbačena je kao neosnovana. Pozivam sve potomke nekadašnjih stanovnika Zrina da se ujedinimo, podnesemo zajedničku tužbu pa da vidimo hoće li nas i tada sud moći tako jednostavno odbiti kao što je odbio tužbu moje obitelji - ističe Ivica Petanjak."
Sisački biskup Vlado Košić, sa željom da Zrin ne bude župa u kojoj nema niti jednog vjernika katolika, jer se potomci stanovnika Zrina ne mogu vratiti na svoju djedovinu, pokrenuo je iniciativu za izgradju crkve Svetog Križa u Zrinu, kako bi se stvorili uvjeti da se u Zrin vrati bar nekoliko obitelji Hrvata. Medjutim, izgradnja crkve u Zrinu neće biti moguća dok se ne poništi presuda suda iz 1946. o oduzimanju imovine, jer je i zemljište na kojem je nekada bila crkve Sv. Križa oduzeto.
I danas još formalno vriedi partizanska odluka iz 1946. kojom je zabranjen povrat imovine ter povratak Hrvata u Zrin. To je razumljivo ako se uzme u obzir da i danas živimo u komunističkoj državi kao i 1946. godine: vidi pobliže Neokomunistička Crvena Hrvatska.
Abstract
Zrin was a glorious medieval and recent town in Croatia up to 1946, now Sisak-Moslavina county. In the past centuries it was the seat of the Croatian noble family Šubić. Later the family called themselves Zrinski after Zrin. It was a stronghold of Croatian defence in the Ottoman wars. There are still major ruins of Zrin Castle in that site. In World War II the town was burned to the ground by Serbian partisans. Zrin had almost Catholic population and the Serbian Partisans attacked it in 1943, killing 270 people and burning down the old Catholic church. After World War II the communist government in 1946 expelled the remaining Catholic population to empty houses in Slavonia where it had also exiled the former German population.
Izvornik
Literatura
- Vladimir Geiger i sur. 2008: Partizanska i komunistička represia i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. (dokumenti - Zagreb i Središnja Hrvatska, Slavonski Brod). Hrvatski institut za poviest (Podružnica za poviest Slavonie, Sriema i Baranje), Zagreb - Slavonski Brod.
- Darko Sagrak: Tužna obljetnica uništena Zrina; Grad koji živi u sjećanjima svojih stanovnika i njihovih potomaka, 9. rujna 2003. Vjesnik
- Zrin - obljetnica pokolja i progona Hrvata, Politički zatvorenik br. 212. HDPZ
Vanjske sveze
- Zrin - from (medieval) glory to (World War II) genocide
- Glas koncila o Zrinu
- Javna šutnja u Hrvatskoj o genocidu Zrina
- Hrvatsko žrtvoslovno društvo Zločini u Zrinu i bezobrazna šutnja (1), 19. siečnja 2010. (fotografija spaljenog Zrina)
- Šafarić: Zrin, karta + slike
