Antemurale Christianitatis
.jpg)
Alegorijski prikaz Hrvatske kao braniteljice kršćanske Europe i europske kulture u borbi protiv osmanskih osvajača.
Antemurale Christianitatis (hrv. Predziđe kršćanstva) latinskojezični je naslov kojega su Hrvatskoj, Ugarskoj i Poljsko-Litvanskoj Zajednici dodijelili rimski pape u doba ratova protiv Osmanskoga Carstva.
Naziv je prvi uporabio sv. Bernard iz Clairvauxa 1143. za križarsku posadu Edese (danas Şanlıurfa), koja je grad branila od Seldžuka. Od 15. stoljeća javlja se kao jedna od metafora obrambenoga pojasa koji štiti zapadno kršćanstvo od osmanskih osvajanja. Papa Pio II. opisao je sredinom 15. stoljeća albanska područja pod Skenderbegovom vlašću kao Antemurale Christianitatis Italiaeque (hrv. „Predziđe kršćanstva i Italije”).[1]
Kraljevina Hrvatska
Kada su osmanske snage 1453. osvojile Carigrad, papa Kalist III. pozvao je sve kršćanske narode u križarski rat. U kršćanskoj vojsci, što je u srpnju 1456. kod Beograda porazila 150.000 turskih vojnika, sudjelovao je veliki broj Hrvata pod vodstvom talijanskoga franjevca, protuosmanskoga križara i branitelja kršćanstva Ivana Kapistrana.
Unatoč porazu i povlačenju nakon opsade Beograda (za što se mislilo kako su zaustavljena osvajanja), osmanska vojska nekoliko je godina kasnije počela osvajati i zauzimati hrvatske zemlje, najprije osvojivši Bosnu i zatim ostale krajeve, posebno nakon pobjede u Krbavskoj bitki 9. rujna 1493. godine.
Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je s Bihaćkoga sabora 10. travnja 1494. pismo papi Aleksandru VI. i rimsko-njemačkom caru Maksimilijanu I., tražeći pomoć u borbi protiv osmanskih napada u kojemu je Hrvatsku nazvalo „utvrdom i predziđem kršćanstva”[2]:
- „Ovu silu mi već sedamnaest godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva moguća naša dobra, te poput utvrde i predziđa kršćanstva branimo svakodnevnim ratovanjem kršćanske države, koliko nam je to uopće ljudski moguće. Neka Vam, dakle, po nama bude rečeno ovo: ako bi mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćanstvo iz Hrvata.”
Međutim, osmansku vojsku je 1513. u bitki kod Dubice pobijedio ban i biskup Petar Berislavić, kojemu je papa Lav X. nakon primanja vijesti o pobjedi darovao blagoslovljeni mač i klobuk. Šest godina kasnije, 1519. godine, papa je u pismu banu Petru Berislaviću dodijelio Hrvatskoj naslov Antemurale Christianitatis[3].
Naziv je također 1523. uporabio Krsto I. Frankopan u svom govoru pred papom Hadrijanom VI. u Rimu. Koncept predziđa kršćanstva ostaje nazočan u hrvatskoj književnosti i političkoj misli u kasnijim stoljećima te je utjecao na formiranje hrvatske nacionalne ideje.[1]
Poveznice
- Plorantis Croatiæ saecula duo
- Hrvatsko-osmanski ratovi
- Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo
- Srednjovjekovna Hrvatska
Vanjske sveze
- Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Mile Prpa: „Antemurale Christianitatis – Predziđe kršćanstva”
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatska enciklopedija: antemurale
- ↑ Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb 1995., str. 49
- ↑ Catholic Encyclopedia: Croatia (eng.)
