Aristocidi hrvatskih elita

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Aristocidi hrvatskih elita (uzastopna iztrjebljenja inteligencije u Hrvatskoj): Aristocid je pojam kojeg je medju prvima pobliže razradio pisac i sociolog N. Weyl esejom u Eugenics Bulletin-u 1984. godine. U svojem tekstu „Zavist i aristocid“ (Envy and Aristocide), Weyl opisuje u kojoj mjeri zavist (tj. hrvatski 'jal') utječe kod primitivnijih ljudi s nižom inteligencijom na njihovo nasilno ponašanje i osvetoljubivost. Pritom rabi izraz za oznaku iztrjebljenja, koju prije Thomas Jefferson još naziva "prirodna aristokracija medju ljudima" što se temelji na "vrlinama i talentima", koji čine "najdragocjeniji prirodni dar za svako društvo" (Jefferson, 1813.). Jefferson je smatrao kako je očuvanje ove elite od ključne važnosti za budući razvitak svakog društva. O tomu su i za Hrvate najviše pisali i razpravljali Christophe Dolbeau i prof.dr. Tomislav Sunić [1].

Postupak i primjeri

Glavni totalitarni sustavi iz 20. stoljeća i nadasve komunizam su zlorabili postupak aristocida kao sredstvo za postizanje svojih imaginarnih ciljeva. Njihova promičba je uporno prikazivala uspješne ljudske skupine kao štetne i nepoželjne: komunistička klasna ideologija je zahtijevala iztrjebljenje klasnog neprijatelja tj. bogatijih seljaka, zemljoposjednika, inteligencije i svake elite općenito, eda bi potom u stvarnosti većinom nesposobni komunisti unaprijedili sebe u novu promašenu aristokraciju.

Takav komunistički genocid elita po Weylu, Dolbeau, Suniću i inima dosad ima izravne posljedice na ukupni pad duhovnog i gospodarskog rasta u zaostajanju većine naroda iztočne Europe. Kao glavni razlog navode što je veliki broj sposobnih i inteligentnih ljudi bio ubijen ili prognan tijekom i nakon takve primitivne revolucije.

Inače već sam po sebi komunizam potiče mediokritet (tzv. uravnilovka) uz opću nesposobnost i manjak inicijative, ter odlazak pučanstva u iseljeništvo i tzv. "odljev mozgova" tj. odselidbu najsposobnijeg dijela naroda, nakon čega u takvoj zemlji većinom preostaje tek nesposobni i neobrazovani društveni talog. Najočitiji primjeri te negativne društvene selekcije jesu SSSR, Jugoslavija, Zimbabve i slične unapried i dugoročno upropaštene zemlje:

  • Sovjetski Savez: Već od početka revolucije u carskoj Rusiji, komunističkim revolucionarima su zbog "uravnilovke" prvi na meti za uništenje bili aristokracija, intelektualci, kršćanski kler i bogati "kulaci", čime je uništena zamalo sva ruska elita i društvena infrastruktura.
  • Jugoslavija: promašenim komunizmom zadojeni i većinom primitivni Titini jugopartizani su nakon 1945. likvidirali diljem Jugoslavije i ponajviše u Hrvatskoj velik broj zarobljenika poražene vojske i civila, a mučili su i dijelom pobili brojne poznate hrvatske umjetnike, znanstvenike i gospodarstvenike. Potom je veći broj ljudi većinom iz Hrvatske i Hercegovine bio prisiljen napustiti domovinu, čime je započeo naš prvi "odljev mozgova": vidi još T. Sunić [2].
  • Rodezija / Zimbabve: U Rodeziji koja je ranije u Africi bila svjetski značajna izvoznica žitarica, nakon dekolonizacije su noviji masovni progoni i ubojstva inteligentnih i sposobnih ljudi dosad doveli do gospodarskog sloma i općeg rasula. Zbog nesposobnih vlasti i promašenog poretka, danas u novom Zimbabveu vlada masovna glad i zamalo sve se uvozi. Posve slično je i kod nas, gdje je ranije bogata Slavonija bila glavnom žitnicom Austrougarskog carstva, a sada nakon jugo-komunizma uništena Slavonija odumire u siromaštvu.

1. Turski aristocid

Kroz prvo tisućljeće od hrvatske doselidbe tj. od 7.- 15.stoljeća nisu poznate naznake o nekomu masovnom iztrjebljivanju hrvatskih elita, koje su se tada vjerojatno razvijale manjeviše kontinuirano, a zajedno s njima je pomalo napredovao i hrvatski društveni ustroj na ondašnjoj sličnoj razini inih europskih zemalja.

Prvi veći razvojni lom uz uništenje velikog dijela hrvatske aristokracije započinje tek u novom vijeku tj. od turskih provala i bitke na Krbavskom polju 1493, pa kod Sigeta 1566, itd. Ipak je tada i dalje znatan dio naše ranije aristokracije i inteligencije kroz idućih par stoljeća preostao u neosvojenim rubnim gradovima kao Zagreb, Zadar, Split, Dubrovnik i drugdje.

2. Vukovski aristocid

Par stoljeća nakon Turaka, drugi veći aristocid nad Hrvatima od god. 1891. stvarno započinju unitarni vukovci pod vodstvom bana Khuena Hedervarya. Odonda su iz naše javnosti postupno izbačeni i onemogućeni zamalo svi nevukovski intelektualci i javni djelatnici, koji su dotad pisali inim povijesnim hrvatskim dialektima, osobito većina kajkavci i ikavci koji su i danas polovica Hrvata: Otad je započelo nasilno nametanje primitivnoga balkanskog Vukopisa, prilagodjenog i utemeljenog na čobanskoj razini okolice Vukovih Bileća, daleko izpod već dostignute hrvatske kulture i naobrazbe do 19. stoljeća: tj. kulturno-poviestni povrat unatrag.

3. Jugokraljevski aristocid

Tzv. 'ujedinjenjem' u prvoj kraljevini SHS - Jugoslaviji, iz javnosti su nakon 1918. praktično pometeni zamalo svi intelektualci, javni djelatnici, ranija hrvatska aristokracija i naše staro plemstvo, koji su dotad govorili i pisali većinom hrvatskim jezikom, umjesto novonametnutim "troplemenim" jezikom tj. stvarno srbijanskim.

Ovi su uglavnom uklonjeni iz javnosti i smijenjeni iz službe, tj. dijelom strpani u zatvore ili u ludnicu Vrapče - pa odonda započinje i njezina kazneno-politička zloporaba sve do danas. Uglavnom su poštedjeni naši srboidni unitaristi, - ali ipak tada većinom barem još nije bilo izravnoga ni nasilnog fizičkog ubijanja: kao kasnije od jugopartizana u komunizmu.

4. Jugopartizanski aristocid

U poraću od god. 1945., izvršen je, u okviru ciele hrvatske povijesti najstrašniji masovni aristocid tj. uništenje i iztrjebljenje zamalo cijele hrvatske narodne elite, što je daleko i mnogostruko nadmašilo naš aristocid pod Turcima. Tada su u par godina poraća fanatični jugo-partizanski primitivci uništili i poubijali većinu vodećih hrvatskih političara, intelektualaca, znanstvenika, gospodarstvenika, većih posjednika i skoro svih inih koji su im zbog bilo čega bili nepodobni ili navodno opasni. Ovo je u našoj poviesti bio najveći lom i prekid u mnogostoljetnom razvitku hrvatskih narodnih elita, učinkom još strašniji od turskih provala.

5. Aristocid Proljećara 1972

Kada je nakon narodnog preporoda `Hrvatsko Proljeće`, u prosincu 1971. izvršen Titin državni udar iz Karagjorgjeva, od god. 1972. je ideopolitički pometen i smijenjen s javnih položaja veliki dio hrvatske elite i inteligencije, a više tisuća nepodobnih studenata (Hrvatski sveučilištarci) su tada bezrazložno izbačeni s fakulteta, onemogućen im je dalji studij i uglavnom su pozatvarani u komunističkim zatvorima i Titinim konclogorima Stara Gradiška i Goli otok: umjesto ovih su dalje napredovali samo podobni unitarni poltroni. Vidi o tomu još pobliže: Hrvatsko Proljeće.

6. Trećejanuarski aristocid

Čak i nakon propasti drage im Jugoslavije, naši preustrojeni (reformirani) jugokomunisti ili tzv. 'socijaldemokrati' nisu bili puno bolji od svojih idejnih predhodnika. Zato, čim su se opet domogli vlasti u Hrvatskoj kao tzv. "Trećejanuarska koalicija" od siječnja 2000. god., ubrzo su započeli s novim idejnopolitičkim aristocidom:

Od povratka na vlast su opet posmicali, izbacili i smijenili većinu donedavne novije hrvatske elite od 1990tih iz brojnih javnih mjesta i kulturnih ustanova, pa nam opet nametnuli svoje "provjerene" i podobne jugobalkanske kadrove. One ranije nepodobne su opet dijelom natjerali na odlazak u inozemstvo, ili su poneke čak strpali u političke ludnice (iako ih uglavnom bar nisu poubijali kao njihovi predhodnici jugopartizani).

7. Neokomunistički aristocid

Već nakon desetljeća se slični jugoljevičari opet kao Crvena koalicija "Kukuriku" od prosica 2011. ponovo vraćaju na vlast i uzpostavljaju tzv. 'Crvenu Hrvatsku', iznova uz vrlo slične metode i posljedice kao i pred desetak godina s nastavljenim novim aristocidom:

Ponovo se sada izbacuje i smijenjuje još preostala hrvatska elita na većini javnih mjesta i kulturnih ustanova, pa nam opet ideopolitički nameću svoje "provjerene" i podobne - ali uglavnom nesposobne jugobalkanske kadrove. Povrh svega sad praktički kao i u Jugoslaviji ukidaju posebni hrvatski jezik i ustvari nam opet nameću stari srbohrvatski vukopis iz Novog Sada. Vidi o tomu još pobliže: Neokomunistička Crvena Hrvatska.

Ukupni zaključak i posljedice

Nakon svih tih već 7 aristocida i uzastopnih uništavanja hrvatske intelektualne elite kroz zadnja 4 stoljeća, od kojih su najgore aristocide nad Hrvatima izveli Turci i nadasve Titini jugopartizani, povijesno je uglavnom razbijen sljedbeni razvitak hrvatskih elita i vodećega intelektualnog sloja, koji se zamalo nakon svakoga predhodnog aristocida morao dielom ili podpuno iznova stvarati iz sve manjih i osiromašenih ljudskih zaliha.

Stoga su se hrvatska kultura i gospodarstvo još do Turaka uglavnom uzpješno razvijali na sličnim razinama paralelno kao većina naprednih europskih zemalja, da bi potom u novom vieku počeli vidljivo zaostajati uz skromni i usporeni razvitak. Zato smo danas po zaostalosti već blizu niže razine balkanskih zemalja jugoistočne Europe, tj. bez nade u skoro poboljšanje i ako tako dalje nastavimo skokovito uništavati naše uzastopne elite, do kraja ovog stoljeća ćemo najvjerojatnije završiti pri dnu Europe na razini bivših afroazijskih kolonija.

Literatura

  • N. Weyl: Aristocide as a Force in History, Modern Age 1975, p. 237 - 245.
  • N. Weyl, 1967: "Envy and Aristocide in underdeveloped Countries". Modern Age 1974: 39-52. [3].
  • Christophe Dolbeau: Hrvatska 1945, obezglavljeni narod (Komunistički aristocid nad Hrvatima). Hrvatsko kulturno vijeće, Zagreb [4]
  • Ch. Dolbeau: Bleiburg, démocide yougoslave. Tabou, vol. 17, Akribeia, Saint-Genis-Laval, 2010, 7-26.
  • Tomislav Sunić: Sociobiologija Bleiburga. Hrvatski List, Zagreb 3.3. 2009.
  • Tomislav Sunić: Nove elite, stara klasa. Odjel za politologiju Matice Hrvatske, Zagreb 2010.
  • Tomislav Sunić: Tito i titići - priče iz zemlje smrti. Hrvatski list, Zagreb 2012. [5]
  • John Glad: A hypothetical model of IQ decline resulting from political murder and selective emigration in the former U.S.S.R. Mankind Quarterly, April 1998.

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Enlarged and elaborated by GNU-license, introduction partly from a stub in Croatian Wikipedia (and other indicated sources).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Aristocidi_hrvatskih_elita&oldid=23227"