Bjelotina gora, 1.125m
Bjelotina gora, 1.125 m (jugozapadni ogranak Orjena duž hrvatsko-crnogorske granice): - Bjelotina gora je nakon razpada Jugoslavije, od 1990tih postala najjužnijim pograničnim gorjem izmedju Dalmacie i Crne Gore. To je gorski greben meridianskog smjera sjever-jug, koji leži u jugoiztočnom nastavku od malo više Sniježnice Konavoske (1.234 m).
Službena granica Hrvatske i Crne Gore od god. 1861. dosad vodi preko samoga vršnog grebena Bjelotine, iako od Domovinskog rata taj gornji greben dosad još uvijek djelomice okupira crnogorska vojska. U popularnim planinarskim priručnicima na hrvatskomu se Bjelotina gora iako je najjužnija u Hrvatskoj, uglavnom ne navodi ili tek uzputno spominje bez opisa.
Sadržaj
Zemljopisni položaj
Jugoistočno od dubrovačke Sniježnice, 9 km istočno od konavoskih Gruda iznad Konavala izmedju iztočnih konavoskih sela Bani na jugu i Prapratno na sjeveru, duž crnogorske granice se strmo izdiže posebni gorski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica, što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaledju. Bjelotina je osrednji kraški masiv, slične visine približno kao Promina (1.148 m) u dalmatinskoj Zagori, ili na sjeveru Žumberačka gora (1.178 m).
Konavoska Bjelotina je jedan od rjedjih gorskih grebena u Hrvatskoj koji se pruža meridianskim smjerom sjever-jug, slično kao npr. Učka u Istri i Poštak u sjevernoj Dalmaciji (1.445 m). Bjelotina započinje na sjeveru izmedju Sniježnice i Orjena kod sedla Jablan-Dola, pa se najvišim grebenom iznad 1.000m nastavlja na jug iztočno od Konavala do cestovnog prievoja Prijevor, ter južnije završava na konavoskoj obali strmim stjenovitim rtom Molunat, sa susjednim otočićima Velji i Mali Molunat.
Zapadnim podnožjem Bjelotine preko sedla Jablan-Dola vodi cesta Cavtat-Trebinje, a južnim podnožjem preko prievoja Prijevor ide pogranična cesta Cavtat-Hercegnovi, dok je u sjeveroistočnom zaledju spram višeg Orjena izgradjen noviji brdski put Trebinje-Hercegnovi koji odvaja Bjelotinu od glavnog Orjena.
Vrhovi Bjelotine
Najviši vrhunac Bjelotine na sjeveru grebena iznad Prapratnog je čunjasta Katunica (1.125 m) koja se strmo uzdiže na samoj crnogorskoj granici, iztočnije iznad konavoskog sela Vodovadja, na širini 42°30'57" N i istočnoj dužini 18°27'12" E. Drugi viši vrh Bjelotine u blizini na konavoskoj strani je još stjenovita Ilijina Kita (1.089 m), koja se klisurinama obrušava nad selom Prapratno. Južnije nad selom Vodovadja je i treći vrh Kopitnik (1.055 m), pa najjužnije nad selom Bani vrh Gradac (1.073 m).
Ostali manji vrhovi izmedju tih glavnih su većinom niži izpod 1.000m. Bjelotina se na zapadu spram Konavala obrušava stjenovitim strminama i kamenim točilima, dok se na sjeveroiztočnoj crnogorskoj strani nastavlja u kamenitu visoravan podno najvišeg Orjena (1.894 m) uz granicu Hercegovine i Crne Gore. Bjelotina je tipski karbonatni kras, gdje su takodjer česti i jači potresi.
Klima, biljni pokrov
Slično kao i susjedna Sniježnica, takodjer i pogranična Bjelotina se kroz veći dio godine odlikuje obilnijim oborinama (izim ljeta), koje pri vršnom grebenu prelaze 2500 mm/god. s dosta zimskog snijega na grebenu i visoravni u zaledju. Na zapadnom konavoskom podnožju i jugoiztočno u crnogorskoj Sutorini prirodno prevladavaju tvrdolisne makije (Quercion ilicis), a na krajnjem jugu uz more oko Molunta su iz južnosredozemnog tipa Oleo-Ceratonion.
U srednjem pojasu Bjelotine raste i rjedji poluzimzeleni hrast Quercus trojana. Na vršnom grebenu Bjelotine iznad nekih 900m i na visoravni u crnogorskom zaledju rastu listopadne šumice i šikare crnograba (Ostrya carpinifolia) i mozaično brdski travnjaci (Satureion subspicatae). Brdski dijelovi Bjelotine su većinom slabo naseljeni, mjestimice s ruševnim stočarskim katunima. Dio istočnih grebena Sniježnice i Bjelotina gora, nakon Domovinskog rata je još uvijek miniran i opasan za prolaz.
Poviest Bjelotine
U 17. stoljeću je sjeveroiztočna strana kraške visoravni na Bjelotini sa Sutorinom prvotno pripadala uz Konavle u Dubrovačkoj Republici, ali su se dubrovčani toga taktički odrekli i zbog sigurnosti ovaj prostor prepustili Osmanskom Carstvu: Zato je to od 18. st. pripalo području Trebinja na jugoiztoku Hercegovine, koja je tuda kroz iduća 2 stoljeća izlazila na more do zapadne obale Boke Kotorske, dolinom Sutorine do lučice Igalo i rta Kobila.
Svrha te dubrovačke predaje Turcima ozemlja Bjelotina-Sutorina je bila, da se Dubrovčani prostorno osiguraju i razdvoje od spoja s mletačkim posjedima u Boki kod Hercegnovog. Takvo stanje je zatim duže potrajalo sve do 20. st. i zato su čak još do 2. svj. rata u NDH Sutorina i iztočni dio Bjelotine formalno pripadali pod Trebinje u Hercegovinu.
Tek od poratne godine 1947., usmenim neslužbenim dogovorom nekih crnogorskih i hercegovačkih komunista, primorska Sutorina i istok Bjelotine su katastarski predani Crnoj Gori, a u zamjenu je BiH u planinskom zaledju dobila crnogorsko područje oko Maglića, što je i nakon jugo-razpada ostalo tako do danas.
Poveznice
Reference
A condensed compilation collected from different ressources and field experience, available by GNU license.
