Borci za Hrvatsku
| Borci za Hrvatsku | |
|---|---|
.PNG) Najavnica filma | |
| Opći podatci | |
| Godina | 1944. |
| Trajanje | 19 minuta |
| Država |  Nezavisna Država Hrvatska
|
| Jezik | Hrvatski |
| Vrsta | Igrano-dokumentarni film |
| Izradba filma | |
| Glavne uloge | Lovro pl. Matačić |
| Glazba | Krešimir Baranović
Lovro pl. Matačić |
| Nakladnik | Hrvatski slikopis |
Borci za Hrvatsku je hrvatski igrano-dokumentarni film iz 1944. godine. Slikovno je izvješće o izobrazbi hrvatskih domobrana u Stockerauu u Trećem Reichu (danas u Austriji).
Radnja
Film započinje kratkim pregledom hrvatske vojne povijesti i pregledom hrvatske povijesti kroz ozemlje Hrvatske.
Nakon toga, po priči kojom započinje film, u uredu se nailazi na seljaka Grgu Krmpotića što se žali poručniku kako mu je sin odveden u Njemačku. To će podpukovnika Matačića, što upravo ulazi, navesti neka ga povede sa sobom u Stockerau, jer upravo on tamo ide. U Stockerauu, Matačić i Grga Krmpotić obilaze vojarnu, no posjećuju i hrvatske zrakoplovce. Tu se istodobno odvija i pokazna vježba opkopara te vježba posade haubice 10.5 cm leichte Feldhaubitze 16 pod zapovjedništvom njemačkog podčasnika. Sukladno namjerama kulturne i narodne naobrazbe nakon povratka u vojarnu, odmora i objeda, vojnici odlaze u Beč, u Prater te na baletnu predstavu Licitarsko srce kojom dirigira Matačić.
Nakon izobrazbe u Stockerauu, domobranski dočasnici se vraćaju u Zagreb gdje se susreću s rodbinom, a poslije poticajnog govora njihovog zapovjednika odlaze na bojište. Nakon prolaska kroz Mostar, preko Starog mosta, na ratištu se vode borbe. Kolona prolazi cestom iznad Dubrovnika i hrvatski vojnik s puškom u ruci simbolično stoji nad gradom Dubrovnikom. Završni natpis je naslov Matoševog stiha: „I dok je srdca biti će i Hrvatske”.
Ostalo
- Za vrijeme snimanja filma, na vježbama u Stockerauu je bio nazočan i Velimir Pavelić, sin poglavnika dr. Ante Pavelića.
