Hrvatska čista stranka prava
| Hrvatska čista stranka prava | |
|---|---|
 | |
| Vodstvo | |
| Predsjednik | Davor Trbuha |
| Dopredsjednici | Ivan Iličić, Damir Banić |
| Tajnik | Tadija Ljubičić |
| Osnivač(i) | Ivan Gabelica |
| Opći podatci | |
| Osnutak | 12. prosinca 1992. |
| Prethodnica | Čista stranka prava |
| Sestrinska stranka | Hrvatska čista stranka prava Bosne i Hercegovine (HČSP BiH) |
| Sjedište | Ilica 421, Zagreb |
| Država |  Republika Hrvatska
|
| Pomladak | Hrvatska starčevićanska mladež |
| Sveučilištarsko krilo | Klub sveučilištaraca „Kvaternik” |
| Svjetonazor | |
| Ideologija | hrvatski nacionalizam, pravaštvo, konzervatizam, protekcionizam |
Hrvatska čista stranka prava je hrvatska izvansaborska nacionalistička politička stranka osnovana 12. prosinca 1992. godine.
Sadržaj
Povijesni razvitak
- Također vidjeti: Čista stranka prava
U veljači 1990. godine, obnovljena je Hrvatska stranka prava, kao nasljednica Starčevićeve Stranke prava. Međutim, razvitak stranke je bio otežan zbog niza međusobnih sukoba, isključivosti, raskola i sličnih poteškoća, zbog čega ona nije mogla u svojim redovima okupiti sve pravaški usmjerene Hrvate.
Pravaši nezadovoljni stanjem u Hrvatskoj stranki prava su napustili stranku, te su 12. prosinca 1992. obnovili Hrvatsku čistu stranku prava s obvezom borbe za ujedinjenjem svih pravaša u jednu pravašku političku stranku.
Na Osnivačkom saboru Hrvatske čiste stranke prava, donesena je Deklaracija o hrvatskoj pravaškoj slozi i savezu, u kojoj su ti ciljevi sadržani. Hrvatska čista stranka prava se od svoje obnove dosljedno zalagala za ujedinjenje pravaša, pa su jedno vrijeme postojali izgledi za ostvarenje tog cilja. U veljači 1994. godine, postignut je sporazum s Hrvatskom strankom prava o ujedinjenju, no taj sporazum je u veljači 1996. razvrgnut, pa je Hrvatska čista stranka prava na Općem saboru, održanom 26. listopada 1996., obnovila svoj rad, zalažući se i dalje za ujedinjenje svih pravaša u jednu političku stranku. Obnovitelj i prvi predsjednik Hrvatske čiste stranke prava je bio Ivan Gabelica.[1]
Hrvatska stranka prava je na izborima 2003. dobila 5 zastupnika, ali je do idućih izbora 2007. stranka slabila, dijelomice zbog razilaska s običajnom pravaškom ideologijom. Na mjesnim izborima 2009. godine, stranka je u koaliciji HČSP-HSP-HSS osvojila većinu u općinama Ružić, Promina i Unešić, a značajan uspjeh je postigla i u Makarskoj (30% osvojenih glasova za Gradsko vijeće). U Zagrebu nije prešla osvojeni prag. Dobila je 6427 glasova ili 0.8 % od ukupnog biračkog tijela (koje se nije u potpunosti odazvalo). Na izborima u Hrvatskoj 2011., koalicija HČSP-a i HSP-a dr. Ante Starčević je osvojila jedno mjesto u Hrvatskom saboru. Zastupničko mjesto u 10. izbornoj jedinici je dobila HSP-AS-ova kandidatkinja Ruža Tomašić. Na drugom mjestu na zajedničkoj listi je bio HČSP-ov kandidat Ivan Gabelica.[2]
Hrvatska čista stranka prava je sudjelovala u parlamentarnim izborima 2015. kao dio Domoljubne koalicije pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice. Kad je koalicija osvojila relativnu većinu glasova, HČSP je postala parlamentarna politička stranka, no bez zastupničkih mjesta u Saboru.[3] Stranka je sudjelovala na parlamentarnim izborima 2016. u koaliciji „Pomak”.
HČSP ima i svoju istoimenu sestrinsku stranku u Bosni i Hercegovini - Hrvatska čista stranka prava Bosne i Hercegovine.
Osnovna načela stranke
Ideološka načela Hrvatske čiste stranka prava su istovjetna izvornim načelima Starčevićeve Stranke prava. Glavna načela su joj politička i gospodarska samostalnost Hrvatske te opće ćudoredne i društvene vrijednosti. Nije vjerski isključiva i prije svega je nacionalistička stranka hrvatskog naroda.
Mladež HČSP - Hrvatska starčevićanska mladež
Sukladno s osnutkom Hrvatske čiste stranke prava, sa svojim radom počinje i njen pomladak Hrvatska starčevićanska pravaška mladež. U skoro svim naseljima u kojima Hrvatska čista stranka prava ima ustrojene svoje organizacije, diljem Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine su se stvarale i podružnice Hrvatske starčevićanske pravaške mladeži. U nekim gradovima, poput Čakovca i Lekenika, tih dana podružnice Hrvatske čiste stranke prava sastavljaju isključivo članovi Hrvatske starčevićanske pravaške mladeži. Značajan broj članova Hrvatske starčevićanske pravaške mladeži je sudjelovao u obrani Hrvatske kroz razne postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga, Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.
Iako stječe poštujuću snagu, tek prijelazom dr. sc. Zlatka Hasanbegovića 1996. godine iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Hrvatsku čistu stranku prava i njegovim preuzimanjem vodstva Mladeži, Hrvatska starčevićanska pravaška mladež organizacijski jača, dobiva na svojoj snazi i značaju. U samo godinu dana, osnovan je cijeli niz županijskih vijeća, podružnica i ogranaka Hrvatske starčevićanske pravaške mladeži u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Na II. Općem saboru Hrvatske čiste stranke prava, 26. listopada 1996. godine, mladež Hrvatske čiste stranke prava i službeno mijenja ime u Hrvatska starčevićanska mladež.
Uoči održavanja I. Općeg sabora Hrvatske starčevićanske mladeži 22. studenog 1997. godine, Zlatko Hasanbegović ne ističe kandidaturu za predsjednika Mladeži i ostaje „prvi među jednakima” (primus inter pares), dok za predsjednika Mladeži dolazi Ivica Breščaković. Već u svibnju 1999. godine, Breščaković s većinom članova predsjedništva Mladeži pokušava izdvojiti Hrvatsku starčevićansku mladež iz matične Hrvatske čiste stranke prava u čemu ne uspijeva, pa s istima prelazi u HSP. Jedini u stranci preostali član dotadašnjeg predsjedništva Mladeži je Goran Rohaček, no s njim ostaje i cjelokupno članstvo na terenu.
6. studenog 1999. godine, održava se II. Opći sabor Hrvatske starčevićanske mladeži na kojemu je za predsjednika izabran Antonio Dilber, a Goran Rohaček postaje novim dopredsjednikom i glasnogovornikom Mladeži. Nakon Dilberova postupnog pasiviziranja u radu, Rohaček u potpunosti preuzima vodstvo Hrvatske starčevićanske mladeži. Hrvatska starčevićanska mladež u kratkom roku značajno povećava broj članova i afirmira se u stožernu pravašku mladež. Zbog odlaska na novu dužnost u Hrvatskoj čistoj stranci prava i prekoračenja dobne granice unutar Hrvatske starčevićanske mladeži, Rohačeka na dužnosti predsjednika Hrvatske starčevićanske mladeži u siječnju 2009. godine zamjenjuje Frano Čirko. Hrvatska starčevićanska mladež pod vodstvom Frane Čirka je imala ustrojene organizacije po skoro svim županijama i gradovima.
Pravaška akademija „Milan pl. Šufflay”
HČSP pod svojim okriljem vodi svoje naobrazbeno tijelo, Pravašku akademiju „Milan pl. Šufflay”. Po navodima stranke, smisao Akademije je politička naobrazba mladih pravaša po čvrstim pravaškim načelima, a u svrhu što boljeg osposobljavanja polaznika Akademije za daljnje bavljenje politikom te stjecanja znanja općenito. Glavni cilj Akademije je stvaranje novog mladog pravaškog naraštaja koji će, stjecanjem znanja u svim granama pravaštva, biti spreman, sposoban i organiziran za preuzimanje kormila hrvatskog nacionalnog korpusa.
Poveznice
Literatura
- Gabelica, Ivan (ur.), Starčević : znanstveni kolokvij o 180. obljetnici rođenja, Hrvatska čista stranka prava, Zagreb, 2004., ISBN 953-99521-0-7
- Miljak, Josip. Imamo mišljenje! : AVIS rent a Croatia : rasplitanje političkih čvorova – ogledi jednog pravaša, Hrvatska čista stranka prava, Zagreb, 2004., ISBN 953-99521-1-5
Izvori
- ↑ HČSP - povijest
- ↑ Izbori 2011. HSP dr Ante Starčević i HČSP - Popis kandidata za 10. izbornu jedinicu
- ↑ HČSP postala parlamentarna stranka
Vanjske sveze
