Hrvatska kuna

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Kovanica banovca
Usporedni prikaz kovanice od 5 kuna izdane od Ustaškog pokreta 1934. godine (gore) i krivotvorene kovanice od 50 kuna kovane u Sjedinjenim Američkim Državama oko 1968. godine (dolje).
Kuna Nezavisne Države Hrvatske
Kuna Republike Hrvatske

Hrvatska kuna (skraćeno: Kuna, kratice: Kn/kn, HRK) je službena hrvatska novčana jedinica rabljena u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i danas u Republici Hrvatskoj.

Pregled

Srednji vijek

Plaćanje vrijednim kuninim krznom na hrvatskom tlu potječe iz doba rimske vlasti u provincijama Gornjoj i Donjoj Panoniji, i bilo je kasnije nastavljeno u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi kao sredstvo plaćanja poreza - „marturina” (lat. martus), osobito u Slavoniji, Kvarneru i Dalmaciji. Između 1235. i 1384. godine, u optjecaju je bio hrvatski kovani novac banovac na čijoj prednjoj strani se nalazio lik kune.

Međuratno doba (1934. - 1941.)

Kao suvremena novčana jedinica, kuna je prvi put rabljena 1934. godine u obliku kovanice od 5 kuna, koju je u iseljeništvu dao izdati Ustaški pokret na inicijativu poglavnika Ante Pavelića, također autora njenog naziva. Glavni povod tomu je bila tadašnja represivna financijsko-monetarna politika i plansko zatiranje gospodarske snage hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, zbog čega je kuna bila vrlo brzo proširena i rabljena među Hrvatima kao pomoćna alternativna i neporezna novčana jedinica. Kuna je bila kovana od srebrnina poslanih u tu svrhu iz domovine od brojnih hrvatskih obitelji.[1]

Kasnije, u Banovini Hrvatskoj je postojala ideja po kojoj bi, uz jugoslavenski dinar, kuna ili banovac bila druga novčana jedinica s ograničenom ozemnom uporabnom namjenom.

Nezavisna Država Hrvatska

Kuna (Kn), s banicom (b) kao njenim stotim dijelom, je bila službena novčana jedinica Nezavisne Države Hrvatske uvedena u uporabu 8. srpnja 1941. godine, premda su u optjecaju također bile novčanice talijanske lire (do 31. prosinca 1941.) i Reichskreditkassenscheina (do 23. kolovoza 1941), te kovanice jugoslavenskog dinara (do 31. prosinca 1942.). Većinu novčanica je tiskala njemačka tiskara Giesecke & Devrient iz Leipziga, dok je novčanice od 50 banica, 1 i 2 Kn tiskala Hrvatska državna tiskara i od 10 Kn tiskara Rožankowski i drug d.d. iz Zagreba. Kuna je povučena iz optjecaja od 30. lipnja do 9. srpnja 1945. godine i bila je zamijenjena jugoslavenskim dinarom izdanim 1944. godine.

U prometu su, po nadnevcima izdanja, bile novčanice od: 50 banica, 1 i 2 Kn (25. rujna 1942.), 10 Kn (30. kolovoza 1941.), 50, 100, 500 i 1000 Kn (26. svibnja 1941.), 5000 Kn (15. srpnja 1943.), te 1000 i 5000 Kn (1. rujna 1943.). U prometu su također bile cinčane kovanice od 1 i 2 Kn.

Zbog ratnih okolnosti nisu izdane, ali su potpuno bile izrađene novčanice od: 100 i 500 Kn (1. rujna 1943.), te 20 i 50 Kn (15. siječnja 1944.). Premda planirane, do kraja rata nisu bile u tiskari naručene novčanice od: 10.000 Kn (1. rujna 1943.), i 50.000 Kn (28. veljače 1945.).

Republika Hrvatska

Kuna (kn), s lipom (lp) kao njenim stotim dijelom, je sadašnja službena novčana jedinica Republike Hrvatske uvedena u uporabu 30. svibnja 1994. godine zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000. Sve novčanice tiska njemačka tiskara Giesecke & Devrient iz Münchena, dok sve kovanice kuje Hrvatski novčarski zavod iz Svete Nedelje.

U prometu su:

  • Novčanice od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 kn. Iz prometa su povučene novčanice od 5 do 200 kn tiskane prije 2001. i 2002. godine, dok je plaćanje novčanicom od 5 kn i dalje zakonito unatoč povlačenju iz optjecaja.
  • Kovanice od 1, 2, 5, 10, 20 i 50 lp, i kovanice od 1, 2, 5 i 25 kn. Plaćanje kovanicama od 1 i 2 lp je i dalje zakonito unatoč povlačenju iz optjecaja.

Ideološka osporavanja

Hrvatska kuna je predmet protuhrvatskih i ljevičarskih ideoloških osporavanja kao jedna od rijetkih ostavština Nezavisne Države Hrvatske obnovljenih u Republici Hrvatskoj, zbog čega je također stigmatizirana kao „ustaška kuna”. Međutim, kritičari takvih ideoloških osporavanja često naglašuju očitu proturječnost u stavovima takvih pojedinaca i skupina, u smislu kako oni redovno rabe hrvatsku kunu kao glavno sredstvo plaćanja i primanja novčane naknade ili donacija.

Plan zamjene eurom

Republika Hrvatska je jedna od osam članica Europske zajednice s vlastitim novčanim jedinicama u optjecaju, no jedna je od sedam država članica dužnih pristupiti Europskom monetarnom sustavu i zatim Eurozoni s ispunjenjem svih zadanih preduvjeta. 10. srpnja 2020. godine je ušla u Europski tečajni mehanizam II (ERM II), a uvedba eura je planirana za 2023. ili 2024. godinu.

Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska narodna banka su i prije pristupanja Europskoj zajednici iskazivale želju za što ranijom mogućom uvedbom eura, ali je ta namjera zbog nezadovoljavanja nekih zadanih uvjeta više puta bila odgođena. Međutim, većina pučanstva je protivna uvedbi eura, među ostalim, zbog gubitka monetarne samostalnosti, mogućnosti naglog porasta cijena i smanjenja plaća, novog vala zaduživanja, i skepse prema pitanju opstanka Europske zajednice u bližoj budućnosti.[2] S druge strane, pučanstvo je protivno tomu iz domoljubnih razloga, jer bi ukinućem hrvatske kune formalno nestao državni i narodni simbol, prilikom čega bi to ideološkim protivnicima hrvatske kune bila ostvarena želja.

Poveznice

Literatura