Hrvatske međugorske panorame
Hrvatske medjugorske panorame (vrhovi i otoci s najboljim pregledom naših gorja): - Panoramni terenski pregledi i istodobni poredbeni uvidi brojnih hrvatskih i susjednih gorja, nisu najbolji samo iz najviših područnih vrhunaca, kako si to zamišljaju i brzopleto ponavljaju naši popularni planinarci, - nego baš naprotiv iz susjednih osrednjih vrhova u njihovom medjugorju, ili za obalno-primorska gorja iz daljih otočnih vrhova s kružnim panoramama. Takvih je u Hrvatskoj prvenstveno ovih 5 medjugorskih i otočnih vrhova:
- Za kopnena peripanonska gorja oko srednje Hrvatske (i sjeverozapadne Bosne) je razmjerno najbogatiji, pregledni panoramski vidik iz niže i izdvojene Moslavačke gore, s koje se tu za bistrog dana bez magle istodobno vidi bar desetak raznih gorja u krugu oko jugozapadne Panonije.
- Za cielu Liku i jugoiztok Gorskog Kotara je razmjerno najbolji kružni panoramski pregled iz Ličkog Sredogorja, a osobito s njegova višeg središnjeg vrha Kamena gora (1.268 m) odakle je vidljiv cieli Velebit i većina Ličke Plješivice ter Mala Kapela tj. zamalo sva Lika.
- Za kopnenu Dalmaciju tj. dalmatinsku Zagoru, izrazito je najbolji i najpodpuniji kružni panoramski pregled iz najvišeg vrha Bat (1.508 m) na jugu Svilaje, odakle su manjeviše dobro vidljivi zamalo svi dalmatinski vrhovi iznad nekih 1.000m.
- Za južnije obalne Dinaride u Dalmaciji, kao i istodobno za više središnje Apenine na zapadu Jadrana, najbolji i najbogatiji je kružni panoramski pregled iz otočnog vrha Hum (587 m) na pučinskom otoku Visu.
- Za važnija gorja s obje strane oko Gornjega i dielom srednjeg Jadrana, izrazito je najbogatiji kružni panoramski pregled iz lošinjskog vrha Televrina (588 m) na otočnom hrptu Osoršćice, odakle je za bistrog dana vidljivo i do dvadesetak raznih gorja oko Jadrana.
Sadržaj
Vrh Televrina na Lošinju
Najviši lošinjski vrh je Televrina (588 m), na gorju Osoršćica iznad Nerezina i grada Osora. Iz ovoga kvarnerskog vrha se naokolo pruža nezaboravna panorama na desetak većih primorskih planina s obje strane oko gornjega i srednjeg Jadrana, što se kod nas može uzporediti još samo sa sličnom pučinskom panoramom oko srednjeg Jadrana iz viškog vrha Hum.
Tako se za bistrog dana osobito popodne iz Televrine južno na talianskoj strani dobro vide pod sniegom najviši oštri vrhovi Apenina u skupini Gran Sasso (vrhunac Corno: 2.912m), pa na jugozapadu malo niži i zaobljeni vrhovi gorja Monti Sibillini (vrh Monte Vettore 2.478m i Monte Priore 2.334m), a na sjeverozapadu u jugoiztočnim Alpama silhuete bielih kamenih kukova u gorju Dolomiti.
Na hrvatskoj obali s lošinjske Televrine se panoramski vidi većina primorskog gorja od Istre do srednje Dalmacije: na sjeverozapadu u Istri je Učka (1.405 m) i dalje u zaledju Julijske Alpe, pa na sjeveru Snižak (1.507m: tzv.'Hrvatski Snježnik') i Risnjak (1.528 m) a u zaledju viši slovenski Snežnik (1.794 m), na sjeveroiztoku vinodolska Viševica (1.428 m) i iza nje Bjelolasica (1.534 m), a na iztoku je Senjsko Bilo (1.494 m) i sjeverni Velebit (1.699 m) ter u pozadini najviši južni Velebit (1.758 m). Na jugoiztoku u Dalmaciji se vidi primorska Promina (1.148 m) i u zaledju visoka Dinara (1.831 m), pa obalni Mosor (1.340 m) i u zaledju viša silhueta Biokova (1.762 m).
Vrh Hum na otoku Visu
Sam otok Vis za kopnene planinare i nije previše privlačan ni popularan, jer je tu najviše otočno brdo Hum južno iznad Komiže visoko tek 587m. Medjutim, iz tog vrha se ipak naokolo pruža nezaboravna panorama na desetak većih primorskih planina s obje strane oko srednjeg Jadrana, što se kod nas može uzporediti još samo sa sličnom pučinskom panoramom oko Gornjeg Jadrana s vrha lošinjske Osoršćice.
Tako se za bistrog dana osobito popodne iz tog Huma zapadno na talianskoj strani dobro vide pod sniegom najviši oštri vrhovi Apenina u skupini Gran Sasso (vrhunac Corno: 2.912m), pa na jugozapadu malo niža i zaobljena Monte Maiella (vrh Amaro: 2.793m) i na jugu rt Gargano s nižim zaobljenim brdom Monte Gargano (1.065 m).
Na suprotnoj hrvatskoj obali s viškog Huma se panoramski vidi većina dalmatinskog primorskog gorja: na sjeverozapadu je Promina (1.148 m) i u zaledju Poštak (1.446 m), pa spram sjevera obalni Mosor (1.340 m) i u zaledju Dinara (1.831 m), na sjeveroiztoku Biokovo (1.762 m) i u pozadini najviši Troglav (1.913 m), na iztoku Sutilija (964 m) na Pelješcu i u zaledju Velež (1.969 m), a na jugoiztoku Konavoska Sniježnica (1.234 m) i iza nje visoki Orjen (1.894 m) i Lovćen (1.749 m).
Vrh Bat na jugu Svilaje
Svilaja (lat. Mons Soetovius, ranogrč. Tityreion oros), središnji je gorski lanac u Dalmatinskoj Zagori, uzporedan s višim pograničnim sjevernim lancom Dinara-Troglav (Dinarske planine). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoiztok izmedju Sinjskoga i Kninskog polja u dužini preko 40 km.
Zbog svoga središnjeg položaja u dalmatinskoj Zagori, iz najvišeg vrha Svilaje (Bat 1.508m) za bistrog dana pruža se najbolji panoramski pregled na zamalo sve važnije vrhove oko Dalmacije iznad 1.000m: na zapadu se uzdiže Promina (1.148 m) i Veliki Kozjak (1.207 m), na sjeverozapadu viši Poštak (1.446 m) i u pozadini jugoiztočni Velebit (1.404 m), pa na sjeveru vrh Dinara (1.831 m), na sjeveroiztoku najviši Troglav (1.913 m), na iztoku Kamešnica (1.849 m), na jugoiztoku Zavelin (1.346 m) i Veliki Šibanik (1.314 m) na Matokitu, pa dalje u pozadini visoki Orjen (1.894 m), a na jugu Biokovo (1.762 m) i na jugozapadu Mosor (1.334 m).
Ličko Sredogorje: Kamena gora
Ličko Sredogorje je središnji gorski lanac koji se kroz ličku visoravan pruža diagonalno izmedju Velebita i Plješivice. Najviši vrh ovog Sredogorja u užem smislu je gola Kamena gora, 1.268m kod ličkog Bunića, a ini pripadni vrhovi su još sjevernije Crni vrh 1.245m (= jugo-srb. "Golo Trlo") i Stipanov Grič 1.233m, pa na jugu Paleš 1.239m, Jelovinac 1.215m (jugo-srb. "Jelov Venac"), Trojvrh 1.234m (tzv. "Trovura"), pa Jelovura 1.178m i još ini ispod 1.200m.
Zbog središnjeg položaja nasred ličke visoravni, iz Ličkog Sredogorja i osobito s najvišeg vrha Kamena gora se za bistrog dana pruža izvrstni panoramski pregled na većinu ličkih vrhova: na zapadu, jugozapadu i jugu se polukružno vidi cieli lučni greben Velebita u nizu vrhova od senjskih Konačišta (1.494 m) preko najvišega Velog Golića (1.758m: jugosrb. "Vaganski vrh"), pa sve do Crnopca (1.404 m), a na iztoku je isto vidljiv glavni greben Plješivice od Gole Plišivice (1.649 m) do Kremena (1.591 m). Jedino se vrhovi V.Kapele dielom tu slabije vide zbog udaljenosti i inih nižih vrhova izpred.
Jugozapad Panonie: Moslavina
Najviši moslavački vrh je Humka na 489 m, a ini značaniji vrhovi na Moslavačkoj gori još su Vis (444 m), Kaludjerov grob (437 m), Strmac (432 m), Mjesec (354 m) i još ostali niži. Premda je moslavački greben (tek 489m) razmjerno niži spram inih okolnih gorja, zbog zgodnoga preglednog položaja nasred jugozapadne Panonije, iz njega se kružno pruža jedan od najbogatijih panoramskih pregleda na brojna gorja oko srednje Hrvatske i sjeverozapadne Bosne.
Tako se iz grebena Moslavačke gore za bistrog dana vidi na zapadu Žumberak (1.182 m), na sjeverozapadu Medvednica (1.033 m), na sjeveru Ivanščica (1.071 m) i Kalnik (643 m), na sjeveroiztoku Papuk (964 m), na iztoku Psunj (984 m), na jugoiztoku u Bosni lanac Kozare (978 m), na jugu viši Grmeč (1.604m) i još u južnijoj pozadini najviša Osječenica (1.804 m), ter na jugozapadu sprijeda uz Posavinu nizka Petrova i Zrinska gora, a u pozadini na obzorju dugački lanac Kapele i vrh Klek (1.182 m).
Poveznice
Reference
Almost original condensed compilation within actual wiki by GNU license.
