Hrvatski psihokriminal u EU

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Hrvatski psihokriminal u EU (zloporabe psihiatrije sada kod nas najgorje unutar EUnije): Ranije u 20. stoljeću su teške zloporabe nemedicinsko-političke psihiatrije bile izrazito najgorje u bivšemu Sovjetskom Savezu,- ali se nakon njegova razpada i propasti tamošnjeg komunizma, dosad to tamo znatno ublažilo. Odnedavna je u u svijetu glede toga dosad po brojnim zloporabama političke psihiatrije sad još najgorja Kina: vidi o tomu pobliže Psihostaljinizam u Hrvatskoj.

U Europi je po čestoj, ideološko-kriminalnoj zloporabi lažne psihiatrije dosad razmjerno najgorja Turska, a druga najlošija u tom pogledu po dokumentaciji iz Amnesty International je Ukrajina. Treća među najlošijima po takvoj zloprabi psihiatrije po ovim međunarodnim statistikama - je sada baš naša Hrvatska. Od ranijeg SSSRa - tj. danas Rusija, nakon novijih reformi je po tomu dosad tek na 6. mjestu u Europi tj. sada su već znatno bolji iza nas.

Abstract

Croatia's psycho-criminal in EU (Croatian misuses of psychiatry now the worsest ones within EUnion): ...

Europski odgovor na naše podvale

S nedavnim ulazom u Europsku Uniju, sada je Hrvatska glede još uvijek brojnih i teških zloporaba psihiatrije u porastu, postala izrazito najlošijom unutar EU. Zbog ujednačavanja EU i zajedničke kontrole nad članicama, odsad konačno raste i pritisak na Hrvatsku da se to ipak poboljša, pa naše vlasti (formalno) pokazuju bar neke još stidljive namjere, da od jeseni 2013. o tomu službeno razpravljaju ili možda (?) donesu bar poneka, predvidivo manja poboljšanja i bar dijelom smanje dosad preveliki porast tih sve brojnijih idejno-nemedicinskih zloporaba psihiatrije u Hrvatskoj.

Zbog kod nas uobičajenoga, upornog izigravanja i odgađanja naše prilagodbe na općeprihvaćene pravne EU-standarde, konačno je EU-komisija na njemačku iniciativu objavila nam ultimativni rok već do 23. kolovoza 2013, odkada te priladbene promjene Hrvatska mora konačno početi - jer u protivnom nam odmah slijede i kaznene sankcije: prvo gubitak prava glasa u EU-parlamentu i odmah potom ukidanje svega poslovanja i pomoći Hrvatskoj iz EU-fondova. Nadajmo se da će to konačno biti početak kraja našemu uvriježenom balkanskom 'javašluku', pravnoj samovolji i bezbrojnim zlouporabama naviklim iz Jugobalkanije.

Novi primjeri naše psiho-zloporabe

U novoj Hrvatskoj je samo zadnjih godina od 2008.- 2012. manjeviše poznato barem šezdesetak ideoloških žrtava prisilnoga tzv. 'liječenja' u tima zloglasnim hrvatskim psihologorima, ali je inih prikrivenih već bilo mnogostruko više tj. dosad par stotina žrtava zloporabe psihiatrije u novoj Hrvatskoj. To znači da prosječno godišnje u novoj Hrvatskoj psihozatvori maltretiraju po 15 novih ideološko-nemedicinskih žrtava, a tu su počinitelji većinom isti psihiatri u ponavljanju, čije bi stručno-radne licence stoga trebalo strogo preispitati. Medju ovima je barem za 7 sličnih novijih „transfera“ nepodobnih u ludnicu bila dostupna dobra detaljna dokumentacija, od kojih su dva završili i smrtnim ishodom. Svi su ti prepadi još izvedeni uz zabrane daljeg kontakta s odvjetnikom (inače dopušteno čak ubojicama u tamnici), što je u našoj bespravnoj psihijatriji već dugo opća i uobičajena praksa.

U gorespomenutom, glavnomu paralelnom članku o ovoj tematici Psihostaljinizam u Hrvatskoj, pobliže se razlaže ranijih desetak domaćih primjera poznatih idejno-nemedicinskih zloporaba naše ideologizirane psihiatrije većinom od god. 2000. do 2012. i to najviše njih iz zagrebačkog Vrapča i psihologora Kampor na Rabu. Sada se ovdje navode i poneki najnoviji primjeri takvih težih, ideološko-nemedicinskih zloporaba naše domaće psihiatrije ljetos od god. 2013, tj. od našega novog ulaza u EUniju, a s priljevom novih sličnih primjera će se oni tu i nadalje dopunjavati.

Psihorobija Zdenke Kvesić

Prvi noviji sličan slučaj iz ljeta 2013. baš pri ulazu Hrvatske u EUniju je Zdenka Kvesić iz Osijeka, koja je pod manjeviše sumnjivim okolnostima najprije pritvorena na psihiatriji u Osijeku, pa je zatim prisilno prebačena za mjesec dana 'psiho-robije' na središnju zagrebačku psihiatriju u Vrapče. Unatoč šablonsko-formalističkim izjavama (bez pravog sadržaja) povodom toga za javnost, cijeli taj slučaj je ipak duboko sumnjiv, jer neodoljivo podsjeća na idejno-pragmatsku likvidaciu nepoželjne supruge lokalnoga podobnog moćnika, zbog drugih novih planova.

Zbog toga zatim više službenih organa dosad već provode naknadne iztrage, dok je ta psiho-zarobljenica nakon mjesečnoga tzv. "liječenja" tj. ideološke psiho-robije dosad ipak puštena iz 'ludnice'. Ovaj najnoviji slučaj još nije dovršen, pa će se tu naknadno dopuniti s novim pridošlim informaciama, ali se već dobro uklapa s predhodnima u dugogodišnjem nizu (vidi još pobliže Psihostaljinizam u Hrvatskoj), kao ilustracija lošeg "poslovanja" te struke i ustanova kod nas.

EU-žrtva Marko Francišković

Marko Francišković ing.ekon. (kandidat ZG-gradonačelnika 2013) je najnovija politička žrtva zloporaba psihorobije sad već u Euro-Hrvatskoj:

"San Marka Franciškovića zbog kojeg je po hitnom postupku uhićen na zapovijed ministra policije Ranka Ostojića i potom strpan u ludaru … na temelju naručene dijagnoze dr. Anice Biško, koja je Franciškoviću prošlog tjedna dijagnosticirala 'paranoidnu shizofreniju' zbog toga što odbija jesti GMO hranu i zato što čita Sveto pismo…", (portal 'Dnevno, 3. IX. 2013.)... Iako je Francišković trebao biti pušten u utorak 3. rujna, kada mu ističe 30 dana istražnog pritvora, zahvaljujući dijagnozi, ne će biti pušten već će vjerojatno biti prisiljen na liječenje od bolesti od koje ne boluje. Naime, hrvatski zakoni koji se odnose na duševne bolesnike prilagođeni su u potpunosti manipulacijama i služe vlasti upravo za ovakve progone. Jer, najbolji način da se nekog diskreditira i ušutka je način na koji se sada odnose prema Franciškoviću - proglasiti ga ludim. Zahvaljujući zakonima i psihijatrijskoj znanosti koja je u potpunosti pod kontrolom vlasti, vrše se ovakvi pritisci na zdrave ljude. Vladajući misle da će, ako tamo neka liječnica napiše dijagnozu, cijela istina biti diskreditirana. Naime, upozoravaju iz udruge Pravednik, to se neće dogoditi jer Franciškovića ljudi iznimno cijene bez obzira na mišljenje samo jedne potplaćene podrepine koja se usudi nazvati doktoricom...", kaže prof. dr. Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova RH, na spomenutom portalu 'Dnevno'.

Nakon pola godine tzv. 'liječenja' je Marko još prebačen u Popovaču. Konačno, nakon punih 9 mjeseci ove psiho-političke robije, pregledala ga je stručna komisija od 9 psiho-eksperata i našla da je zdrav i normalan, pa je početkom svibnja 2014. pušten na slobodu. Hoće li ipak netko već jednom kod nas napokon i kazneno odgovarati za ovu i slične psiho-svinjarije (ili želimo da se isti i slični 'slučajevi' zloporabe i nadalje u bezkraj ponavljaju) ?!

Dr.sc. Tomislav Dragun

Dr.sc. Tomislav Dragun je kod nas izraziti i najtipičniji noviji primjer ideopolitičke zloporabe psihiatrije od režimskih struktura. Kao profesionalni i iskusni financijski revizor je pronašao dugi niz mnoštva zloporaba i pronevjera u našim vladajućim strukturama i u povezanim tajkunskim grupama pri vlasti, što je dokumentirano podnio nadležnim organima. Umjesto da oni to provjere i postupaju po zakonu, dotični režimski umreženi organi su žestoko okrenuli protiv njega kao glavnoga državnog neprijatelja, tim više što je inače javno i pismeno izražavao svoje desno-nacionalne stavove. Kako korumpirani režim nije imao inih stvarnih protudokaza, silom su ga proglasili neodgovornim kao da je poludio i politički ga uputili na tzv. "psihiatrijsko liječenje" u ludnicu Vrapče.

Zbog upornosti režima da ga psihiatrijski onemoguće tj. likvidiraju iz javnosti, nakon svih tih dvoličnih maltretiranja je bio napokon prisiljen skloniti se u inozemstvo u susjednoj Sloveniji: Zato je tamo živio par godina u političkom azilu izvan svoje bespravne domovine koja ga ucjenjuje zloporabom psihiatrije, što je međunarodna sramota za novu Hrvatsku i našu ideopolitički prostituiranu "psihiatriju". Zbog uporne nepopustivosti te naše psihomafije spletene s balkanskom UDBom, time je ovaj problem već eskalirao do međunarodne razine. S nedavnim povratkom komunista na vlast kod nas je sad nepodobni T.Dragun opet strpan na višegodišnju robiju u logor Lepoglava. Vidi pobliže dokumentarno T.Dragun: Hrvatska vlast otvara ludnice za nepoćudne političke protivnike.

Noviji hrvatski psihologori

U bivšoj komunističkoj Jugoslaviji za vrijeme Titova režima, slični psihologori su dielom kopirani iz SSSR-a, ali je njihova zloporaba bila dosta ograničena i nakon Titove smrti, ovi su psihozatvori uglavnom vraćeni u svoje redovne medicinske svrhe kao prave psihiatrijske bolnice. Pred dvqadesetak godina je već u novoj Hrvaskoj, donesen licemjerni zakon o tzv. "zaštiti" umobolnih osoba koji je uglavnom kopija sličnih Staljinovih i kineskih zakona. Stoga je u dosadašnjem desetljeću tu uvedena tzv. demagoška "demokratizacija" čiji su rezultat uz ino i nove povećane zloporabe psihiatrije protiv nepodobnih disidenata i obnova 3 jugoslavenska psihologora: Kampor, Lopača i Vrapče. Najgorje je to stanje kod nas u ludnici Vrapče i psihologoru Kampor (na Rabu), gdje ideologizirani i manjeviše zlonamjerni psihiatri dominiraju u 1/4 - 1/5 stručnog osoblja. Stoga su dosad njihovi čelnici uglavnom podobni režimski poltroni, koji dio tih ludnica zlorabe kao ideopolitičke tamnice za nepoćudne disidente do danas.

Tomu su najviše kriva rukovodstva Vrapča i Kampora, ali i zdravstveni ministri koji već godinama ništa konkretno ne poduzimajun za poboljšanje. Jedan od najgorjih medju njima je zloglasni tzv. "Doktor Mengele" koji na ideološki nepodobnim zarobljenicima psihologora Kampor, kao na pokusnim kunićima izvodi toksične eksperimente s novim neprovjerenim psiho-farmakima za farmaceutske multikompanije, što češće završava trovanjima i invalidnošću (a ponekad i smrtno npr. pokojni Robert Car).

Sada su u Hrvatskoj opet oko 1/5 lažnih političkih "bolesnika" u tim psiho-zatvorima osuđeni kao 'ideološki ludjaci' tj. politički disidenti i ine idejno nepodobne osobe, uključivo npr. pravnike koji su se u lažnoj 'demokraciji' usudili kritizirati nedavnoga hrvatskog predsjednika, ili neke mlade ljude čija je sudbina tako uništena samo zbog zidnih grafita desno-nacionalnog sadržaja. U sadanjoj Hrvatskoj su manjeviše aktivna ova 2 glavna psihologora za nametanje liberalne 'političke korektnosti' preko toksičnih psiho-farmaka zbog brisanja disidentskih osobnosti:

Psihozatvor - klinika Vrapče

Vrapče kod Zagreba (kajkavski: Norhaus): Ovo je (bila) najstarija i najveća psihiatrijska bolnica u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, stara blizu dva stoljeća. Tiekom Titovog režima u komunističkoj Jugoslaviji, njegove zgrade su dielom zlorabljene i za kazneno zatvaranje antikomunista i disidentskih intelektualaca, što je uglavnom prestalo nakon Titove smrti i u doba predsjednika Tuđmana kroz osamdesete i devedesete godine. Potom u sadanjem novom stoljeću s dolazkom na vlast liberala u Hrvatskoj i drugdje, sve više se opet obnavlja i njegova zlouporaba kao kaznenog psiho-zatvora za duševne prerade otrovnim psihofarmakima nepodobnih političkih disidenata i desnih nacionalista u porastu do danas.

Od niza sličnih kriminalnih slučajeva prisilnog "liječenja" po krivotvorenim uputnicama za 'Norhaus Vrapče' koji su osobito česti nakon 2007 i pogotovo dosad, najpoznatije su takve psiho-podvale npr. Mirjana Pukanić (2008.), Tomislav Pensa (2008.) i još ini noviji. Do danas se od zadnjih desetak godina ova psiho-bolnica idejno i praktično opet sve više degradira u kazneni psiho-zatvor i sad je sve sličnija bivšim sovjetskim "psihuškama" iz 20. stoljeća. Vidi još pobliže: Ludnica Vrapče.

Psihologor Kampor na Rabu

Psihologor Kampor na otoku Rabu je dosad bio najstrašnije psiho-mučilište Europe: Dok su susjedni konclogori Goli i Grgur raspušteni i zatvoreni nakon 1980tih, jedini psihologor Kampor iz doba jugo-komunizma radi i dalje kroz punih 70 godina, jer je nastavio gutati žrtve psihostaljinizma od 1941. pa sve do danas. Nastao je tiekom 2. svj. rata i u početku je to bio običan sabirni logor talianskih fašista koji su tada uz ine otoke vladali i Rabom. U 2. svjetskom ratu su otok Rab zauzeli Talijani, pa su u Kamporu izgradili poznati kažnjenički logor Campora, u kojemu su mučili i ubijali Hrvate, Slovence i ine nepodobne osobe iz Istre, Kvarnera i Dalmacije. U njemu je ukupno boravilo oko 15.000 logoraša ili prosječno oko 1.200 mjesečno, a od toga je ondje smrtno zaglavilo 5.756 robijaša po navodima T.Draguna 2010. Nastao je tiekom 2. svj. rata i u početku je to bio običan sabirni logor talianskih fašista koji su tada uz ine otoke vladali i Rabom.

Nakon rata taj logor nije posve zatvoren, nego je od pedesetih godina pretvoren u psihiatrijsku bolnicu, ali je ubrzo u Titovom režimu dijelom zlorabljen u kombinaciji sa susjednim logorom Goli otok, kao psihologor protiv političkih disidenata tj. za zatvaranje i mučenje tzv. političkih 'ludjaka' ili idejnih disidenata po ugledu na Staljinove psyhuške. Nakon Titove smrti, do devedesetih je ponovo vraćen u redovnu medicinsku uporabu psihiatrijske bolnice, ali nakon Tudjmanove smrti od 1999, s novim lievo-liberalnim režimom vlasti, opet je do danas postao glavni psihologor za kazneno "liečenje" političkih disidenata i desnih nacionalista tj. za prisilno farmako-kemijsko mijenjanje njihove disidentske svijesti. Njegovo je glavno psiho-mučilište i čistilište za hrvatske "političke ludjake" zloglasni odjel pod nazivom "PAIS", rezerviran za takove stigmatizirane zatvorenike.

Kampor je danas najbolje utvrđeni i neprobojni psihologor u Europi: Da s tim mučilištem nešto nije u redu, sad već odaje i njegov novi vanjski izgled, jer je odnedavna kao i prvotno u ratu, ponovo opkoljen visokim žičanim barierama s promatračnicama, reflektorima i video-kamerama bez mogućnosti pristupa. Time se očito razlikuje od većine inih psihijatrija Europe, pa više sliči na modernizirani Dachau ili Treblinku. Po dostupnim neslužbenim pokazateljima, samo nakon god. 2000, kroz psiho-logor Kampor su kao 'politički ludjaci' prošlo najmanje 11 osoba, od čega je bar jedna tamo izgubila život, a ini su tu ideološki osudjeni na 'obradu' iz bezveznih razloga, npr. zbog uličnih grafita, ustaške kape i sl. Glavni dodatni prihod tamošnjih mučitelja od kojih je najgori zvan "Dr. Mengele", jesu kemijski eksperimenti novih otrovnih psihofarmaka na robijašima za strane farmaceutske multikompanije. Od desetak ideološki nepodobnih 'ludjaka' koji su proteklog desetljeća tamo kemijski 'preodgajani', najstrašniji slučaj nakon mengelovskih eksperimenata je tu smrtna likvidacija nepodobnoga hrvatskog branitelja Roberta Cara (vidi niže). Vidi još pobliže o paklu Kampora: Psihologor Kampor/Rab, kao i 'Sodoma i Gomora' u psihologoru Kampor na Rabu.

Metode podvala psiho-zloporabe

Kod nas postoji već dugotrajna 90-godišnja tradicija ideološkog zatvaranja nepodobnih disidenata u ludnice: takve zloupotrebe psihijatrije u jugo-komunizmu je javno pobliže dokumentirao Tomislav Krsmanović (1988), a odnedavna u novoj demagoškoj Hrvatskoj npr. T. Dragun (2008, 2010), T. Pensa (2009) i dr. Početni odabir mogućih kandidata za disidentske psihologore većinom vrši tajna politička policija, npr. u zemljama iz bivše Jugoslavije to je bila zloglasna UDBA i njeni sljednici, a u zemljama bivšeg SSSR-to su službenici bivšeg KGB-a.

Nakon raspada Jugoslavije je djelatnost UDBe smanjena, ali još uviek nije posve prestala nego je dielom bolje prikrivena. Kad su zatim početkom 21. stoljeća u jugo-zemljama opet došli na vlast bivši komunisti prestrojeni u liberale, tada su se dosad nacionalne frakcije UDBe opet reaktivirale kao iskusni čuvari u zaštiti nove 'političke korektnosti', osobito u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Slično je i ponovo aktiviranje nekadašnjih frakcija sovjetskog KGB-a u Ukrajini i drugim sljednicima SSSR-a da i tamo zaštite novu 'političku korektnost'.

Osim Slovenije koja je sada većinom demokratizirana u Europskoj Uniji, u Hrvatskoj (i inim postjugoslavenskim zemljama) su novi demagoški režimi nametnuli poseban zakon kao dvolična "Zaštita osoba s psihičkim smetnjama" (vidi niže), koji im zapravo u praksi omogućuje tajno kažnjavanje disidenata i nacionalista kroz prisilne promjene njihove sviesti i nazora u psihologoru. Tu iskusni agenti UDBe ili KGB-a, iz ranijih komunističkih dossiera + novije javne djelatnosti mogućih kandidata, sada nastavljaju s ilegalnom kontrolom telefona i e-maila, pa kao obnovljena tajna policija odredjuju odabrane kandidate koje će se zatvoriti u psihologor.

Ako dotični disidentski kandidat nije previše poznat u medijima, tada ga u tišini odpremaju izravno u psihologor. Za ine bolje poznate nacionaliste i ine disidente, povezani režimski mediji prvo podižu kampanju stigmatizacije kako je ovaj poludio, pa ubrzo izlazi na scenu i službeni 'dušobrižnik' tj. registrirani psiho-stručnjak plaćen od režima, s ocjenom da je taj disident bio 'oduvjek bizaran' ili 'aberantan' po svojim idejama suprotnima općeprihvaćenom stavu, pa sad naginje shizofreniji, paranoji (ili nešto slično). Potom mu iznenada upada naoružana četa redovne policije, pa odvode silom toga javno stigmatiziranog disidenta na tzv. "liječenje" u psihologor.

Sve takve otmice u ludnicu izvedene su još uz zabrane daljeg kontakta s odvjetnikom (inače dopuštenim čak ubojicama u tamnici), što je u našoj posve bespravnoj psihijatriji već postala stalna i uobičajena praksa. Zbog zlokobne cehovske solidarnosti medju psiho-liječnicima, svi su se takvi slučajevi na kraju dosad manjeviše zataškali i prikrili u stilu stare jugo-komunističke prakse: "ne talasaj !". Čak niti za notorne psihiatre-recidiviste u Vrapču i Kamporu koji su višeput uzastopno ponavljali podjednaka zlodjela protiv više nemoćnih zarobljenika, osim tek formalistički verbalnog "prigovora" dosad nisu ustvari kažnjeni ni uopće procesuirani zbog samovolje i sadističkih mučenja. Za nijedan od poznatih slučajeva nije bilo nikakve stvarne kazne (osim tek ponekog premještaja u Lopači). To je zatim dalje olakšalo i stimuliralo višekratno ponavljanje sličnih svinjarija do danas i nikomu ništa.

Stvaranje novih psiho-jataka

Niže se kao strukovni primjer takvih podvala protiv nepodobnih, daje doslovna kopija ključnog dijela iz dopisa zlonamjernog jugo-pravnika, kojim se zapravo potiče i usmjerava na učinkovito psiho-kriminalno ocrnjivanje i zatvaranje nepoželjnih u ludnicu, uz upute iz niza dosadanjih zloporaba i iskustava "kako se to radi" - da se jatake nagovori na "suradnju" (tipske jugo-UDBine metode). Važna napomena: iako bi se naizgled moglo pomisliti da je to iz doba bivše Jugoslavije, - taj uputni pravni dopis je najnoviji, od 31. srpnja 2013,- tj. kada je već Hrvatska ušla u EUniju:

"Zagreb, 31. srpnja, 2013. ...
Poštovana gospođo, ...

... Provjerom dijela informacija utvrdili smo da su sve provjerene informacije istinite. ... Istovremeno, (N.N.) o Vama širi informacije kojima Vas pokušava prikazati kao osobu kojoj je potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu. ... Moramo Vas upozoriti na to da u ovom trenutku planira Vaš smještaj u psihijatrijsku ustanovu ali ukoliko u tome ne uspije, moguć je osoban fizički napad, s ili bez pomagača. Stoga Vam preporučamo da pronađete odgovarajući broj svjedoka ili drugih osoba te zajedno s njima zatražite intervenciju policije odnosno psihijatrijske službe da bi se zaštitili od mogućih protupravnih napada bilo koje vrste. ...

S poštovanjem, ..."

Kraj diktaturi psihomafije ?

Zbog dugogodišnjih masovnih zloporaba staljinskih psihologora u SSSRu, danas u Rusiji službeno postoje 3 paralelne organizacije psihiatara, od kojih 2 neovisne kontrolne uz podršku inozemnih psiho-udruga često i oštro javno kritiziraju djelatnost 'službenih' psihiatara, pa stručno provjeravaju njihove postupke i diagnoze, što je značajno popravilo i podiglo novi rejting ruske psihiatrije. Naprotiv tu kod nas u Hrvatskoj, polukriminalno-monolitna i samovoljna psihomafija koja nije prošla lustraciju i nema neovisne konkurencije, dosad su u praksi izvodili štogod im se prohtije: Nameću nam staljinske dvolične psiho-zakone koji više štite samu psihomafiju negoli nemoćne paciente, na njima se nekažnjivo sadistički iživljavaju, zlorabe ih legalno kao pokusne kuniće za test novih psihodroga na račun multikompanija, samovoljno uz lažne diagnoze bez kontrole uzastopno zatvaraju na robiju i mozgopranje nepodobne političke i vjerske disidente, ...itd. Nadležno ministarstvo zdravstva, sudstvo i Sabor u tom pogledu, osim tek utješno-formalnih izjava za smirenje javnosti i prikrivanje neodrživog stanja, u praksi zbog umreženih interesa zapravo već godinama ništa ne poduzimaju i to se tako dalje pogoršava i nastavlja u nedogled: jednako kao i u bivšem SSSRu gdje je slično ipak prestalo nakon raspada i kraja komunizma.

Zbog duge zloporabe psihologora je Svjetska psihiatrijska asociacija ranije za kaznu kolektivno izbacila sovjetske psihiatre iz članstva i ukinula im licence kroz dvadesetak godina sve do 1989, pa će se zbog sličnih razloga to uskoro morati učiniti i s izbacivanjem Hrvatskog psihijatrijskog društva dokle se ne poprave i povuku konsekvence. Stoga bi konačno morao doći kraj i toj našoj diktaturi politizirane psihomafije: Zato kod nas hitno treba uspostaviti alternativno-neovisne psihiatre s međunarodnim pravom kontrole i inšpekcije nad našom kompromitiranom "psihiatrijom", gdje višekratnim recidivistima treba zabraniti rad.

Nakon već punih 9 desetljeća (od 1920.) u zloporabi psihiatrije se Vrapče već jednom mora radikalno reorganizirati i čim prije staviti pod neovisnu prisilnu upravu izvan kruga dosadašnje psihomafije, dokle god se ne vrati u pravu bolničko-medicinsku funkciju kao prije 1918, jer se odonda do danas manjeviše uzastopno zlorabilo dijelom kao ideološki psihozatvor i kazneno mučilište nepodobnih. Najgorji europski psihologor Kampor na Rabu se bezuvjetno mora čim prije razpustiti i likvidirati, odnosno: Tu bi bilo prikladno mjesto za "logorovanje" dijela naših zlokobnih psihiatara i inih s njima umreženih kriminalaca, za opomenu i primjer inima i mlađim naraštajima da više nikada ne čine ono što nam je već desetljećima radila naša psihomafija u lažnoj jugo-hrvatskoj demagogiji.

Bibliografija

  • Tomislav Dragun 2010: Hrvatska vlast otvara ludnice za nepoćudne političke protivnike. Glasnik Hrvatskoga uljudbenog pokreta 118, Zagreb.
  • Tomislav Dragun 2008: Nisam lud nego znam previše. Narodni list, Zadar 15. 2. 2008.
  • Tomislav Pensa 2009: Antipsihijatrija. Etic - Čakovec / Bribir, 128 str. ISBN 978-953-56009-0-9
  • Ivan Stagličić 2011: Hrvatska treća u Europi po broju sumnjivih psihijatrijskih slučajeva. Zadarski list 23. 7. 2011, Zadar.
  • D. Cooper, 1980: Psihijatrija i antipsihijatrija. Naprijed, Zagreb.
  • Human Rights Watch, World Report 2010 - Croatia: Rights Abuses Related to Mental Disability.
  • Tomislav Krsmanović 1988: The Cases of abuse of Psychiatry for Political purposes (documents, press texts, medical and court documentation). Movement for the Protection of Human rights, Beograd, 690 pages.
  • Vladimir Marković 1992: Zloupotreba psihijatrije u političke svrhe u Jugoslaviji. Pokret za zaštitu ljudskih prava, Beograd.
  • Dražen Gorjanski i sur. 2010: Korupcija u hrvatskom zdravstvu. Fond Hipokrat - Slagalica, Osijek, 298 str.
  • Th.S. Szasz 1982: Proizvodnja ludila; usporedno proučavanje inkvizicije i pokreta za brigu o duševnom zdravlju. GZH, Zagreb.
  • Marc Rufer 2004: Ordnungsmacht Psychiatrie. Widerspruch Heft 46: 109-124, Zürich.
  • Marc Rufer 1989: Irrsinn Psychiatrie, 2. Aufl. Zytglogge Verlag, Bern.
  • Bruce Ennis 1972: Prisoners of Psychiatry. Harcourt Brace Jovanovich Inc.
  • C.J Brown & A.M. Lago 1993: Different forms of the abuse of Psychiatry. Journal of Medicine & Philosophy 18: 423-426.
  • Derek Richter 1971: Political Dissenters in Mental Hospitals. British Journal of Psychiatry 119/549: 225–226.
  • J.L. Birley 2000: Political abuse of psychiatry. Acta Psychiatrica Scandinavica, Supplementum 399: 13–15. PMID 10794019
  • Parker, I. 2001: Russell Tribunal on Human Rights in Psychiatry (Geist Gegen Genes), 30 June – 2 July 2001, Berlin’,Psychology in society 27: 120-122. Durban: PINS, ISSN: 1015-6046
  • Robert van Voren 2010: Political abuse of Psychiatry; an historical overview. Schizophrenia Bulletin 36/1: 33–35, Oxford Univ. Press. doi:10.1093/schbul/sbp119. PMC 2800147. PMID 19892821
  • Robert van Voren, 2002: Comparing Soviet and Chinese political psychiatry. Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law 30/1: 131–135. PMID 11931361
  • Robert van Voren & Sidney Bloch 1989: Soviet psychiatric abuse in the Gorbachev era. International Association on the Political Use of Psychiatry. ISBN 9072657012.
  • Sidney Bloch & Peter Reddaway 1984: Soviet Psychiatric Abuse; the shadow over World psychiatry. Victor Gollancz, London.
  • Nanci Adler & al. 1993: Psychiatry under tyranny, a report on the political abuse of Romanian psychiatry during the Ceausescu years. Current Psychology 12 (1): 3–17. doi:10.1007/BF02737088. PMID 11652327
  • Robin Munro 2002: Dangerous minds; political psychiatry in China today and its origins in the Mao era. Human Rights Watch. ISBN 1564322785
  • Appelbaum, P.S. 2001: Abuses of law and psychiatry in China. Psychiatric Services 52: 1297-1298, American Psychiatric Association.
  • Sidney Bloch & Peter Reddaway 1977: Psychiatric terror, how Soviet psychiatry is used to suppress dissent. Basic Books. pp. 235, 328. ISBN 0465064884
  • Sidney Bloch 1978: Psychiatry as ideology in the USSR. J. Med. Ethics 4: 126-131.
  • Sidney Bloch 1980: The Political Misuse of Soviet Psychiatry. Australian & New Zealand Journal of Psychiatry 14/2: 109-114.
  • Bloch, S.& Reddaway, P. 1977: Russia's political hospitals; the abuse of psychiatry in the Soviet Union. Gollancz,. 510 p., London; ISBN 057502318
  • Bloch, S.& Reddaway, P. 1984: Soviet psychiatric abuse; The shadow over World psychiatry. Victor Gollancz, London.
  • Cohen, D. 1992: Uses and abuses of Soviet psychiatry. New Scientist no. 1839.
  • Harvey Fireside 1982: Soviet Psychoprisons. W.W. Norton & Company. ISBN 0393000656.
  • Gittings, J. 2002: China sending dissidents to mental hospitals. The Guardian, August 13, 2002.
  • Semyon Gluzman 1989: On Soviet totalitarian psychiatry. International Association on the Political Use of Psychiatry. ISBN 9072657020.
  • Hausman, K. 2004: Chinese Psychiatrists agree on Psychiatry Abuse charges. Psychiatric News 39/15: p. 2, American Psychiatric Association.
  • Koryagin, A. 1989: The involvement of Soviet psychiatry in the persecution of dissenters. British Journal of Psychiatry 154: 336-340.
  • Sidney Levine 1981: The Special Committee on the Political Abuse of Psychiatry. Psychiatric Bulletin 5/5: 94–95. doi:10.1192/pb.5.5.94
  • Žores Medvedev & Roi Medvedev 1971: Repression by Psychiatry in the Soviet Union (A Question of Madness). Macmillan.
  • Theresa Smith & Thomas Oleszczuk 1996: State Psychiatric Repression in the Former USSR. New York University Press. ISBN 081478061X.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Newer original contribution from summer 2013, available by GNU license.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Hrvatski_psihokriminal_u_EU&oldid=40992"