Katarina Zrinski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ana Katarina Zrinski-Frankopan (jugowiki: Katarina Zrinjska Frankapan), Bosiljevo 1625.- Graz, 16. studenog 1673, je hrvatska književnica i grofica, plemkinja u staroj obitelji Zrinski, rodjena Frankopan. Bila je poznata kao mecena i prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove na izvornohrvatskoj kajkavskoj ikavici.

Abstract

Countess Ana Katarina Zrinski (1625–1673) was a Croatian noblewoman, born into the House of Frankopan noble family. She married count and prince Petar Zrinski in 1641 and later became known as Katarina Zrinski. She is remembered in Croatia as a patron of the arts, a writer and patriot. She died in obscurity in a monastery in Graz following the downfall of the Zrinski-Frankopan conspiracy in 1671 and the execution of her husband Petar Zrinski. Katarina Zrinski and the conspiracy were largely forgotten until the 1860s, when Croatian politician Ante Starčević began a campaign to rehabilitate the Zrinski and Frankopan nobility, and the story of her patriotic life and tragic death was widely popularised by Eugen Kumičić's historical novel The Zrinski-Frankopan Conspiracy in 1893. In the early 20th century, and especially after World War I, numerous Croatian women's associations were founded bearing her name, and she is today considered one of the greatest women in Croatian history.

Životopis

Kći je Vuka II. Krste Frankopana Tržačkoga i Uršule Innhofer, Vukove druge supruge, polusestra Frana Krste Frankopana, te supruga Petra Zrinskog. U očevoj je kući u obitelji Frankapan dobila temeljito obrazovanje. Od majke (Njemice) je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik "Putni tovaruš", a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu.

Odlučno je podržavala protuhabsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme Zrinsko-frankopanske urote obavljala je povjerljive misije. Spisi suvremenika, nastali nakon gušenja urote, prikazuju je kao njezina začetnika i pokretača. Slomom urote dospjela je u nemilost bečkoga dvora, uhićena je i odvedena u Bruck an der Mur, kod Graza. Golemi imetak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a dijelom zaplijenjen. Lišena svega, Katarina je u srpnju 1670. godine s kćerkom Aurorom (Zorom) internirana u samostan dominikanki u Grazu, gdje je i umrla 1673. godine. Hrvatska banica Katarina Zrinska, njezin rodoljubni život i tragičan svršetak bio je poznat svima najviše po romanu Eugena Kumičića "Urota Zrinsko-Frankopanska". Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini poslao oproštajno pismo, koje je već godine 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, a najbolji je primjer izvornohrvatskoga književnog jezika, koji se javno rabio u Hrvatskoj od 16.- 19. st. (prije nametnutog Vukopisa u Jugoslaviji):

  • "Moje drago serce! Nemoj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deveti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupne tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval ali ti se u čem zameril (koje je dobro znam): oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim; ja se ufam u Boga vsamogućega koj me je na ovom svetu ponizil da se tulikajše meni hoće smiluvati i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti se ufam) da se mi naukupe pred njegovem svetem prestoljem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva: ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je tako moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. dan aprila meseca o sedme ure pred večer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s mojom kćerju Aurorom Veronikom blagoslovi. Tvoj Petar."

Katarinina djeca

Katarina i Petar imali su četvoro djece: Ivana IV. Antuna Baltazara (26. kolovoza 1654.– 11. studenog 1703.), Jelenu (1643.– 18. veljače 1703.), Juditu Petronelu (1652.– 1699.) i Zoru Veroniku (1658. – 19. siečnja 1735.). Ivan Antun je nakon sloma urote morao prihvatiti novo prezime Gnade i nakon kraće vojničke karijere bio je osumnjičen za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u Tirolu i Schlossbergu u Grazu, gdje je proveo 20 godina i umro duševno poremećen. Jelena se udala u Mađarsku za Franju Rákóczija, erdeljskog kneza, a drugi put kao udovica za Emerika (Mirka) Thökölyja. Judita Petronela i Zora Veronika završile su život u samostanima: Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u Zagrebu, a Aurora Veronika opatica uršulinka u Celovcu.

Ozaljski književni krug

Katarina Zrinski je kulturno pripadala Ozaljskom književnom krugu kao jedna od najvažnijih njegovih predstavnica, pa su većina njenih tekstova pisana na pripadnoj kajkavskoj ikavici. Taj prijelazni starohrvatski standard karakterističan je u 17. stoljeću za Ozaljski krug, kojega su osobito razvile i kultivirale plemićke obitelji banova Zrinskih i Frankopana, pa se pod njihovom vlašću taj javni kultivirani jezik rabi na većem dijelu Hrvatske, od Istre i Vinodola pa sve do Podravine i Medjimurja. Najvažnija djela na tom starohrvatskom standardu su dali banovi Zrinski i Frankopani (Frangipani), pa Pavao Ritter Vitezović u svom epu i Ivan Belostenec u golemom rječniku "Gazophilacium" od sa 40.000 riječi na preko 2.000 stranica. Taj starohrvatski interdialekt kao javni standard doživljava politički slom pogubljenjem Zrinskog i Frankopana 1671. od Bečkoga dvora. Nakon toga dodvorničko hrvatsko plemstvo ovakvo pisanje smatra nepodobnim i opasnim, pa kod nas opet nastupa stoljetna jezična anarhija čije su posljedice djelomično odumiranje izvornohrvatskog jezika i potom nametanje balkanskog vukopisa, tudjega za hrvatske staroštokavce, šćakavce, kajkavce i čakavce: tim jekavskim vukopisom kao prvim maternjim jezikom na selu govori tek 7% - 10% katoličkih Hrvata (oko Dubrovnika i Slunja), a svi ostali to nauče naknadno - tek u školi.

Kulturna važnost danas

Od 20. stoljeća Katarina Zrinski ponovo stječe ugled kao najveća hrvatska žena iz prošlosti i simbol domoljublja za hrvatske žene. Oko I. svj. rata je nastao niz ženskih udruga pod njenim imenom u domovini i iseljeništvu. Najstarija takva udruga Hrvatska žena osnovana je 1914. u Čileu, Punta Arenas. U Sjevernoj Americi je osnovana 1917. udruga Kćeri Katarine Zrinski u Ohiju, Youngstown. God. 1919. nastala je u Karlovcu prva domaća ženska udruga Katarina Zrinska, kao organizacija hrvatskih katoličkih žena nazvana po Katarini, jer je "strogo poštovala kršćanska načela u svom životu". God. 1920. nastaje u Zagrebu slično društvo Hrvatica Katarina grofica Zrinski i 1930. još slična udruga u Petrinji. Sve te ženske udruge su bile aktivne do 2. svj. rata kada su ukinute. Potom u doba druge Jugoslavije (1945-1990) takve udruge nisu mogle postojati i tek sada u novoj Hrvatskoj su neke opet osnovane, npr. Zajednica žena Katarina Zrinska djeluje od 1999. u Splitu. Ine novije udruge u inozemstvu pod njenim imenom su još Hrvatska žena - Katarina Zrinska u Australiji (Adelaide) od 1974, pa Hrvatska Katarina Zrinski u Göteborgu (Švedska) itd.

Više ulica i trgova u Hrvatskoj su nazvani po njoj, npr. Katarinin trg na Gornjem gradu u Zagrebu, uz koji je i isusovačka crkva sv. Katarine građena u baroknom stilu 1620.- 1632. Mnoge škole i ustanove su također imenovane po njoj. God. 1999. Hrvatska narodna banka prigodno izdaje 200 kuna srebrnih kovanica s likom Katarine Zrinski u seriji "poznatih hrvatskih žena", a u popratnom priopćenju se Katarina navodi kao 'pisac, rodoljub i mučenik, te duhovni pokretač oslobodilačkog pokreta protiv tuđinske vlasti'.

Literatura

  • Zvonimir Bartolić, 2004: Majka Katarina. Triptih Zriniana 3, Matica hrvatska – Zrinski, Čakovec, 512 str. ISBN 953-6138-18-2

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Elaborated and enlarged by GNU-license from Wikislavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Katarina_Zrinski&oldid=35824"