Poglavnik

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Riječ „poglavnik” u rječniku Fausta Vrančića (82. stranica, 4. stupac [Dalmatice], 5. red odozgor)

Poglavnik je hrvatski naslov i jedan od hrvatskih izraza rabljenih za označivanje predvodnika neke skupine i državnoga poglavara.

Podrijetlo riječi

Naslov „poglavnik” naknadno je nastao kao inačica riječi „poglavar” ili „poglavica” u novom vijeku. Prvi poznati zabilježeni spomen riječi nalazi se u rječniku Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Fausta Vrančića iz 1595. kao istoznačnica latinske riječi princeps (tal. principe, njem. Fürst, mađ. feyedelem [fejedelem]).

Međutim, još su ranije u srednjem vijeku i osobito u glagoljskim zapisima iz srednjovjekovne Hrvatske podjednako slično značenje već imali stariji ranohrvatski naslovi „glavaš” ili „glavâč”, (čelnik ili predvodnik), ali su se potom u novom vijeku uglavnom izgubili iz svakodnevnoga govora, jer ih postupno zamjenjuje kasniji naziv „poglavnik”. No, dosad su dijelomice očuvani u obliku starinskih hrvatskih prezimena Glavaš i Glavač.

Primjeri uporabe naslova

  • Franjo Črnko, jedan od rijetkih preživjelih sigetskih branitelja, opisao je 1566. godine, nedugo nakon opsade Sigeta, tijek bitke i stanje u opsjednutom gradu, kao i govor Nikole Šubića Zrinskoga braniteljima, koji djelomice glasi: „Zato, moja bratjo, potribno je najprvo da ovdi vsi sada prisežamo na vernost najprvo gospodinu Bogu, potom našemu poglavniku kršćanskomu cesarovoj svitlosti i tomu nevoljnomu našemu orsagu, a ja vsim vam najprvo, potom vsi vi oćete priseći da vi nimate u meni dvojnje ni ja u vas.”
  • Ivan Senjanin optužen je 1611. pred ratnim sudom u Karlovcu, između ostaloga i zato što je senjske „junake rotio i zaklinjao na propelu da svi... skupa drže i njega za glavara štimaju”, a ne „ostale poglavnike i vojvode”.
  • Franjo Glavinić, u svom djelu Czvit szvetih iz 1628., naveo je za Aleksandra Makedonskoga kako je „Kralj od Makedonije, Poglavnik Monarhije svita zlamenovan...”.
  • Prilikom svečanoga postavljanja Nikole VII. Zrinskoga za bana 1649. godine, Hrvatski sabor u Varaždinu pozdravio ga je riječima Poglavniče naš!”
  • U djelu Kronika aliti szpomenek vszega szveta vekov Pavla Rittera Vitezovića iz 1696. navedeno je više naziva za poglavara i upravnu vlast, među njima i nazivi „poglavnik”, „poglavnik popovʃzki” (crkveni/svećenički poglavar) i „poglavnichtvo” [poglavničtvo].
  • U rječniku Gazophylacium latino-iliyricum Ivana Belostenca također je za više značenja navedena riječ „poglavnik”.
  • Pobunjeni krajišnici Varaždinskoga generalata podnijeli su carici i kraljici Mariji Tereziji u nekoliko točaka svoje pritužbe u predstavci od 25. siječnja 1755., od kojih prva točka započinje riječima: „Što su naši poglavnici milostivni cesari i vaše kraljevsko veličanstvo milostivno vu privilegijah darovali, ponizno molimo poleg njih vu vsem držati...”.
  • U rječniku Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika Josipa Voltića iz 1802. nalaze se riječi „poglavnik” (tal. capo, principe, njem. Vorsteher) i „poglavnicstvo” [poglavničtvo] (tal. ducato, provincialato, njem. Oberherrschaft).
  • Riječ „poglavnik” dobila je svoje novije i zauzeto značenje s osnutkom Ustaškoga pokreta i dodjelom toga naslova Anti Paveliću, postavši također metonimom za njega, jer je bio jedini službeni nositelj toga naslova.

Literatura