Franjo Črnko

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Franjo Črnko Sigetski (Ferencz Czernko de Szigetvar), živio je u 16. stoljeću. Bio je starohrvatski povjestnik i književnik Ozaljskog kruga, koji je pisao na njemačkom, latinskom i tronarječnoj kajkavskoj ikavici. Podrobniji navodi iz njegova života su slabo poznati, a najvažnije po čemu se pročuo je njegovo sudjelovanje u obrani opkoljenog Sigeta i preživljavanje nakon toga.

Život i djela

Franjo Črnko je bio osobni komornik hrvatskog bana i vojskovodje Nikole Šubića Zrinskog, pa je zajedno s njim i hrvatskom vojskom sudjelovao u obrani pri turskoj opsadi Sigeta godine 1566. Kada su nakon dugotrajne opsade i niza uzastopnih napada, dne 7. rujna 1566, Turci napokon zapalili i zauzeli Siget, u tom završnom boju je junački poginula i većina branitelja na čelu s banom N.Š. Zrinskim. Medju malobrojnim preživjelima ostao je i komornik Franjo Črnko, koji je potom nakon oslobodjenja iz turskog zarobljeništva napisao i objavio na latinskom (latinica) i njemačkom (gotica), ter u starohrvatskoj kajkavskoj ikavici (glagoljicom), jedino izvorno povijesno izvješće o tom dogodjaju pod naslovom: Odiljenje sigetsko i vazetje Sigeta grada. Potom je ovo dokumentarno izvješće književnik Brne Karnarutić prepjevao kao prvi hrvatski poviestni ep i objavio ga na srednjovjekom starohrvatskom jeziku u Veneciji 1584. Nedavno je to povijesno djelo Črnka i Karnarutića, s povijesnim komentarima na jugoslavenski Vukopis preveo M. Ratković u izdanju Liber 1971.

Sadržaj sigetskog izvješća

Vazetje Sigeta grada prvi je hrvatski poviestni ep, objavljen u Mletcima 1584, koji opisuje boj kod Sigeta i tragičnu smrt Nikole šubića Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta. Kao izvornik za taj ep poslužila je poznata i tada popularna kronika o sigetskom boju Franje Črnka, tajnika i komornika Nikole Zrinskog i sudionika bitke. Karnarutićev ep sastoji se od četiri diela, ima preko tisuću dvostruko rimovanih dvanajsteraca, a u epu se kronološki pripovijedaju tragični dogodjaji od početka sigetske opsade pa do izginuća hrabrih hrvatskih branitelja. Pripovjedač dinamično izvješćuje o zbivanjima težeći epskoj objektivnosti i pridržavajući se načela kompozicije i stila vergilijanske epike. Poviestna zbivanja u epu tj. opsadu i pobjedu Turaka, pripovjedač tumači kršćansko-moralistički kao kaznu za kršćanske grijehe.

Prepjevani ep je posvećen sinu sigetskog branitelja Jurju Zrinskom. Priču o zauzeću Sigeta pripovjedač počinje predstavljanjem i podrobnim opisom glavnih sudionika povijesnog dogodjaja: sultana Sulejmana I. i Nikole Šubića Zrinskog, a potom nas detaljno izvješćuje o turskoj vojski. U drugom dijelu epa govori o pripremama turske vojske za napad. U Siget stižu glasovi o turskim vojnim pripremama pa se Zrinski sprema na obranu. Tek u trećem dijelu počinje pripovijedanje o tijeku sigetske bitke, koju auktor opisuje vjerno kroničarski. Pričanje ponekad prekidaju monolozi ili dialozi epskih junaka, od kojih su najljepši Nikolini govori vojsci, u kojima je on prikazan kao hrabari junak, odan rodoljub i dobar kršćanin. Potresno se pripovijeda o prisegi Nikolinih vojnika da će se za kršćšansku vjeru boriti do smrti. Sliedi opis prve bitke za Siget u kojoj se Hrvati hrabro bore, ali turska je vojska mnogobrojnija. U četvrtom dielu najprije se govori o smrti starog sultana Sulejmana i o novom turskom vodji Mehmedu-paši Sokoloviću, a potom o idućim napadima Turaka na sigetske utvrde i provali u grad. Zrinski s vojskom izlazi na otvoreno polje i počinje borba prsa o prsa. U oproštajnom govoru s vojnicima Zrinski tursku opsadu objašnjava kaznom za grijehe i moralne propuste kršćana. Sliedi prikaz posljednje bitke u kojoj se opisuje neustrašivost i hrabrost Nikole Zrinskog, pa ga kasnije suborci pokapaju u samostanu sv. Helene blizu Čakovca.

Literatura

  • F. Črnko: Odiljenje sigetsko i vazetje Sigeta grada (original - rukopis glagoljicom).
  • M. Ratković (urednik): Podsjedanje i osvojenje Sigeta i popratni tekstovi. Liber 210 str. Zagreb 1971.

Poveznice

Reference

Completed and enlarged by GNU-license almost from Croatian Wikislavia + other Internet sources.