Franjo Glavinić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
dr. Franjo Glavinić
Glavinic Franjo.jpg

Franjo Glavinić na slici fra Serafina Schöna. Slika je izložena u Zimskoj blagovaonici Franjevačkog samostana na Trsatu, Rieka

Smrt 6. prosinca 1652. 1931.
Narodnost Hrvat
Zanimanje franjevac, povjestnik, književnik
HrvatGrb.png

Dr. Franjo Glavinić (Kanfanar 23. lipnja 1585. - Trsat 6. prosinca 1652.), bio je istarski svećenik, franjevački povjestnik, polihistor i poliglot, jedan od najobrazovanijih starohrvatskih intelektualaca i književnik Ozaljskog kruga koji je većinom pisao na tronarječnoj kajkavskoj ikavici, a dijelom na talianskom i latinskom.

Životopis

Dr. Franjo Ivan Glavinić (doktor teologije ?) je rodjen 1585. u Kanfanaru (južna Istra) u višečlanoj plemićkoj obitelji koja se ovamo doselila iz Bosne kao izbjeglice pred Turcima. Drugo krsno ime mu je bilo Ivan. Čitati i pisati je po vlastitom zapisu, naučio u očinskoj kući. Već sa 14. godina stupio je franjevački red u samostanu na Trsatu, a god. 1600. obukao je i franjevački habit i 1609. je postao regionalni poglavar franjevačkog reda i na tom položaju je potvrdjen 1612. i opet 1619. Daljnji tiek svog života opisuje ovako (vukopisni jugo-prijevod s kajkavske ikavice): "...niže školovanje (Humanita) u Ljubljani, studirao logiku u Cremoni, filozofiju u Piacenzi, teologiju u Bologni i nakon što sam postao lektor i generalni propovjednik godine 1610. vratio sam se u provinciju Bosnu Hrvatsku." Većinom se smatra kako je po završetku školovanja u Italiji postao i doktorom teologije, za što zasad još nema sigurnih pismenih potvrda u njegovim zapisima ni drugim dokumentima.

Po povratku iz studija godine 1610., bio je na provincialnom kapitulu na Trsatu izabran za provinciala Hrvatske Bosne (1610. - 1613.). U istu službu je ponovo izabran 1616. - 1619., opet na Trsatu, kao i treći put 1619. - 1622. na kapitulu u Ljubljani. Od 1613. - 1616. je bio trsatski gvardian, a od 1622. - 1626. je bio član provincijalnog savjeta na Trsatu. Tada se istakao organizacijom revizije i tiskanja liturgijskih knjiga na glagoljici, pa je često putovao u Beč zbog tiskare koju je htio dopremiti u Rijeku, a vršio je službu ilirskog propovjednika u Rijeci. God. 1626. je na generalnom kapitulu franjevačkog reda u Španjolskoj. Da mu je bilo stalo do intelektualnog napredka subraće pokazuje što je na povratku iz Španjolske ponio sa sobom mnoštvo knjiga za trsatsku knjižnicu.

Po povratku iz Španjolske je Glavinić bio u samostanu Sv. Leonarda kod Samobora, gdje je pripremao za tisak svoje glagoljske knjige na starohrvatskom jeziku (kajkavska ikavica). God. 1629. bio je vjerojatno na Trsatu, jer tada podrobno opisuje požar koji je 5. ožujka 1629. uništio samostan, knjižnicu i arhiv. Najviše je žalio za bibliotekom i arhivom. U idućem razdoblju nakon tog požara je vjerojatno bio običan redovnik na Trsatu. Od 1632. - 1639. je opet gvardian na Trsatu i čuvar svetišta Majke od milosti. Od 1639. - 1642. Glavinić je bio gvardian na Svetoj Gori kod Gorice. Po povratku na Trsat bio je opet gvardian i čuvar svetišta, sve do svoje smrti 6. prosinca 1652. Tu je dobio i imenovanje za senjsko-modruškog biskupa od cara Ferdinanda III., koje je zbog osobne i redovničke skromnosti odbio, te je ostao običan fratar.

Pisana djela

Napisao je i objavio desetak raznih povijesnih i crkvenih djela. F.Glavinić je pripadao Ozaljskomu književnom krugu i uglavnom je pisao na tronarječnoj kajkavskoj ikavici. Najvažnija su takva njegova djela: Četiri poslidnya človika (Venecija 1628), Cvit Svetih (Venecija 1628), Svitlost duše verne (Raj duše) (Venecija 1632) i još druga na talianskom. Ina crkvena djela su mu pisana latinski i talijanski, npr. Manus Christi amoris (1625), Confessario Cattolico (1642), Origine della provincia Bosna-Croatia (1648), Historia Tersattana (1648, reprint 1989), itd.

Glavni radovi

  • F. Glavinich 1628: Cvit svetih, to yest zhivot svetih od kih Rimska cerkva csini spominik, Venetiis.
  • F. Glavinich 1628: Çetiri poszlidnya çlovika t. y. od szmarti, szuda, pakla i kralyesztua nebeszkoga (Szuakomu duhounomu, i telesznomu, sztrahom Bosym ziuvchemu, kruto potribna i koristna.) - Szloseno po O. F. Franciscv Glavinichv Istrianinu (Reda S. Francisca Male Bratye Obslusechih...). Pritiskano u Benetczih 1628.
  • F. Glavinich 1632: Szvitloszt dvsse verne gdi seszt sztvari k'zvelichenyv çlouiçansskomu uzdersesse, prez kih nyedan k'Bogu ssverssenim nemoresse obratiti nacinom ni licze viditi nyegovo. Szabrano i szloseno po O. F. Franciscv Glavinichv Istrianinu, Reda S. Francisca Male Bratye Obslusechih. In Venetia 1632.
  • F. Glavinich 1648: Historia Tersattana (raccolta dalle antiche, e moderne historie, annali, e traditioni). Urednik Franjo Butorac, preveo Danilo Klen. Reprint: Rijeka - Zagreb 1989.
  • F. Glavinich 1685: Szvitloszt dvsse verne gdi seszt sztvari k'zvelichenyv çlouiçansskomu uzdersesse, prez kih nyedan k'Bogu ssverssenim nemoresse obratiti nacinom ni licze viditi nyegouo. In Venetia 1685 (2. izdanje).

Summary

Franjo Glavinić (1585-1652), whose Christian name was Ivan (Giovanni), was born in Kanfanar, Istria. His parents were part of a large family of noblemen who, fleeing the Turks, came to Istria from Glamoč in the Bosnian Kingdom. Glavinich learned to read and write in his father's house. When he was 14, he entered the Franciscan monastery in Trsat and in 1600 he became a friar, changing his name from Ivan to Franjo (Giovanni to Francesco). He described his further life: "I went to lower school classes ( Humanita) in Ljubljana, I studied Logic in Cremona, Philosophy in Piacenza, Theology in Bologna and after that I became a lector and general preacher. In 1610, I returned to the province of Bosna, Croatia. Ending his studies in 1610, he was elected by the Capitol of Trsat to be Provincial of Croatian Bosnia (1610-1613). He was re-elected in Trsat and continued this duty from 1616-1619. For the third time he was elected by the Capitol of Ljubljana. From 1613 to 1616 he was the Guardian of Trsat and from 1622 to 1626 a member of the Provincial Council in Trsat. All this time he prepared and printed Glagolitic missals. As he wished to purchase a printing-office for Rijeka, he often travelled to Vienna. In 1621, with the help of Cardinal Borghese of Graz and the Emperor Ferdinand II, he managed to transfer to Rijeka a printing press with glagolitic and cirillic fonts, confiscated from the protestants. Alas, in 1626 the Emperor gave it to the Congregation for the Propagation of the Faith in Rome..

In 1626. he lived in the general Franciscan Capitol in Spain. Returning from Spain he brought a lot of books for Trsat's library, wishing to expand the intellectual views of his compatriots. After his return from Spain, he lived in the monastery of St. Leonard near Samobor. In this quiet atmosphere he was preparing for printing his books in the Croatian language. At some point, he discovered a very old and important script from 1288 which mentions Stipan from old Dubrovnik, Bishop of Modrus, written in the Glagolitic Script. Old Dubrovnik was a town that existed in Middle Bosnia, north of Sarajevo, that was founded by merchants from the famous city of Dubrovnik, and destroyed with the arrival of Turks. We suppose that in 1629 he returned to Trsat because he described very realistically the fire which had destroyed, in this same year, the monastery, the library and the records office. Later he lived in Trsat as an ordinary priest. From 1632 to 1639 he was the guardian in Trsat and custodian of the Mother of Grace sanctuary. From 1639 to 1642 Glavinich was the guardian on the Holy Mountain by Gorica. Returning again to Trsat and till his death in December 6, 1652, he remained the guardian and custodian of the sanctuary. In this period he was also nominated bishop of Senj, but because of his personal and monastic modesty, he refused it.

Literatura (o Glaviniću)

  • B. Pandžić: Franjo Glavinić i Rafael Levaković u razvoju hrvatske pismenosti. Sarajevo 1978.
  • Stanislav Škrbec: Riječka zvijezda Gutenbergove galaksije, tiskarstvo Rijeke i hrvatske glagoljske tiskare. (fotografije Egon Hreljanović i Ivan Fabijan). Rijeka 1995.
  • Eduard Hercigonja (urednik): Zbornik radova o Franji Glaviniću. JAZU & Franjevački samostan Trsat, 384 str. Rijeka 1989.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original condensed compilation from different sources on internet and in printed encyclopedias, adapted by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo (and a stub in Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Franjo_Glavinić&oldid=36247"