Vojskovođe Ameri

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Vojskovodje Al-Ameri: Ameri je staro prezime romanskog podrijetla što je u srednjem vieku bilo kao patronim u Dalmaciji, pa još i danas u Hrvatskoj živi desetak osoba istog prezimena. U novijem značenju, "ameri" je postao europski nadimak za Amerikance u više romanskih i slavenskih jezika pa tako i na hrvatskom. U jednini je Amer (ili češće Amir) muslimansko vlastito ime koje se nalazi npr. u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu. U svijetu su najpoznatija 4 hrvatska nositelja tog patronima još u 11. stoljeću, rodom iz Dalmacije koji su došli u srednjovjeku Španjolsku. Vjerojatno potječu iz otoka Brača ili Korčule, gdje su bili neretvanski plemići i vjerom arianci. Oni su zatim u tadašnjem Kordovskom kalifatu prešli na islam, te postali njihovi vojni plaćenici u doba dinastije Omayada. Kasnije su napredovali do čina vojskovodje i bili su najjače ličnosti u zemlji ispod kalifa, tzv. "regulos Eslavos" u španjolskoj povijesti (približno kao podkralj ili vojni ministar). To su najmoćniji Wadha el-Ameri (general 976.- 1013.) i Zohair al-Ameri (1018.- 1036.), pa vladari vazalnih emirata (tzv. taifa) Mudjahid al-Ameri (1011.- 1045.) i Ali al-Ameri (1045.- 1076.). Ovi maurski vojni čelnici hrvatskog iskona iz loze Al-Ameri su bili približno suvremenici naše istodobne dinastije Trpimirovića u Kraljevini Hrvatskoj iz 11. stoljeća, s kojima su održavali prijateljske diplomatske odnose na razini prvih naših embahada od doba kralja Tomislava.

Abstract

Generals Ameris: In recent Croatia occur a dozen persons with surname Ameri, mostly in Dalmatia. In the medieval history of 10th and 11th century the most reputed were 4 Dalmatians immigrated in Moorish Spain under the Omayads dynasty. All were the mercenaries, and then became there the main military leaders of Cordoba Caliphate: Wadha el-Ameri (1009-1013) and his son Zohair al-Ameri (1018-1036), and also his nephew Mudjahid el-Ameri (1011-1045) and grandson Ali al-Ameri (10465-1076) - both as the princes of taifa Denia-Baleares. A hypothesis indicates that America was named after them, because they organized the Moorish expeditions across the "Western ocean"; the same suggest also Al-Idrizi's medieval indications on Atlantic, the old Arabic inscriptions in American cliffs, and new findings of coins with Kuffic inscriptions in USA.

Wadha el-Ameri

Prvi poznati rodonačelnik generalske loze Al-Ameri u maurskoj Španjolskoj je bio Wadha el-Ameri (ili Al-Wadhid), rodjen u Dalmaciji i zatim je postao vojskovođa u srednjovjekoj Španjolskoj. Dostupni podatci o njegovom privatnom životu prilično su oskudni, pa su mu točne godine rodjenja i smrti nepoznate. Rodio se u drugoj polovici 9. stoljeća u južnoj primorskoj Hrvatskoj, u doba kralja Mihela Krešimira II. (949.- 969.). Kao mladić za vrijeme našega kralja Stjepana Držislava je stigao u Španjolsku, gdje je u Kordovskom kalifatu prešao na islam i dobio novo ime Wadha. Tamo je krajem 9. stoljeća postao vojni plaćenik u doba dinastije Omayada, pa se zbog svojih sposobnosti i vojne uspješnosti postupno uzdigao sve do najviših vojnopolitičkih dužnosti u Kordovskom kalifatu. Zato je za vrijeme kalifa Hišama II. (976.-1008. i 1010.-1013.), pa Sulejmana I. (1008.-1010. i 1013.-1017.) postao po položaju drugi najmoćniji čovjek nakon samog kalifa i bio je od 976.- 1013. glavni vojskovođa tadašnje maurske Španjolske.

Pod vodstvom Wadha el-Amerija je velika elitna garda Slavenske legije u maurskoj Španjolskoj brojala 13.750 uvježbanih hrvatskih bojovnika. Kada su Berberi od 1008. nakratko svrgnuli Hišama, njemu vjerni hrvatski legionari pod vodstvom našeg Amerija su opet razbili Berbere i Držislavova saveznika Hišama II. vratili na maursko prijestolje od 1010.- 1013. Zato je barem do Držislava na dvoru Trpimirovića diplomatski djelovala i službena Maurska embahada dinastije Omayada, koju su uspostavili kao saveznici još naš Tomislav i Abdurahman III. Stoga je u to doba zahvaljujući bar dijelom i Wadhovim sposobnostima, Kordovski kalifat postigao vrhunac vojnopolitičke moći, pa je u njegovoj vlasti bio čitav Magreb (sjeverozapadna Afrika) i većina Pirenejskog poluotoka osim sjeverozapadnog ruba (kršćanska Asturija i Baskija). Na istom položaju u Cordobi ga je uskoro naslijedio (1018.- 1036.) drugi Dalmatinac i glavni vojskovođa Zohair Al-Ameri koji mu je vjerojatno bio sin, tako da su u Kordovskom kalifatu iz 10. stoljeća dvije glavne uloge imali naši dalmatinski vojskovođe Ameri.

Zohair al-Ameri

Zohair al-Ameri (ili Al-Zuheyr) je bio takodjer rodom iz Dalmacije, a potom je postao glavnim vojskovođom u srednjovjekoj Andaluziji. Dostupni podatci o njegovu privatnom životu dosta su oskudni, pa su mu godine rođenja i smrti pobliže nepoznate. Vjerojatno je rodjen u doba našeg kralja Stjepana II. Držislava (969.- 995.), tj. živio je u 11. stoljeću i vjerojatno je sin ili bliski rođak starijeg Wadha el-Amerija koji je također rođen u Dalmaciji. Kao mlad je u Kordovskom kalifatu prihvatio islam i promijenio osobno ime u Zohair. Tamo je početkom 11. stoljeća prvo bio vojni plaćenik u doba dinastije Omayada, pa se zbog svojih sposobnosti i vojne uspješnosti postupno uzdizao do najviših vojnopolitičkih dužnosti u Kordovskom kalifatu. Zato je za vrijeme moćnog kalifa Abdurahmana IV. (1021.- 1022.), pa Abdurahmana V. (1022.- 1023.), Muhammeda II. (1023.- 1024.) i zadnjeg kalifa Hišama III. (1027.- 1031.) postao po položaju drugi najmoćniji čovjek nakon samog kalifa: bio je od 1018.- 1036. glavni vojskovođa maurske Španjolske,- dok za to vrijeme u njegovoj bivšoj domovini istodobno vladaju hrvatski kraljevi Krešimir III. Surina (999.- 1035.) i naš najjači kralj Stjepan III. Dobroslav (1035.- 1050.).

On je na istom položaju naslijedio našega ranijeg vojskovođu Wadha El-Amerija (976.- 1013.) koji mu je vjerojatno otac ili bar stric. U elitnoj gardi Slavenske legije kojom je zapovijedao naš Zohair, ratovalo je čak 15.000 dobro uvježbanih starohrvatskih legionara. Baš u njegovo doba je Kordovski kalifat već bio u silaznoj fazi opadanja spram konačnog razpada, pa se ipak još održavao zahvaljujući njegovim nadljudskim naporima tih elitnih dalmatinskih legija da se vojnopolitički spasi koliko je to još moguće. Nakon silaza zadnjeg kalifa i kraja dinastije Omayada, Al-Ameri je uz logističku podršku hrvatske embahade Trpimirovića u Cordobi još par godina sam pokušao vojnopolitički održati Kordovsku državu 1032.- 1038., sve do njenog raspada sredinom 11. stoljeća na više islamskih kneževina, tzv. tayfe. Nakon konačnog raspada kalifata i sam Zohair je junački poginuo (poput samuraja i Sigeta) u žestokoj završnoj bitki elitne hrvatske legije protiv berberskih pobunjenika godine 1038.

Sabur al-Ameri

Sabur al Ameri (1013.- 1022.) je slabije poznati rodjak gornjih generala iz loze Al-Ameri u maurskoj Španjolskoj. Od godine 1013. do 1022. je bio prvi poznati gradonačelnik tj. lokalni emir maurskog grada Bajadoz. Podrijetlom je bio Saqlab tj. jadranski Slaven iz Dalmacije.

Hayran al-Ameri

Hayran al-Ameri (špan. Jayrán Eslavo) je takodjer neki rodjak gornjih generala. Bio je maurski admiral i prvi poznati gradonačelnik lučkoga grada Almeria, od godine 1014.- 1028. Godina rodjenja mu je nepoznata i zna se samo da je rodom Slaven (Saqlab) iz Dalmacije. Slično poput njegova predhodnika admirala Galiba, Hayran je u mladosti takodjer bio arapski rob, a tek kasnije nakon oslobodjenja postaje uspješan bojovnik i napokon admiral. Prije toga je sudjelovao u brojnim bitkama, npr. borio se pri berberskoj opsadi prijestolnice Cordoba gdje je bio teže ranjen, ali je ipak preživio i po povratku u Almeriju se oporavio za dvadesetak dana. Njegova vojska je kasnije osvojila i gradove Medina, Murcia, Valencia i Jaen. Zatim je još ratovao sjevernije s kršćanskim konkvistadorima kod Barcelone i Zaragoze, a umro je u svom gradu Almeria, u srpnju godine 1928.

Mudjahid al-Ameri

Admiral-podkralj Mudjahid al-Ameri (nadimak: Al-Muwaffaq): Od doba raspada Kordovskog kalifata na manje taife (približno kao vazalne kneževine), naše dalmatinske čelnike na razini hrvatskih banova u srednjovjekoj povijesti maurske Španjolske kršćanski konkvistadori sa sjevera navode kao "regulos Eslavos" - slavenski podkralji-kraljići (Jesus de Castro: 1998-2004). Treći slijedeći rodjak tj. vjerojatni nećak gornjih generala hrvatskog iskona zavladao je kao poznati 'slavenski' čelnik na jugoistoku Španjolske od 1011.- 1045., gradskom državicom Denia koja je obuhvaćala i otočje Baleari. Nadalje, od 1017-1021, on je zavladao još i susjednom južnom taifom Valencia, a od 1015.- 1016. njegova moćna maurska flota od 120 brodova nakratko je ovladala čak i udaljenim otokom Sardinija, odakle ih je potom izbacila genovska flota u kojem sukobu je stradala Mudjahidova žena i kćerka. Takodjer je i njegova majka As-Saqlabi bila našega slavenskog iskona, tj. Mujahid Al-Ameri je po djedovima i po majci bio Hrvat. On je približno bio suvremenik našega najmoćnijeg kralja Stjepana III. Dobroslava (1035.- 1056.). Pod njegovom vlasti se u gradovima Denia i Palma de Mallorca osobito razvila maurska kultura, škole, znanost i filozofija.

Ali al-Ameri

Slavenski podkralj Ali al-Ameri: To je sin gornjeg Mudjahida i vjerojatni pranećak našeg rodonačelnika Wadha el-Amerija, koji ih je naslijedio kao 'slavenski regulos' na jugoistoku Španjolske u istoj taifi Denia od 1045.- 1076. godine, tj. bio je suvremenik našeg kralja Petra Krešimira IV (1056.- 1073.) u njegovoj iskonskoj domovini - Kraljevini Hrvatskoj. Dalji poznati podatci o tomu posljednjem vladaru iz naše dalmatinske loze Al-Ameri su oskudni i poznato je samo da je još lokalno vladao u jugoistočnoj Španjolskoj tek užim područjem manje gradske državice oko lučkog grada Denia, ali ga je na kraju udarom svrgnuo sličan lokalni vladar susjedne taife Zaragoza od 1076. Time krajem 11. stoljeća završavaju poznate funkcije hrvatskih vojnih državnika iz loze Al-Ameri u islamskoj Španjolskoj, a dalji maurski potomci su im živjeli u južnoj Španjolskoj negdje do 13. stoljeća, otkad su pokršteni i asimilirani u Španjolce.

Ini španjolski Maurohrvati

Izim gore nabrojenih voskovodja i potom vladara islamskih taifa, iz maurskih navoda u srednjovjekoj Španjolskoj je poznato još najmanje desetak inih manjih maurskih čelnika, guvernera i admirala hrvatskog iskona iz Dalmacije (as-Saqlabi) u 10. i 11. stoljeću: npr. u Kordovskom kalifatu iz 10. st. maurohrvatski general Hadjib Badrov u doba kalifa Abdurahmana III., maurohrvatski admiral Galib za idućeg kalifa Hakima II., slavenski gradonačelnik Cordobe Hayran al-Saqlab u doba trećeg kalifa Hišama II., Sabur al-Saqlab kao slavenski guverner sjeverne granične pokrajine Bajadoz, pa kasnije od 11. stoljeća Khayrah al-Saqlabi kao slavenski vodja taife Almeria-Murcia, Labib al-Saqlabi kao slavenski čelnik taife Tortosa, ...itd. Zato je tamo i srednjovjeki maurohrvatski književnik Habib Al-Siqlabi napisao cijelu posebnu monografiju o povijesnoj i kulturnoj ulozi tih maurskih Hrvata (Saqalabi) u srednjovjekoj Španjolskoj (Warczakowski 2004).

Vojnopolitičke uloge Amerija

U ovom kalifatu pod maurskom dinastijom Omayada, nakon ranije uspješne uloge našega generala Badrova (Hadjib Badr, 901.- 922.) potom je nastavila još cijela naša dinastija dalmatinskih generala Ameri kao glavnih maurskih vojskovodja u 11. stoljeću sa 4 islamizirana Hrvata rodom iz srednjovjeke Dalmacije: Wadha el-Ameri (1009.- 1013.) i njegov sin Zohair al-Ameri (1018.- 1036.), pa njihov nećak Mudjahid al-Ameri (1011.- 1045.) i još pranećak Ali al-Ameri (1045.- 1076.) pa su u srednjovjekoj Španjolskoj (istodobno s Kraljevinom Hrvatskom) čak 5 naših Dalmatinca uzastopno bili važni maurski vojskovodje. Ti naši vodeći generali su u maurskoj Španjolskoj pod dinastijom Omayada potom stvorili slavnu Dalmatinsku legiju stranaca koja je u vrhunsko doba Maurskog kalifata brojala čak po 10.000 - 17.000 starohrvatskih bojovnika. Ova elitna garda naših "specijalaca" je kroz više stoljeća postala glavnom 'udarnom pesnicom' maurske vojske kako pri ranijem širenju preko Španjolske, tako i u očajničkoj obrani kasnije države protiv španjolskih konkvistadora, sve do završnoga maurskog povlačenja preko Gibraltara u Maroko.

Zbog izravnih diplomatskih embahada izmedju Omayada i Trpimirovića, hrvatski su slobodnjaci potom dolazili u Andaluziju na vojnu pečalbu i bez prijelaza na islam su imali pravo nošenja oružja kao Slavenska legija stranaca. Kako su kao plaćenici bili bolje izvježbani i disciplinirani od buntovnih Berbera na koje se nije moglo osloniti u kritičnim fazama, maurski emiri i kalifi su uglavnom od tih Hrvata iz Dalmacije organizirali svoju elitnu gardu Slavenske legije. Po arapskim zapisima maurskog povjesnika Al-Maqqari, već u početno doba emirata je takva hrvatska garda imala do 3.750 naših vojnika i kod zadnjih emira pod komandom našeg H. Badrova je bilo 6.087 vojnih Hrvata, dok je u doba najjačeg kalifa Abdul-Rahmana III. njegovu elitnu gardu pod komandom našeg Wadha El-Amerija činilo 13.750 elitnih hrvatskih bojovnika, a potkraj kalifata u 11. st. po Wasserstein-u je ta elitna garda Slavenske legije imala i do 15.000 hrvatskih legionara. Kao sposobni, uvježbani i disciplinirani bojovnici, ta elitna hrvatska garda je često bila poslana na kritična bojišta, osobito na sjevernoj granici zbog kršćanske rekonkviste (Asturia, Navarra itd.), a još kasnije baš ti elitni hrvatski legionari u strahovitim bitkama odbacuju španjolske konkvistadore oko Kordobe, sve do konačnog povlačenja u Maroko. Zato su ovi maurohrvatski vojskovodje (los regulos Eslavos) iz srednjeg vijeka ostali zapamćeni kao najtvrdji uvježbani protivnici pri španjolskoj rekonkvisti Pirenejskog poluotoka.

Embahade Cordoba-Hrvatska

Pored ranih bizantskih i papinskih zapisa o srednjovjekom početku starohrvatske povijesti, treći istodobni i jednako ključni izvori o ranohrvatskim početcima na sadanjem hrvatskom ozemlju su niz arapskih zapisa o nama iz maurske Španjolske od Budimira do Tomislava - ali sve ove za nas itekako važne arapske dokumente, renegatski jugoistoričari-"minimalisti" kod nas uglavnom prešućuju i zanemaruju - jer su prepozitivni za Hrvate i zato nepovoljni za 'bratsko jugoslovenstvo' (pa se i u tzv. 'Hrvatskoj' Wikipediji sve o tom dosljedno briše i izbacuje). Prvi slabo poznati rani Hrvat koji je po maurskim navodima još u 8. stoljeću stigao u kordovski emirat u Španjolskoj kao poslanik dinastije Assasida bio je Abdurahman Al-Saqlabi (= Slaven) god 762, koji se pojavio već na dvoru prvoga maurskog emira Abdurahmana I. (756.– 788.) u pradavno doba ranohrvatskog bana Svetolika Budimira (753.- 780.), što je ujedno i najraniji u povijesti poznati hrvatski diplomat.

U najjače doba kordovskog kalifata, maurski izvori (N. Ibrahimi 2007) potvrdjuju da im je tada Kraljevina Hrvatska na Jadranu bila vrlo dobro poznata i s njom su dugo održavali redovne trgovačke veze i vojno-diplomatske odnose. Koliko je bio značajan još i paralelni političko-diplomatski utjecaj našeg niza domoljubnih dalmatinskih generala u maurskoj Španjolskoj, vidi se takodjer iz tadanjih maurskih navoda kako su u 10. i 11. stoljeću istodobno postojala čak i službena državna veleposlanstva (embahade) iz prijateljske Kraljevine Hrvatske kod kalifa u Kordobi, kao i Maurska državna embahada pri dvoru hrvatskih Trpimirovića, pa su tada daleki maurski i starohrvatski vladari uzajamno razmjenjivali državne darove. Npr. najmoćniji kordovski kalif Abdurahman III., imao je svoga službenog diplomatskog poslanika na hrvatskom dvoru kralja Tomislava (N. Ibrahimi 2007), pa su u znak toga uzajamnog uvažavanja i prijateljstva, Tomislav i Abdurahman ravnopravno razmjenjivali kurtoazne poklone,- ovo su možda najvažniji izravni, neutalni i objektivni podaci o stvarnom kraljevanju Tomislava (koje renegatski jugoistoričari dosljedno prešućuju i zanemaruju da uklone Tomislava iz naše povijesti).

To ujedno znači da neovisno starohrvatsko kraljevstvo u doba Tomislava i kasnije nije izravno priznavao samo vrhovni kršćanski autoritet - rimski papa, nego takodjer istodobno i visoki islamski autoritet kordovskih kalifa, koji su naše kraljeve Trpimiroviće smatrali za ravnopravne maurskim kalifima Omayadi. Stoga je zahvaljujući tom nizu naših dalmatinskih generala, Kraljevina Hrvatska postala itekako dobro poznata već u ranomu islamskom svijetu, pa je ovo s nama izgleda jedinstveni slučaj iz srednjovjeke diplomatske povijesti da jednu istu državu na Sredozemlju istodobno prijateljski uvažavaju i vrhovni rimski papa, kao i glavni islamski kalif. Kako je već tada očito postojala maurska državna embahada uz srednjovjeke dvore hrvatskih Trpimirovića (i slična naša u dalekoj Cordobi), onda su dakako zlonamjerne i priglupe tvrdnje renegatskih jugoistoričara-"minimalista" o nizu dvojbenih i sumnjivih starohrvatskih kraljeva, što je uglavnom motivirano neznanstveno-ideološki zbog poništenja hrvatske državnosti unatrag.

Ameri i Amerika

Oba naša generala Ameri su bili vrhovni zapovjednici vojske i mornarice u tadanjoj Španjolskoj pa su baš oni tada organizirali i maurske ekspedicije na zapad preko tzv. 'Mračnog oceana' (tj. Atlantika) do novoga zapadnog kopna Ard-Maykola: Vrlo vjerojatni maurski kontakti sa srednjovjekom Amerikom prije Kolumba potvdjeni su iz 3 nezavisna izvora: datiranim arapskim natpisima na srednjoameričkim stijenama, pa nedavnim arheonalazom u USA pri novogradnjama arapskih novčića sa srednjovjekim kufskim pismom, a ove pomorske ekspedicije preko zapadnog oceana u 11. stoljeću zapisao je i poznati arapski geograf Al-Idrisi (1099-1166). Zato dio islamskih povjesnika smatra da od imena ovih naših generala možda potječe i samo zemljopisno ime Amerike, čije imenovanje dosad još nije sigurno dokazano pa o tom postoji više raznih hipoteza.

Literatura

  • V. Klaić 1899: Povjest Hrvata, knj. I. srednji viek. L. Hartman (Kugli), Zagreb.
  • N. Andrassy: Slaveni u Španiji prije hiljadu godina. Narodna starina 7, no. 16, 1927.
  • T. Lewicki 1952: Osadnictwo Slowianskie i niewolnicy Slowianscy w krajach Musulmanskich. Przegled historiczny XLIII,
  • T. Lewicki 1956-1969: Zrodla Arabskie do dziejow Slowianscziczny, vol. I - II. Polska Akademia Nauk, Wroclaw-Krakow.
  • M. Warczakowski, 2004: Slavs of Muslim Spain. [1]
  • N. Ibrahimi 2007: Islam's first contacts with Balkan Nations. Prizren. [2]
  • Y. Kuchinski 1999: Moorish sailors discovered the New World. Deja News.
  • Y. Mroueh 1997: Pre-Columbian Muslims in the Americas. Belfast Islamic Center, Belfast.
  • Y. Mroueh & A. Zahoor, 1999: Muslims in Americas before Columbus. ICNA Publishers.
  • A.H. Quick, 1997: The history of Muslims in Americas prior to Columbus. Amana Publishers.
  • A. Zahoor, 1997: Names of Arabic origin in Spain and Americas. ICNA Publishers.
  • M. Rac & al. 2011: Povijesna geneza maurskih Hrvata na zapadnom Sredozemlju. Zbornik: Rani Hrvati (u tisku), ITG - Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Compilation condensed from above listed sources, adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo (article once included also in Croatian & Bosnian Wikipedias - but now erased by admins there).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Vojskovođe_Ameri&oldid=45031"