Hrvati osnovali Kairo

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Starohrvatski Kairo)
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvati osnovali Kairo (srednjovjeka Cahira): - Najveća afrička rijeka Nil (ranoegipat. Iteru, koptski: Phiaro, klasično lat. Nilus, arab. النيل - an-Nīl iz grč. Νεῖλος - Neilos) je najduža rijeka na Zemlji od 6.671 km, a u delti Nila je i egipatski glavni grad Kairo (srednjovjeko lat. Cahira). Važniji gradovi u Egiptu su: prijestolnica Kairo (arab. القاهرة al-Qahirah), pa najveća luka Alexandrija (الإسكندرية), klasična Syena (sada Assuan - سوان), Giza (Gizeh - لجيزة), antička Theba (الأقصر), Carnax (الكرنك), klasični Bubastis (الزقازيق), Ombi (كوم أمبو), luka Port-Said (بورسعيد), luka Suez (As-Suwais - السويس), pa još ini manji i noviji egipatski gradovi.

Egipatski velegrad Kairo

Egipatski glavni grad od srednjeg vijeka do danas je Kairo (arab. Al-Qahirah, srednjovjeko lat. Cahira, izmišljeno novolat. "Cāirus", domaće egip. Kayro, engl. Cairo). Na mjestu račvanja delte Nila, uz antičku rimsku tvrdjavicu "Babilon" i potom preimenovanu u arapski vojni logor al-Fustat, u X stoljeću po Kr. su hrvatski islamski mornari iz Dalmacije tu doseljeni preko Sicilije, utemeljili prvo civilno gradsko naselje s obiteljskim kućama. Taj srednjovjeki grad je nastao na važnomu strateškom mjestu, gdje glavna egipatska rijeka Nil izlazi iz južnih pustinja pa se tu njezino korito grana u 3 glavna rukava na gornjem početku močvarne delte. Stariji srednjovjeki grad s brojnim gjamijama tu leži na iztočnoj/desnoj obali Nila, a noviji Kairo je na zapadnoj/lijevoj strani i u sredini na rječnim otocima je suvremeni gradski centar s vladinim i inim upravnim zgradama.

Poviest grada Kaira

U rano prapoviesno doba je budući položaj Kaira još bio uz obalu deltinog zaljeva, gdje je ranije jednostavno ušće Nila tad još utjecalo u stari morski tjesnac koji je razdvajao Afriku od azijskog poluotoka Sinaja, kuda su još bili plićim morem spojeni Sredozemlje i Crveno more. Zatim su obilni nanosi mulja iz Nila i pijeska s vjetrom iz Sahare, već kroz klasičnu antiku postupno nasipali i zatrpali taj morski prolaz i time do rimskog doba već spojili Sinaj s Afrikom, pa je zato tada od Nila do Crvenog mora opet prokopan antički kanal za manje brodove.

Na mjestu srednjovjekog i sadanjeg Kaira uz gornje račvanje delte je prvotno podignuta rimska i potom bizantska tvrdjavica, pa u ranomu srednjem vijeku od 642. do IX stoljeća i arapski vojni logor al-Fustat pod islamskim vodjom Amr ibn al-As. Od god. 969 je Egiptom zavladala dinastija Fatimidi, pa su odonda islamizirani hrvatski mornari koji su tu stigli iz Dalmacije preko Sicilije, već izgradili pravo civilno naselje s obiteljskim kućama u X. stoljeću prvo kao al-Mansuriyah, koje od god. 972 pa sve dosad nosi srednjovjeki naziv al-Qahirah (staro lat. Cahira, kod nas lažni wikinaziv: "Cairus") = sadanji Kairo.

Kada su Arapi od Bizanta osvojili srednjovjeki Egipat, taj gradić se povećao i proširio, a izmedju god. 1517 - 1797 je Kairo pod osmanskim Turcima. Danas je Kairo najveći velegrad u Egiptu i cijeloj Africi s preko 15.200.000 stanovnika. Kairska prigradska oblast (arab. محافظة القاهرة‎ - ‎Muhāfazat al-Qāhira ) pokriva plohu od 214 četvornih kilometara sa 7.786.640 stanovnika u god. 2006. Kairska klima je većinom topla subtropska, osim umjerene zime s rijetkim i slabim mrazom, a ljeta su vrlo sušna i vruća dok zimske kiše ima od listopada do travnja.

Srednjovjeki osnutak grada

Prvu veću i dijelom poznatu prekomorsku plovidbu Hrvata iz dalmatinske obale i otočja, pa sve do Korzike, Sicilije i Egipta je opisao arabski povijesnik Abu-Fiday iz XIII stoljeća i zatim još pobliže u 2 knjige talianski povijesnik Michele Amari 1880-1881 (Biblioteca arabo-sicula, Loescher Torino-Roma). Tada je u doba prvoga hrvatskog kralja Tomislava (910 - 928), starohrvatska kraljevska flota od 30 srednjovjekih sagena sa 1.200 naših pomoraca izplovila iz Jadrana preko Jonskog mora u Tirensko more, gdje su plovili uz Tunis i oko Korzike, Sardinije i Sicilije: na ovoj su se god. 929 izkrcali blizu staroga grada Panormum (sada Palermo), uz sadanja naselja Scafani i Seralcaldi.

Utemeljenje Kaira

Tada je na otoku Siciliji vladao islamski emirat, pa dio tih dalmatinskih mornara prelaze u muslimane, a zatim ovi islamski Hrvati na više naših brodova opet zaplove iz Sicilije preko istočnog Sredozemlja sve do Egipta, gdje su uplovili i u deltu rijeke Nila: Tu su na gornjoj delti ovi doseljeni islamski Hrvati (= doba hrv. kralja Stjepana Držislava: 969. - 997.) uz raniju bizantsku tvrdjavu i arapski vojni logor Fustat, od god. 969 osnovali i izgradili prvi veći srednjovjeki grad s obiteljskim kućama pod imenom Cahira ili arap. Al-Qahirah, - iz kojega se od srednjeg vijeka dosad razvio velegrad Kairo kao egipatska prijestolnica.

Po maurskim zapisima iz srednjovjekog kalifata Andaluzija u X - XI stolj., pod idućim kraljevima iz dinastije Trpimirovića (vidi još: Ranohrvatske plovidbe) su dalmatinski Hrvati također još plovili zapadnim Sredozemljem i dalje kroz srednjovjeki Gibraltar izprva do Biskajskog zaljeva, pa u savezu sa španjolskim Maurima i dalje preko otočja Azori ponekad sve do Karibskog mora i srednje Amerike (= maurski: Ard-Maykola). Istodobno s tim osnutkom Kaira, uslijedila je takodjer najveća i najdalja posebna ekspedicija dalmatinskih Hrvata iz Jadrana kroz Atlantik: preko Kanarskih i Zelenortnih otoka plove kroz središnju atlantsku pučinu na jugoistok do novoga prekomorskog kopna pod srednjovjekim starohrvatskim nazivom Semêra (= sada jugoistočne obale Amerike oko Brazila): vidi o tomu još pobliže u drugom članku Staročakavska Amerika.

Noviji Kairo danas

Kairo (arapski: القاهرة) je glavni grad Egipta. Procjenjuje se kako njegova aglomeracija dosad sadrži 15,2 milijuna stanovnika, po čemu je trinajsti najveći grad u svijetu. Dok je al-Qāhirah službeno arapsko ime velegrada, u mjesnomu egipatskom govoru se on često naziva i imenom same države Mişr (izgovor na lokalnom dijalektu kao Mašr). Ime al-Qāhirah bi značilo "onaj koji svladava (podčinjava)", koje ime se popularno tumači tako što su mnoge vojske u povijestu htjele osvojiti grad i bile uništene od njegovih branitelja: najveći su osvajači tu bili azijski Mongoli, europski Križari i turski Osmanlije.

Kairo leži na obalama i otocima delte Nila u sjevernom Egiptu, kod mjesta gdje ta rijeka napušta svoju pustinjom omedjenu dolinu, pa se tu grana na tri glavna rukava kojima nizvodno započinje velika delta Nila. Najstariji dio srednjovjekog grada je na istočnoj obali rijeke, a noviji dio se širi zapadno, oko zelenih ploha u dolini Nila. Zapadni dijelovi su izgrađeni po uzoru na Pariz u doba Ismaila Veličanstvenog, sa širokim avenijama, parkovima i otvorenim prostorima. Najstariji srednjovjeki dio na iztoku je podpuno drukčiji, izastao je nasumice kroz stoljeća i pun je uskih nepravilnih uličica. Dok zapadnim Kairom dominiraju vladine i ine državne zgrade u modernom stilu, iztočni je dio izpunjen stotinama starih gjamija koje su tu kao orientiri.

Obilna uporaba vode iz Nila je omogućila gradu proširenje na istok dalje u pustinju. Mostovi povezuju Kairo sa rječnim otocima Roda i Gezira, na kojima su vladini uredi i mnoge kuće vladinih službenika. Mostovi se također pružaju i preko cijelog Nila, povezujući grad s predgrađima Giza i Imbabah. U pustinji zapadno od predgradja Gize je pradavna nekropola Memphis s tri velike piramide, od kojih je jedna Keopsova piramida (kao jedina još očuvana građevina od sedam ranih 'svjetskih čuda'). Oko 18 kilometara južno od Kaira je prastari grad Memphis koji graniči s nekropolom Saqqara. Ovi susjedni gradovi su raniji predhodnici Kaira.

Osnutak i ranije doba

Malo južnije od novijeg Kaira su prapoviesne ruševine Memphisa, osnovanog oko 3.100 godine pr.Kr., kao glavnog grada ranog Egipta, a utemeljio ga je Menes iz Tanisa nakon što je ujedinio ranija kraljevstva Donjega i Gornjeg Egipta. Idućim glavnim gradom je kasnije postao Heliopolis, zatim i antička Teba na jugu, a na kraju pod dinastijom Ptolomejevića na moru luka Aleksandrija dobiva status glavnog grada.

Prvo poznato ranije naselje na području novijeg Kaira je bila rimska vojna tvrđava imenom Babilon, izgrađena oko 150-te godine pr.Kr., koja je ležala uz stari egipatski kanal što je ranije povezivao donji Nil sa Crvenim morem. Manji antički gradić sastavljen pretežno od koptskih kršćana potom je izrastao oko te rane utvrde. Početkom srednjeg vijeka, arapski osvajači pod vođom Amr Ibn-el-As zauzimaju ovu tvrdjavu od 642. godine i u njoj postavljaju islamsku posadu. Arapsko šatorsko naselje oko ove tvrdjave nazvane Al-Fustat postaje stalnom bazom egipatskih Arapa pod ranim dinastijama Umajida i Abasida, a uz ovu tvrdjavu je tada izgrađena i prva gjamija u Africi.

Sjevernoafrička šijitska dinastija Fatimidi osvajaju Egipat 972. godine i gradi se novo susjedno naselje Al-Mansureya sjeverno od tvrdjave. Njihov vojskovođa Al-Muez Ledin-Ellah mijenja ime grada u Kairo (Al-Qahirah = Mars na arapskom), navodno zbog Marsa koji se uzdizao na nebu toga dana kad je grad osnovan. Gjamija Al-Azhar je izgrađena iste godine zajedno s pratećim sveučilištem, koje je učinilo Kairo srednjovjekim centrom učenja i filozofije, a ta škola je i danas najveće središte islamskih studija u svijetu. Azijski Seldžuki su osvojili Kairo sredinom 1100-ih godina, a njihov vođa Saladin je proširio grad dalje, uključivo i gradnju velikih kairskih utvrda.

Pustošenje Bagdada 1258. godine je još povećalo važnost Kaira, pa on tada postaje vodećim intelektualnim i umjetničkim središtem Bliskog Istoka kroz idućih 250 godina. Međutim se odonda važnost i snaga postupno premještaju iz arapskih zemalja na sjever Turcima i Europljanima. Kairo je potom zauzelo Otomansko Carstvo 1517. godine pod turskim sultanom Selimom, ali su za ovdašnje vladare ostavili vazalnu dinastiju afričkih Mameluka.

Doba modernizacije

Napoleon je osvojio Egipat 1797. godine i mamelučki vladari su mu predali Kairo. Nakon što je njegova flota bila uništena 1798. godine u zaljevu Aboukir, Napoleon je napustio Egipat i kao zapovjednika ostavio generala Klébera. Kléber je ubijen 1800. godine, a trogodišnje francusko osvajanje tu nije ostavilo trajnijih posljedica ni značajnih promjena. Prvi nagovještaji modernizacije zbivali su se pod vladarom Mehmetom Alijem, koji je od godine 1851 prvom željeznicom povezao Kairo i Aleksandriju. Ine veće promjene se ipak nisu zbivale do režima Ismail-paše kada je od 1863. godine izgradnja Sueskog kanala već dovela više zapadnjaka u Egipat. Tada su Francuzi u Kairu postavili mrežu plinskih svjetiljki, a željeznica se sve više proširila.

Godine 1867. Ismail je posjetio Pariz zbog Svjetske izložbe, gdje je vidio nove arhitektonske oblike i odlučio ponovo pregraditi Kairo po europskom uzoru. Gradnju je financirao iz fonda u koji se slijevao novac od povećane trgovine pamukom. Ismail se nadao kako će ponovnu izgradnju završiti do 1869. godine, kada su zbog otvaranja Sueskog kanala u Egipat trebali doći brojni ugledni gosti sa Zapada. Radije nego da ponovo pregradi Kairo, Ismail je ipak odlučio izgraditi potpuno novi dio grada, dalje nizvodno uz obalu u zapadnjačkom stilu. Projekt je povjeren Ali-paši Mubaraku, a osmislio ga je francuski planer Pierre Grand. Stvorena je nova četvrt luksuznih vila i stanova, a velike avenije i bulevari su smješteni u stari grad i tramvajske pruge su uslijedile iza toga. Kolonialno doba je od 1882. godine doneslo dalji nastavak izgradnje grada.

Postavljen je suvremeni sustav kanala, a u okolnoj pustinji su već nicala nova predgrađa npr. Heliopolis. Gradsko pučanstvo se odonda eksplozivno uvećalo od 374.000 stanovnika u 1882. do 1.312.000 stanovnika godine 1937. Gradom su upravljali zapadnjaci, a planeri su nastojali da novije kršćanske crkve nadvise minarete gjamija. Kairo je ostao najvažnijim egipatskim gradom u kolonialno doba britanske vlasti, kao i kasnije sve dosad. U dvadesetom stoljeću nastavljen je veliki porast i razvitak već miliunskog grada, jer su egipatski seljaci napuštali farme i dolazili u grad u potrazi za poslom u tvornicama i tvrtkama metropole. Poseban noviji teret za velegrad su učinile izbjeglice iz ratova s Izraelom, a veliki dio pučanstva iz Sinaja i gradića oko Sueskog kanala je došao u Kairo između 1967. i 1978. godine. Stoga je do danas Kairo postao najvećim afričkim gradom i kulturno središte arapskog svijeta.

Glavni rani spomenici

Još od 19. stoljeća Kairo je postao turistički centar, a ljudi iz cijelog svijeta dolazili su da vide spomenike i artefakte starog Egipta, a osobito piramide. Zakon koji je donesen i kojim se zabranjuje izvoz ovih blaga, znači da je Egipatski muzej u Kairu jedino mjesto gdje se mnogi egipatski predmeti mogu vidjeti. Stariji Kairo je na mjestu prvotnoga koptskog naselja oko bizantske utvrde Babilon i ranih islamskih naselja Fustata i Al-Askara, koji su danas već uklopljeni u prostrani velegrad Kairo. U njemu se nalaze brojni stariji spomenici od kojih su najvažniji:

  • Koptska pravoslavna Crkva Sv. Djevice Marije (ili "Viseća crkva" El Mualaka) iz 3. stoljeća je jedna od najstarijih crkava u Egiptu, a nalazila se iznad ulaza u tvrdjavu Babilon, zbog čega su ju nazvali "visećom". Obnovljena je u 11. i 19. stoljeću, ali je još očuvana njezina bizantska unutrašnjost iz 7. stoljeća.
  • Babilonska tvrdjava se nalazi uz istočnu obalu donjeg Nila na početku njegove delte, tj. na spoju s faraonskim kanalom koji je spajao antički Nil s Crvenim morem, a izgradili su ju Bizantinci od 525. godine. Unutar njezinih zidina sličnih Teodozijevim zidinama u Konstantinopolu, nalazi se šest koptskih crkava, konvikt i Koptski muzej iz 1910. godine s najvećom zbirkom koptskih kršćanskih predmeta na svijetu.
  • Gjamija Amr ibn al-Asa (arapski: جامع عمرو بن العاص‎) ili Amrova džamija iz 642. godine je najstarija gjamija u Africi, izgrađena na mjestu šatora generala Amra koji je osvojio Egipat, u prvoj prijestolnici Egipta Fustatu. Zbog mnogih obnova kroz stoljeća je malo ostalo od izvorne građevine, iako je velika islamska znamenitost i turistička atrakcija.
  • Sinagoga Ben Ezra (hebrejski: בית כנסת בן עזרא‎, arapski: معبد بن عزرا‎) je izgrađena 882. godine uz obalu Nila gdje je po predaji pronađen Mojsije kao dijete. U njoj je od 19. stoljeća odkrivena vrijedna zbirka hebrejskih tekstova tzv. "Kairska Geniza", koja se danas nalazi u brojnim svjetskim knjižnicama.

Islamski Kairo

Islamski Kairo je središnji srednjovjeki dio Kaira koji je najznamenitiji po svojim povijesnim građevinama u islamskom stilu, gdje dominira Kairska citadela. One su pod ovim nazivom upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi od 1979. godine. Od islamskih spomenika su najznamenitiji: Omejidska gjamija Amr ibn al-Asa, abasidsko sveučilište uz džamiju Azhar, fatimidski minareti Bab Zuvelia iznad ulaza u grad, pa Ibn Tulunova gjamija, gjamija Al-Hakima, Saladinova kairska citadela, mamelučka gjamija sultana Hasana i gjamija Al-Rifa.

Summary

Cairo (Arabic: القاهرة‎) is the capital of Egypt and the largest city in the Middle-East and Africa. Its metropolitan area is the 16th largest in the world. Located at the Nile Delta, it was founded in the 10th century CE. Its official name is القاهرة (al-Qāhirah ), means literally "the Conqueror" or "the Vanquisher"; sometimes it is informally also referred to as كايرو - Kayro. Nicknamed "the city of a thousand minarets" for its preponderance of Islamic architecture, Cairo has long been a center of the region's political and cultural life.

Cairo was founded in CE 969 by the islamized Dalmatian sailors during Fatimid dynasty, and the land composing the present-day city was the site of national capitals whose remnants remain visible in parts of Old Cairo at eastern bank of Nile. Cairo is also associated with ancient Egypt as it is close to the ancient cities of Memphis, Giza and Fustat which are near the Great Sphinx and the pyramids of Giza. Many international media, businesses, and organizations have regional headquarters in the city; the Arab League has had its headquarters in Cairo for most of its existence.

Cairo has the world's second-oldest institution of higher learning, al-Azhar University, as well as the oldest and largest film and music industries in the Arab world. Cairo's metro is one of only two metros on the African continent (the other is the Algiers Metro). With a city population of 6.76 million spread over 453 square kilometers, Cairo is by far the largest city in Egypt. With an additional 10 million inhabitants just outside the city, Cairo resides at the center of the largest metropolitan area in Africa and the Arab World as well as the tenth-largest urban area in the world. Cairo, like many other mega-cities, suffers from high levels of traffic and pollution.

Poveznice / Links

Reference

First half is mostly original, and second half loaded by GNU-license partly from the Wikinfo Net-encyclopedia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Hrvati_osnovali_Kairo&oldid=36138"