Vukov novohrvatski standard

Vukov novohrvatski standard ('prepakirani' srbohrvatski vukopis u sadanjoj Hrvatskoj): ine slične istoznačnice su još npr. Novosadski Vukopis, poluhrvatski krivopis, itd. Do godine 1890. je na ozemlju matične Hrvatske tj. sada Republike Hrvatske kao javno-službeni i književni jezik važio klasični izvornohrvatski kojim je napisana većina naše književnosti i hrvatskih dokumenata do 19. stoljeća. Zatim se od 20. st. taj klasični izvornohrvatski jezik dosad javno rabi uglavnom samo u hrvatskoj diaspori, ali je takav vrlo sličan kodificiran i unutar Europske Unije kao Gradišćansko-hrvatski mikrojezik naših EU-manjina: Austria, Magjarska, Slovačka, Češka i pripadni odseljenici u inim europskim državama. Naprotiv u domovinskoj Hrvatskoj taj klasični izvornohrvatski od god. 1918. više nije službeno-javni jezik, pa se dosad kod nas rabi većinom neformalno u privatnom društvu i obitelji, ter u dialektalnoj uporabi na selima, izim kraće javne uporabe kod nas opet od god. 1939.- 1945. To je takodjer taj tip klasičnoga izvornohrvatskog, na kojemu je uglavnom napisana i ova naša Hrvatska Metapedia.

Naprotiv, god. 1850. je pod nadzorom i uputama samukoga srbskog 'jezičara' Vuka Stefanovića Karažića sklopljen Bečki jezični dogovor jugofilno-unitarnih predstavnika južnih Slavena za ujedinjeni srbohrvatski jugojezik na temelju Vukove jekavske novoštokavštine iz okolice Bileća u istočnoj Hercegovini, - što je zapravo zajednički srbojekavski govor pravoslavnih zapadnih Srba - 'Prečana': Bosna, Crna Gora, istočna Hercegovina, 'Krajina' u Hrvatskoj. Djelomična zamjena ovim srbojekavskim jugojezikom (umjesto klasičnoga izvornohrvatskog) u Hrvatskoj je neslužbeno započela pod zloglasnom diktaturom bana Khuena Hedervarya od godine 1890. Taj novo-hibridni srbohrvatski pidgin je službeno-javno stupio na snagu s proglašenjem prve SHS-Jugoslavije od kraja god. 1918, pa je od 1919. ranije višestoljetni klasični izvornohrvatski ukinut i stvarno zabranjen u javno-službenoj uporabi.

Kasnije, nakon naše stidljive 'Deklaracije o hrvatskom jeziku' od hrvatskih vukovaca, do god. 1971. je ovaj srbohrvatski Vukopis, uglavnom sličnoga vukovskog sadržaja (bez bitnih izmjena u izvornohrvatskom smjeru) tek formalno prepakiran kao tzv. 'hrvatski' pravopis pod nadimkom "Londonac", koji je nakon Titina državnog udara krajem 1971. zabranjen i većina je naklade po odredbi zloglasnoga partijskog sekretara Stipe Šuvara u Jugoslaviji uništena. Po malobrojnim inozemnim primjercima tog "Londonca" iz Engleske, nakon jugo-razpada i Domovinskog rata je naivnim (i dijelom polupismenim) Hrvatima, tek pod formalnim hrvatskim imenom opet podmetnut taj manjeviše sličan prepakirani Vukopis: većinom na temelju propaloga srbohrvatskog jugojezika i uglavnom bez mnogih elemenata klasičnoga izvornohrvatskog do 19. st. (i danas najsličnijega gradišćanskog).

U još gorjoj inačici koju nam niže podvaljuje tzv. 'Hrvatska' Wikipedia >>Hrvatski_pravopis , ustvari nije čak izkazan niti taj 'umiveni' školski "Londonac", nego zapravo još gorji srboidni poluhrvatski po izkrivljenom pravopisu Anić-Silić-Goldstein, koji je zapravo opet prepisani Novosadski krivopis srpskohrvatskog jezika - samo pod formalnim lažnohrvatskim nazivom. Niže slijedi sažeti citat toga Novosadsko-'hrvatskog' vukopisa po Anić-Siliću iz 'Hrvatske' Wikipedije. Ovdje se taj vukovsko-novosadski 'krivopis' daje samo informativno zbog poredbe, - ali se ipak ne preporuča njegova primjena u ovoj Hrvatskoj Metapediji (gdje je krajnja donja granica rubne prihvatljivosti barem službeni školski "Londonac" - ali nikako ne ovaj novosadski jugojezik po Anić-Siliću iz srboidne hr.wikipedie).

Abstract

New Croatian standard after V.Karadzic (reestablished SerboCroat content renamed as 'Croatian'): As the official public language in the autonomous principality (banovina) Croatia within Austro-Hungarian empire, during some past centuries was used the classical true Croatian, being more similar to Slovene than to Serbian. From 1919. in Yugoslavia this original Croatian was abolished and prohibited, and a rather divergent new hybrid pidgin, named SerboCroatian was imposed during 20th century up to 1990. Then since ex-Yugoslavia's disaster, within Croatia was in general prolonged the use of almost the same SerboCroatian pidgin, only renamed to be now a new 'Croatian' language, but without its returning to original classic Croatian, except the adding of a dozen decorative words used prior to Yugoslavia. The main orthographic details of this false 'new' Croatian i.e. really the renamed SerboCroatian, are listed here infra.

Wikipedijin uvodnik

Ovaj članak nije enciklopedijski članak u užem smislu. Svrha je ovog članka isključivo praktična, te on sadrži sažetak nekih pravopisnih pravila. Ova se pravila uglavnom oslanjaju na pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša. O pravopisu na hrvatskoj Wikipediji možete pročitati na stranici [hr.wikipedia.org:Pravopis].

Velika i mala slova

Ljudska imena i nadimci

Sva osobna imena i prezimena - veliko. Stjepan Radić, Ivan Krstitelj Tkalčić, Gaj Julije Cezar
Sve umanjenice osobnih imena - veliko. Tomo, Katica, Pero
Uobičajeni osobni nadimci - veliko. Seka, Beli, Koko, Žućko
Ako se neka riječ uvijek stavlja uz određenog čovjeka kao dio njegova imena, i ona počinje velikim slovom. Ivan Grozni, Crni Petar, Karlo Veliki
Ako je ime ušlo u opću uporabu kao marka, mjera i slično, ono počinje malim slovom. mercedes, paskal, rengen

Ta vlastita imena koja su postala apelativima, nazivaju se eponimi. To su riječi poput gore navedenih - mercedes, paskal, zatim sendvič (lord Sandwich), giljotina (Guillotin), silueta (Sillhouette), sadizam (de Sade), mazohizam (Masoch), nikotin (Nicotine), spunerizam (Spooner), kvisling (Quisling), marmelada (Marmelade), huligan (Hooligan), žilet (Gillette), šovinist (Chauvin)... Dakle, svi su nekoć bili vlastita imena. Tu ulaze i imena proizvoda - kalodont, digitron, eurokrem (uglavnom u razgovornom jeziku), ali i andol, aspirin... A "mjeru" smo oduvijek imali, ona nije eponim.

Titule

Titule se pišu malim slovom. kralj Tomislav, sveti Stjepan, profesor Jurić, doktor Margetić

"titule" poput sir, don, lord, lady, fra... One se pišu malim slovom, ali se, za razliku od ovih gornjih, NE sklanjaju. Dakle, ne možete reći - nema dona Juana, pravilno je samo - nema don Juana. Ili - prilazim siru Richardu, ne, prilazite samo sir Richardu.

Bog i ostala nadnaravna bića

Bog - ovisi o kontekstu. Na primjer, možete napisati sve je gotovo, Bogu hvala i sve je gotovo, bogu hvala, ovisno o tome želite li naglasiti da zahvaljujete Bogu (prvi primjer) ili da samo koristite poštapalicu koja ništa ne znači (drugi primjer).
Ako koristite riječ Bog kao ime određenog božanstva, pišete veliko. Oprostit će ti Bog. Vjerovali su da nad svime vlada Bog.
Ali ako je to neodređena oznaka, piše se malo. Vjerovali su da nad svime vlada neki bog.
Ako pišete o bogu koji ima određeno ime ili o bogovima u množini, pišete malo. bog Jupiter, božica Atena, rimski bogovi
Ako se umjesto imena određenog boga, svetinje ili nadnaravnog bića koristi neka druga uobičajena riječ, pišete sve veliko. Gospodin, Spasitelj, Mesija, Blažena Djevica Marija, Gospa Međugorska, Majka Božja, Najdivniji, Gromovnik, Jaganjac Božji, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Princ Tame
Napomena: Riječ sveti se piše malo kad govorite o svecu. Ova crkva je posvećena svetom Franji. Međutim, ako ime sveca pišete kao oznaku blagdana ili crkve, sveti je veliko. Rodio se na Svetu Katarinu. Najveća katolička crkva je Sveti Petar u Rimu.

Opći pojmovi

Ako želite jako istaknuti neki opći pojam, možete ga pisati veliko. Nad cijelim svijetom vlada Sreća. U njemu se probudilo iskonsko Zlo.

Životinjska imena

Kao i kod ljudi, osobna imena životinja počinju velikim slovom. Reks, Kleopatra, ... što god vam padne na pamet
Pazite: sva imena pasmina počinju malim slovom. čivava, dalmatinac, sijamska mačka

Pripadnici naroda, vjere, grada

Velikim početnim slovom pišu se pripadnici:
kontinenata, Amerikanka, Afrikanac, Azijatkinja, Australac (NE Australijanac!)
država i naroda, Hrvatica, Danac, Bolivijka, Egipćanin, Nijemac (ali Njemica), Židovka
regija i otoka, Međimurac, Rabljanka, Provansalka, Bavarac
gradova i sela, Zagrepčanka, Varaždinac, Grožnjanka, Njujorčanin (ili Newyorčanin)

Zemljopisni nazivi

Kontinenti
Kontinenti počinju velikim slovom. Europa, Australija, Sjeverna Amerika
Države
Sve riječi u imenu država počinju velikim slovom, osim veznika. Narodna Republika Kina, Papua Nova Gvineja, Bosna i Hercegovina
Područja unutar državâ
Ako je samo jedna riječ, onda prvo slovo veliko. Baranja, Flandrija, Štajerska
Ako ima više riječi, SAMO prva riječ počinje velikim slovom. Bliski istok, Srednji zapad (u SAD), Gorski kotar
Napomena: Katkad se piše na dva načina, ovisno o tome želite li reći da je nešto prihvaćeno ime regije ili samo zemljopisna orijentacija. Na primjer, pišete "Srednja Europa" ako pod time mislite na skup zemalja ili regija koje nisu vezane samo zemljopisno nego i npr. kulturno ili politički. Ako želite istaknuti samo zemljopisnu lokaciju bez obzira na tradiciju, možete pisati "srednja Europa" (tj. sredina Europe).
Priroda: planine, otoci, polja, šume, mora, rijeke, planeti, zviježđa itd.
Samo se prva riječ piše veliko, a sve druge se pišu malo. Samoborsko gorje, Dugi otok, Krbavsko polje, Postojnska jama, Plitvička jezera, Jadransko more, Tihi ocean, Mars, Zemlja, Sunce, Sunčev sustav, Mliječna staza
Napomena: Ako ne želite naglasiti da je u pitanju nebesko tijelo, onda sunce, mjesec i zemlja pišete malo. Ogrijalo me sunce. Nad morem se digao mjesec. Stojim s obje noge na zemlji.

Gradovi i ulice

Svaka riječ u imenu bilo kojeg grada ili sela počinje velikim slovom. "Duga Resa, Novi Vinodolski". Ovo pravilo ne vrijedi samo za prijedloge (Severin na Kupi; Sveti Petar u Šumi) i veznike (Sv. Filip i Jakov);.
Imena ulica i ostalih dijelova grada ili sela pišu se po načelu: prva riječ veliko, ostale riječi malo (ako nisu osobna imena). Maksimir, Kaptol, Dolac, Gundulićeva ulica, Cvjetni trg, Trg bana Josipa Jelačića, Trg žrtava fašizma, Nova cesta, Gornji grad, Trg Petra Krešimira Četvrtog

Blagdani

Svi blagdani pišu se po načelu: prva riječ veliko, ostale riječi malo. Božić, Uskrs, Nova godina, Tri kralja, Kurban bajram, Dan državnosti, Dan domovinske zahvalnosti.

Ustanove i udruge

Uvijek prvo slovo ide veliko, a ostala malo (ako nisu imena). Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Turistička zajednica grada Splita, Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatski sabor
Kad se ustanove spominju općenito, onda je sve malo. Upisat ću se u neki savez sindikata. Idemo naći turističku zajednicu ovog grada.
Napomena: Riječ vlada se piše malo u hrvatska vlada, a ako stoji sama za sebe, može i veliko i malo, kako hoćete.

Crkve

Crkva se piše malo kada se radi o zgradi ili organizaciji općenito. Idem u crkvu. U pravoslavlju ima 15 autokefalnih crkava.
Naziv pojedine crkve kao građevine se prvo slovo piše malo: crkva svetog Ante (Sveti Ante je kratica za Crkva svetog Ante ili blagdan, a sveti Ante je svetac), Katolička crkva. - o tom vidi: Hrvatski pravopis: Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-150-815-5, str. 127; zatim: Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-40026-9, str. 36; još: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-0-40034-4, str. 42.
Sama riječ crkva piše se veliko ako je skraćenica za pojedinu crkvu ili Crkvu kao cjelokupni Božji narod. Krist je osnovao Crkvu. Na čelu Crkve stoji rimski biskup.

Razdoblja, dogodjaji, pokreti

To su opće imenice, pa se sve riječi pišu malo (ako nisu imena). antika, srednji vijek, renesansa, devetnaesto stoljeće, ilirski pokret, komunizam, fašizam, moderno doba
Napomena: Ovdje je pravopis nejasan. Naime, kaže da se seljačka buna piše sve malo, dok se "jasno određeni povijesni dogodjaji" pišu prvo veliko, npr. Prvi svjetski rat, Francuska revolucija. Teško je reći što je "jasno određen dogodjaj".

Riječi iz stranih jezika

Strana imena

Pišu se onako kako se pišu u stranim jezicima.
Izuzeci: imena koja su pohrvaćena zbog duge uporabe. imena država, imena nekih gradova (Beč, Pariz, Rim, Firenca itd.)
Pogledaj i točno pisanje klasičnih imena.

Strani pridjevi

Posvojni se pridjevi na -ov (Markov), -ev (Marićev), -in (Anin), -ljev (Jakobljev) UVIJEK pišu velikim slovom, dok se posvojni pridjevi na -ski, -ški, -ćki, -čki (većinom ktetici) pišu MALIM slovom, fonetizirani oni ili ne.

Razgodci ili interpunkcije

Točka

U pismu se točka stavlja na kraju izjavne rečenice. Ne stavlja se ako rečenica završava upitnikom ili uskličnikom, kao ni iza crta ili tri točke u smislu znaka nezavršenosti. U naslovima i podnaslovima se koristi ako isti stoje jedan iza drugoga ili ako je naslov u istom redu kao i tekst.

Točka se koristi i za kratice poput: dr., itd., i sl.. Stavlja se iza svih rednih brojeva, arapskih i rimskih. Točka iza rednog broja dolazi bez obzira na druge pravopisne znakove (zagrada, crtica, zarez...).

Zarez

Zarez u pismu stavljamo na mjestu gdje bismo u govoru napravili stanku. Pišemo ga kad nešto nabrajamo, kad naknadno dodajemo (ubacujemo) rečenicu, ispred suprotnih, isključnih i zaključnih rečenica, kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne...

Zarez kao desetinski znak

Snijeg visine 0,5 m (pola metra), ispred desetinskog zareza i iza njega ne dolazi razmak. Ne valja umjesto desetinskog zareza upotrebljavati točku. Zarezom se odjeljuju i milijuni, a tisuće točkom, sve bez razmaka među njima: Hrvatska prema popisu 2001. ima 4,437.460 stanovnika. Kako taj način nije pregledan, a pogotovo ako brojka prelazi milijune, bolje je takve brojeve pisati bjelinama umjesto zareza i točke: 4 437 460.

8000 (osam tisuća - bez točke ili bjeline)
30 000; 30.000 (trideset tisuća)
500 000; 500.000 (petsto tisuća)
9 000 000; 9,000.000 (devet milijuna)
4 000 000 000; 4.000,000.000 (četiri milijarde), vidi: Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber i Školska knjiga, Zagreb 2001. godine, ISBN 953-6045-17-6 (Novi Liber), - ISBN 953-0-40019-5 (Školska knjiga)

Točka-zarez

Stavi je kad u jednu rečenicu želiš strpati ono što inače ide u dvije. Neki kažu da je bolje živjeti na moru; ipak, ja više volim Zagreb.
On može tu biti i zbog labave zavisnosti, a i ponekad zbog isticanja. Koristi se kad je točka preoštra stanka, a zarez preblaga. Dakle, sve ovisi o samom jezičnom i književnom osjećaju pojedinca.

Upitnik-uskličnik

Dolazi kad nešto pitaš i pritom želiš naglasiti svoj šok, nevjericu, uzbuđenje itd. Pazi, UVIJEK je upitnik-uskličnik, NIKAD nije uskličnik-upitnik. Otkud vam to?! Nisam to učinio. - Nisi?!

Godine i desetljeća

Redne godine pišu se s točkom: 1963. (tisuću devetsto šezdeset i treća)
Desetljeća se pišu s crticom i bez točke: 1960-e (tisuću devetsto šezdesete)
Osim toga, nastavak za desetljeća (-e) se deklinira:

1960-e (nominativ, akuzativ, vokativ) Znaš, 1960-e su bile divlje godine.

1960-ih (genitiv) Družili smo se 1960-ih, a onda rastali.

1960-ima (ili 1960-im godinama) (dativ, lokativ, instrumental) Pisao sam o 1960-ima za diplomski.

Literatura

Hrvatski pravopis: Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-150-815-5
Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-40026-9
Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-0-40034-4
Stjepan Babić & Milan Moguš: Hrvatski pravopis usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2010. ISBN 978-953-0-40034-4
Vladimir Anić & Josip Silić: Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber i Školska knjiga, Zagreb 2001. godine, ISBN 953-6045-17-6 (Novi Liber), - ISBN 953-0-40019-5 (Školska knjiga)
Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. (pretisci: London 1972., 1984., Zagreb 1990.), 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.
Vladimir Anić, Josip Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1986., 1987., 1990.; Pravopis hrvatskoga jezika, Zagreb 2001.

Vanjske poveznice

Poveznice

Reference

Adapted by GNU license mostly from Croatian Wikipedia: Hrvatski pravopis.