Naši vukovci-jugookupatori

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Hrvatski Vukovci)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Naši vukovci-jugookupatori (unitarni srbohrvatski jugo-lingvisti u Hrvatskoj): Jezikoslovni pregled lingvista u Hrvatskoj, prama udjelu hrvatskog jezika u tekstovima i obilju tudjih nehrvatskih primjesa (srbizama, balkanizama, inih barbarizama itd.). Tzv. 'hrvatski' vukovci su naši jezični paraziti i kulturni jugo-okupatori (nakon Jugoslavije), postavljeni od kompartije po ideopolitičkoj podobnosti i izboru zloglasnog sekretara Stipe Šuvara + njihovi noviji idejni klonovi, što još parazitiraju za vratom hrvatskog naroda, uništavajući nam i razarajući tisućljetnu hrvatsku jezičnu uljudbu. Čak još do danas, nakon krvave propasti premile im Jugoslavije, ovi i dalje uporno produžuju svoju opaku rabotu preko lažnih dogmi i mitova o bratsko-jedinstvenom nastanku srbohrvatske srednjovjeke uljudbe i jugojezika iz (hipotetsko-izmišljene) praslavenske i južnoslavenske jezične baštine.

Abstract

SerboCroat linguists (pro-Yugoslav unitary 'Vukovians' in Croatia): An analytic survey of SerboCroat linguists in Croatia, distributed after the participation of original classic Croatian in their texts, and the abundance of foreign non-Croat admixtures: balkanisms, barbarisms, etc.

Učinak 'hrvatskih' vukovaca

Tzv. Bečki književni dogovor je naknadno postao najvećim kulturnim porazom Hrvata od stoljeća VII. do dandanas, jer je to bio zlokobni početak kraja klasičnom i pravomu izvornohrvatskom jeziku prošlih stoljeća, što je potom postupno ukinut i likvidiran u domovini izmedju god. 1890. i 1919. (a ostao u javnoj uporabi tek u našoj diaspori i Gradišću): Umjesto toga nam je pod Jugoslaviom u 20. stoljeću silom nametnut drugi, srbojekavski standard po govoru zapadnih Srba - 'Prečana' po modelu iz Vukovih Bileća (izvan Hrvatske: granica istočna Hercegovina/Crna Gora).

  • Pogubni učinak toga kasnije u Hrvatskoj jezgrovito navodi dr. Viktor Novak 1967. u svom tekstu "Vuk i Hrvati", str. 561: Tvorci ovog hrvatskog novogovora nisu se vraćali izvornom hrvatskom jeziku koji je bio različit od srpskog, već su samo postojeći srpski koji su ilirci prihvatili, da bi se "približili braći Srbima" pretvarali u novogovor, a to znači davali mu neprimjerene pa i nakazne oblike.
  • Prof.dr. Bulczu Laszlo, simpozij INTERCON, Zagreb 1996: "Kratko i jezgrovito rečeno: prošlost je jezika hrvatskoga sjajna, sadašnjost mračna, budućnost neizvjestna ... U djelima se (ranijih) književnika zrcali pravo biće jezika hrvatskoga, pravopisa i porabe jezične. Sve je to obrazbeno blago u XX. stoljeću odvrženo i poslano u ropotarnicu poviesti... Budući nam je izvorni književni izraz hrvatski iz mozga bez traga izpran, ... unatoč mnogostoljetnoj svojoj poviesti, hrvatski je jezik danas lišen prošlosti."

I od tih novijih izjava se dosad još ništa bitno u Hrvatskoj nije poboljšalo, - dapače opet zlokobno klizimo u lošije jer su nam nedavno vladajući neokomunisti ukinuli i službeno Povjerenstvo vlade za hrvatski jezik, a od travnja 2013. se čak ponovo uvodi i novosadski Vukopis.

Ekstremni novosadski vukovizatori

Srbojekavski jezičari u Hrvatskoj - novosadski jugonostalgici, pišu jekavsko-nehrvatskim Vukopisom tj. manjeviše srbojekavskim jugojezikom pravoslavnih Srba - 'Prečana' (tj. pišu nehrvatskim balkaniziranim polujezikom izmedju bošnjačkoga i crnogorskog). Ovi ultra-vukovci su u Hrvatskoj dominirali od 1919.- 1938. i ponovo od 1946.- 1969., pa još iznova 2012.-2015.:

  • Mirko Peti
  • Josip Silić
  • Željko Jozić
  • Mate Kapović
  • Ivo Pranjković
  • Željko Jovanović
  • Snježana Kordić
  • Anita Peti-Stantić
  • Stjepan Damjanović
  • Slavko Goldstein
  • Robert Pauletić
  • Raniji slični (pokojni): Đuro Daničić, Milan Rešetar, Pero Budmani, Toma Maretić, Vatroslav Jagić, Jerko Gršković, Stipe Šuvar, Milan Anić.

Prosječni standardni vukovci

Uglavnom pišu hibridno - poluhrvatski uz dosta srbobalkanskih primjesa, a u Hrvatskoj su najviše djelovali od 1971.- 1990. i sada ponovo od 2012.:

  • Radoslav Katičić
  • D. B. Rončević
  • Joško Božanić
  • Vlaho Bogišić
  • Branka Tafra
  • Josip Lisac
  • Igor Zidić
  • Mir Harven
  • Raniji slični (pokojni): Ivan Broz, Stjepan Ivšić, Antun Mažuranić, Petar Skok, Mirko Divković, Dubravko Škiljan, Dalibor Brozović i mnogi drugi u Hrvatskoj.

Umjereni poluvukovci

Tzv. "presvučeni" ili 'umiveni' ex-vukovci, pišu ipak bolje i izvornije od gore nabrojenih s puno više hrvatskog udjela u jeziku, a u Hrvatskoj su imali najveći učinak od 1991.- 2011.:

  • Stjepan Babić
  • Milan Moguš
  • Sandra Ham
  • Sanja Vulić
  • Marija Znika
  • Lana Hudeček
  • Nataša Bašić
  • Hrvoje Hitrec
  • Šimun Talajić
  • Benjamin Tolić
  • Vjekoslav Boban
  • Domagoj Vidović
  • Milan Samardžija
  • Artur Bagdasarov
  • Milica Mihaljević
  • Raniji-slični pokojni: Ljudevit Jonke, Josip Hamm, Božidar Finka, Tomislav Ladan, Antun Šojat, ... itd.

Izvornohrvatski nevukovci

Polukorjenski jezikoslovci Zagrebačke škole, uglavnom pišu pravim klasičnim hrvatskim od prije jugoslavenske balkanizacije:

Izhod: jugookupatorski Vukopis

Zbog ideopolitičke degeneracije i urodjenog dogmatizma je dosad naša vukovska lingvistika zapala u slijepu ulicu bez dugoročnog izlaza. Nakon raspada omiljene Jugoslavije koja im je ideopolitički osigurala sinekure i visoke titule, tzv. “hrvatski” vukovci koji su dosad cijelo stoljeće uglavnom dominirali u našem jezikoslovlju, odjednom su ostali visjeti u zrakopraznom prostoru jer je smisao njihova postanka i postojanja bilo jugoslavenstvo i “bratski srpskohrvatski” jezik. U koprcanju za održanje, nadali su se i neki dijelom radili na obnovi treće Jugosfere ili neke slične “Balkanije” u kojoj bi se opet dobro snašli, a kako im to zasad još nije posve uspjelo, morali su malo popustiti pod pritiskom hrvatskog naroda koji više nije trpio njihov 'srbohrvatski' jezik. Pritom su lukavo prevarili i nasamarili naivno pučanstvo, jer su nam u javnosti podmetnuli novi, tek prividni naziv “hrvatski” – poput maskote pod kojim se i dalje opet krije isti uglavnom nepromijenjeni srbohrvatski vukopis, koji sada spada u tzv. srednjojužnoslavenski – a to je zapravo opet isti srbohrvatski jezik samo u novom pakiranju. Obzirom što u našem jezikoslovlju i u novoj Hrvatskoj uglavnom još prevladavaju isti podobni jugojezičari ranije postavljeni po partijskoj podobnosti iz Beograda, nismo se zapravo trebali ničemu boljem ni nadati. Ili kako je to odlično sažeo objektivni i nepristrani finski slavist prof.dr. Juhani Nuorloto (Internet 2002) iz Univerze Helsinki: “srpskohrvatski diasistem” će postojati samo dotle dok budu postojali lokalni lingvisti koji su ga izmislili.

Ovo krajnje absurdno i bezizlazno stanje s hrvatskim jezikom je nastalo prvenstveno zbog dugogodišnjeg jezičnog nasilja parazitskih vukovaca nad hrvatskom kulturom i potom još zbog novije ratne doselidbe naših izbjeglica iz BiH i Vojvodine gdje su uglavnom odgojeni u srpskim školama na ekstremnoj balkanskoj vukovštini, koju sada dalje pronose po Hrvatskoj. Kod nas su bile vidljive uzastopne javne težnje za obnovu hrvatskog jezika osobito uoči jugo-raspada (1987-1990) s kraćim revivalima u doba “Hrvatskog proljeća” 1968-1971. i opet za Domovinskog rata 1991-1995. Tada su u javnosti i medijima bar privremeno vraćene u uporabu poneke ukinute značajke izvornoga hrvatskog prije 1918, ali je i to ubrzo zamrlo. Potom slijedi ponovni sunovrat u balkansku vukovizaciju, pa je jezično stanje kod nas sada još puno gorje nego uoči 1990. Jedini vidljivi rezultat tih povremenih pomaka je sada tek formalna zamjena donedavnog dvojnog imena srpskohrvatskog jezika u tzv. “hrvatski” zbog javne volje hrvatskog naroda koji je potom izigran, jer je u pozadini te vanjske maskote ostao isti nametnuti jugojezik samo u novom pakiranju (usp. Biondić 2004). Čini se da su nasilni vukovci kroz 20. st. uglavnom već uspjeli isprati mozgove većini hrvatske inteligencie klonirane u jugoškolama po srbohrvatskom modelu bratstva-jedinstva, pa očito više nismo u stanju izdići se iz te jezične kaljuže od balkanske vukovštine. Unatoč uzaludnim pokušajima i povremenim protestima ponekih svjesnih intelektualaca, danas mnogi vodeći Hrvati iz sveučilišta i akademie, jednako kao iz vlasti i iz oporbe manjeviše slično govore i pišu sve gorjim balkanskim polujezikom.

Praktične štete vukovaca

Logični i učinkoviti modeli normalnoga zdravog mišljenja se oblikuju već od malih nogu, pa se našoj djeci u početnim školama zbog prisilnog učenja primitivnog vukopisa s mnoštvom nepravilnosti i bezbroj iznimaka već rano ucjepljuje posve zbrkani i nesuvisli način razmišljanja po šupljem modelu švicarskog sira. Zato se naša djeca u tim vukovskim školama već od rane mladosti pod prisilom balkanizacije masovno izobličuju i zaglupljuju u mentalne invalide jer u društvenoj praksi, kulturi i privredi ta zbrkana balkanska vukovština ima vrlo sličan učinak mentalnog trovanja kao i drogiranje od rane mladosti. Iako su izvorni Hrvati bili ranije stoljećima kultiviran i uspješan europski narod, odnedavna se ponajviše zbog nametnutog primitivnog vukopisa i kulturne balkanizacie, većina školovanih Hrvata već od djetinjstva pretvaraju u balkanizirane poluidiote ispranih i vukoviziranih mozgova. Od djetinjstva naučeni jezik neizbježno odredjuje kasnije modele razmišljanja i javnog djelovanja, pa je normalni odraz naše jezične anarhije uporna neučinkovitost cijelog društva i privrede.

Zato su nam danas hrvatska država i gospodarstvo tako bezuspješni i promašeni zbog vukovske mentalne zbrke u našim vodećim glavama (Vukomania chronica et acuta) - jednako kao što su promašene, neučinkovite i bezperspektivne i ine vukovizirane zemlje na Balkanu tj. Bosna i Srbija. Jasni protudokaz tomu su nam susjedni Slovenci koji su pravodobno odbili i izbjegli vukovizaciju “troplemenog naroda SHS” pa su im zato mozgovi ostali normalni i učinkoviti. Naprotiv su Slovencima najsličniji Hrvati, nakon nasilne balkanizacije u Jugoslaviji dosad naočigled propali u svakom pogledu i zasad nemaju nade za poboljšanje, dokle god se ne oslobode te nastrane balkanske vukovštine i ne vrate se normalnim jezičnim izvorima iz svoje ranije europske baštine. Takvim balkaniziranim obrazovanjem na temelju primitivnog vukopisa je cijelom nizu hrvatskih naraštaja u Jugoslaviji već učinjena ogromna obrazovna šteta. Kulturno i mentalno su time najviše uništeni oni nesretni naraštaji koji su prisilno školovani pod jugokomunističkim diktatom nakon tzv. “oslobodjenja” tj. od 1946, kao i ponovo nakon Titinog državnog udara od 1972, u doba vukovske rekonkviste pod zloglasnim partijskim sekretarom Stipe Šuvarom.

Učinci vukovskih dogmatika

Naši zastarjeli vukovci, zbog svojega urodjenog dogmatizma i ideoloških predrasuda bili su kod nas dosad glavni kočničari bilo kakvoga budućeg napretka u relevantnim strukama: lingvistika, povijest, etnologija, itd. Povrh toga, danas su ovi domaći vukovci očito najopasniji nutarnji neprijatelj Hrvatskoj t.j. maligni tumor koji zbog sinekura, u svojoj srži stalno i uporno teži razaranju hrvatskog identiteta i negaciji posebne hrvatske kulture. Ukidanje hrvatskog naroda i kulture započeli su upravo vukovci Bečkim dogovorom za ujedinjenje umjetnoga “srpskohrvatskog” jezika (tj. za ukidanje izvornoga hrvatskog) i tek službenim i javnim poništenjem Bečkog dogovora taj razorni proces može biti formalno prekinut. Ti naši nutarnji kulturno-jezični kvislingi dugoročno su nam mnogo opasniji i pogubniji od ikakvih Srba, islamista, globomana i inih vanjskih ugroza, jer nam po svojoj definiciji kroz školstvo i javne medije izravno iznutra razaraju i brišu nacionalno-kulturni identitet, da bi čim duže mogli svojim sinekurama parazitirati za vratom hrvatskog naroda. U doglednoj budućnosti za kojih 20-30 godina, ili će nestati Hrvatska i naš narod, ili će se bilo kako morati ukloniti te zloglasne vukovce, jer dugoročno oboje nikako više ne mogu supostojati. Vukovci su danas ideopolitički dinosauri u hrvatskom jezikoslovlju: jednako kao što su geološki dinosauri morali izumrijeti zbog neprilagodjenosti prirodnom okolišu, tako će neizbježno morati jednom nestati i naši vukovski dinosauri zbog nekompatibilnosti s hrvatskim kulturno-jezičnim okolišom.

Tzv. “hrvatski vukovci” koji su od 1918. odbacili i napustili već kultivirani i izvorni javnohrvatski jezik (Vančik 1996), jesu najteži veleizdajnici u sveukupnoj povijesti Hrvatske od stoljeća sedmog pa do današnjeg dana. Po tomu su slični inim kolonialnim kvislingima i kulturnim janjičarima u afroazijskim zemljama, koji su zbog sinekura napustili vlastiti identitet u svrhu nametanja engleskoga, španjolskog, francuskog i inih kolonialnih jezika. Medjutim je tu8 bitna razlika, jer je tamošnji postupak imao puno blaže posljedice, kako su to ipak bile većinom nerazvijene zemlje pa su tamo engleski, španjolski i francuski uglavnom donositelji naprednije europske kulture i tehnologie. Naprotiv je kod nas primitivni balkanski vukopis iz Vukovih čobanskih Bileća bitno unazadio novije kulturno ozračje u Hrvatskoj na sličan način kako su to u Europi ranije učinile istočne nomadske invazije Huna, Avara, Tatara i Turaka. Zbog zatiranja hrvatskoga kulturnog identiteta, taj nepodnošljivi balkanski vukopis danas je već dobio daviteljsku ulogu stranoga kulturnog okupatora kakvu je npr. do 1. svj. rata imao prisilni magjarski jezik u kopnenoj Hrvatskoj – ili sveprisutni talianski na našem primorju i otocima. Ipak je taj talijanski kao baština stare mediteranske ekumene barem bio daleko kulturniji i time za nas pozitivniji od urodjeničkog vukopisa iz mračnih gudura brdovitog Balkana. Nametanje primitivnog vukopisa kod nas je imalo ulogu dekulturacije i mentalnog unazadjivanja Hrvata koji u tom balkaniziranom stanju doista spadaju više na brdoviti Balkan negoli u suvremenu civiliziranu Europu.

Literatura

  • Tomislav Sunić: Tito i Titići (priče iz zemlje smrti). Hrvatski list br. 399: str. 20 - 24, Zadar, 17. 5. 2012.
  • Josip Jurčević: Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina. DORH, Zagreb 2012.
  • William Klinger: Il terrore del popolo; storia dell'OZNA, la polizia politica di Tito. Trieste, 2012.
  • S.K. Pavlowitch: Tito, Yugoslavia's Great Dictator. Columbus, OH: Ohio State University Press, 1992 (hardcover, ISBN 0-8142-0600-X; paperback, ISBN 0-8142-0601-8).

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original compilation, enlarged and elaborated by GNU license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Naši_vukovci-jugookupatori&oldid=41265"