Vukovske dogme i mitovi

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Vukovske dogme i mitovi (načela naših južnoslavista za spas i čuvanje jugohrvatskog standarda): Tzv. 'hrvatski' vukovci su naši jezični paraziti i kulturni jugo-okupatori (nakon Jugoslavije), postavljeni od kompartije po ideopolitičkoj podobnosti i izboru zloglasnog sekretara Stipe Šuvara + njihovi noviji idejni klonovi, što još parazitiraju za vratom hrvatskog naroda, uništavajući nam i razarajući tisućljetnu hrvatsku jezičnu uljudbu. Čak još do danas, nakon krvave propasti premile im Jugoslavije, ovi i dalje uporno produžuju svoju opaku rabotu preko lažnih dogmi i mitova o bratsko-jedinstvenom nastanku srbohrvatske srednjovjeke uljudbe i jugojezika iz (hipotetsko-izmišljene) praslavenske i južnoslavenske jezične baštine.

Abstract

Dogmas and myths after V.Karadzic (principles of south-slavists to save and conserve SerboCroat standard): There are discussed the main founding principles in the newer Croatian standard language, regulated chiefly by the followers of Vuk Karadžić.

Učinak 'hrvatskih' vukovaca

Tzv. Bečki književni dogovor je naknadno postao najvećim kulturnim porazom Hrvata od stoljeća VII. do dandanas, jer je to bio zlokobni početak kraja klasičnom i pravomu izvornohrvatskom jeziku prošlih stoljeća, što je potom postupno ukinut i likvidiran u domovini izmedju god. 1890. i 1919. (a ostao u javnoj uporabi tek u našoj diaspori i Gradišću): Umjesto toga nam je pod Jugoslaviom u 20. stoljeću silom nametnut drugi, srbojekavski standard po govoru zapadnih Srba - 'Prečana' po modelu iz Vukovih Bileća (izvan Hrvatske: granica istočna Hercegovina/Crna Gora).

  • Pogubni učinak toga kasnije u Hrvatskoj jezgrovito navodi dr. Viktor Novak 1967. u svom tekstu "Vuk i Hrvati", str. 561: Tvorci ovog hrvatskog novogovora nisu se vraćali izvornom hrvatskom jeziku koji je bio različit od srpskog, već su samo postojeći srpski koji su ilirci prihvatili, da bi se "približili braći Srbima" pretvarali u novogovor, a to znači davali mu neprimjerene pa i nakazne oblike.
  • Prof.dr. Bulczu Laszlo, simpozij INTERCON, Zagreb 1996: "Kratko i jezgrovito rečeno: prošlost je jezika hrvatskoga sjajna, sadašnjost mračna, budućnost neizvjestna ... U djelima se (ranijih) književnika zrcali pravo biće jezika hrvatskoga, pravopisa i porabe jezične. Sve je to obrazbeno blago u XX. stoljeću odvrženo i poslano u ropotarnicu poviesti... Budući nam je izvorni književni izraz hrvatski iz mozga bez traga izpran, ... unatoč mnogostoljetnoj svojoj poviesti, hrvatski je jezik danas lišen prošlosti."

I od tih novijih izjava se dosad još ništa bitno u Hrvatskoj nije poboljšalo, dapače opet zlokobno klizimo u lošije jer su nam nedavno vladajući neokomunisti čak ukinuli i službeno Povjerenstvo vlade za hrvatski jezik. A sada niže redom slijede tzv. 'neoborive naučne istine' - tj. jugoslavističke dogme i mitovi, bezuvjetno uvriježeni kod naših 'hrvatskih' vukovaca, a što slijedom njih uporno ponavlja i nameće nam tzv. "Hrvatska" Wikipedija - koja cenzurom (i mozgopranjem) u ime toga zaobilazi i prešućuje sve ine njima nepodobne i nepoželjne podatke:

Ćirilov izkon glagoljice ?

Vukovci: "Stari Sloveni u drevno vreme crtama i rezama šarahu. I onda su Sveta braća Kirilo i Metodije pronašli novu azbuku za Slovene. Jednom Sv. Kirilo zaspe i u snu mu se ukaže lično presveti Gospod Bog, koji mu izdiktuje novu (glagoljsku) azbuku. Kada se Sv. Kirilo razbudi, poskoči na noge lagane i pobeleži tu Božiju azbuku na hartiju" (Zabeležio monah Črnorizac Hrabar).

  • Gornji vukovski opis iz Črnorizca Hrabra previše zvuči kao infantilna bajka, da bi se mogao ozbiljnije prihvatiti kao stvarni postanak glagoljice.
  • Postoji najmanje tridesetak inih ozbiljnijih hipoteza o ranijem postasnku glagoljice, - o tomu vidjeti pobliže pod Glagoljica.
  • Ruski arheolozi su dokumentarno našli na Krimu od 5. stoljeća nadalje više ranijih zapisa sličnih glagoljici (što naši dogmatski vukovci taktički prešućuju i zaobilaze).
  • Na kamenom zidu srednjovjeke crkve kod Plomina u istočnoj Istri ima uklesan glagoljični nadpis koji je objektivno radiodatiran (Institut R. Bošković) kako potječe iz 7. stoljeća, - što dogmatski vukovci apriorno odbijaju kao nemoguće i neprihvatljivo zato, što je to prije Svete braće.

Srednjovjeki jugoslavenski ?

Vukovci: "Do srednjeg vijeka rani preci Srba, Hrvata i ostalih naših naroda (i narodnosti) govorahu južnoslavenskim jezikom, koji u drevno vreme beše tek jedan dijalekat praslovenskog jezika. Posle u srednjem vijeku taj naš južnoslavenski jezik dalje se raspade na bugarski, slovenački i srpskohrvatski, koji se potom dalje raspade u noviji srpski, hrvatski i druge južnoslavenske jezike i naša narečja".

  • Ova lijepo zamišljena vukovska priča baš nije u skladu sa srednjovjekim starohrvatskim tekstovima, najviše na njima nepodobnoj glagoljici.
  • Takodjer ni današnji nizrazito arhaični hrvatski dialekti kao baegnjunska prakajkavica sjevernog Zagorja, pa buzetski govori sjeverne Istre, pračakavski Gan-Veyãn na otoku Krku i komizonska cokavica na otoku Visu i ini slični, najviše se razlikuju od srbianskih govora, iako bi po gornjemu vukovskom razvojnom slijedu trebalo biti baš obratno.

Tronarječni novi standard ?

Vukovci: "Nakon Novosadskog dogovora, novi hrvatski jezički standard od Deklaracije o hrvatskom jeziku... sve do danas, za razliku od srpskoga nije jednonarječan, nego jeste utemeljen na tronarječnosti, odnosno uključuje zajedničku baštinu štokavštine, kajkavštine i čakavštine".

  • Navodna 'tronarječnost' našega vukovskog standarda je samo prazna fraza za njegovo opravdanje, jer je taj današnji novohrvatski standard izrazito jednonarječan tj. uglavnom je sav jekavsko-novoštokavski.
  • Taj standard ima jedva pedesetak asimiliranih kajkavskih riječi i jedva njih dvadesetak rietkih iz čakavice.
  • U standardnoj gramatici nema zamalo ništa posebnog iz kajkavice niti iz čakavice.
  • Čak i sami vukovski nazivi tzv. "kajkavština" i "čakavština" su lažnohrvatske krivotvorbe, jer srboidni suglasnički skup "št" ne postoji u kajkavici i pogotovo nikada ne u čakavici, gdje to glasi kajkavsko-ikavski samo kao "šć", ili kajkavski kao "šč".
  • Stvarno tronarječni u hrvatskoj jezičnoj povijesti su manjeviše bili npr. srednjovjeki jezik naše protestantske književnosti, pa jezik zrinsko-frankopanski (tzv. Ozaljski krug) i danas izvorni gradišćansko-hrvatski jezik (oznaka hr-AT), službeno priznat u Europskoj Uniji.

Lažnomaterinski novojekavski

Vukovci: "Novi (srpsko)hrvatski jezički standard je pretežno utemeljen na ijekavskoj novoštokavštini, koja je glavni materinski jezik u većine hrvatskog naroda".

  • Unatoč tim vukovskim predrasudama u Jugoslaviji nametnutim naivnim Hrvatima, kako je novoštokavska jekavica navodno jako hrvatski govor, u terenskoj stvarnosti medju Hrvatima to nije najprošireniji izvorno-materinski givor iz djetinjstva, kako slijedi:
  • Izvorno-materinski od djetinjstva prije škole, novoštokavskom jekavicom govori jedva 9% do 12% katoličkih Hrvata: na Kordunu (Slunj-Rakovica), oko Virovitice, u srednjoj Hercegovini (Konjic-Stolac) i uz južni Jadran: oko Dubrovnika i Cavtata.
  • Kod ogromne većine oko 90% inih izvorno nejekavskih Hrvata (= 63% ikavci + 28% kajkavski i ini ekavci), jekavski izgovor nam je tek naknadno nametnut uglavnom nakon škole i uglavnom to rabe tek školovani gradjani, ali puno manje na pretežno nejekavskim hrvatskim selima.

Hiperjekavizam novog standarda

Vukovci: "U novome hrvatskom školskom pravopisu ("Londonac") najdosljednije je razradjen ijekavski princip hrvatskoga jezika utemeljen na dubrovačkoj književnosti".

  • Taj novohrvatski standard se uglavnom ne temelji na uljudbenoj dubrovačkoj književnosti, - to je tek šuplja fraza za njegovo opravdanje, jer je starija srednjovjeka dubrovačka književnost uglavnom na južnojadranskoj jekavskoj čakavici (kao danas Lastovo i Janjina), a novovjeka je na staroštokavskoj jekavici (kao Mljet, Elafiti i domaći dubrovački starci).
  • Vukovu novoštokavsku jekavicu su u sadanji Dubrovnik unesli tek pod Jugoslavijom u 20. st. brojni naknadni doseljenici iz Hercegovine.
  • Stvarna dialektna podloga toga novohrvatskog standarda nije tzv. "kultivirani dubrovački", - nego naprotiv balkansko-čobanski govor novoštokavskih jekavaca oko Vukovih rodnih Bileća uz granicu istočne Hercegovine i Crne Gore, tj. podalje izvan Hrvatske (što je bar u Europi jedinstvena iznimka, da podloga nacionalnom standardu bude izvan matične države = močuće samo u izvrnutoj balkaniziranoj Hrvatskoj).
  • Najnoviji krajnji hiperjekavizam zbog spašavanja vukovskog standarda, dodatno uveden kroz školski "Londonac", nije značajka izvornih hrvatskih govora, nego je naprotiv specifičan za drugi crnogorski jezik.

Korienski izmislili ustaše ?

Vukovci: "Takozvani 'korijenski pravopis' iz Endehazije jeste vještački i iskrivljeni oblik lažnog i nakaznog (srpsko)hrvatskog jezika, kakav su izmislile klerofašističke ustaše".

  • To je naknadna izmišljeno-lažna krivotvorba ideologiziranih jugoslavenskih vukovaca, posve protivna poviestnoj stvarnosti, s glavnom namjenom za zatorbu klasičnoga izvornohrvatskog jezika:
  • Većina svih ranijih izvornohrvatskih tekstova prije Jugoslavije tj. sve do 19. stoljeća su pretežno napisani korienski ili bar polukorjenski.
  • Raniji čisto fonetski tekstovi prije Jugoslavije na matičnomu hrvatskom ozemlju su bili iznimno rijetki i takvi su uglavnom napisani od srbojekavskih zapadnih pravoslavaca.

Ustaške novokovovanice ?

Vukovci: "Sve novouvedene riječi koje su u Endehaziji nametnule klerofašističke ustaše, jesu izmišljene i nakazne ustaške novokovanice, koje u vaspitanome (srpsko)hrvatskom govoru nevalja koristiti".

  • Ovo je isto tako naknadna izmišljeno-lažna kleveta s glavnom namjenom za jezični pogrom i ukinuće klasičnoga izvornohrvatskog rječnika uz nametanje novih srbizama, balkanizama i novih jugo-turcizama:
  • Većina tih tzv. "ustaških novokovanica" se manjeviše često nalaze u ranijim izvornohrvatskim tekstovima prije Jugoslavije di 19. stolujeća.
  • Takodjer se većina tih navodnih "ustaških novokovanica" još nalaze i u izvornim starohrvatskim dialektima osobito u kajkavici i čakavici, - ali ih nemaju srbianski govori, pa su zato te nepodobne izvornohrvatske riječi zlonamjerni vukovci lažno ozloglasili kao navodni "ustašluk" o kojima potom ideološki mora prestati svaka sumnja i diskusija.

Turcizme nam nameću Turci ?

Vukovci: "Mnoge jezičke turcizme su nam u Hrvatskoj donijele Osmanlije kroz prošle vijekove u Turskom carstvu na ovim našim prostorima. Medjutim, za mnoge takve turske riječi mi nemamo boljih zamjena, a iste takođe zvuče ubavo i milozvučno te moraju da ostanu u našem jeziku".

  • Za razliku od BiH, veći dijel matičnoga hrvatskog ozemlja (danas RH) uglavnom nije bio duže osvojen pod turskom vlasti, izim tek povremenih pljačkaških provala. Nešto duže oko 1 stoljeće su pod Turcima bili tek istočna Slavonia, Banovina, istočna Lika i dio dalmatinske Zagore, a najduže kroz par stoljeća okolica Imotskog.
  • Zamalo jedini stariji turcizam u matičnoj Hrvatskoj izvan Vojne krajine, već ranije primljen izravno od Turaka je poznata rakija (tur. raki, hrv. žganica i dropica).
  • Ogromna većina inih sličnih u današnjem vukovskom standardu po Hrvatskoj jesu samo naknadni jugo-turcizmi nametnuti nam kroz vukopis tek nakom propasti Turskog carstva od 20. st. pod Jugoslavijom.
  • Prije 2. svj. rata su idući novonametnuti jugo-turcizmi bili nepoznati u većini hrvatskih gradova (Zagreb, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, itd.) kao niti u većini hrvatskih sela izvan Vojne krajine uz bosansku granicu: npr. "dućan" i "dućančić" (turs. dukkan i dukkanli) => hrv. prodavaona i prodavaonica, "šećer" i "šećerni" (tur. šeker i šekerli) => hr. slador i sladorni, "čarapa" (tur. çorap) => hrv. nazuvka ili bičva, "kula" (tur. kulesi) => hr. utvrda i toranj, ... itd.

Romanizmi-germanizmi okupatora

Vukovci: "Razne germanizme i italijanizme su nam kroz istoriju većinom nametnuli naši dušmanski okupatori, a po njima se kajkavačko i čakavačko narječje uglavnom razlikuju od boljega novoštokavskog što ima manje tih okupatorskih stranih riječi. Zato ove nevalja koristiti u vaspitanome (srpsko)hrvatskom govoru, nego ih valja zamijeniti ubavim i milozvučnim našim riječima".

  • Zamalo sve ranije nebalkanske riječi kao romanizmi, germanizmi i ini uljudbeni europeizmi do 1. svj. manjeviše brojne i značajne za klasični izvornohrvatski jezik, jugoslavenski vukovci su šablonski naknadno ozloglasili kao tzv. "neprijateljski barbarizmi stranih okupatora" i većinu su pobacali van iz javnoga službenog vukopisa u Hrvatskoj kroz 20. st. pod Jugoslavijom.
  • Umjesto tih "neprijateljsko-okupatorskih" barbarizama, jugoslavenski vukovci su nam dosad kroz javno-službeni standard u zamjenu masovno nametnuli svoje "ubave i milozvučne" srbizme, balkanizme i jugo-turcizme, kojih se dosad u našemu 'milozvučnom' balkanskom standardu, po raznim izvorima već namnožilo od 3.000 do 10.000 jugo-riječi: usp. V. Brodnjak 1991. i Ž. Šikić 2010., pa češće primjere ovdje u Popisu: Tudjice u hrvatskom jeziku.

Izhod: jugookupatorski Vukopis

Zbog ideopolitičke degeneracije i urodjenog dogmatizma je dosad naša vukovska lingvistika zapala u slijepu ulicu bez dugoročnog izlaza. Nakon raspada omiljene Jugoslavije koja im je ideopolitički osigurala sinekure i visoke titule, tzv. “hrvatski” vukovci koji su dosad cijelo stoljeće uglavnom dominirali u našem jezikoslovlju, odjednom su ostali visjeti u zrakopraznom prostoru jer je smisao njihova postanka i postojanja bilo jugoslavenstvo i “bratski srpskohrvatski” jezik. U koprcanju za održanje, nadali su se i neki dijelom radili na obnovi treće Jugosfere ili neke slične “Balkanije” u kojoj bi se opet dobro snašli, a kako im to zasad još nije posve uspjelo, morali su malo popustiti pod pritiskom hrvatskog naroda koji više nije trpio njihov 'srbohrvatski' jezik. Pritom su lukavo prevarili i nasamarili naivno pučanstvo, jer su nam u javnosti podmetnuli novi, tek prividni naziv “hrvatski” – poput maskote pod kojim se i dalje opet krije isti uglavnom nepromijenjeni srbohrvatski vukopis, koji sada spada u tzv. srednjojužnoslavenski – a to je zapravo opet isti srbohrvatski jezik samo u novom pakiranju. Obzirom što u našem jezikoslovlju i u novoj Hrvatskoj uglavnom još prevladavaju isti podobni jugojezičari ranije postavljeni po partijskoj podobnosti iz Beograda, nismo se zapravo trebali ničemu boljem ni nadati. Ili kako je to odlično sažeo objektivni i nepristrani finski slavist prof.dr. Juhani Nuorloto (Internet 2002) iz Univerze Helsinki: “srpskohrvatski diasistem” će postojati samo dotle dok budu postojali lokalni lingvisti koji su ga izmislili.

Ovo krajnje absurdno i bezizlazno stanje s hrvatskim jezikom je nastalo prvenstveno zbog dugogodišnjeg jezičnog nasilja parazitskih vukovaca nad hrvatskom kulturom i potom još zbog novije ratne doselidbe naših izbjeglica iz BiH i Vojvodine gdje su uglavnom odgojeni u srpskim školama na ekstremnoj balkanskoj vukovštini, koju sada dalje pronose po Hrvatskoj. Kod nas su bile vidljive uzastopne javne težnje za obnovu hrvatskog jezika osobito uoči jugo-raspada (1987-1990) s kraćim revivalima u doba “Hrvatskog proljeća” 1968-1971. i opet za Domovinskog rata 1991-1995. Tada su u javnosti i medijima bar privremeno vraćene u uporabu poneke ukinute značajke izvornoga hrvatskog prije 1918, ali je i to ubrzo zamrlo. Potom slijedi ponovni sunovrat u balkansku vukovizaciju, pa je jezično stanje kod nas sada još puno gorje nego uoči 1990. Jedini vidljivi rezultat tih povremenih pomaka je sada tek formalna zamjena donedavnog dvojnog imena srpskohrvatskog jezika u tzv. “hrvatski” zbog javne volje hrvatskog naroda koji je potom izigran, jer je u pozadini te vanjske maskote ostao isti nametnuti jugojezik samo u novom pakiranju (usp. Biondić 2004). Čini se da su nasilni vukovci kroz 20. st. uglavnom već uspjeli isprati mozgove većini hrvatske inteligencie klonirane u jugoškolama po srbohrvatskom modelu bratstva-jedinstva, pa očito više nismo u stanju izdići se iz te jezične kaljuže od balkanske vukovštine. Unatoč uzaludnim pokušajima i povremenim protestima ponekih svjesnih intelektualaca, danas mnogi vodeći Hrvati iz sveučilišta i akademie, jednako kao iz vlasti i iz oporbe manjeviše slično govore i pišu sve gorjim balkanskim polujezikom.

Praktične štete vukovaca

Logični i učinkoviti modeli normalnoga zdravog mišljenja se oblikuju već od malih nogu, pa se našoj djeci u početnim školama zbog prisilnog učenja primitivnog vukopisa s mnoštvom nepravilnosti i bezbroj iznimaka već rano ucjepljuje posve zbrkani i nesuvisli način razmišljanja po šupljem modelu švicarskog sira. Zato se naša djeca u tim vukovskim školama već od rane mladosti pod prisilom balkanizacije masovno izobličuju i zaglupljuju u mentalne invalide jer u društvenoj praksi, kulturi i privredi ta zbrkana balkanska vukovština ima vrlo sličan učinak mentalnog trovanja kao i drogiranje od rane mladosti. Iako su izvorni Hrvati bili ranije stoljećima kultiviran i uspješan europski narod, odnedavna se ponajviše zbog nametnutog primitivnog vukopisa i kulturne balkanizacie, većina školovanih Hrvata već od djetinjstva pretvaraju u balkanizirane poluidiote ispranih i vukoviziranih mozgova. Od djetinjstva naučeni jezik neizbježno odredjuje kasnije modele razmišljanja i javnog djelovanja, pa je normalni odraz naše jezične anarhije uporna neučinkovitost cijelog društva i privrede.

Zato su nam danas hrvatska država i gospodarstvo tako bezuspješni i promašeni zbog vukovske mentalne zbrke u našim vodećim glavama (Vukomania chronica et acuta) - jednako kao što su promašene, neučinkovite i bezperspektivne i ine vukovizirane zemlje na Balkanu tj. Bosna i Srbija. Jasni protudokaz tomu su nam susjedni Slovenci koji su pravodobno odbili i izbjegli vukovizaciju “troplemenog naroda SHS” pa su im zato mozgovi ostali normalni i učinkoviti. Naprotiv su Slovencima najsličniji Hrvati, nakon nasilne balkanizacije u Jugoslaviji dosad naočigled propali u svakom pogledu i zasad nemaju nade za poboljšanje, dokle god se ne oslobode te nastrane balkanske vukovštine i ne vrate se normalnim jezičnim izvorima iz svoje ranije europske baštine. Takvim balkaniziranim obrazovanjem na temelju primitivnog vukopisa je cijelom nizu hrvatskih naraštaja u Jugoslaviji već učinjena ogromna obrazovna šteta. Kulturno i mentalno su time najviše uništeni oni nesretni naraštaji koji su prisilno školovani pod jugokomunističkim diktatom nakon tzv. “oslobodjenja” tj. od 1946, kao i ponovo nakon Titinog državnog udara od 1972, u doba vukovske rekonkviste pod zloglasnim partijskim sekretarom Stipe Šuvarom.

Učinci vukovskih dogmatika

Naši zastarjeli vukovci, zbog svojega urodjenog dogmatizma i ideoloških predrasuda bili su kod nas dosad glavni kočničari bilo kakvoga budućeg napretka u relevantnim strukama: lingvistika, povijest, etnologija, itd. Povrh toga, danas su ovi domaći vukovci očito najopasniji nutarnji neprijatelj Hrvatskoj t.j. maligni tumor koji zbog sinekura, u svojoj srži stalno i uporno teži razaranju hrvatskog identiteta i negaciji posebne hrvatske kulture. Ukidanje hrvatskog naroda i kulture započeli su upravo vukovci Bečkim dogovorom za ujedinjenje umjetnoga “srpskohrvatskog” jezika (tj. za ukidanje izvornoga hrvatskog) i tek službenim i javnim poništenjem Bečkog dogovora taj razorni proces može biti formalno prekinut. Ti naši nutarnji kulturno-jezični kvislingi dugoročno su nam mnogo opasniji i pogubniji od ikakvih Srba, islamista, globomana i inih vanjskih ugroza, jer nam po svojoj definiciji kroz školstvo i javne medije izravno iznutra razaraju i brišu nacionalno-kulturni identitet, da bi čim duže mogli svojim sinekurama parazitirati za vratom hrvatskog naroda. U doglednoj budućnosti za kojih 20-30 godina, ili će nestati Hrvatska i naš narod, ili će se bilo kako morati ukloniti te zloglasne vukovce, jer dugoročno oboje nikako više ne mogu supostojati. Vukovci su danas ideopolitički dinosauri u hrvatskom jezikoslovlju: jednako kao što su geološki dinosauri morali izumrijeti zbog neprilagodjenosti prirodnom okolišu, tako će neizbježno morati jednom nestati i naši vukovski dinosauri zbog nekompatibilnosti s hrvatskim kulturno-jezičnim okolišom.

Tzv. “hrvatski vukovci” koji su od 1918. odbacili i napustili već kultivirani i izvorni javnohrvatski jezik (Vančik 1996), jesu najteži veleizdajnici u sveukupnoj povijesti Hrvatske od stoljeća sedmog pa do današnjeg dana. Po tomu su slični inim kolonialnim kvislingima i kulturnim janjičarima u afroazijskim zemljama, koji su zbog sinekura napustili vlastiti identitet u svrhu nametanja engleskoga, španjolskog, francuskog i inih kolonialnih jezika. Medjutim je tu8 bitna razlika, jer je tamošnji postupak imao puno blaže posljedice, kako su to ipak bile većinom nerazvijene zemlje pa su tamo engleski, španjolski i francuski uglavnom donositelji naprednije europske kulture i tehnologie. Naprotiv je kod nas primitivni balkanski vukopis iz Vukovih čobanskih Bileća bitno unazadio novije kulturno ozračje u Hrvatskoj na sličan način kako su to u Europi ranije učinile istočne nomadske invazije Huna, Avara, Tatara i Turaka. Zbog zatiranja hrvatskoga kulturnog identiteta, taj nepodnošljivi balkanski vukopis danas je već dobio daviteljsku ulogu stranoga kulturnog okupatora kakvu je npr. do 1. svj. rata imao prisilni magjarski jezik u kopnenoj Hrvatskoj – ili sveprisutni talianski na našem primorju i otocima. Ipak je taj talijanski kao baština stare mediteranske ekumene barem bio daleko kulturniji i time za nas pozitivniji od urodjeničkog vukopisa iz mračnih gudura brdovitog Balkana. Nametanje primitivnog vukopisa kod nas je imalo ulogu dekulturacije i mentalnog unazadjivanja Hrvata koji u tom balkaniziranom stanju doista spadaju više na brdoviti Balkan negoli u suvremenu civiliziranu Europu.

Literatura

  • Tomislav Sunić: Tito i Titići (priče iz zemlje smrti). Hrvatski list br. 399: str. 20 - 24, Zadar, 17. 5. 2012.
  • William Klinger: Il terrore del popolo; storia dell'OZNA, la polizia politica di Tito. Trieste, 2012.
  • S.K. Pavlowitch: Tito, Yugoslavia's Great Dictator. Columbus, OH: Ohio State University Press, 1992 (hardcover, ISBN 0-8142-0600-X; paperback, ISBN 0-8142-0601-8).

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original compilation, enlarged and elaborated by GNU license almost from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Vukovske_dogme_i_mitovi&oldid=45095"