Protukatoličanstvo
Protukatoličanstvo (također: antikatoličanstvo, protukatolicizam, antikatolicizam, katolikofobija) oblik je obespravljivanja, neprijateljstva ili predrasude usmjeren prema Katoličkoj Crkvi i katoličkim vjernicima. Pojam se također odnosi na progone katolika.
U novom vijeku, Katolička Crkva borila se za zadržavanje svoje tradicionalne duhovne i političke uloge u svjetlu nastanka svjetovnih snaga u Europi. Kao ishod tih borbi, pojavilo se neprijateljstvo spram političke, društvene i vjerske uloge papa i svećenstva u obliku antiklerikalizma. U tom se kriznom dobu, kao njihov duhovni autoritet, nametala protestantska reformacija, što je dovelo do sektaških sukoba.
Danas je protukatoličanstvo poprimilo nekoliko oblika, uključujući progon katolika kao vjerske manjine, napade na katolike od državnih vlada, te poticanje obespravljivanja svećenika i laika.
Unutar Katoličke Crkve
Protukatoličanstvo unutar Katoličke Crkve očituje se kod svećenika, redovnika i vjernika pod snažnim utjecajem političke podobnosti i ljevičarskih modernističkih vjerskih gibanja, poput Duha Sabora i Duha Asiza, čiji su stavovi o katoličkom nauku ili samoj ustanovi Katoličke Crkve umjereno ili krajnje negativni.
Također se očituje u obliku ideološki motiviranoga neprijateljstva prema tradicionalističkom katoličanstvu i zagovaranja progona tradicionalističkih katoličkih svećenika, redovnika i vjernika.
Protukatoličanstvo u Hrvatskoj
Unutar hrvatskoga etničkog prostora, protukatoličanstvo se u novom vijeku očitovalo kod muslimana u krajevima pod otomanskom vlašću, pravoslavnih Srba, kod pristaša Reformacije i preobraćenika na protestantizam, te kod slobodnih zidara. Tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, nije bilo isticano otvoreno neprijateljstvo prema katoličkoj vjeri, ali su u političkim i intelektualnim krugovima uglavnom bili nazočni antiklerikalni stavovi.
Tijekom i poslije Drugoga svjetskog rata, četnički i partizanski ratni zločini počinjeni nad hrvatskim pučanstvom također su bili ideološko-vjerski motivirani, a poznatiji primjeri toga su umorstva časnih sestara Družbe kćeri Božje ljubavi, hercegovačkih franjevaca, Waldemara Maximiliana Nestora, Jurja Gospodnetića, Miroslava Bulešića, Ive Protulipca, itd.
Nakon uspostave komunističke Jugoslavije, započeli su ideološki motivirani sustavni progoni i pravno-društvena obespravljivanja katoličkih laika i crkvenih osoba kroz zabrane djelovanja laičkih udruga, dokinuća vjeronauka u školama, opće nacionalizacije kojom su Crkvi i samostanima oduzeti posjedi, zabrane javnoga očitovanja vjere, i slično. Vrhunac i poznatiji primjer takvih progona bio je namješteni sudski postupak i zatočeništvo tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, te prekid diplomatskih odnosa FNR Jugoslavije i Svete Stolice (ponovno uspostavljenih 1966.) zbog imenovanja Alojzija Stepinca kardinalom. Međutim, tijekom 1990. godine s demokratskim promjenama, kršćanstvo dobiva punu slobodu i doživljava nagli porast broja vjernika.
Za vrijeme Domovinskoga rata, vjerska je pripadnost, uz etničku pripadnost, također predstavljala čimbenik osnovne podjele među zaračenim stranama, što je doprinijelo razaranjima crkvenih objekata i predmeta. U Domovinskom ratu zatrto je ili oštećeno ukupno 1426 katoličkih crkva.
Međutim, nakon Domovinskoga rata, postupna sekularizacija društva u Republici Hrvatskoj doprinijela je pasivizaciji i opadanju broja katoličkih vjernika. U Bosni i Hercegovini, smanjenje broja katoličkih vjernika uglavnom je uzrokovano iseljavanjem dijela hrvatskoga pučanstva zbog njihovoga nepovoljnog položaja i ugrozbe. S ponovnim javnim djelovanjem ljevičarskih pojedinaca i organizacija, i s rastućom pojavom političke podobnosti u Republici Hrvatskoj, katoličke crkvene osobe i laici izloženi su ideološki motiviranim napadima potaknutih uglavnom od pripadnika raznih nevladinih udruga kulturno-marksističkoga i prohomoseksualnoga usmjerenja, te od lijevo-liberalnih javnih medija, s čime se također pojavila sklonost izlaganja različitih negativnih i podrugljivih, katkad i bizarnih predrasuda i zlobnih stereotipa o katoličkim svećenicima i laicima.
