Protukatoličanstvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Protukatoličanstvo (također: antikatoličanstvo, protukatolicizam, antikatolicizam, katolikofobija) je oblik obespravljivanja, neprijateljstva ili predrasude usmjeren prema Katoličkoj Crkvi i katoličkim vjernicima. Pojam se također odnosi na progone katolika.

U novom vijeku, Katolička Crkva se borila za zadržavanje svoje tradicionalne duhovne i političke uloge u svjetlu nastanka svjetovnih snaga u Europi. Kao ishod tih borbi, pojavilo se neprijateljstvo spram političke, društvene i vjerske uloge papa i svećenstva u obliku antiklerikalizma. U tom kriznom dobu se, kao njihov duhovni autoritet, nametala protestantska reformacija, što je dovelo do sektaških sukoba.

Danas je protukatoličanstvo poprimilo nekoliko oblika, uključujući progon katolika kao vjerske manjine, napade na katolike od državnih vlada, te poticanje obespravljivanja svećenika i laika.

Unutar Katoličke Crkve

Podrobniji članak: Katolička Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora

Protukatoličanstvo unutar Katoličke Crkve se očituje kod svećenika, redovnika i vjernika pod snažnim utjecajom političke podobnosti i ljevičarskih modernističkih vjerskih gibanja, poput Duha Sabora i Duha Asiza, čiji su stavovi o katoličkom nauku ili samoj ustanovi Katoličke Crkve umjereno ili krajnje negativni.

Također se očituje u obliku ideološki motiviranog neprijateljstva prema tradicionalističkom katoličanstvu i zagovaranja progona tradicionalističkih katoličkih svećenika, redovnika i vjernika.

Protukatoličanstvo u Hrvatskoj

Unutar hrvatskog etničkog prostora, protukatoličanstvo se u novom vijeku očitovalo kod muslimana u krajevima pod otomanskom vlašću, pravoslavnih Srba, kod pristaša Reformacije i preobraćenika na protestantizam, te kod slobodnih zidara. Tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, nije bilo isticano otvoreno neprijateljstvo prema katoličkoj vjeri, ali su u političkim i intelektualnim krugovima uglavnom bili nazočni antiklerikalni stavovi.

Tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, četnički i partizanski ratni zločini počinjeni nad hrvatskim pučanstvom su također bili ideološko-vjerski motivirani, a poznatiji primjeri toga su umorstva časnih sestara Družbe kćeri Božje ljubavi, hercegovačkih franjevaca, Waldemara Maximiliana Nestora, Jurja Gospodnetića, Miroslava Bulešića, Ive Protulipca, itd.

Nakon uspostave komunističke Jugoslavije, započeli su ideološki motivirani sustavni progoni i pravno-društvena obespravljivanja katoličkih laika i crkvenih osoba kroz zabrane djelovanja laičkih udruga, dokinuća vjeronauka u školama, opće nacionalizacije kojom su Crkvi i samostanima oduzeti posjedi, zabrane javnog očitovanja vjere, i slično. Vrhunac i poznatiji primjer takvih progona je bio namješteni sudski postupak i zatočeništvo tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, te prekid diplomatskih odnosa FNR Jugoslavije i Svete Stolice (ponovno uspostavljenih 1966.) zbog imenovanja Alojzija Stepinca kardinalom. Međutim, tijekom 1990. godine s demokratskim promjenama, kršćanstvo dobiva punu slobodu i doživljava nagli porast broja vjernika.

Za vrijeme Domovinskog rata, vjerska pripadnost je, uz etničku pripadnost, također predstavljala čimbenik osnovne podjele među zaračenim stranama, što je doprinijelo razaranjima crkvenih objekata i predmeta. U Domovinskom ratu je zatrto ili oštećeno ukupno 1426 katoličkih crkva.

Međutim, nakon Domovinskog rata, postupna sekularizacija društva u Republici Hrvatskoj je doprinijela smanjenju određenog broja katoličkih vjernika. U Bosni i Hercegovini, smanjenje broja katoličkih vjernika je uglavnom uzrokovano iselidbom dijela hrvatskog pučanstva zbog njihovog nepovoljnog položaja i ugroze. S ponovnim javnim djelovanjem ljevičarskih pojedinaca i organizacija, i s rastućom pojavom političke podobnosti u Republici Hrvatskoj, katoličke crkvene osobe i laici su izloženi ideološki motiviranim napadima potaknutih uglavnom od pripadnika raznih građanskih udruga kulturno-marksističkog i pro-LGBT usmjerenja, te od lijevo-liberalnih javnih medija, s čime se također pojavila sklonost izlaganja različitih negativnih i podrugljivih, katkad i bizarnih predrasuda i zlobnih stereotipa o katoličkim svećenicima i laicima.

Poveznice