Croatá (Brazil)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Croatá (Brazil) je manji tropski gradić na istoku Brazila sa 18.246 stanovnika. Ime mu se obično izvodi iz neke slične indianske složenice za bilje "kruti trnjak", ali je moguća i drugačija objasnidba u vezi našega srednjovjekog etnonima Croata. Osim te sličnosti, u istom smjeru upućuje i nalaz staroga glagoljskog natpisa na kamenu u susjednoj Bahiji, kao i naše staročakavske legende o srednjovjekoj plovidbi uz susjedno ušće Amazone i pored iste Bahije odakle je i taj natpis.

Abstract

Croatá (Brazil) is a minor town and municipality in the state of Ceará in the Northeast region of Brazil. After the recent data od 2009, its population includes 18,246 inhabitants. The usual interpretation of toponym origin is after the Indios name of some thorny plants, but also another link with the Croats ethnonym may be possible, suggested by the early inscriptions registered in vicinity (Bahia), and also by some early Croatian legends on the past navigation at nearby seashores.

Brazilska Croatá

Croatá je tropski gradić na istoku Brazila u saveznoj državi Ceará, koji po novijim podatcima iz godine 2009. ima 18.246 stanovnika, a gustoća naselidbe je 24,2 ljudi/km². Po uobičajenim izvodima u Brazilu se ovaj toponim većinom tumači indianskim riječima iz jezika plemenske etnogrupe Tupi-Tapuia u vjerojatnom značenju kao "tvrdo trnje" ili "oštri trnjak", izvedeno u više inačica iz raznih indianskih riječi:

  • caruá: cará (trnjak) i atá (tvrd, čvrst);
  • Von Martius smatra kako je croatá skraćenica od caragoatá: caranhe (poredati) i oatá (koji nosi trnje);
  • Theodoro Sampaio izvodi to ime iz carauá-tá, što bi značilo tvrdo bilje carauá. Po toj zadnjoj hipotezi bi se naziv odnosio na divlju biljku indianski zvanu caruá, caroá, coroá, crauá iz američke porodice Bromeliaceae koja je česta u okolici.

Druga je mogućnost i veza s etnonimom Croata (Hrvat) o čemu pobliže vidi dolje pri kraju.

Povijest i zemljopis

Okolna područja su oduvijek bila nastanjena indianskim domorodcima iz etnogrupe Tupi (plemena Tabajara, Tupinambá) i iz grupe Tapuia (plemena Calabaça, Carariju, Kariri, Inhamun, Karati, Jaburu, Javanbé). Današnji gradić Croatá se razvio oko prvobitne crkvice Capela de Nossa Senhora das Dores na visini od 571m. Okolna klima je stalno vruća tropska i polusušna (semiaridna), s oskudnim godišnjim oborinama u prosjeku oko 610 mm/god., koje uglavnom padaju od siječnja do travnja. Glavni izvor vode je tu lokalna rječica Parnaíba, koja se ulijeva u rijeku Inhussu, te okolni potoci Cana Brava, Canindé Grande, Cruz, Macambira, São Roque i ini manji, a pored toga u blizini postoji i močvara Mercês. Sam gradić je smješten na nagnutoj uzvisini Cuesta de Ibiapaba, a najviše susjedno brdo je Morro do Pico oko 800m. Degradirana vegetacija oko samog naselja su niži gusti grmljaci (zvani carrasco), a u širem okružju su dijelom očuvane i prirodne tropske prašume kišno-maglenog tipa.

Uprava i gospodarstvo

Do toga gradića se stiže asfaltnom autocestom br. 222 Fortaleza-Tianguá preko naselja Ubajara, Ibiapina, São Benedito i Guaraciaba do Norte. Središnji gradić ima vodovod, elektropostaju, telefonsku i telegrafsku vezu, banku, bolnicu i hotel. Pripadno gradsko okružje obuhvaća 700,356 km² i dijeli se u 5 distrikta: Croatá (sjedište uprave), Barra do Sotero, Betânia, Santa Tereza i São Roque. Većina okolnog pučanstva je seoskog tipa i glavni temelj lokalnog gospodarstva je poljoprivreda: uzgoj banana, kave, manioke, sladorna trska i slične tropske kulture, uz stočni uzgoj goveda, svinja i peradi. Ukupni godišnji prihod tu je 28.481.585 brazilskih riala, a po glavi stanovnika 1.722,40 riala. Manji prihod dolazi takodjer i od turizma, a pored hotela su glavna kulturna zbivanja Gradski dan (Dia do Município, 3 svibnja) i svetkovina zaštitnice Velike Gospe 15. rujna: Padroeira Nossa Senhora das Dores.

Hrvatske veze ?

Postoje 3 paralelna i neovisna pokazatelja koji upućuju i na moguću raniju vezu tog toponima s Hrvatima:

  • Osim sugestivne sličnosti ovog toponima našemu starijem medjunarodnom etnonimu Croata (= Hrvat), u široj okolici postoje još polupismeni i legendarni pokazatelji u istom smislu.
  • Prvi materialni trag ranih pomorskih Hrvata u današnjem istočnom Brazilu je nalaz na primorju kod Bahije jugoistočno od Croatá i sjeveroistočno od Rija 1970tih godina ploče sa srednjovjekim glagoljičnim nadpisom: No tada je kod nas državnim udarom uništeno Hrvatsko proljeće i takav 'subverzivni' nalaz je pravovjerni jugo-ministar Stipe Šuvar partijski odbacio kao nemoguć, pa je posve izbrisan iz naše javnosti. Zatim je u doba jugo-raspada u susjednom Paragvaju nadjeno čak 61 nama sličnih kamenih nadpisa iz srednjeg vijeka i još par u Argentni pa je sad već manjeviše jasno da su i kod Bahije ozemlje Brazila jamačno posjetili srednjovjeki ranohrvatski pomorci: vidi pobliže Amerohrvatski petroglifi.
  • Najraniji mogući kontakti ranohrvatskih moreplovaca (navakýre) s obalama istočnog Brazila sjevernije od današnjeg Rio de Janeira su vjerojatno bili puno ranije, jer se u kvarnerskim legendama (Veyske Povede) o pradavnoj plovidbi naše flote iz srednjovjekog Omiša pod admiralom Hrvojem (Harvàtje Marjakýr) spominje, kako su preko 'Zapadne Pučine' (Semèrna Kulàp) stigli do 'Sutonske Baruštine' (Kukûr-Zahôy) - vjerojatno ušće Amazone i potom do 'Sutonskog rta' (Artazahôy) tj. primorja Bahia. Dolje u prilogu se navodi izvorni starohrvatski tekst naše pripadne legende na starinskoj čakavici i potom ispod toga još i novohrvatski književni prijevod istog teksta:

Čakavski original s Krka

Povêda ud Ćavjèneh kerôlih tar orkatûrih :

˙˙ Vô_eš seunâ štoâra povêda ud_parvànjeg bôdulskeg navÿga škrôzi unê zahôjne morâ tar_vèle kulàpi vaõn mejonvÿk. Kadâ esû Matâne navakÿre prišlÿ vaunê skôpje ud_Sinjemorà, potlèn nìkeh vrymjâh esû sebàtili zi_Talyânih tar_Morèškeh šûndrah. Perkê esû renovàli švoẽ domâtje noâvje, taroscè esû udèlali nìke nuôve tar_vètje mihyrûni (caterèć jadrìlci) za_navigàt škrôzi vèle kulàpje. Unên glavâš Harvàtje Marjakÿr potlèn eš_zibrâl šedmòre zmòžne mihyrûni˙ Sionãv, Dragãar, Marjãan, Noavÿna, Mićanãv, Dvõydi tar_Šuêra. Va_seÿh noâvih esu_prontàli vèle provÿšte za_uõn dàlgi navÿg tar_seunû spravÿtbu za_drevnÿnu tàr za_renovàt noãvi. Jenôg šèsneg dnevâ va_protulèti ve_navakÿre esû zakantàli švojû goângu ˙˙Marjàni-Marjàni˙˙ tar_sekâ šûrma sejê imbarkàla va_švojû noãv, oscé esû udmolàli cìme tar_udpârli mihÿrje. Šedmòri noâvje bìhu mihyràle vapolnèb zi_bùron va_jadrâh lajunâ Delmatÿa tar_Krâje Vlahÿske. Poli_Artalÿah esû zilêzli zi_Sinjemorà tar_esû vlêzli vaunê Velemôri (caterèć Mediterân). Undÿ esû setornàli vazahõy tar_esû mihyràli škrôzi unê Bùke Talyâne tar_Muõri Talyâne (caterèć danàska Mesîna i_Tirênsko môre), kadÿ eš_vît vatohôr unê vàrhe šenygàve ud_Hlâmi Talyâneh. Potlèn esu_pasàli lajunâ înšula Kirnÿa tar_Skôpje Orkùle šuê do_unê vèle Artÿne Hybêrne (caterèć danàska Spànja). Undÿ esu_pasàli škrôzi unê Bùke Zahôjne (caterèć Gibraltâr), kadÿ esû zilêzli zi_Velemorà tar_esû vlêzli vaõn vèli Kulàp Semerãn. Vanên esû oscé ošervàli nike_vèle orkùli ky_esû hitàli kužêli tar_keunê bìhu prispodòbne zi_seÿh noâvih.

Ontrátt bìhu dvôydili aš_tesê tornàt, alê terêšt naprÿd tar_undÿ esû_se nìko vrÿme komodàli. Nìki Murlâki delmatÿni zi_krâja (caterèć Vlàhi), ky_nišuné bili vÿšbi za_vê vèle kulàpi tar_šyũni, undÿ esû sezbarkàli zi_šûrmah tar_esû oštàli va_morèških stanÿšćah, oscé undÿ esû_se uzjenìli zi_tjârnimi Môricam. Inòki noâsi Bôduli zi_Kvarnarà ky_bìhu vÿšbi va_gûstih fortunâli tar_domâtjeh šyũnih ud_ bùre, oscé undÿ nišuné štrahuràli ma_pjutòšto esû šigûro navigàli škrôzi unê šyũni tar_vèli kulàp. Unê esû potlèn mihyràli lajunê Krâje Morèške tar_Skôpje Morèške, kadÿ inòke noâvi zi_morèških nilakÿreh esû capivàli rybôj. Zi_nepristâjnih zihòdnih vètrih va_jadrâh, potlèn tegâ esû mihyràli vazahõy škrôzi sionvèli Kulàp Semerãn. Seunê navodÿla za_darzàt ròtu ud_navÿga va_kulàpu unên bìše va_dnevâh šancè tar_znocũn unâ žuezdâ Tohôrnica (caterèć Tramuntâna) kâ_eš unên stavâla nepristâjno po_drìton bokû. Škrôzi myšecdân ud_segâ kulàpneg navÿga nišuné ošervàli nyenû noãv plavàt niné kalùbi parhàt. Potlèn jenôg mÿšeca navigâjuć škrôzi nepristâjnu kulàp esû potrosìli seunû sprâvnu provÿštu caterèć esu_poÿli baškotÿni, parsjùti tar_šÿr, oscé esû zipÿli šuê vinô zi_bjècvah tar_mišÿnah. Potlèn tegâ bìhu pjutòšto alšèti, aš_esû šamor capivàli rybôj tar_esû pÿli dazdenÿcu. Ontrátt esû debòto zgubìli šperâncu za_prÿt na_nìku kraÿnu, ma_intânto esû seupàli ko_ninè šuê propàlo.

Vapârvo jenôg dnevâ esu_ošervàli vaõn kulàp keterkê kalùbi letÿt, ky_esû sinjâl ko_nìke krâje morubìt bližû. Potlèn va_jenô granûtje zinêh parvÿh ždràkah ud_šancà esu_ošervàli vazahõy unê mîće skôpje Semerÿtje (? morebìt Bermûdi alê Miće_Antîli ?). Uõn pilòt va_parvÿ noãvi Šuêra kÿ_eš šigurâl ròtu ud_navÿga, va_tên hÿpu eš_dìlje krišćâl koti_mûnjeni˙ Telafêrma-a-a, skôpje vazahõy !! Šuÿ dišperâtni navakÿre ky_esû ontrátt pjutòšto špâli, esû_se zibùha stâli tar_esû tèkli na_prôvu alê na_yârbuli za_vît sẽy skonsũn ud_unê dàlge bludÿtve škrôzi sionvèli kulàp. Zâda veh_mîćeh kamênskih skôpjah esû vâlje prišlÿ mejunê vètje Inšule Semêrne, kadÿ bìhu oscé skuntràli unê cavjène peškatûri caterèć Semerâne (alê danàske Indiâni ?), ky_esû capivàli rybôj va_Semèrnen morù. Navigâjuć zmèd seÿh Skôpjah Semêrneh (morebìt Karîbi ?), ve_mihyrûni najpòtle esu_arivàli par_unê vèle kraÿne Semerãye (morebìt Mèrike ?). Potlèn segâ dàlgeg navÿga tar_jenôg mÿšeca ud_alšètve, undÿ va_telafêrmi esû_se parvÿć šèsno naÿli tar_napÿli frìške vodê, oscé undÿ bìhu_se nìko vrÿme komodàli. Potlèn tegâ esu_šlićà tar_esû mihyràli lajôn Semerãy šuê do_jenê vele_bùke. Kadâ_eš uplimàlo, škrôzi ve_bùke esu_vlêzli va_jenû vètju rÿkvu (? morebìt Orinôko alê Laplâta ?). Undÿ esu_navigàli vazahõy lajõn Kukûr-Zahõy (morebìt Amazôna ?) šuê do_unê škuribânde mej_darmûnih kadÿ bìhu vèle plitvâci zi_silènih kurênti tar_nybîlo podòbno za_navigàt naprÿd. Perkê undÿ bìhu stâli za_dàlge vrymjâ.

Kolotôrno unêh bìhu vèle darmûni tar_seunê kukûrje zi_kaškÿnah, kokodrÿlih tar_inòkeh žvirÿnah, oscé na_štûpih bìhu cerêde ud_šîmjah tar_papagàlih. Naprÿd vazahõy eš_bîlo vît unê vÿšne vàrhe šenygàve ud_Semêrneh Hlâmi (morebìt muntànje Kordiljêre ?). Va_sušèdnih mîćeh vâsih kolotôrno ve_rÿkve esû stavâli cavjène dible_yûdi, ud_kêh esu_pryêli cakòd za_ÿšt, taroscè esu_kapÿli ko_mejunê vàrhe vazahõy senahòde inòke vètje stanÿšća tar_ubÿdne ûri zi_kerôlih. Dìble yûdi va_vêh vâsih nišuné têndili kampànju, ma_esû pjutòšto ÿli sprâvne frùti va_darmûnih tar_esû capivàli rybôj va_rÿkvi tar_kukûrjeh. Ontrátt bìše uõn grûbi stajôn ud_nepristàjneh ubÿdnih dazdêvjah tar_siõn okolÿš kolotôrno bìše khâlni, caterèć_ni za_hodìt ninè za_navigàt. Kadâ_eš sÿe vèle dazdèvje pasàlo tàr_eš undÿ prÿšal šesnẽy stajôn, navakÿre esû_se gènuli tar_esû navigâli tar_peškàli alãy rÿkve. Undÿ esu_uyêli uõn šuhẽy helmàc poli_rÿkve tar_potlèn esû kolotôrno posÿkli darmũn za_udèlat storÿšća tar_drevnÿnu kojû esu_rabÿli za_storìt bârke tar_drêvne hÿše za_stavàt, oscé va_rÿkvi zipòd hlamcà esû udèlali uõn portÿć za_noãvi.

Inòki dešetôrje mlàji tar_kurâjni medunêh esû oscé provàli hodìt naprÿd vazahõy˙ Prÿko vèleh pustòših tar_badàvih tarnâkih esû najpòtle prišlÿ šuê do_podgôrja ud_Semêrneh Hlâmi. Potlèn esu_pasàli škrôzi nìkolike sÿrbe tar_galbòke gêti, oscé esû_se civeràli medunê štràmbe vàrhe kadÿ esu_letÿli unê vele_šupÿni. Najpòtle esu_prišlÿ par_unê vàrske yezèri, kadÿ bìše unâ šèsna kampànja tar_particèle ubgrâjene zi_kamênskim gromàcami, spodòbno nàsimi kampànjam poli_Sinjemorà. Undÿ Semerâne esu_têndili hamantũr, pomidôri, kumpÿrje tar_fazjôli, oscé loparÿni tar_badàve nôpali. Za_bloâgo par_unêh darzê nìke vlasàve bèštye kòti vèle kozê, ma_esû šùte preš_karnàcih. Undÿ bìhu oscé vètje stanÿšća ud_cavjènih gradâreh va_kamênskim hyšàmi, taroscè jene_vèle tar_ubÿdne ûri zi_šèsneh palacûnih, kadÿ esû unê žloâte gâta ud_Cavjèneh kerôlih. Ve_Semerâne prÿa nišuné nigdÿr ošervàli spodòbne bokâne yûdi, ma_esû intânto ve_navakÿre šèsno pryêli tar esû undÿ dobrô ÿli tar_pÿli. Ontrátt dešetôrje navakÿre bìhu unÿn šèsno kantàli tar_kuntênti Semerâne esu_guštàli tar_švoẽ verêsi tancàli. Potlèn ve_navakÿre esû_se undÿ oscé zakonìli zi_cavjènim divÿcam Semerÿcami, taroscè bìhu tutû zi_dicûn dàlgo stavâli tar_dobrô zyvèli.

Inòki navakÿre bìhu pjutòšto oštàli poli_rÿkve tar_noâvih, kadÿ esu_stâli naõn helmàc tàr va_portìću. Va_kukûrneh darmûnih kolotôrno esu_dziràli va_mîćih kaÿći tar_pašâje za_peškàt škrôzi vaplêtih kìtah tar_tartÿnah esu_zdèlali zi_rankûnih tar_topôrih. Ma_vrymjâ undÿ nišuné bîle ždroâve, aš_škrôzi pòlak letâ esu_duràle hudòbne dazdêvje tar_šuê kolotôrno bìše mokrô tar_khâlno. Taroscè seunê kebârje tar_inòke nylâdi unêh esû nepristâjno popadàli tar_tjeperÿli. Perkê unêh esû undÿ morÿle ražlìcne bjetêgi tar_unê esû zacâli vamÿrat. Parvÿ eš_mârl uõn štarẽy Harvâtje Marjakÿr tar_potlèn unêg oscé jur_nìki navakÿre. Potlèn seÿh hûdeh sinjâli, inòki navakÿre esû_se štufàli tar_bìhu utêli ća_pobìć tar_sevarnùt domôv va_švoẽ šèsne Sinjemôri. Najpòtle esû renovàli cetÿrdi parvànje mihyrûni tar_vanêh esu_sprontàli ubÿdne provÿšte, oscé koti_špomÿn symjâ ud_ hamanturà, fazjôla tar_nôpalih. Kadâ eš_skonsâl uõn kjêti štajôn ud_dazdêvjeh, vaõn šèsni šancèni dân šuê navakÿre va_portìću poli_hlamcà esû_se imbarkàli va_švoẽ noãvi tar_esû pârtili zduõlu zi_kurênton alãy rÿkve šuê do_morà.

Kadâ esu_prišlÿ va_Semêrnu Kulàp, nepristâjne zihòdne vètri undÿ bìhu impaćàli navigàt drìto vazihòd špràm Velemorà. Perkè esû vapârvo mihyràli vatohôr lajunà kraÿna ud_Semerãya, oscé medunê Zahôjne Šadrÿni tar_Skôpje Semêrne esu_prišlÿ šuê do_Artasemêrah (morebìt Florîda ?), kadÿ eš_vît tarÿ vètje înšule caterèć Vela_Semêra, Medsemêra tar_Mîća Semêra (morebìt Kûba, Haîti i_Porto-Rîko ?) tar_undÿ esû_se nìko vrÿme komodàli. Potlèn ve_artÿne unê zihòdne vètri najpòtle esu_kalàli tar_frìško vrÿme sejê prominÿlo. Z’inòkih zahôjnih vètrih va_jadrâh, undÿ esû_se ubarnùli vazihòd tar_bìhu mihyràli škrôzi Semèrnu Kulàp. Potlèn esû pasivàli alãy înšule tar_artÿne šenygàve kadÿ va_kalÿgu stavâju Tohorâne, oscé vidêli marîni tar_bokâne madvÿdi. Undÿ esu_navigàli lajunâ înšula Baršÿnah, Mićatudôr, Artudôrna, Arta-Geldÿška, šuê do_Hybêrneg morà, kadÿ eš_vît vazihòd unê vàrhe šenygàve ud_Hybèrneh Hlâmi. Ontrátt esu_skuntràli tudôrne tar_geldÿške noâvi zi_orkatûrih capivâjuć seunê orkùli tar_orkulÿni, ky_unêh esu_kletràli vapolnèb na_ròtu do_Velemorà. Potlèn tegâ esu_navigàli kolotôrno unê vèle Artÿne Hybêrne, oscé škrôzi Bùke Zahôjne esu_zilêzli zi_Semèrne Kulàpi tar_esû vlêzli va_Velemôri. Zi_dobrÿh kurênti tar_zahôjneh vètrih va_jadrâh undÿ esû drìto mihyràli vazihòd lajunê Krâje Morèške, kadÿ eš_vît vapolnèb unê vàrhe šenygàve ud_Morèškeh Hlâmi, šuê do_Artamorèške kadÿ ve_hlâmi finîvaju tar_vapolnèb esû unê vèle Morèške Pustòši. Potlèn Artamorèške esu_pasàli poli_Artalÿah tar_undÿ esu_zilêzli zi_Velemorà tar_esû vlêzli vaunê šèsne Sinjemôri. Navigâjuć lajunê Vlàske Krâje tar_înšule ud_Delmatÿe, najpòtle esu_arivàli vaõn Kvarnâr.

Siõn sẽy navÿg esû navakÿre zapisàli zi_glagôlskim bùkvicami va_švôj navakÿrni zjurnâl, ma_potlèn šmartÿ ud_Harvâtje Marjakÿra, inòki navakÿre esû unêg zgubìli. Kadâ esû setornàli domôv, domâtje Bôduli bìhu inkantâni tar_unêh nišuné požnàli, aš_vê navakÿre jur_bìhu štarẽy tar_seunê kosmàti zi_vèleh ûsjeh. Perkê ve_Bôduli esu_menÿli dar_vê ruinâne noãvi esû šundrôni tar unêh tepopàst tar_rubàt niki_šûndre. Unên šÿni tar_htjère mejtên esu_krèšili va_yûde tar_màtere zi_vnùkih tar_inòke zelmâni esû ve_navakÿre debòto pozâbili. Preš_novitâdi potlèn tulÿkeh letâh, unê esû pjutòšto menÿli ko_vê navakÿre esû skonsàli tar_šlì afôndo, alê almèno esu_oštàli stavât va_nìkih yuškâneh stanÿšćah. Ontrátt esû_se ve_navakÿre naÿli, ubrÿtvali, poredÿli tar_esû šlì na_unû velu_mâšu za_zafalìt Sevÿšnen kÿ_eš unê têndil tar_bukšâl. Potlèn esû oscé udèlali unû šèsnu fèštu kadÿ esu_ÿli, pÿli, kantàli tar_tancàli.˙˙

Književni prijevod legende

"Legenda o Crvenim kraljevima i kitolovcima" (štokavski književni prijevod iz donjega čakavskog izvornika):

"Ovo je prastara legenda o prvoj bodulskoj plovidbi kroz zapadna mora i ocean u srednjem vijeku. Kada su pomorski Matani došli na jadranske otoke, nakon nekog vremena su se borili s Talijanima i arapskim gusarima, pa su zato obnovili i povećali svoju flotu na Jadranu. Njihov čelnik admiral Hrvoje tada je odabrao sedam većih brodova tj. jedrenjaka: Glavni brod, Marjan, Razarač, Brodina, Brodić, Blizanac i Predvodnik. U te brodove su onda spremili sve zalihe za dugotrajnu plovidbu i opremu za drvodjelstvo i popravak brodovlja. Jednoga lijepog dana u proljeće su ovi pomorci zapjevali svoju himnu Marjani-Marjani! - pa se svaka posada ukrcala na svoj brod, odvezali su konope i razapeli jedra.

Potom je ta flota odjedrila na jug uzduž Dalmacije i Albanije (Vlaško primorje), pa su pored Apulije (Talijanski rt) izašli iz Jadrana (Sinjemori) i uplovili su u Sredozemlje (Velemori). Tamo su jedrili na sjeverozapad kroz Mesinski tjesnac i Tirensko more, gdje se na sjeveru vide sniježni vrhunci Talijanskog gorja (Abruzzi). Potom su prošli pored otoka Korzike i Baleara (Kirnya tar Orkule) sve do Iberskog poluotoka (Španjolska). Tamo su kroz Zapadni tjesnac (Gibraltar) izašli iz Sredozemlja i ušli na Zapadni ocean (Atlantik), gdje su ugledali nekoliko ogromnih kitova koji su izbacivali vodoskoke i bili su podjednako veliki kao njihovi brodovi.

Tada su oklijevali, hoće li se vratiti ili poći dalje pa su se tamo neko vrijeme odmarali. Neki dalmatinski Vlasi iz posade, koji nisu bili navikli na otvorenu pučinu i oluje, tada su se iskrcali i ostali u arapskim naseljima gdje su se i oženili tamnim Arapkinjama. Ostali pomorci iz Kvarnera koji su bili iskusni u čestim olujama bure, nisu se toliko plašili pučine ni orkana pa su uglavnom sigurno zaplovili kroz prostrani ocean. Potom su jedrili uz Moreško primorje i Moreške otoke (Maroko i Kanari ?), gdje su drugi brodovi s arapskim ribarima lovili ribu.

Onda su pod stalnim istočnim vjetrom jedrili dalje na zapad preko prostranog Zapadnog oceana, a glavni pokazatelji za smjer plovidbe bili su im danju sunce, a noću zvijezda Tohornica (Sjevernjača) koja im je stalno bila s desne strane. Kroz cijeli mjesec na toj pučini nisu vidjeli nijednog broda niti galebove. Nakon mjesec dana ove neprekidne plovidbe su potrošili sve zalihe tj. pojeli su dvopek, pršute i sir, te popili sve vino iz bačvi i mješina. Potom su bili većinom gladni, jer su samo lovili ribe i pili kišnicu. Tada su već zamalo izgubili nadu da će stići do nekog kopna, ali su se ipak nadali da još nije sve izgubljeno.

Najprije su na pučini zapazili u preletu nekoliko galebova, što može biti znak da je blizu neka obala. Napokon su u iduće svitanje s prvim zrakama sunca na zapadu opazili sitne Zapadne otočiće Semerytje (? Bermudi ili Mali Antili). Pilot prvog broda Predvodnik (Šwera) koji je osiguravao smjer plovidbe, odmah je zaurlao kao ludjak: Kopno-o-o, otoci na zapadu !! Svi beznadni mornari koji su većinom još spavali, tad su naglo ustali i potrčali na pramac ili jarbole da vide taj kraj njihovog lutanja kroz ogromni ocean. Nakon tih sitnih kamenih otočića su ubrzo stigli do velikog Zapadnog otočja (Karibi ?) gdje su susreli crvene ribare Semerane (Indijanci) koji su tu lovili ribu. Jedreći izmedju tih otoka, ovi jedrenjaci su napokon stigli do velikoga Zapadnog kopna Semeray (? Amerika).

Nakon te duge plovidbe i mjesec dana gladovanja, na kopnu su se po prvi puta dobro najeli i napili svježe vode, pa su se tu neko vrijeme odmarali. Potom su otišli dalje pa su jedrili na jug uz zapadno kopno sve do jednog tjesnaca. Tu su s visokom plimom uplovili u neku poveću rijeku (? Orinoco ili LaPlata ?), gdje su plovili na zapad posred velikih močvara Kukur-Zahoy (? Amazonija) sve do neke zabiti medju šumama, gdje su prostrane plićine s jakim protustrujama. Odatle nije više moguća plovidba naprijed i tu su ostali kroz više godina. Oko njih bijahu prostrane prašume i močvare s golemim zmijama, krokodilima i drugim zvijerima, a na drveću su bili čopori majmuna i papiga. Na zapadu su se vidjeli visoki sniježni vrhunci Zapadnog gorja – Semerne Hlami (? Kordiljere).

Ovdje su u manjim zaselcima oko rijeke boravili divlji crvenokošci, od kojih su nabavili ponešto za hranu i takodjer su ih shvatili, da se zapadnije izmedju onih planina još nalaze veća naselja i bogati gradovi s kraljevima. Ovi divljaci nisu obradjivali zemlju, nego su većinom jeli divlje plodove iz šume i lovili su ribu u rijeci i okolnim močvarama. Tad je bilo nepovoljno godišnje doba s neprekidnim kišurinama i sva je okolina bila močvarna i blatnjava. tj. ni za hodanje niti za plovidbu. Kada su završile te kišurine i stiglo je ljepše doba, ovi pomorci su se pokrenuli pa su opet zaplovili i lovili ribu duž rijeke, gdje su pronašli i neki sušniji brežuljak uz obalu. Oko njega su posjekli šumu za dobivanje gradilišta i drvne gradje za barke, pa su tu napravili lučicu i drvene kuće za dulje stanovanje.

Desetak mladjih i hrabrijih mornara su potom pješačili dalje na zapad pa su kroz pustopoljine i bodljasto grmlje stigli na podnožje tog zapadnog gorja. Potom su tamo prošli kroz neke klance i duboke gudure pa su se penjali izmedju strmih vrhova gdje lete ogromni lešinari (? kondori). Napokon su stigli do gorskih jezera, gdje su lijepa polja i parcele ogradjene suhozidima, slično kao kod nas uz Jadran. Ondje su crvenokošci uzgajali kukuruz, krumpir, grah, rajčice i takodjer bodljaste kaktuse i agave. Tamo kao stoku drže neke čupave životinje kao velike koze, ali su bez rogova.

Ondje su našli još veća naselja gradskih crvenokožaca u kamenim kućama, a takodjer i bogati grad s velikim palačama, gdje su zlatna prijestolja Crvenih kraljeva. Ovi crvenokošci ranije nisu nikad vidjeli bijele ljude, ali su ove mornare ipak lijepo prihvatili, pa su tamo dobro jeli i pili. Tada su im naši pomorci lijepo zapjevali i zadovoljni Semerani su uživali i zaplesali svoje plesove. Potom su se ovi mornari tamo još oženili crvenim djevojkama Semeryce (Indijanke) pa su s djecom ondje još dugo boravili i dobro živjeli.

Drugi stariji pomorci koji su većinom ostali uz onu rijeku i brodove, kružili su po močvarama oko svog brežuljka u manjim čamcima, pa su prolaze za ribolov u gustom spletu granja i povijuša probijali sjekirama i kosirima. Ipak klima ondje nije bila zdrava, jer su kroz pola godine lijevale neprekidne kišurine i sve okolo je bilo mokro i blatno. Takodjer su ih tu stalno napadali razni insekti i gamad, pa su ih tu mučile svakakve bolesti i zaraze, te su počeli umirati. Prva je žrtva toga bio stariji admiral Hrvoje i potom je umrlo još nekoliko mornara. Nakon tih zlokobnih znakova, ostalima je tu već dozlogrdilo pa su poželjeli pobjeći i vratiti se na naš lijepi Jadran. Napokon su popravili i obnovili 4 stara jedrenjaka i u njih su spremili obilne zalihe, a kao uspomenu su ponijeli sjeme graha, kukuruza i kaktusa.

Kad je završilo to prokleto kišno doba, jednoga vedrog dana su se svi pomorci u lučici pod brežuljkom ukrcali na brodove i odplovili nizvodno sa strujom duž rijeke sve do mora. Kada su stigli na Zapadni ocean (Semeran), neprekidni istočni vjetrovi su im zapriječili izravnu plovidbu na istok do Sredozemlja. Zato su najprije odjedrili na sjever duž Zapadnog kopna, pa su izmedju Zapadnih otoka i atola Semerne Šadryni (? Bahami) stigli do poluotoka Artasemera (? Florida). Tamo se vide tri veća otoka (? Kuba, Haiti i Portoriko ?), gdje su se neko vrijeme odmorili. Nakon toga su istočni vjetrovi konačno prestali i promijenila se svježija klima, pa su sa zapadnim vjetrom odatle odjedrili na istok preko Zapadnog oceana. Tada su prolazili pored sniježnih otoka i poluotoka gdje u magli žive Sjevernjaci (Nordijci), pa tuljani i bijeli medvjedi. Plovli su uz otok Baršynah (? New Foundland), Irsku (Mićatudor), poluotoke Cornwall i Bretanja sve do Iberskog zaljeva (Biskaj) gdje se na istoku vide sniježni vrhunci Iberskog gorja (Pireneji).

Tamo su susreli britanske i francuske brodove s kitolovcima koji su lovili kitove i ulješure (balene tar orkulyni) i oni su ih uputili na južni plovni smjer spram Sredozemlja. Potom su oplovili veliki Iberski poluotok (Španjolska) i kroz tjesnac Gibraltar ušli su na Sredozemlje. S dobrim strujama i zapadnim vjetrom su tu jedrili duž Maurskog primorja (Magreb) gdje se na jugu vide sniježni vrhunci Maurskog gorja (Atlas). To gorje prestaje kod Maurskog rta (Tunis) gdje su spram juga Maurske pustinje (Sahara). Potom su uz Apuliju uplovili na Jadran, pa su duž Albanije i Dalmacije napokon dojedrili do Kvarnera.

Ova plovidba je većinom bila zapisana glagoljicom u njihovom plovidbenom dnevniku, ali su ga nakon smrti admirala Hrvoja mornari potom izgubili na povratku. Kad su se vratili kući, domaći Boduli su bili zapanjeni i nisu ih prepoznali, jer su ovi pomorci već bili stariji i zarasli u guste bradurine. Zato su ti Boduli mislili da su ovi stari jedrenjaci gusarski brodovi i da će ih napasti neki gusari. Njihovi sinovi i kćeri su u medjuvremenu izrasli u ljude i majke s unucima, a ostali rodjaci su te pomorce većinom zaboravili, jer su nakon toliko godina bez vijesti već mislili da su stradali i potonuli, ili su bar ostali u stranim naseljima. Tada su se ovi pomorci najeli, obrijali i uredili, pa su otišli na veliku misu da zahvale Svevišnjemu što ih je dotad čuvao do sretnog povratka. Potom su još napravili veliku proslavu gdje su jeli, pili, pjevali i plesali."

Literatura

  • Buschan, G. 1935: Die Sitten der Völker der Erde, Band III (Amerika), 444 pp. Union Verlag, Stuttgart.
  • Prpić, G.J. 1960: Mystery of Croatans, Croatian studies.
  • Wilkins, H.T. 1974: Mysteries of ancient South America. New York.
  • Wuitenau, A. von 1975: Unexpected facts in ancient America. New York.
  • Yoshamya, M. 1976: Veyske Povede, I.- IX. (Krčke legende), Baška na Krku (reprint: Croatian medieval archidioms I: 1031-1065, ITG Zagreb 2005).
  • Šišević, I. 1976: Kroatski Indijanci (tragom historijskih podataka i nekih jezičnih tragova). Pomorski časopis "Naše more", 2: 1 - 31, Dubrovnik.
  • Mac Glone & al., 1993: Ancient American inscriptions. Sutton, Massachusetts.
  • Cyr, D. 1998: America's ancient writers. Issue 14 / 4, American Epigraphic Society.
  • Fell, B. 1991: Ancient settlers in the New World. Amazon Books.
  • Lovrić, A.Ž. 1999: Predćirilska glagoljica u predkolumbovoj Americi. Hrvatsko slovo, V/229: str. 5, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Croatá_(Brazil)&oldid=41959"