Hrvatsko kockovlje

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Hrvatski grb)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png
Republika Hrvatska (grb).png

Hrvatsko kockovlje (staročakav. Zârje Harwàtye, kajkav. grbôvnica horvátska, u Bosni: `Rvacki grb, novoštok. Hrvatski grb): jedan je od državnih simbola Hrvatske. Sadanji grb Republike Hrvatske je poviestni hrvatski grb, koji se nalazi na sredini hrvatskoga državnog barjaka. Ima polukružni oblik dolje zaobljenog štita, pa je dvostruko podieljen uzpravno i vodoravno u 25 crvenih i bielih (ili srebrenih) kvadrata, gdje je prvo polje gore lievo crveno. Iznad štita je kao svod šiljata kruna s 5 manjih pokrajinskih grbića srednje Hrvatske, Dubrovnika, Dalmacie, Istre i Slavonie. Prvi poznati sličan znak starohrvatskog heraldičkog kockovlja postoji još iz srednjovjekog doba dinastie Trpimirovića: na krstionici Petra Krešimira i na zavjetnoj crkvi Dmitra Zvonimira (Sv. Lucija kod Baške), a vrlo je sličan bio i heraldički simbol kraljevine Perzie od prapoviesti sve do Islamske revolucie.

Današnji hrvatski grb

Grb Republike Hrvatske je novovjeki hrvatski grb, koji se nalazi na hrvatskoj zastavi. Ima oblik štita te je dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad glavnog štita se poput krune nalazi 5 manjih poviestnih štitova, koji se u plitkom luku spajaju s lijevim i desnim gornjim kutom glavnog štita.

U gornju krunu je smješteno pet manjih štitova s poviesnim hrvatskim grbovima, koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita ovim redom: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1:2,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1 : 1.

Grbovi u kruni

  • Lievo u kruni je prvi poznati papirni grb srednje Hrvatske, koji u štitu na plavom polju ima žutu (zlatnu) šestokraku zviezdu (Danicu) i oko nje bieli (srebreni) mladi mjesec.
  • Drugi u kruni je grb Dubrovačke Republike, koji u štitu na modrom polju ima 2 crvene grede.
  • Srednji gore je dalmatinski grb, koji u štitu na plavom polju ima 3 žute (zlatne) okrunjene lavlje ili risove glave. Pod kraljevskom dinastijom Anžuvinaca je taj grb rabljen i kao zajednički hrvatski grb.
  • Četvrti je istarski grb koji u štitu na modrom polju ima žutu (zlatnu) kozu usmjerenu lievo s crvenim papcima i rogovima.
  • Zadnji desno je slavonski grb koji u štitu na plavom polju ima 2 poprečne biele (srebrene) grede (u nekim knjigama se to navodi kao 2 rieke (Drava i Sava) koje omedjuju Slavoniju), a izmedju tih greda je crveno polje po kojemu hoda kuna na lievo, a u najgornjem plavom polju je žuta (zlatna) šestokraka zviezda. Taj grbić je još obrubljen crvenom crtom.

Zakon i uporaba

Taj najnoviji hrvatski grb je u službenoj uporabi od donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, ter zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (Narodne novine 55/90). Člankom 9. istog zakona se propisuje i način izrade svih službenih grbova u Hrvatskoj: "Izvornik grba Republike Hrvatske čuva se u Saboru Republike Hrvatske i prema njemu se oblikuju grbovi." Istim je zakonom iz 1990. je odredjena i javno-službena uporaba hrvatskog grba grba. Grb Republike Hrvatske rabi se:

  • U sastavu pečata i žigova državnih organa i drugih javnih tijela po republičkim propisima o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske.
  • U službenim nadpisima organa društveno-političkih zajednica istaknutim na zgradama u kojima su smješteni u Republici Hrvatskoj, u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu.
  • Na zgradama u kojima su smješteni državni organi i druga javna tijela u Republici Hrvatskoj, te u svečanim prostorijama tih zgrada.
  • Na službenim aktima i sličnim aktima kojima se služe zastupnici i članovi Predsjedništva Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, predsjednik Vlade Republike Hrvatske i drugi ovlašteni predstavnici Predsjedništva Republike Hrvatske, Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te u ministarstvima i drugim republičkim državnim organima uz uvjete i na način koji su utvrđeni njihovim aktima.
  • Na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju.

u drugim prilikama utvrđenim zakonom.

Ova zakonska terminologija je iz 1990. tj. prije primjene novoga Ustava (zakon je usvojen dan prije Ustava), kad je još postojalo Predsjedništvo Republike Hrvatske, pa se još formalno govorilo o društveno-političkim zajednicama i o Saboru Republike Hrvatske, a ne o Hrvatskomu državnom saboru.

Poviestni nalazi

Starohrvatski grb kralja Zvonimira (čakav. Zârje Harwâtye) uklesan uz ulaz srednjovjeke crkve Sv. Lucije kod Baške na Krku

Zarje Harwatye

Vidi još pobliže: Zarje Harwatye
Tom hrvatskom grbu su najviše slični i mnogi heraldički simboli crveno-biele šahovnice u Perzijskom kraljevstvu od rane prapoviesti pa sve do novije Islamske revolucie (iranska oporba u diaspori isto ovo rabi i danas). Ova povezanost je vjerojatno prenesena preko naših predaka, antičkih Prahrvata od Irana do Jadrana, slično kao i ini prednjoazijski simboli tropleta, titule bana, itd. Prvi materialni nalazi kod nas toga hrvatskog kockovlja u heraldičkoj ulozi započinju dvaput u srednjovjeko doba starohrvatskih kraljeva Trpimirovića. Tako najstarija naznaka o mogućoj uporabi hrvatskoga grba (3 x 3 polja) datira iz vremena kralja Petra Krešimira IV. (1056. - 1073.) koji nadbiskupu splitskom poklanja krstionicu gdje su naslikana 4 sokola sa sličnim grbom na krilima.

Drugi zamalo siguran i višestruko potvrdjeni nalaz starohrvatskoga heraldičkog kockovlja kao našega kraljevskog znaka je sve do danas očuvan iako erozijom oštećen, uklesan u bloku stiene na južnomu kamenom zidu uz pradavni portal kraljevske crkve Sv. Lucije kod Baške na otoku Krku (odakle je i Bašćanska ploča), što je kao kraljevsku zadužbinu dao izgraditi Dmitar Zvonimir (1075. - 1089.). Doduše noviji ideologizirani jugo-istoričari u težnji da skrate hrvatsku poviest i omalovaže nam simbole, lažno izmišljaju kako je to navodno dodano tek od godine 1930., ali domaći profesionalni povjestnik, prof. Mihovil Lovrić svjedoči kako mu je isti kameni grb tu poznat već od djetinjstva (rodjen 1897.), a bezuvjetno je tamo od 1921., kada on tu počinje svoja poviestna proučavanja.

Ovaj kameni grb na Krku je podjednak perzijskom poviestnom grbu sa 64 kvadrata (8 x 8). Ovdje se na kamenu izmjenjuju izbočene i udubljene plohe koje su jasno vidljive dopodne i predvečer kada koso Sunce tvori sjene u udubinama. O istom grbu Sv. Lucije dodatno još postoji dosad na Krku i popratna srednjovjeka legenda (iz ciklusa Veyske Povede) pod arhajskim ranočakavskim naslovom "Povêda ud kruôla Zminivèra tar Zarjah Harwàtyeh" (= Legenda o Kralju Zvonimiru i Hrvatskom kockovlju). Tu je Zârje Harwàtye naš najraniji naziv za hrvatski grb na srednjovjekoj čakavici iz otoka Krka: čakav. zara = kocka-kvadrat, zarje = šahovnica-kockovlje.

Potom su poznate stoljećima kasnije, još ine dosad očuvane hrvatske heraldičke šahovnice, npr. od 15. st. iz Senjske katedrale i iz sudnice u Innsbrucku, pa u 16. st. uklopljen u grb Habsburgovaca i još sličan grbovnik iz Fojnice, ter sve brojniji u kasnijim stoljećima novog vieka.

Početak crven ili bieli?

Prvo crveno polje grba
Prvo bielo polje grba

Noviji naraštaji raznih Hrvata su idejno razpravljali, mora li prvi lievo od 25 kvadrata šahovnice biti biele ili crvene boje. Vrlo sličan kraljevski grb Perzije kao mogući prauzor Hrvatima, još od antike pa do 19. st. uviek počinje i završava crvenim/tamnim poljem (nikad obratno). Tiekom novije poviesti Hrvatske se nalaze obje inačice. Geografski i povijesno je prva crvena boja ipak bila češće zastupljena izvorno u Hrvatskoj (kod čakavaca i kajkavaca), a prva biela u novom vieku najviše kod štokavaca u Bosni (kao 'Rvacki grb). Prije buržoaske revolucije 1848. crvena boja je općenito bila češća, a u srednjem vieku jedina kod Hrvata. Štit od 25 kvadrata s početnim bielim četverokutom je kodificiran od 1848. godine. Hrvatski grb je bio uklopljen u državni grb Austro-Ugarske Monarhije, što se vidi na kovanom novcu iz doba Marije Terezije.

Kada je 1918. godine osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, iz koje kasnije nastaje Jugoslavia, prvi je kvadrat štita opet vraćen u crveno. Kralj Aleksandar Karađorđević naređuje neka se u državni, kao i u njegov osobni grb ugradi hrvatska šahovnica koja počinje crvenim poljem. Onaj tko smatra da hrvatski grb vrijeđa Srbe, nije svjestan činjenice kako je taj hrvatski grb ugradio uz srbijanskog dvoglavog orla srbijanski kralj i da se takav državni simbol rabio do kraja Kraljevine Jugoslavie. Potom čak i u poratnoj emigraciji, tzv. srbijansko Kraljevstvo u egzilu i dalje koristi hrvatski grb kao dio kraljevog pečata. Nakon dugogodišnje borbe za većom autonomijom, Hrvatska 1939. postaje poluautonomna Banovina, koja zadržava grb s prvim crvenim poljem, a iznad šahovnice dodaje kraljevsku krunu.

Nezavisna Država Hrvatska u 2. svjetskom ratu umjesto kraljevske krune gore postavlja slovo "U" kao ustaški simbol i zakonski zamjenjuje crvenu boju bielom (jer su Ustaše velikim dielom bili štokavski katolici i muslimani iz BiH). Nakon pobjede Titinih jugopartizana 1945. uz vazalni grb Federalne Hrvatske se dodaju sovjetski simboli - štit od klasja žita i crvena zvijezda na vrhu. U središtu toga grba je opet šahovnica od 25 kvadrata s prvim crvenim poljem. Upravo su komunisti prvi zahtievali da prvi kvadrat štita bude crven, a u obje Jugoslavie je bio zločin pokazati hrvatski grb s prvim bielim poljem. U svibnju 1990. pobjedjuje demokracia i na desetke tisuća barjaka crven-bieli-plavih s davnim hrvatskim grbom iznose se iz tajnih skloništa i preuzimaju mjesto crvene zvijezde komunizma. Nova je hrvatska vlada zadržala stariju hrvatsku šahovnicu s prvim crvenim kvadratom i dodanom krunom na vrhu što simbolizira pet poviestnih pokrajina u Hrvatskoj.

Dakle ustvari je poviestno početna crvena stara izvorna simbolika Hrvata iz uže Hrvatske, a početna biela je znak novoštokavskih Hrvata iz BiH (npr. za noviju Herceg-Bosnu). Naprotiv, tek od 20. st. je ta razlika idejno izvrnuta tako što je početna biela tek naknadno proglašena navodnim simbolom 'pravih Hrvatina', a početna crvena je naknadno pripisana tzv. 'jugohrvatima'.

Vjerovanja i legende o grbu

Hrvatski grb se u našoj narodnoj predaji po prvi puta izričito navodi u pradavnim Krčkim legendama (Veyske Povede) iz XI/XII. stoljeća pod arhaičnim ranočakavskim imenom "Zârje Harwâtye" (Hrvatsko kockovlje) i to dvaput uzastopce:

  • Kao nebeski simbol starohrvatskog kraljevstva (Trpimirovića) što su 'kockasta' zvieždja Perzej + Andromeda (u njima su zato po hrvatskim kraljevima nazvali i glavne zviezde Zvanimêr i Belòva).
  • Ponovo i kao službeni vladarski znak kralja Zvonimira uklesan na nadvratniku njegove zadužbine, crkve sv. Lucije s Bašćanskom pločom (gdje stoji sve do danas).

Puno kasnija legenda vjerojatno iz 19. stoljeća u Dalmaciji, govori kako je hrvatski kralj Stjepan Držislav (spominje se i ime kralja Surina) zarobljen od Mlečana, navodno igrao šahovski meč u kojem mu je protivnik bio dužd Petar II. Orseolo. Dobio je sve tri partije i time postigao slobodu, a po nekim verzijama i vlast nad dalmatinskim gradovima. Zato je nakon toga stavio šahovsku ploču u svoj grb.

U ponekim navodima se spominje kako biela boja označava Bijelu Hrvatsku, a crvena Crvenu Hrvatsku. Postoji također neko tendenciozno tumačenje o značenju boje prvog polja u grbu, po kojemu bi prvo bielo polje označavalo samostalnost Hrvatske, a prvo crveno polje njezin podredjen položaj, no ni ovo vjerovanje novijeg datuma nema svoje potvrde u ranijoj predaji. U obćoj heraldici kod šahiranih štitova većinom nije bitno koliko polja štit ima niti kojom bojom počinje. Jedno od heraldičkih pravila odredjuje kako boja ne smije ići uz boju, a metal (srebrno ili zlatno) uz metal. To možda znači kako je u prošlosti, u raznim kombinaciama s inim grbovima ovisilo o boji ili metalu drugog grba koje će biti prvo polje hrvatskoga. Takodjer su boju prvoga polja kroz povijest mogli odlučivati takvi estetski čimbenici.

Hrvatski je grb kroz povijest prikazivan u brojnim kombinaciama brojnosti poljâ: 4x4, 4x5, 4x6 ... do 8x8, ponekad s prvim crvenim, nekada s prvim srebrenim poljem. Takodjer su i neke plemićke obitelji uključivale hrvatski grb u svoj obiteljski grb. Crveno i srebrno prvo polje bilo je podjednako zastupljeno, a dvije obitelji, Majlath i Matejković imaju jednake grbove, samo s različitim prvim poljem dodanoga hrvatskog grba. Tek je Zakon donesen u NDH prvi puta službeno odredio koje boje mora biti prvo polje, kao i raspored polja od 5x5 (ukupno 25).

Abstract

The coat of arms of the Republic of Croatia (Croatian: Grb Republike Hrvatske) consists of one main shield and five smaller shields which form a crown over the main shield. The main coat of arms is a checkerboard (chequy) that consists of 13 red and 12 silver (white) fields. It's also informally known in Croatian as šahovnica ("chessboard", from šah, "chess"). The five smaller shields represent five different historical regions within Croatia.

Literatura

  • Dominik Mandić: Hrvatski kockasti grb – njegov postanak i upotreba tijekom stoljeća, Hrvatska revija, 4: 632-652, München 1970.
  • Marijan Grakalić: Hrvatski grb (grbovi hrvatskih zemalja). Matica Hrvatska, 126 str., Zagreb 1990.

Vanjske sveze

Poveznice

Hrvatska (barjak).png Ovaj je članak dio portala
Hrvatski nacionalizam

Reference

Elaborated and adapted by GNU license mostly from WikiSlavia and Wikinfo (introduction partly from Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Hrvatsko_kockovlje&oldid=51214"