Jugonostalgija

Jugonostalgija je sociološki pojam za suvremeni društveni fenomen snažne ili umjerene čežnje za SFR Jugoslavijom u sadašnjim državama sljednicama nazočan među osobama s proživljenim iskustvima u SFR Jugoslaviji.

Jugonostalgija se načelno temelji na idealizaciji i selektivnom pamćenju ili predodžbi gospodarske, kulturne i sigurnosne situacije u SFR Jugoslaviji tijekom njenog cjelokupnog postojanja, međunarodnih odnosa SFR Jugoslavije kao nesvrstane države, državnog poretka, multikulturalizma, internacionalizma, osjećaja solidarnosti, i sličnoga, zbog čega neki nostalgičari doba SFR Jugoslavije smatraju „zlatnim dobom”.

Obično je očitovana u obliku manifestacija nostalgičara i simpatizera SFR Jugoslavije održanih obično povodom „Dana mladosti” na mjestima povezanih s Josipom Brozom Titom, poput Kumroveca i mauzoleja Kuće cvijeća u Beogradu, nošenja odora, prodaje i uporabe proizvoda s jugoslavenskim motivima, privatnih svečanosti, isticanja barjaka SFR Jugoslavije, neke od njenih sastavnih republika, Saveza komunista Jugoslavije i/ili inih suvremenih ljevičarskih organizacija, i slično. Također je očitovana u medijskom prostoru ljevičarskih i srednjostrujaških medija kroz isticanje djela jugoslavenske popularne kulture i putom djela suvremene popularne kulture s često izraženim kulturno-marksističkim elementima.

Pojam obuhvaća i osobe ljevičarskog usmjerenja bez proživljenog iskustva u SFR Jugoslaviji, s projugoslavenskim stavovima i predodžbama izravno proizašlih iz projugoslavenske promidžbe i usmene predaje.

Kritike

Pojava jugonostalgije je kritizirana zbog niza problematičnih elemenata, od kojih su najčešće istaknuti:

• Težnja za obnovom jugoslavenske države, iskazana izravno/otvoreno ili suptilno kroz podupiranje geopolitičkog projekta „Zapadnog Balkana”.
• Međusobna politička, kulturno-društvena, športska, gospodarska i ina suradnja država sljednica motivirana idejom jugoslavenstva.
• Održavanje kulta osobnosti Josipa Broza Tita, prekomjerna pozitivistička usredotočenost na teme prošlosti SFR Jugoslavije i romantizirana mitomanija, kojom je fenomen poprimio određena vjerska svojstva.
• Nekritički pristup ili ignoriranje različitih negativnih aspekata SFR Jugoslavije, poput ratnih i poslijeratnih komunističkih zločina, represije nad političkim disidentima, teške gospodarske situacije s posljedičnim ishodom redukcije i inflacije, korupcije, stranačkog nepotizma, itd.
• Opći prijezir i manjak poštovanja prema ratnim i poratnim žrtvama jugoslavenskih komunističkih zločina, te u hrvatskom slučaju opći prijezir i manjak poštovanja prema hrvatskim ratnim veteranima, hrvatskim vojnim i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
• Etnomazohistička stajališta pojedinaca i skupina.
• Inzistiranje na uporabi „srpsko-hrvatskog jezika”.

Izraz „jugonostalgija” je skovala hrvatska književnica Dubravka Ugrešić početkom 1990-ih pri raspadu SFR Jugoslavije, a izvorno je rabljen u negativnom smislu kao politička i medijska diskreditacijska oznaka za sumnjivog čovjeka, narodnog neprijatelja i izdajnika u hrvatskoj javnosti tijekom 1990-ih, ali je naknadno dobio i pozitivnu konotaciju među ljevičarima.

Pojam jugonostalgije je i danas zadržao negativnu konotaciju među hrvatskim nacionalistima kao sinonim za (vele)izdaju, za čije se pristaše i njihovo djelovanje također rabe različite pogrdnice, poput „jugozomboidi” za projugoslavenski usmjerene osobe i skupine, te „bal vampira” za projugoslavenske skupove.

Poveznice

• Balkanizacija
• Bošnjaštvo
• Bratstvo i jedinstvo
• Jugosfera
• Leksikon YU mitologije
• Titoizam
• Zapadni Balkan

Vanjske sveze

• Vijenac: Slaven Letica: „Jugoslaveni danas i ovdje”