Jugonostalgija
Jugonostalgija je sociološki pojam za suvremeni društveni fenomen snažne ili umjerene čežnje za SFR Jugoslavijom u sadašnjim državama sljednicama nazočan među osobama s proživljenim iskustvima u SFR Jugoslaviji.
Načelno se temelji na idealizaciji i selektivnom pamćenju ili predodžbi gospodarske, kulturne i sigurnosne situacije u SFR Jugoslaviji tijekom njezina cjelokupnog postojanja, međunarodnih odnosa SFR Jugoslavije kao nesvrstane države, državnoga poretka, multikulturalizma, internacionalizma, osjećaja solidarnosti i slično, zbog čega neki nostalgičari doba SFR Jugoslavije smatraju „zlatnim dobom”.
Obično se očituje u obliku manifestacija nostalgičara i simpatizera SFR Jugoslavije održanih obično povodom „Dana mladosti” na mjestima povezanih s Josipom Brozom Titom, poput Kumrovca i mauzoleja „Kuća cvijeća” u Beogradu, nošenja odora, prodaje i uporabe proizvoda s jugoslavenskim motivima, privatnih svečanosti, isticanja barjaka SFR Jugoslavije, neke od njezinih sastavnih republika, Saveza komunista Jugoslavije ili drugih suvremenih ljevičarskih organizacija i slično. Također se očituje u javnom medijskom prostoru (pod snažnim utjecajem lijevo usmjerenih medija) kroz isticanje djela jugoslavenske popularne kulture i putom djela suvremene popularne kulture, s često izraženim kulturno-marksističkim elementima.
Pojam obuhvaća i osobe lijevo-liberalnoga usmjerenja bez proživljenoga iskustva života u SFR Jugoslaviji, s projugoslavenskim stavovima i predodžbama izravno proizašlih iz projugoslavenske promidžbe i usmene predaje.
Kritike
Pojava jugonostalgije kritizirana je zbog niza problematičnih elemenata, od kojih se najčešće ističu:
- težnja za obnovom jugoslavenske države, iskazana izravno/otvoreno ili suptilno kroz podupiranje geopolitičkoga projekta „Zapadnoga Balkana”
- međusobna politička, kulturno-društvena, športska, gospodarska i ostala suradnja država sljednica motivirana idejom jugoslavenstva
- održavanje kulta osobnosti Josipa Broza Tita, prekomjerna pozitivistička usredotočenost na teme prošlosti SFR Jugoslavije i romantizirana mitomanija, kojom je fenomen poprimio određena vjerska svojstva
- nekritički pristup ili ignoriranje različitih negativnih aspekata SFR Jugoslavije, poput ratnih i poslijeratnih komunističkih zločina, progone i represije nad političkim disidentima, pozitivne diskriminacije, loše gospodarske situacije s posljedičnim ishodom redukcije i inflacije, korupcije, stranačkoga nepotizma itd.
- opći prijezir i manjak poštovanja prema ratnim i poratnim žrtvama jugoslavenskih komunističkih zločina, kao i prema hrvatskim ratnim veteranima, hrvatskim vojnim i civilnim žrtvama Domovinskoga rata
- etnomazohistička/etnovampiristička stajališta pojedinaca i skupina
- inzistiranje na uporabi „srpsko-hrvatskoga jezika”.
Izraz „jugonostalgija” skovala je hrvatska književnica Dubravka Ugrešić početkom 1990-ih pri raspadu SFR Jugoslavije, a izvorno je rabljen u negativnom smislu kao politička i medijska diskreditacijska oznaka za sumnjivca, narodnoga neprijatelja i izdajnika u hrvatskoj javnosti tijekom 1990-ih, ali je naknadno dobio i pozitivnu konotaciju među ljevičarima.
Pojam jugonostalgije i danas je zadržao negativnu konotaciju među nacionalno osviještenim Hrvatima kao sinonim za (vele)izdaju, za čije se pristaše i njihovo djelovanje također rabe različite pogrdnice kao što su to „jugozomboidi” za projugoslavenski usmjerene osobe/skupine i „bal vampira” za projugoslavenske skupove.
Poveznice
Vanjske sveze
- Vijenac: Slaven Letica: „Jugoslaveni danas i ovdje”
