Bošnjaštvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Bošnjaštvo (korijenski oblik: bošnjačtvo, također: političko bosanstvo, bošnjački nacionalizam) je unitarističko-integralistička, pro-socijalistička i pro-islamistička nacionalistička ideologija svojstvena bošnjačkom narodu i njihovom suvremenom kulturno-političkom identitetu.

Svjetonazor

Pristaše bošnjaštva su uglavnom ideološki različito usmjereni, od kojih većinu ili polovicu čine pro-jugoslavenski komunisti i socijalisti, dok ostatak čine umjereni ili radikalni islamisti, sekularistički te turkocentrični nacionalisti.

Premda su i sami nacionalisti, iz određenih politički podobnih razloga proturječno iskazuju općenitu, ali javno neodređenu protivnost pojmu nacionalizma. Međutim, takvo shvaćanje nacionalizma se vjerojatno odnosi na hrvatski i srpski nacionalizam, također nazočne u Bosni i Hercegovini, kojima se bošnjački nacionalisti oštro protive.

Turkocentrizam

Kod bošnjačkih nacionalista je također vrlo nazočan turkocentrizam, odnosno, etničko poistovjećivanje s Turcima, čežnja za turskom državom i zagovor povratka turske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom. U pozadini toga se nalaze interesi Turske, inih islamskih država i radikalnih islamističkih gibanja, kojima Bosna i Hercegovina služi kao svojevrsna europska baza za fanatično-prozaične ciljeve novog osvajanja Europe.

Iredentizam

Podrobniji članak: Velika Bosna

Protuhrvatstvo

Bošnjački nacionalisti se, uz prevladavajuću ideju asimilacije Hrvata, Srba i inih manjih etničkih skupina (tzv. „ne-Bošnjaka”) s prebivalištem u Bosni i Hercegovini, također zalažu za etničko i demografsko rodoumorstvo autohtonog hrvatskog pučanstva, navodno zato što „Hrvati vrše hegemoniju i agresiju na sve što ima BiH predznak”. U skladu s političkom strategijom štetne po „ne-Bošnjake”, političke vlasti vrši ciljanu marginalizaciju autohtonih Hrvata kroz provedbe obespravljivanja i uskraćivanja njihovih političkih i društvenih prava, osobito u teritorijalnim jedinicama s većinski muslimanskim pučanstvom. Jednako tako, među bošnjačkim nacionalistima prevladavaju kompleksni strahovi od raspada Bosne i Hercegovine, nestanka ideje bošnjaštva, te separatizma i samoodređenja hrvatskog pučanstva u smislu uspostave hrvatskog entiteta unutar Federacije Bosne i Hercegovine ili izdvajanja etnički hrvatskih općina i županija iz sastava Bosne i Hercegovine u krajnjem slučaju, što često vide i doživljavaju kao „stvaranje Velike Hrvatske” ili „hrvatsku pretenziju na teritorij Bosne i Hercegovine”.

Dio bošnjačkih nacionalista djeluje i u Republici Hrvatskoj, gdje često, pomoću viktimističkih opravdanja, zahtijevaju i lobiraju za dodatno dobivanje povlastica kao pripadnici narodnih manjina u Republici Hrvatskoj. Jednako tako, od domaćeg hrvatskog pučanstva također zahtijevaju prilagodbu njihovoj kulturi i načinu života.

Od 1990-ih, u Bosni i Hercegovini se provodi rashrvaćivanje dijela hrvatskog pučanstva pod snažnim bošnjačkim utjecajom, te su se zbili ili se zbivaju razni protuhrvatski incidenti i prijepori prouzročeni ili počinjeni od bošnjačke političke vlasti i bošnjačkih nacionalista, od kojih su istaknuti veći slučaji, poput:

Problematika povijesnih temelja suvremenog bošnjačkog identiteta

U svrhu opravdanja temelja suvremenog bošnjačkog kulturno-povijesnog i etničkog identiteta, bošnjački nacionalisti su često skloni zloporabi i krivotvorbi povijesnih činjenica i svojatanju povijesti državnog prostora Bosne i Hercegovine, kao i različitim kontradiktornim teorijama o njihovom postanku i etničkom podrijetlu.

Srednjovjekovna bosanska država

Kao najčešći povijesni temelj se uzima predotomanska srednjovjekovna država Bosna, izvorno osnovanu od hrvatskog plemstva katoličke vjeroispovijedi, što je tijekom svog postojanja imala razvijenu kršćansku kulturu, a koja je kao samostalna hrvatska država postojala u doba kad je matična Kraljevina Hrvatska bila dijelom Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

Povijesna identifikacija i etnik „Bošnjak”

Podrobniji pregled: Bošnjaci

Prije otomanskog prodora u prostor Kraljevine Bosne, do 15. i 16. stoljeća nije postojao pismeni spomen bošnjaštva, jer su pretci potomaka preobraćenika na islam načelno bili kršćani, odnosno, etnički Hrvati i Srbi. Kasnije, od otprilike 17. stoljeća, otomanske vlasti nazive „Bošnjak” i „bosanski narod” dodjeluju svim pučanima naseljenima na prostoru Bosne i Hercegovine (Huma), bez obzira na njihovu stvarnu etničku pripadnost.

Krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, među bosanskim muslimanima prevladava zbunjujuće stanje oko njihove stvarne etničke pripadnosti, pa su se u to doba smatrali dijelom hrvatskog naroda poturčenog i islamiziranog nakon otomanskog zauzimanja Bosne i Hercegovine. Politička elita bosanskih muslimana se tijekom 20. stoljeća poistovjetila s hrvatskom, osobito u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kad su postali jednim od važnih čimbenika u hrvatskom političkom sustavu i državnom vodstvu, i kad su bosanski muslimani skoro u potpunosti prihvatili hrvatski narodni identitet kao Hrvati islamske vjere. Nakon pada Nezavisne Države Hrvatske, dio hrvatskih muslimana izbjeglih u inozemstvo, poput Džafer-bega Kulenovića, Hakije Hadžića, Ibrahima Pirića-Pjanića i inih, su u hrvatskom iseljeništvu nastavili promicati i provoditi ideju o Hrvatima islamske vjere, dok je istodobno od 1945. godine u domovini počela prevladavati titoistička jugoslavenska ideja, koja je omogućila kakvu-takvu narodnu emancipaciju pod nazivom „Muslimani”.

Početkom 1990-ih, u teorijsko-praktičnom smislu dolazi do „narodnog samoosviještenja” bosanskih muslimana, pa je tako na Drugom bošnjačkom kongresu, održanog 28. rujna 1993. godine, plebiscitarno usvojen naziv „Bošnjaci” kao njihov novo-stari etnik, kad su bosanski muslimani pravno i ideološki postali narodom. Također, povodom Domovinskog rata, u Bosnu i Hercegovinu su dolazili radikalni islamski mudžahedini i vehabije, čiji se određeni broj nakon završetka Domovinskog rata nastanio u Bosni i Hercegovini, gdje su uz to dobili bosansko-hercegovačko državljanstvo i naknadno preuzeli nadzor nad nekim selima (okolica Zenice i Brčkog) u kojima su nametnuli šerijatski zakon. U Bosni i Hercegovini je došlo do razvitka unitarističko-integralističke ideje o asimilaciji Hrvata i Srba u jedan bošnjački narod, po uzoru na slične ranije otomanske i kasnije jugoslavenske težnje.

Narodni jezik

Podrobniji članak: Bošnjački jezik

Poveznice

Vanjske sveze