Turbofolk
Turbofolk vrsta je glazbe s elementima suvremene zapadne glazbe i jugoistočnoeuropsko-orijentalne narodne glazbe, nastala tijekom 1970-ih i 1980-ih u Srbiji.
Sadržaj
Nazivlje
Izraz „turbofolk” spojenica je riječi turbo („vrtlog”, u suvremenom smislu po sustavu ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem) i folk („narod”, kao simbol običaja i selskoga konzervatizma), smišljen i izvorno rabljen od crnogorskoga pjevača Antonija Pušića (Rambo Amadeus) kao šaljivi opisni naziv za ovu vrstu glazbe kao čudnoga nesustavnog zvuka nastaloga miješanjem različitih glazbenih stilova i utjecaja.
Kolokvijalni izrazi za turbofolk glazbu su „cajke” (od srodne vrste glazbe čalga) i „narodnjaci”. Međutim, postoje prijepori oko uporabe izraza „narodnjaci”, zbog toga što se također primijenjuje kao opći kolokvijalni izraz za narodnu glazbu, kao i oko uporabe izraza „cajke”, obično zbog dvojbi oko etimološkoga značenja.
Osobine i razvitak
Turbofolk je nastao kao dio tzv. „novoskladane glazbe” (srb. novokomponovana muzika), nastale kao ishod urbanizacije narodne glazbe. Stilski je izveden od srpske i jugoistočnoeuropske narodne glazbe, arabeske, romske puhačke glazbe (Balkan brass), fuzijske glazbe, rocka, popularne glazbe, te elektroničke glazbe (dance-pop, eurodance, hip-hop, trap).
Najčešće teme riječi pjesama vezane su za muško-ženske odnose, ljubav i ljubavne poteškoće, obično o muškarcima što se opijaju zbog nesretne ljubavi ili ženama s poteškoćama s nevjernim muževima.
Iako je nastao u doba SFR Jugoslavije, smatra se kako je vlast Slobodana Miloševića u SR Jugoslaviji bila glavni promicatelj turbofolka u doba Domovinskoga rata i međunarodne izolacije, kad su se tražili svi načini za „zabavljanje” pučanstva. Također, turbofolk se proširio u ratom zahvaćene Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku, a skoro istodobno proširio se i u Grčku pod nazivom Laika, s jedinom razlikom u jeziku izvedbe i primjenom tradicionalnih grčkih glazbala.
Istaknuti predstavnici turbofolka jesu: Baja Mali Knindža, Boban Rajović, Ceca, Dado Polumenta, Dara Bubamara, Dragana Mirković, Goga Sekulić, Indira Radić, Jelena Karleuša, Lepa Brena, Mile Kitić, Mitar Mirić, Seka Aleksić, Sinan Sakić, i ini.
Glavni medijski promicatelji turbofolka jesu glazbena nakladnička kuća Grand produkcija i televizijska postaja Pink TV.
Republika Hrvatska i iseljeništvo
Nije poznato doba početka nazočnosti turbofolk glazbe u ozemlju Socijalističke Republike Hrvatske, no navodi se kako je bila najprije nazočna u selima sa srpskim pučanstvom u doba njezina nastanka.
Proširenje turbofolka u Republici Hrvatskoj započelo je otprilike između 1992. i 1993. godine u ratom nezahvaćenim prostorima države, osobito nakon relativnoga smirivanja ratnoga stanja. Siniša Vuco bio je prvi glazbenik što je eksplicitno rabio elemente turbofolka u svojim pjesmama. Turbofolk također uživa popularnost među dijelom hrvatskih iseljenika, najviše u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj.
3. svibnja 2018. godine, započela je s emitiranjem radio postaja Extra FM, specijalizirana za hrvatsku popularnu glazbu i, kao jedina u Republici Hrvatskoj, za turbofolk glazbu.[1]
Kritike
Turbofolk je predmet kritika iz ćudorednih, kulturoloških i ideoloških razloga:
- U ćudorednom smislu, kritiziran je zbog nazočnosti erotizma i pornografije, hedonizma, razmetnosti, ćudorednoga sadizma, razvratništva, veličanja zlodjela, te kulture opijanja alkoholom (i zlouporabe droga) u riječima pjesama i pripadnoj podkulturi.
- U kulturološkom smislu, kritiziran je kao predmet nezapadne kulturne kontaminacije i dekadencije, dok je njegova podkultura također kritizirana zbog sveza s mafijom i ostalim kriminalnim/kriminogenim skupinama.
- U ideološkom smislu, kritiziran je najviše zbog sveza glazbenika turbofolka i scene s velikosrpskim i četničkim gibanjem, te srpskim vojnim i paravojnim postrojbama u Domovinskom ratu.
Osim svoje protuhrvatske naravi, turbofolk je za državotvorne Hrvate također sinonim za kulturu ravnodušnosti i zaborava o stradavanjima hrvatskoga pučanstva u Domovinskom ratu među novijim naraštajima, te se njegovo simpatiziranje nerijetko smatra činom odnarodbe i izdaje. Međutim, nazočna je i pojava osobnih dvojnih pristupa prema turbofolku kod manjega dijela državotvornih Hrvata, obično tako što se pojedinci javno izjašnjavaju kao protivnici turbofolka i „veliki Hrvati”, dok su istodobno polutajni ili otvoreni simpatizeri (slušatelji) i promicatelji turbofolka.
- Antonije Pušić (Rambo Amadeus): „Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime.”
Poveznice
Vanjske sveze
- Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Davor Dijanović: „Cajke - hrvatski politički, moralni i kulturološki poraz”
Izvori
- ↑ Direktno.hr: „Cajke u zagrebačkom eteru krenule točno u podne”
