Vice Bune-Petrov

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Vice Bune Petrov)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Vice Bune Petrov (Lopud, 1559. - Napulj, 12. studenog 1612.) je bio dubrovački diplomat i pomorski kapetan, ter najstariji poznati starohrvatski istraživač na oceanima u doba prekomorskih odkrića iz 16. stoljeća. To je jedan od najranije dokumentiranih slavenskih pomoraca na Pacifiku, gdje je na otočju Melanezije ostavio i najveći broj starohrvatskih toponima izvan Europe. U zapadnim romanskim izvorima (Španjolska, Italija itd.) se većinom navodi kao Vincent Bune.

Summary

Vice Bune Petrov (1559-1612) had been a Dalmatian chaptain and diplomatic officer, and the earliest documented oceanic explorer from actual Croatia in the era of overseas discoveries. In 16th century he was probably the first one from Europe sailing in Bismarck Archipelago and New Hebrides (now Vanuatu), and he iteratively visited Philippines from 1580 to 1597. V.Bune was born in Lopud island on southeastern Adriatic Sea, and he teached his schools in nearby port Dubrovnik. Then as young, during the kings Philippe II and Philippe III he became the ambassador of Dubrovnik Principality at Spanish court, because in 16th and 17th century Dubrovnik was an overseas ally of Spain. As a professional chaptain in Spanish service, he travelled to India in Goa, where at Sao Braz (St. Vlaho) was the old commercial emporium of Dubrovnik. In Goa he equipped his "Karaka" (major oversea galley used in Dubrovnik) and with his Dalmatian seamen from Sao Braz, he sailed from 1580 across northern Indian Ocean to Philippines. There he provided his galley for further expeditions in yet unexplored offing of Southwestern Pacific, where he explored the hardly known islands and archipelagos of Melanesia.

From the Philippines he sailed firstly southwards, and along northeastern and eastern shores of New Guinea, where he discovered and named dozen minor nearshore isles. Then he continued sailing into Pacific offing, visited partly the Bismarck Archipelago, and then reached yet known Solomon Islands (Saloma); his seamen established there a Dalmatian emporium in Velakula island. Between 1594 and 1597, he continued further in yet unexplored Southwest Pacific; he was there probably the first one from Europe that discovered and explored dozen islands of New Hebrides, where his Pacific expeditions finished at Matas isle in 1597. Then he travelled back and via Philippines anew in Spanish service; he went in 1598 to Mexico where he was shortly the Spanish governor (viceroy), and then Spanish ambassador in Belgium. For dozen years from 1600 he was in Italy as the ambassador of Dubrovnik in the court of Napoli Principality. He died there on November 12, 1612, and then he was buried in his native island of Lopud in Dalmatia. The documentation on his office and travels so far persisted chiefly in the Historical archives of Dubrovnik Principality, and partly also in Spain. The evident lingual traces of this navigation persisted also in many local toponyms of Melanesia (from New Guinea to Vanuatu); there at least a sixty minor isles and capes, and two volcanoes, up today bring the exotic Slavic names of Chakavian type, mostly identical to these ones in far Adriatic Archipelago.

Povijesni proslov

Kako pomorski južni Hrvati (Dubrovčani i otočani) nisu bili osvajački kolonijalisti, o njihovim daljim prekomorskim plovidbama u ranijim stoljećima očuvalo se je razmjerno malo izravnih podataka. Nešto su bolje poznati naši noviji istraživači, osobito braća Stjepan i Mirko Seljan koji su krajem 19. stoljeća putovali po istočnoj Africi (Abesinija) i Južnoj Americi (Peru i Brazil), čija su dokumentacija i nalazi znatnim dijelom očuvani u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Kao naš istraživač srednjovjeke Azije sve do Kine, ponekad se navodi i Marko Polo čiji su pretci navodno iz Korčule (nije sigurno potvrdjeno), ali je on ipak rodjen u Veneciji i sam se uglavnom predstavljao kao Mlečanin. Takodjer postoje i nesigurni pokazatelji da bi negdje u Columbovo doba, kod američkog rta Hatteras u brodolomu stradala dubrovačka galija i da se dio posade spasio te pomiješao sa susjednim Indijancima, pa se pretpostavlja da možda odatle potječe i ime plemena Croatan oko tog rta. – Ipak su sve to za nas nesigurni posredni pokazatelji, bez izravnih tadašnjih zapisa ili dokaznih arheonalaza.

Nadalje u čakavskim pučkim legendama (npr. Veyske Povede na Krku), spominju se i poneke prastare plovidbe oko Indijskog Oceana i preko «Zapadne Pučine» (Semerna Kulap) s golemim kitovima do «Zapadne zemlje» ili Crvenog kraljevstva, kamo je navodno jadranske brodove vodio zagonetni i pradavni admiral Hrvoje (Harvatje Marjakyr), - ali o tomu nema izravnih zapisa (navodno je bilo na glagoljici), a nije ni približno poznato bar stoljeće tih legendarnih zbivanja – tek po kontekstu bi bio srednji vijek. Ipak – i na drugoj strani oceana ima više komplementarnih sličnih pokazatelja, npr. spomenuto pleme Croatani, pa možda i stariji heraldički simboli smedje šahovnice od Meksika do Perua (to su imali i kraljevi Inka). Tu spadaju još indijanske legende o pradavnom bijelom mesiji ' Wissake Yunoke', te noviji nalazi u Paragvaju (i manje u Brazilu) šezdesetak uklesanih dužih zapisa na stijenama datiranih od 7.- 14. stoljeća dijelom nalik uglatoj glagoljici, koje je tamo dijelom istražila prof. dr. Branka Sušnik (rusko-ukrajinski paleografi ih drže sličnim slavenskom pismu – ali naši odbijaju). To možda ima veze s vrlo vjerojatnim prekooceanskim plovidbama srednjovjekih španjolskih Maura, gdje je bilo dosta naših plaćenika ili saracenskih zarobljenika iz Dalmacije – pa su i 3 njihova generala od 10.- 12. stoljeća potvrdjeni kao islamizirani Dalmatinci (Hadžib Badr i braća el-Ameri).

Život i putovanja

Ipak, sve to gore navedeno tek su nesigurne posredne indicije i legende, a prvi naš razmjerno sigurno dokumentirani i datirani moreplovac bio je tek u 16. stoljeću V. Bune, kojemu je još očuvan fizički grob na Lopudu i bar djelomični arhivski zapisi u Dubrovniku, Napulju i Španjolskoj. Vice Bune Petrov (1559. - 1612.) je bio dubrovački diplomat i pomorski kapetan, te najstariji izravno poznati starohrvatski istraživač na oceanima u doba prekomorskih odkrića. On je jedan od najranijih slavenskih pomoraca na Pacifiku, gdje je diljem Melanezije ostavio i najveći broj hrvatskih toponima izvan Europe. Vjerojatno je bio prvi iz Europe, koji je oplovio na Tihom oceanu otočje Bismarck i Nove Hebride, a zapadnim romanskim izvorima (Španjolska, Italija itd.) se većinom navodi kao Vincent Bune.

Rodjen je na otoku Lopudu gdje je proveo mladost, a potom se školovao u susjednom Dubrovniku. Bio je diplomatski poslanik Dubrovnika na španjolskom kraljevskom dvoru u Madridu za vrijeme Filipa II. i Filipa III. Potom je kao pomorski kapetan u španjolskoj službi odputovao do indijske luke Goa koju su držali Španjolci, a tamo je bio i dubrovački trgovinski emporij Sao Braz za Indiju (danas prigradsko selo Gandaulim). Ondje je s našom posadom na našoj galiji tipa "Karaka" (veća dubrovačka galija za oceane) organizirao plovidbu dalje na istok do upravo odkrivenog otočja Filipini u vlasti Španjolske. Tamo se je opskrbio za pomorske ekspedicije na Tihi Ocean, gdje je od god. 1580.-1597. istraživao još jedva poznate otoke jugozapadnog Pacifika na području Melanezije.

Najprije je plovio duž sjeveroistočnih obala NoveGvineje, gdje je odkrio i imenovao desetak papuanskih zaljeva i otoka. Potom je zaplovio na otvorenu pučinu Pacifika gdje je odkrio otočje Bismarck i pobliže iztražio Salamunovo Otočje (Saloma) s kojim je dotad završavao poznati svijet, pa je tu na otoku Velakula utemeljio novi trgovački emporij. Na kraju se zaputio dalje na jugoistočnu pučinu, gdje je prvi od Europljana odkrio i imenovao desetak otoka grupe Novi Hebridi (Vanuatu), pa tamo kod najjužnijeg otoka Matas završava svoja pomorska istraživanja na Tihom Oceanu 1597.

Zatim se vraća preko Filipina i od god. 1598. u službi Španjolske putuje u Srednju Ameriku, gdje je nakratko bio španjolski podkralj Meksika, a potom je španjolski ambasador u Belgiji. Podkraj života od god 1600. je bio diplomatski poslanik Dubrovnika na dvoru podkralja u Napulju, gdje je i umro 12. studenog 1612, a pokopan je na rodnom Lopudu.

Dokumentacija o njegovom životu i putovanjima je većinom u Dubrovačkom arhivu i dielom u Španjolskoj. Jezična baština njegovih ekspedicija na zapadni Pacifik još je šezdesetak starohrvatskih toponima, podjednakih kao kod nas na Jadranu za mnoge otoke, zaljeve, rtove i dva vulkana, koje su sve do danas kao svoje prihvatili otočni domorodci u Melaneziji (upisani su npr. pod zagradama u "Andrees Handatlas" VIII/5, 1930).

Pacifička odkrića

U novoodkrivena prekomorska područja Amerike i Pacifika, pragmatični dalmatinski trgovci iz Dubrovnika nisu plovili kao ini kolonialni osvajači iz zapadne Europe, jer im tamo nije trebala vlast nego trgovačka zarada. Zato su tamošnjim domorodcima uglavnom pristupali prijateljski uz poklone, da osiguraju trajnu i uspješnu trgovinu od obostrane koristi. Zbog tog humanog pristupa je pučanstvo Melanezie rado prihvatilo niz naših dalmatinskih toponima, koji su im bili lakši i jednostavniji od kasnijih engleskih i španjolskih.

Zato se takvi slični ili isti nazivi kao kod nas na Jadranu sve do danas nalaze na Pacifiku od Nove Gvineje do otočja Vanuatu, a nakon oslobodjenja su kolonialna imena tamo zadržana tek za veće glavne otoke. Šezdesetak sličnih jadranskih toponima u Melaneziji dosad obuhvaćaju nizove otoka, neke zaljeve i rtove ter dva vulkana. Njihova je najgušća koncentracija s desetak očitih hrvatskih toponima za otočiće, rtove i uvale oko bivšega trgovačkog emporija na otoku Velakula. U idućem popisu je taj hrvatski mjestopis poredan prema današnjim državama Melanezije od sjeverozapada na jugoistok.

Zapadna Papua - Irian

  • otok Jamna, brdo Bobotna, zaljev Bosnik (najzapadnije mjesto našeg imena)

Papua New Guinea

  • Papuanski zaljevi: Kotari, Jame, Buna, Beli, Milna
  • Priobalni otoci: Tamara, Karkar, Seka, Bili, Boca, Kanap, Kiriwina, Iwa, Nada, Duba itd.

Bismarck i susjedni otoci

  • Otoci: Unie, Puna, Iowo, Siroti, Jame
  • Zaljevi: Buka, Torokina

Solomunsko Otočje

  • Otoci: Kolan, Owan, Lina, Japa, Boga, Mato, Batak, Tokova, Sukina, Velakula, Narovo, Uweli, Torokina, Rendova, Banica, Sawa, Mala, Ulova itd.
  • Rtovi: Alan, Debeli, Sokolovi
  • Zaljev: Voza
  • Vulkani: Mt Kula (1661 m), Mt Kollovrat (1412 m)

Vanuatu (Novi Hebridi)

  • Otoci: Rawa, Valun, Mata, Marina, Mala, Malakula, Nina, Torba, Matas, Tana (najjužniji imenovani otok u Melaneziji)
  • Zaljevi: Marina, Palenta

Prilog: grob Vice Bune

Hrvatski prievod latinskog nadpisa na njegovoj nadgrobnoj ploči u crkvi Sv. Trojstva na otoku Lopudu:

"D.O.M. Vici Buni Petrovu, vitezu Kristovu, koji je kriepošću uzdigao dostojanstvo pod dvojicom španjolskih kraljeva Filipom II. i III., koji je poduzeo naporne plovidbe u oba svieta i koji je želio proslaviti se. I tako, dok se dugo bavio u Indiji širenjem vjere i u Belgiji štićenjem vjere, dok je u obadvie dužnosti obavljao zadatak primljen od svojih kraljeva, pozvan je kraljevskim nalogom u Napulj i postavljen kao kraljevski savjetnik, da nakon mnogih izvršenih napora priedje u drugi život, pa po odredbi oporuke bude prenesen ovdje u domovinu, gdje leži i čeka na zvuk trublje da ga pozove na novi život. Složna rodbina podiže ovaj spomenik. Živio je 53 godine, umro 12. studenog godine 1612."

Pokazatelji Hrvata u Oceaniji

Sigurno zapisane novovjeke doselidbe hrvatske diaspore u Oceaniju započele su bar pred dva stoljeća i do danas je tamo stalno naseljeno oko 83.000 Hrvata. Većina njih sada žive u Australiji s oko 78.000 Hrvata najviše u gradovima Sydney, Melbourne i Perth, a još dosta naših ima i na Novom Zelandu s oko 4.000 Hrvata većinom na sjeveru oko Aucklanda. Na svim inim otocima Melanezije je danas vrlo malo stalnih Hrvata najviše oko njih tisuću, uključivo naše crkvene misionare, te turističke i diplomatske zastupnike i sl.- vidi pobliže: Starohrvatska Oceanija. Ipak osim tih izravnih i službenih navoda iz zadnjih stoljeća o Hrvatima u Australiji i na Novom Zelandu, postoji tamo još cijeli niz inih posrednih pokazatelja o povremenim pojavama starohrvatskih pomoraca u Oceaniji još puno ranije, u doba prekooceanskih drvenih jedrenjaka prije parobroda i otvaranja Sueza.

U ranijim stoljećima su hrvatski pomorci plovili na istok preko Indijskog Oceana do zapadnog Pacifika većinom kao saveznici ondašnjih ranih pomorskih velesila. Tako su od 14.- 16.st. vjerojatno djelovali u ranom savezu s Kineskim carstvom koje je pomorski dominiralo na srednjovjekom Pacifiku, a te veze je izgleda potaknuo već poluhrvatski istraživač Marko Polo, što je dosad još nedovoljno proučeno (usp. izvorni kineski wiki: baike.baidu.com). Potom su sigurno od 1490tih Dubrovčani već započeli savezničku trgovinu i istraživanja istočnih mora zajedno s Portugalcima koji krajem 15. i u 16. st. postaju prvom europskom prekomorskom velesilom. Zatim prekomorsko vodstvo na istoku preuzimaju Španjolci s kojima dubrovački i ini naši pomorci opet djeluju u savezništvu krajem 16. i u 17. stoljeću. U tom smislu više negoli za prekomorsku Ameriku (vidi Staročakavska Amerika i Rani Hrvati u Americi), takodjer i za mogućnosti naših ranijih plovidba do Oceanije postoji čak 10 raznih neovisnih pokazatelja:

  1. Od materialnih arheonalaza se s našim ranim plovidbama najvjerojatnije mogu povezati barem 2 najranija arheološka lokaliteta na Novom Zelandu datirana krajem srednjeg vijeka, gdje obilno postoje tipski kameni suhozidi, ali napose par primjera ruševnih suhozidnih kućica s ostatcima krova od pločastog kamenja vrlo sličnih na naše istarske kažune i dalmatinske bunje, vidi još pobliže: Suhozidne gradnje.
  2. Ubrzo nakon dolaska naših nedavnih doseljenika na N.Zeland, autohtoni su Maori po govoru odmah prepoznali Hrvate kao legendarni narod Tarara što je specifični maorski naziv za slavenske govornike zbog jasnoga i čestog izgovora našega glasa Rr - nasuprot Engleza i inih sjeverozapadnih Europljana koji sličan glas nejasno "račlaju". Stoga to maorsko "Tarara" za nas u prijevodu približno znači "Rr-kavci". Obzirom da su u ranijim stoljećima od Slavena zamalo samo Hrvati šire plovili do prekomorja, taj maorski etnonim uglavnom stvarno označuje Hrvate.
  3. Na pacifičkom otočju Samoa su prvi zapadnoeuropski osvajači zatekli polubijela plemena koja dijelom žive dosad i po pučkom iskonu bi bili križanci domorodaca s pradavnim bijelim pomorcima (Tarara) koji su tu doplovili preko pacifičke pučine "Kula-kula" (čakav. kulaf-kulàp). Osobito domaće bijele Samoanke doslovno izgledaju kao kopije naših Hvaranki.
  4. U starim autohtonim jezicima melanezijskih domorodaca su dosad očuvane njihove asimilirane riječi čakavskog iskona u sličnom značenju, koje tamo smatraju domaćima prije kolonizacije: npr. mali, veli, debeli, kotar, boca, kolo, kanap, palenta, ...itd.
  5. Povijesno su poznate krajem srednjeg vijeka plovidbe dubrovačkog kapetana Vice Bune-Petrova kao španjolskog saveznika do indijske Goe i dalje do Filipina, odakle je od 1580.- 1597. dalje istraživao Melaneziju bar do otočja novi Hebridi (danas Vanuatu) - vidi iduće poglavlje o Melaneziji.
  6. Na brojnim otocima diljem Melanezije je kod domorodaca očuvano pedesetak naših čakavskih toponima od prije kolonizacije, vidi gore i pobliže: Melanezia i Hrvati.
  7. Na više otočnih područja Oceanije postoje stare legende domorodaca o ranijim plovidbama inih "bijelih bogova" (maorski 'Tarara') preko pacifičke pučine "Kula-kula" (čak. Kulaf-Kulàp), s kojima su ti otočani nekoć trgovali već prije kasnijih kolonizatora Španjolaca i Engleza (R. Poignant 1967).
  8. Iz domaće predaje jadranskih otočana na Kvarneru su isto poznate legende o pradavnim plovidbama naših oceanskih jedrenjaka oko Indijskog Oceana na istok i jugoistok bar do današnje Australije (vidi Veyske Povede).
  9. Kod naših ranijih pomoraca na prekomorskim jedrenjacima iz prošlih stoljeća je uz ino bio poznat i naš osobiti čakavski mjestopis za Oceaniju uključivo niz toponima oko Australije i Novog Zelanda koji su posve različiti od medjunarodnog nazivlja: vidi popise Starohrvatska Oceanija i Hrvati u Aziji.
  10. Najnovije detaljne biogenetske analize istočnog Jadrana, uz ovdje očekivane europske haplotipe (dinarski, slavenski itd.) pokazala su na južnodalmatinskim obalama, još neočekivanu manjinsku nazočnost egzotičnoga jugoistočnog genoma - rijetkog ili nepoznatog drugdje u Europi: Ovaj je inače najobilniji u Indokini i Indoneziji, što nas upućuje na ranije seksualne kontakte naših pomoraca na ovom dalekom području u vezi tamošnje plovidbe.
  • Zaključno, na rane pojave pomorskih Hrvata po Oceaniji u doba zapadnih otkrića ili još ranije, istodobno upućuje čak 10 raznih neovisnih pokazatelja: 1. novozelandski kameni "kažuni" (bunje), 2. staro maorsko ime Hrvata (Tarara), 3. prastari polubijeli Samoanci, 4. naše riječi kod Melanežana, 5. plovidbe kapetana Vice Bune, 6. čakavski toponimi u Melaneziji, 7. pacifičke legende o bijelim "Tararama", 8. kvarnerske legende o plovidbi Pacifikom, 9. staročakavski pomorski nazivi za zapadnu Oceaniju, 10. Nalaz genoma iz Australazije kod Dalmatinaca.

Literatura

  • Archivium historicum Principati Rhagusii, saeculum XVI (Dubrovnik)
  • E. Ambrosius: Andrees allgemeine Handatlas, Auflage VIII/5 (Karten 216-224). Velhagen & Klasing, Bielefeld und Leipzig 1930 (na kartama u zagradi su toponimi koje je dao V. Bune)
  • F.M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura dei Ragusei, vol. II: 201-203 Dubrovnik 1803.
  • V. Foretić: Vice Bune. Pomorska enciklopedija, vol. I: p. 651, Leksikografski institut, Zagreb 1972.
  • M. Horvat-Mileković: Hrvatski zemljopisni nazivi u Polineziji. Tomislav, 4 / 46, p. 13, Zagreb 1995.
  • J. Luetić: Vice Bune, pomorac i diplomat. Anali Historijskog instituta, sv. I: 255-267, Dubrovnik 1952.
  • M. Lovrić: Začetak i suton hrvatske pomorske baštine. Hrvatsko slovo, V / 220, 13, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 1999.
  • G. Milazzi & M. Yoshamya: Ancient origin of Croatian sailing and naval migrations. Proc. 1st Symp. 'Old-Iranian origin of Croats', 461-473, Iran Cultural Center, Teheran 1999.
  • M. Rac, M.H. Mileković: Overseas trips of Vice Bune in 16th century. Proc. 3 scient. symposia 'Early Croats' (2001-2006), 820 p., ITG - Zagreb 2011.
  • Joel D'Souza: Croats return to Gandaulim. GoaNow, Goa (India) 1999: [1]
  • J. Tadić: Španija i Dubrovnik u XVI veku, str. 134-136. Beograd 1932.
  • M. Yoshamya: Iskon i nestanak starohrvatskog mjestopisa (prazemljopis svijeta i Jadrana). Ognjište 10: 185-196, Karlovac 1999.
  • Gavin Menzies 2008: The year a magnificent Chinese fleet sailed to Italy and ignited the renaissance. Harper Collins Publ. London, 368 pp.

Vanjske sveze

  • Izvornokineska wiki-enciklopedia (bez kontrole zapadnih wikipedia!)
  • Vice Bune Petrov, in Adriatic-chakavian Wiki: chak.volgota.com/index.php/Vice_Bune-Petrov
  • Vice Bune, in Croatian Wikislavia: hr.volgota.com/index.php/Vice_Bune
  • History of the Solomon Islands, Arikah encyclopedia: arikah.com/encyclopedia/History_of_the_Solomon_Islands
  • Pacific Ocean, History and economy. Arikah encyclopedia: arikah.com/encyclopedia/Pacific_Ocean
  • Pacific Ocean, Homestay Finder: www.inglesnoexterior.com/Dictionary.aspx?|=en&q=Pacific_Ocean
  • Bismarck Archipelago, Turkce Bilgi: english.turkcebilgi.com/Bismarck+Archipelago
  • Pacific Ocean, totally explained: pacific_ocean.totallyexplained.com
  • Bismarck Archipelago, MedLibrary: medlibrary.org/medwiki/Bismarck_Archipelago
  • South Pacific, History. MedLibrary: medlibrary.org/medwiki/South_Pacific_Ocean
  • Bismarck Archipelago, totally explained: bismarck_archipelago.totallyexplained.com
  • Tynnimeri (Pacific, Finnish Wikipedia): fi.wikipedia.org/wiki/Tynnimeri
  • Wikinfo na engleskom: Vice Bune

Poveznice

Reference

  • Completed and enlarged by GNU-license from Wikinfo and Chakavian WikiSlavia.
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Vice_Bune-Petrov&oldid=45028"