Vjekoslav Blaškov
| Vjekoslav Blaškov | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Smrt | 12. rujna 1948. Zagreb, SFRJ | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | političar, novinar, sindikatni djelatnik | ||
| Stranka | Hrvatski radnički savez | ||
Vjekoslav Blaškov (Donje Selo, Šolta, 30. lipnja 1911. - Zagreb, 12. rujna 1948.) je bio hrvatski sindikalni djelatnik, političar i novinar. Bio je član Hrvatske seljačke stranke. Od 1938. do 1941. je uredjivao list Hrvatski radnik.
Životopis
Učio je stolarski zanat i završio obrtnu školu 1929. u Splitu. Djelovao je Hrvatskom orlovskom savezu i Velikom križarskom bratstvu, ter na organiziranju radničtva u Dalmaciji. Od 1935. djeluje u HRS-u: tajnik splitske podružnice, zatim član središnjice i njen tajnik, ter od 1943. predsjednik. Uoči rata žestoko se suprostavljao crvenim sindikatima. Sa socijalnim temama javljao se u novinama, a i sam je uredjivao list Hrvatski radnik.
Djelatba u NDH
Bio je dijelom istaknutih HSS-ovaca koji su pristupili novom vodstvu NDH. Uz njega, to su učinili Josip Berković, Andrija Betlehem, Stjepan Hefer, Ivica Frković, Vladimir Košak, Zvonko Kovačević, Živan Kuveždić, Luka Lešić, Ademaga Mešić, Lovro Sušić, Dragutin Toth, Janko Tortić i ini.
Kasnije je bio povjerenik Hrvatskom radničkom savezu i poglavnikov pobočnik, član pobočničkog zbora (uz Blaža Lorkovića, Ivana Oršanića, Miju Bzika, Aliju Šuljka, Ivana Javora, Hakiju Hadžića i Miru Vrličak-Dugački) 1942. se je odazvao pokušaju ponovnog sazivanja Hrvatskog državnog sabora. Bio je dijelom skupine od 60 njih iz HSS-a koji su se odazvali pozivu. Bio je glavni savezničar HRS-a i upravitelj ustaške Hrvatske radničke komore. [1] Bio je u pratnji Anti Paveliću prilikom posjeta Adolfu Hitleru u rujnu 1944. u Rastenbergu (danas Ketrzyn).
Izbjegličtvo
U svibnju 1945. povlači se u Austriju, a zatim u Italiju. Uhićen je za vrijeme izvodjenja akcije 10. travnja kojom se pokušalo povezati križarske skupine koje su djelovale nepovezano po teritoriju bivše NDH, zatim im nametnuti svoje organizirano vojno-političko vodstvo, omogućiti povratak članstva ustaškog pokreta ter u onda očekivanom skorom sukobu zapadnih sila s komunističkim SSSR-om organizirati masovni hrvatski ustanak Hrvata s ciljem obnove NDH.[2] Budući da je OZNA doznala vrlo brzo za tu operaciju, uhićeni su brojni članovi te skupine, među njima i sam Blaškov. Jugokomunističke vlasti su ga osudile na smrt vješanjem, gubitak svih gradjanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine. Blaškov je u povjesnici (poviestnoj znanosti) socijalističke Hrvatske bio označavan kao "kapitalistički plaćenik"[3] Na jugokomunističkom "sudu" u Zagrebu, 1946. Vjekoslav Blaškov je poručio:
| ” | Ja znam da će na ovome sudu moja glava pasti i ja od vas ne tražim nikakve milosti. Rodjen sam na otoku Šolti, gdje nema Srba i odrastao sam i odgojen sam bez ikakve mržnje prema Srbima. Kao što svi veliki i mali narodi imaju svoju državu, to pravo ima i hrvatski narod živiti u svojoj Državi i Srbima želim svako dobro i sreću u njihovoj državi u Srbiji. Živila, Nezavisna Država Hrvatska. | “ |
Radovi o Blaškovu
- Vinko Nikolić: Hrvatska revija. 5 (1955.) 4. Ispod slavoluka smrti : u domovini .... - 379.
Izvori
- ↑ Znaci.net Kozara u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji (1941-1945): radovi sa naučnog skupa održanog na Kozari (Mrakovica) 27. i 28. oktobra 1977.
Mira Kolar-Dimitrijević: Rudnici željezne rude Ljubija za vrijeme okupacije - ↑ Hrvatski povijesni portal Miljenko Hajdarović: Akcija 10. travnja i Operacija Gvardijan, 11. ožujka 2007., pristupljeno 10. ožujka 2011.
- ↑ Znaci.net Sibe Kvesić: Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi, Zagreb, 1960. (pdf)
