Ban Mislav
| Mislav | |
|---|---|
| Hrvatski ban | |
| Vladavina | 835. - 840. |
| Nasljednik | Držislav I. |
Ban Mislav (ili Mojslav, latin. Muisclavus), bio je rani dalmatinski vladar južne Primorske Hrvatske približno od 835. do 844. god. U kasnijoj povelji bana Trpimira njegovo je ime Mislavus, ali u nekim priepisima i Oyslavus, a u kronici Ivana Djakona kao Muisclavus.
Sadržaj
Početak vladanja
Došao je na vlast nakon Borne i Vladislava, a već je na početku svoga vladanja ratovao s Mlečanima. Uzroci i tiek ratovanja se ne znaju sigurno, ali je poznato kako je 839. mletački dužd Petar Tradonik sa svojom ratnom mornaricom išao navaliti na hrvatsko primorje. Medjutim kod primorskog dvorca sveti Martin, sukobivši se s hrvatskim snagama dužd se predomislio, pa je ugovorio mir s knezom Mislavom.
Potom je dužd otišao na jug napasti neretvanske otoke, ali je i tamo ugovorio mir s neretvanskim velikim županom Družakom. O tomu izvješćuje Ivan Djakon koji Mislavu daje naslov princeps (= ban), a Družaku iudex. Ovaj drugi naslov doista odgovara županu, a prvi, "princeps", obično je hijerarhijski iznad naslova dux, nu Ivan Djakon piše kasnie i moguće je da prenosi prilike s kraja 10. stoljeća. Sljedeće godine (840.), Neretvani su predvodjeni velikim županom Deodatom potpuno razbili Mlečane u pomorskom boju, pa se tako dužd Petar kao veliki gubitnik morao vratiti u Veneciu.
Jačanje i samostalnost
Knez Mislav nije više stolovao u Ninu (ili u Lici kako misle poneki) kao njegovi prethodnici, nego u utvrdjenom Klisu iznad stare Salone. Čini se da sjedište vladara u to doba nije bilo stabilno, nego se mijenjalo izmedju Klisa, Nina i Bijaća. Hrvatska je dotad većinom bila već pokrštena i Mislav je bio pobožan vladar koji je počeo graditi prve kulturne i crkvene zadužbine u Hrvatskoj. Tako je dao izgraditi crkvu Sv. Jurja u mjestu Putalj u Kaštelima, kojoj je darovao zemljišni posjed i kmetove. Kao susjed grada Splita, u kojem je tada nadbiskupom bio Justin, Mislav je odredio da splitska nadbiskupija dobiva desetinu od plodova i životinja s njegovoga kneževskog posjeda u susjednom Klisu. To je bio prvi dar što ga je splitska crkva dobila od hrvatskog vladara na hrvatskom zemljištu, ali i mudar politički potez, jer je splitska crkva tada bila na bizantskom ozemlju i pod carigradskim patrijarhom. Bio je to početak uspostavljanja dobrih odnosa s dalmatinskim gradovima i njihovog približavanja Primorskoj Hrvatskoj.
Još boljom organizaciom vojne snage na kopnu i na moru, ban Mislav je sve više jačao hrvatsku državu. Uviek je imao na raspolaganju velik broj pješaka i konjanika, koji su tada rabili lukove sa strjelicama, mačeve, koplja i drugo oružje. Na raspolaganju je imao i dobar broj brodova s odgovarajućom posadom mornara-ratnika. Mislav je isprva bio franački vazal cara Lothara I. i vjerojatno se u njegovo doba dogodilo oslobodjenje primorskih Hrvata od franačkog vrhovništva uz podršku Bizanta. Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio (gl. 30) spominje o sedmogodišnjoj borbi ovih Hrvata protiv Franaka i konačnoj pobjedi Hrvata. Bana Mislava nasliedio je oko 844. ban Držislav I.
Saracenski gusari i roblje
Od 840. godine morali su se Neretvani i Hrvati boriti, zajedno s Bizantom i Mlečanima protiv zajedničke opasnosti - arapskih gusara (Saracena) koji su pod vodstvom Sahiba Khalfuna napadali i obsjedali Boku kotorsku, Dubrovnik, jadranske otoke i ostale krajeve oko Jadrana. Ovi su Saraceni tada pohvatali osobito s naših otoka brojne hrvatske zarobljenike koje su preveli na islam i odveli ih na Siciliu i u Španjolsku kao tjelesnu gardu maurskih kalifa u Cordobi. Od tih potječu i prvi zapisani islamski Hrvati, kao npr. maurski generali-sahibi Kordovskog kalifata: Hadjib Badr (= naš Badrov) - suvremenik bana Mislava, pa Wadha El-Ameri, Zohair Al-Ameri i dr. (usp. Maurski Hrvati i Vojskovođe Ameri). Nakon propasti maurske vlasti u 15. stoljeću, oni se većinom preseljuju južnije u Maroko, gdje su njihovi islamizirani potomci u marokanskoj pokrajini Zagora dielom očuvani sve do danas.
U doba najjačeg kordovskog kalifata, maurski izvori (N. Ibrahimi 2007) potvrdjuju da im je Kraljevina Hrvatska na Jadranu bila dobro poznata i s njom su održavali redovne veze i diplomatske odnose. Npr. najjači kordovski kalif Abdul-Rahman III, imao je svoga diplomatskog poslanika na dvoru hrvatskog kralja Tomislava, pa su u znak uzajamnog uvažavanja i prijateljstva, Tomislav i Abdul-Rahman razmjenjivali kurtoazne poklone. Zbog tih izravnih veza su hrvatski slobodnjaci stigli u Andaluziju i bez prielaza na islam imali pravo nošenja oružja, a kako su kao plaćenici bili bolje izvježbani i disciplinirani od buntovnih Berbera, maurski emiri i kalifi su uglavnom od tih Hrvata organizirali svoju elitnu gardu. Po zapisima maurskog povjesnika Al-Maqqari, već u početno doba emirata je takva hrvatska garda imala do 3.750 naših vojnika i kod zadnjih emira 6.087 Hrvata, dok je u doba velikog kalifa Abdul-Rahmana III. njegovu elitnu gardu činilo 13.750 hrvatskih bojovnika, a potkraj kalifata u 11. st. po Wasserstein-u je ta elitna garda imala do 15.000 Hrvata. Kao uvježbani i discilinirani bojovnici, ta elitna hrvatska garda je često bila poslana na kritična bojišta, osobito na sjevernoj granici zbog kršćanske rekonkviste (Asturia, Navarra itd.) i kasnie u strahovitim bitkama odbijaju španjolske konkvistadore oko Cordobe, sve do konačnog povlačenja u Maroko.
Abstract
Mislav was the Prince (Croatian: Ban) of Littoral Croatia in 835–845. Mislav succeeded Vladislav as the Prince of Littoral Croatia. He ruled from Klis in central Dalmatia, when he made Klis Fortress seat to his throne. Mislav was pious ruler. He built the Church of Saint George in Putalj (on the slopes of hill Kozjak). Today's Kaštel Sućurac got its name after the village of Sv. Jure (Saint George), named after that church. He is chiefly known for signing a treaty with Pietro Tradonico, doge of Venetian Republic in 839. Prince Mislav maintained good relations with the neighbouring coastal Cities of Byzantine Dalmatia unlike his predecessor, which led to the growth of Croatian sea power as Mislav modelled Croatian ships in the likehood of the Neretvians and Venetians. Mislav was succeeded by Držislav I, after his death in 844.
Literatura
- Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), Zagreb, 2003. ISBN 953-6491-90-7.
- Rudolf Horvat, 1924: Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb.
- Nada Klaić, 1975: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb.
- M. Warczakowski, 2004: Slavs of Muslim Spain, Warszaw. [1]
- Ivan Mužić, 2007: Hrvatska povijest devetoga stoljeća, (Povjesnice Hrvata 3), Split. ISBN 978-953-263-034-3
- N. Ibrahimi, 2007: Islam's first contacts with Balkan Nations, Prizren. [2]
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.
- PREUSMJERI Predložak:Hrvatski narodni vladari
