Ekavski Hrvati, 28%

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ekavski Hrvati (kajkavski, čakavski i staroštokavski ekavci): Ekavski izgovor slavenskog glasa jat uje većinski i najčešći medju raznim Slavenima, a od južnoslavenskih jezika je ekavica glavni službeni standard u Sloveniji, Srbiji i Macedoniji. U Hrvatskoj izvornom ekavicom kao materinskim govorom od djetinjstva se služi preko 1/4 ili 28% katoličkih Hrvata, što je ipak duplo više od izvornih hrvatskih jekavaca, kojima je to prvi materinski govor u djetinjstvu tek kod 9% do 12% katoličkih Hrvata (oko Dubrovnika, Kordun i srednja Hercegovina):

  • Većina tj. 3/4 ili 23% ekavskih kajkavaca žive u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: od Pokupja preko Žumberka i Zagorja do gorje Podravine i Medjimurja.
  • Staroštokavski ekavci tj. oko 4% bivših srednjovjekih kajkavaca su novovjekim miješanjem nakon turskih provala prešli u štokavske ščakavce: donja Podravina od Pitomače do Belišča u sjevernoj Slavoniji, pa u gornjoj Posavini oko Siska i oko Iloka u hrvatskom Podunavlju.
  • Najrjedji su ekavci oko 2% medju Hrvatima sjevernočakavski ekavci sjeverozapadnog Kvarnera: istočna Istra i primorje oko Rijeke, tj. od Raše do Kraljevice i susjedni otok Cres.
  • Izvan Hrvatske je ekavski izgovor jata najčešći u sjevernoj i srednjoj Srbiji, osobito u Vojvodini i Šumadiji gdje žive oko 2/3 južnoslavenskih ekavaca tj. 3/4 štokavskih ekavaca: Zato se ekavica po nametnutim predrasudama u hrvatskoj javnosti sada šablonski smatra srbianskim izgovorom, a jekavica navodno "jako hrvatskim" - iako su takodjer bar 1/4 katoličkih Hrvata izvorno-materinski ekavci, - a tek 9% do 12% izvorno-materinski jekavci (od djetinjstva prije škole): vidi o tomu još pobliže Jekavski dialekti.

Abstract

Ekavian Croats (Kaykavian, Chakavian and Shtokavian-Ekavish): The Ekavian pronouncing of Slavic sound 'yat' as "e" is predominating in most Slavic languages (except Ukrainians and partly Croats). This Ekavian yat is pronounced by 2/3 Serbs, and also by 1/4 or 28% Croats: chiefly by northern Kaykavians 23%, northeast Ekavish-Ščakavians 4%, and northwest Ekavish-Chakavians to 2% at northern Adriatic.

Starčevićeva ekavica

Hrvatski idejni 'otac domovine' dr. Ante Starčević je bio jedan od rjedjih vodećih Hrvata, koji ekavicu nije shvaćao samo šablonski kao tipično srbiansku, nego je bio posve svjestan kako veliki i značajan dio sjevernih Hrvata izvorno-materinski govore baš ekavicom. Upravo u njegovo doba je Vuk Karadžić medju Srbima kao budući javno-službeni govor promovirao svoju novoštokavsku jekavicu prekodrinskih Srba -'Prečana' (pravoslavni Vlasi), pa je tada izgledalo kako će baš sadanja "jako hrvatska" jekavica (kod nas izvorno manjinska) vjerojatno postati srbianskim književnim standardom.

Kao oštri protivnik Vuka Karadžića, da bi jezično ujedinio kajkavske i štokavske Hrvate nasuprot jekavskim pravoslavcima i inim Srbima, A. Starčević zajedno s izvornim pravašima je tada u Hrvatskoj promovirao svoju ideju javno-službene staroštokavske ekavice (kao Podravina, Srijem i dio Posavine), a istoga se uglavnom dosljedno pridržavao i u većini svojih javnih tekstova, govora i objavljenih djela. Danas raznoliki "pravaši" na isto pitanje kod nas gledaju posve obratno iz šablonskih crno-bijelih predrasuda.

Kajkavska ekavica

Većina hrvatskih kajkavaca tj. njih 3/4 ili 22% katoličkih Hrvata su po izgovoru slavenskog jata izvorni ekavci tj. kajkavska ekavica im je materinski govor od djetinjstva prije škole, ali i kasnije se njom pretežito služe u obitelji i privatnom društvu do starosti. Ovi kajkavski ekavci do danas prevladavaju uglavnom na selima i većini gradova u Gorskom Kotaru, Pokupju, Žumberku, Turopolju, sjevernoj Banovini, gornjoj Posavini do Jesenovca, pa u Moslavini, Hrvatskom Zagorju i Prigorju, Medjimurju i gornjoj Podravini do Pitomače. Unutar toga su uklopljene tek manje izdvojene enklave kajkavskih dvoglasnih iekavaca samo u središnjem Zagorju, ter razpršenih kajkavskih ikavaca uZy Sutlu, u Turopolju, Žumberku, Pokupju, Gorskom Kotaru itd. - za ino vidi pobliže Kajkavica.

Sjevernočakavska ekavica

Iz srednjovjekih latiničnih i osobito glagoljskih tekstova je manjeviše očito, kako su u srednjem vijeku duž sjeveroistočnog Jadrana na većem dijelu Istre, Vinodola i Kvarnera, pa južnije na otocima (Cres, Lošinj, Krk, Pag itd.) sve do Zadra i Dugog Otoka uglavnom prevladavali raniji čakavski ekavci. Tek kasnije od novog vijeka se pred turskim provalama iz kopnenog zaledja Like, Ravnih Kotara i čak iz Makarskog primorja, kao izbjeglice na sjeverni Jadran obilnije doseljuju kopneni ikavski čakavci, dok ini raniji kopneni čakavci iz dubljeg zaledja tj. Pounja, Korduna i Pokupja pred Turcima većinom bježe na sjeverozapad u Gradišće (austrijski Burgenland).

Čakavski ekavci danas

Pridolaskom tih doseljenih čakavskih ikavaca na sjevernojadransko primorje i otoke, ranije prostrana čakavska ekavica se miješanjem većinom izgubila tj. prešla je u poluekavsko-ikavsku čakavicu koja danas većinom prevladava od Istre preko Kvarnera do Dugog otoka. Izvorni starinski čakavski ekavci su dosad preostali uglavnom samo oko Riječkog zaljeva u ovim područjima:

  • Istočna Istra od Plomina do Kastva, tj. oko Učke izmedju rijeke Raše i Opatijske riviere.
  • Okolica Rijeke od Kastva i oko Bakarskog zaljeva do Kraljevice i Križišća.
  • Sjeverni dio otoka Cresa približno do Vranskog jezera.

Staroščakavski ekavci

Sve do početka novog vijeka i turskih provala su izvorni kajkavci po rijetkim zapisima i još danas očuvanom kajkavskom mjestopisu (npr. Kostajnica, Belišče i slični toponimi), ranije široko prevladavali diljem sjeverne Hrvatske, tj. od Kupe i Sutle uzduž cijele Podravine do Belišča, hrvatskog Podunavlja i Iloka. Zatim s turskim provalama dio tih ranih istočnih kajkavaca iz sjeverne Slavonije bježe na sjever preko Drave u magjarsko Prekodravje, a preostali u donjoj Podravini se miješaju s južnijim novodoseljenim štokavcima. Slično dialektno miješanje se tada u manjoj mjeri još zbiva dijelom u Moslavini, pa po gornjoj Posavini do Siska i u južnoj Banovini od Une i Kostajnice do rijeke Gline. Nakon toga u svim tim miješanim područjima od bivših ekavskih kajkavaca nastaju starošćakavski ekavci tj. 4% katoličkih Hrvata koji za razliku od susjednih pravoslavnih srbojekavaca govore staroštokavskom ekavicom.

Glasovne promjene

Glavne govorne značajke tih katoličkih ščakavskih ekavaca u sjevernoj i srednoj Hrvatskoj su do danas:

  • Nestaje starija dialektna zamjenica kaj i zamjenjuje ju novoštokavsko "što".
  • Još se dijelom održava stariji kajkavski skup -šč- umjesto novoštokavskog "-št-" (odatle im naziv ščakavski ekavci): npr. ščap (štap), dvorîšče i sl.
  • Umjesto izvornih kajkavskih imenica na –ec, kod ovih sve više prevladava zamijenjeni štokavski nastavak –ac.
  • Gube se osobiti kajkavski komparativi pridjeva na –ši i većinom ih zamjenjuju štokavski komparativi s novim nastavkom –ji.
  • Postupno nestaje stari poluglas izmedju suglasnika, a arhajski kajkavski skup čer- ili mladje "čr-" se često već izgovara kao obični štokavski cr-.
  • Nestaju stariji završni naglasci na kraju riječi i akcent se pomiče unaprijed.
  • Pojavljuju se novi uzlazni akcenti kojih uglavnom nema kod starijih pravih kajkavaca.

Ovima slične promjene zbog dialektnog miješanja se zbivaju i dandanas u rubnim kajkavskim pojasima ili u donedavnim kajkavskim područjima, gdje odnedavna nastaje tzv. štokajski novogovor osobito u miješanim brakovima ili u miješanim polukajkavskim naseljima: Novi Zagreb i Dubrava, Sisak, Čazma, Koprivnica, itd.

Literatura

  • Željko Funda 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine). Varaždin, 59 str.
  • Hraste, M. 1944: O govoru grada Siska. Jubilarno izvješće državne realne gimnazije, str. 59-65, Sisak.
  • JAZU / HAZU: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2500 str, Zagreb 1984-2005.
  • A. Jembrih, R. Fureš: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju (zbornici simpozija 2002-2010), knj. I.- III. Zabok-Krapina 2006.& 2010.
  • T. Lipljin: Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Garestin d.o.o, 1284 str. Varaždin 2002.
  • Lončarić, M.: Kajkavsko narječje. Školska knjiga, Zagreb 1996, 198 str.
  • Lovrić, A.Ž. & M. Rac: Južni kajkavci na Banovini oko Sunje, Petrinje i Gline. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 530-549, Zabok 2006.
  • A. Šojat, V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, V. Zečević: Zagrebački kaj, govor grada i prigradskih naselja. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ekavski_Hrvati,_28%25&oldid=36307"