Jekavski dialekti

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Jekavski dialekti (južnoslavenska narječja s ijekavskim jatom): Raznolike inačice (i)jekavskih govora se najviše rabe na središnjem južnoslavenskom ozemlju u tzv. srednjejužnoslavenskom diasistemu ili srbohrvatskom jugojeziku, ponajviše u Bosni, Sandjaku i Crnoj Gori, a manje u srednjoj i jugoistočnoj Hrvatskoj, istočnoj Hercegovini i jugozapadnoj Srbiji (Raška-Sandjak). Standardna jekavica je izvorni materinski govor od djetinjstva samo kod većine islamskih Bošnjaka i Crnogoraca, ali je vidljivo manjinska kod pravoslavnih Srba i nadasve kod većine katoličkih Hrvata koji su izvorno od djetinjstva uglavnom nejekavci. Po izjašnjenoj narodnosti su njezini izvorni govornici (koji materinskom jekavicom govore od djetinjstva) oko 1/3 prekodrinski Srbi-pravoslavni 'Prečani', pa najviše 2/5 islamski Bošnjaci i 1/5 Crnogorci, ali samo 1/8 svih jekavaca su izvorni katolički Hrvati (materinski jekavci od djetinjstva) - većina ostalih Hrvata nauče jekavicu tek od škole.

Takodjer i unutar svih katoličkih Hrvata, kao materinskim govorom iz djetinjstva govori odmah jekavski samo manjina oko '9%' do najviše 12% Hrvata, dok svi ini Hrvati nauče prisilno tu jekavicu uglavnom od škole kao navodno 'hrvataki' književni standard (tj. jugobalkanski vukopis). Od ine većine izvorno nejekavskih Hrvata, materinski od djetinjstva najviše ikavicom govori blizu 2/3 ili čak 63% svih katoličkih Hrvata: uključivo najbrojnije štokavske ikavce 46%, pa još kajkavske ikavce 8% i čakavske ikavce 11%, - što zapravo znači kako su u stvarnosti čak i manjinski čakavci još podjednako brojni kao izvorni hrvatski jekavci (9% - 12%). Nadalje drugi po brojnosti katolički Hrvati su izvorno od djetinjstva ekavski kajkavci 23% + katolički ekavski staroštokavci (bivši rubni kajkavci) 4% u Podravini i Posavini, pa još sjeverni ekavski čakavci 1% (od Raše do Kraljevice + Cres). To znači da su preko 1/4 ili 28% katoličkih Hrvata izvorni ekavci, - što je ipak duplo više od izvornih hrvatskih jekavaca. Dakle, samo zbog jugo-vukovske prisile, ogromna većina katoličkih Hrvata ili čak oko 90% njih moraju tek naknadno silom naučiti od škole nametnutu jekavicu kao lažno-većinski tzv. "hrvatski" standard.

Abstract

Yekavian dialects (South-Slavic idioms with yat as 'ije'): The yekavian pronunciation of the varying Slavonic sound 'yat' as 'ije' occurs predominantly in Bosnia and Montenegro, and partly also in southwestern Serbia, and central and southeastern Croatia. Despite the fact that a tiny minority of 8% - 12% Croats only speak this Yeakavian yat as maternal tongue from childhood, during 20th century it was imposed in Croatia as an official standard to the majority of 90% other Croats, because it was an unifying lingual symbol of the artificial SerboCroat language in ex-Yugoslavia.

Lažni citat iz Wikipedie

Tu na početku dajemo, kao najbolju ilustraciu lažnoga stoljetnog mozgopranja Vukovih srboidnih jugojezičara, što su nam sve od 1. svj. rata izmišljeno dosad uzastopce utuvili u svrhu naše preobrazbe u troplemeni srbohrvatski jugonarod (citat iz tzv. "Hrvatske" Wikipedije) [1]. Kako bi napuhnuli poželjni i nedovoljni jekavizam Hrvata, vukovski jugojezičari tu pridodaju i pravoslavne srbojekavce u Hrvatskoj, a ne samo Hrvate:

  • "Ijekavski govor: Ijekavski govor je jedan od refleksa nekih narječjâ hrvatskoga jezika on je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks opće hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo; ali gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo). U ovom refleksu staroslavenski glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen samo u pojedinim njihovim narječjima.
  • Rasprostranjenost: Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Hrvatski (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca, Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak, Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori srednje Slavonije od Virovitive i Slatine do gradova Osijeka i Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru.

Hrvatski (i)jekavski govori čakavskoga narječja rasprostiru se među južnočakavskim govorima u lastovskom dijalektu (otok Lastovo sa okolnim otočjem te dijelovi poluotoka Pelješca (Janjina...)). Hrvati kajkavskog narječja također se služe (i)jekavskim refleksom jata i to uglavnom u arhaičnoj kajkavici središnjih dijelova Hrvatskoga Zagorja".

Ine jekavske značajke

Pučki domaći govori koji imaju ijekavski izgovor su svi govori Crne Gore, govori jugozapadne Srbije i Sandjaka, kao i većina govora u Bosni i Hercegovini, a manje u Hrvatskoj kao izvorni govor. Ijekavskim izgovorom se staroslavensko slovo jat zamjenjuje na 4 načina:

  1. Sa "ije" na dugim slogovima i zanaglasnim dužinama (mlijeko, vrijeme, dijete) - iznimke: sjenka, vjernik, mjesta (gen. množ. od mjesto) itd.
  2. Sa "je" na kratkim slogovima, kojima predhodi glas r ako je to r na početku riječi ili se ispred njega nalazi samoglasnik: sjećanje, rječni, mjesto, djeca.
  3. Samo sa "e" na kratkim slogovima kojima predhodi glas r ako se ispred r nalazi neki suglasnik: npr. bregovi, sreća.
  4. Sa "i" ispred samoglasnika i glasova j, lj, nj, ć, đ: npr. dio, prijašnji.

U slučajevima kad se jat zamjenjuje sa je, ako se ispred nalaze l i n, oni će jotacijom prijeći u lj i nj: hljeb, njega. U jugoistočnim ijekavskim govorima, osobito u Crnoj Gori, istočnoj Hercegovini i na Lastovu je nazočna jekavska jotacija, a po njoj se d i t ispred je jotiraju u đ i ć: npr. đed, đevojka, ćerati, i sl. Podpuna jekavska jotacija npr. u Crnoj Gori je kad se i s ispred je jotira i prijeđe u meko š (šjekira), gdje se šj izgovara kao jedan glas umekšanog š, slično čakavskom i poljskom slovu ś (i ruskom slovu щ).

Izvornohrvatski jekavci

Nakon stoljetnog mozgopranja Hrvata po ljevičarskom receptu 'zamjene teza' iz Frankfurtske škole, pod jugo-okupacijom je u našoj javnosti već duboko ukorijenjeno lažno uvjerenje, kako su navodno Hrvati dosad izvorno kao prvi materinski govor većinom imali Vukovu novoštokavsku jekavicu. U stvarnosti, ogromna većina katoličkih hrvata tj. njih 9/10 ili čak izmedju 88% do 91% nakon rodjenja u djetinjstvu ne rabe vukovsku jekavicu nego ine nejekavske govore: više ikavicu čak oko 2/3 hrvatske djece (ili 6 puta više od jekavske djece), a manje ekavicu oko 1/4 hrvatske djece što je ipak duplo više od izvorne jekavske djece. Materinskom štokavskom jekavicom već prije škole, od katoličkih Hrvata (izim naknadno školskih jekavaca u gradovima) izvorno se od djetinjstva govori samo u ovim hrvatsko-katoličkim etnoprostorima:

Kordunski jekavci

Jugoiztok Korduna: od Slunja do Rakovice, dok u svim inim dijelovima Like, Korduna i Banovine jekavicom izvorno od djetinjstva govore uglavnom pravoslavni Vlasi ili Srbi-'Prečani'.

Hercegovački jekavci

Srednja Hercegovina na iztočnoj strani Neretve uglavnom oko Stoca i Konjica: većina ostalih hercegovačkih jekavaca su islamski Bošnjaci i najviše prekodrinski Srbi - 'Prečani', dok su većina katoličkih Hrvata u zapadnoj Hercegovini uglavnom ikavci.

Dubrovački jekavci

Dubrovačko primorje na jugoistoku Hrvatske: izvorni jekavci iz djetinjstva žive od Stona do Boke Kotorske i na susjednim najbližim otocima Mljetu i Elafitima, ali ovi ustvari potječu od ranijih srednjovjekih čakavskih jekavaca koji su se naknadno pomješali sa doseljenim štokavcima iz hercegovačkog zaledja nakon 17. stoljeća: vidi niže i još pobliže Jekavska čakavica.

Ostale male enklave

Osim tih većih štokavsko-jekavskih područja (Hercegovina, Dubrovnik, Kordun), uz novodoseljene gradske jekavce postoje zapadnije i dalje izdvojeno par manjih štokavsko-jekavskih enklava gdje većinom dosad žive potomci izbjeglica pred Turcima iz Crne Gore, okruženi nejekavskim dialektima. Takve su npr.:

  • Žumberački jekavci na zapadnom rubu Žumberka uz slovensku granicu koji su većinom okruženi kajkavcima.
  • Istarski jekavci uz jugozapadnu obalu Istre oko Peroja kod Fažane su uglavnom okruženi čakavcima.

Pravoslavni jekavci

U zamalo svim inim hrvatskim etnoprostorima su izvorni materinski jekavci od djetinjstva medju katoličkim Hrvatima tek beznačajne manjine ili posve izostaju, tj. prisilno nauče javnu jekavicu tek od škole većinom u gradovima, dok u okolnim selima uglavnom i dalje govore bar privatno i u obitelji uglavnom nejekavski sve do starosti. U tim inim nejekavskim prostorima Hrvatske su zamalo jedini pravi i izvorni jekavci uglavnom pravoslavni Vlasi tj. prekodrinski Srbi-Prečani, uz manji udjel doseljenih islamskih Bošnjaka.

Zbog čestog 'dadakanja' uz obilne turcizme i ine balkanizme u rječniku, ovi srbojekavci uglavnom pripadaju u Balkanski Sprachbund. U zadnjih dvadesetak godina do početka 21. st. se u Hrvatskoj zbog odselidbe duplo smanjio broj pravoslavnih srbojekavaca, ali su njih nakon nedavnog rata dijelom opet zamijenili novodoseljeni jekavski Bošnjaci.

Šćakavski starojekavci

Arhaična šćakavska jekavica (staroštokavski jekavci) je danas najrjedji i najugroženiji tip jekavice u neposrednom izumiranju po istočnoj Bosni uz Drinu, gdje je nedavno u ratu 1990tih najviše uništena srbianskim pokoljima i protjerivanjem inih Nesrba zbog proširenja Velesrbije preko Drine u Republici Srpskoj. Stoga je tamo dosad preživilo tek parsto šćakavsko-jekavskih staraca, još najviše oko Goražda. Ovi stari šćakavski jekavci su većinom bili muslimani i manje katolici, ali uglavnom bez pripadnih pravoslavaca. Ranije u srednjem vijeku je nakon najproširenije šćakavske ikavice, ova stara bosanska jekavica bila drugi česti dialekt Bogumila osobito izmedju rijeke Bosne i Drine, tj. na sjeveru od Semberije do Sandjaka na jugoistoku. Njezini važniji zapisani tekstovi su osobito kameni zapisi na stećkima iz istočne Bosne, ter malobrojni kraći tekstovi na nekim očuvanim listinama iz istočne Bosne.

Zatorba starojekavaca

Ovi šćakavski starojekavci su pod Austrougarskom još do 19. st. i 1. svj. rata bili razmjerno stabilni ili su bar vrlo sporo odumirali, dok njihova zatorba u 20. st. zbog širenja Velesrbije u Bosnu započinje pod Jugoslavijom i dovršava se do danas. Dosadašnja zatorba šćakavskih starojekavaca diljem istočne Bosne se zbivala zbog najmanje 4 različita razloga:

  • Svi šćakavci uključivo jekavski i ikavski su za Velesrbe bili načelno sumnjivi osobito u Bosni, gdje su njima "zaudarali" na nepoželjne srednjovjeke Hrvate kroz Bosnu sve do Drine i zato su ih na sve dostupne načine po Bosni potiskivali i uništavali. Pritom su se zbog brojnosti i prostranstva šćakavski staroikavci bar dijelom održali, a malobrojni šćakavski starojekavci u istočnoj Bosni su dosad uglavnom uništeni.
  • U jugo-doba su uz ino, ovi šćakavski starojekavci asimilirani pritiskom uprave i škole gdje im se silom režima nametala srboidna novoštokavština, pa im zato mladji potomci već zaboravljaju materinski govor koji dijelom održavaju još samo malobrojni starci.
  • Istodobno se iz manjih sela ti šćakavski starojekavci zbog daljeg školovanja i boljeg života sele u bosanske novoštokavske gradove, gdje se za par naraštaja posve asimiliraju u srboidne novoštokavce.
  • Završni i najgorji udarac do krajnje zatorbe su ovi istočnobosanski starojekavci zadobili u nedavnom jugo-ratu 1990tih godina, koji je zbog širenja Velesrbije preko Drine bio najokrutniji i posebno krvav upravo u istočnoj Bosni, na jedinom preostalom ozemlju šćakavskih starojekavaca. Tada je ovdje manjeviše pobijena i uništena većina manjih starojekavskih naselja diljem istočne Bosne osobito uz Drinu, a najgorje im je bilo oko Srebrenice.

Pokolji oko Srebrenice

Najgorji je i najpoznatiji krvoločni slučaj njihovih pokolja kod Srebrenice. Prije toga je baš Srebrenica bila najveći i zamalo jedini grad s razmjerno većim udjelom tih šćakavskih starojekavaca, tj. donedavna zadnje i najveće gradsko središte toga starojekavskog govora i njihove kulture. Procjenjuje se kako su dotad oko 1/4 do 1/3 stanovnika Srebrenice i okolice bili upravo takvi šćakavski starojekavci. Baš zato su krvoločni Velesrbi u pozadini iz srbianskog centra potaknuli i organizirali jezivi pokolj kod Srebrenice, kojim je uz ino pobijena i oko polovica svih preostalih šćakavskih starojekavaca iz Bosne, gdje je dosad preživila tek manja zajednica takvih starojekavaca oko Goražda i drugdje samo pojedine izdvojene staračke obitelji po zaselcima uz Drinu. Tek malobrojni su prebjegli zapadnije većinom u gradove srednje Bosne gdje se u novoštokavskom okružju dosad asimiliraju i gube svoj prastari govor.

Manji neštokavski jekavci

Izim goreopisanih, pravih i najčešćih novoštokavskih ijekavaca, na hrvatskom etnoprostoru postoje još ine manje govorne oaze arhaičnih neštokavskih i(j)ekavaca uglavnom srednjovjekog podrijetla: kajkavski i hercegovački dvoglasni iekavci, pa prastari čakavski jekavci dubrovačkih otoka i stari šćakavski jekavci istočne Bosne u izumiranju:

Dvoglasni iekavci

Postoje još ine prijelazne skupine izmedju jekavaca i nejekavaca, koje su ideologizirani srbohrvatski jugojezičari nastojali nategnutim-navlačenjem nekako ugurati medju što veće i njima poželjne hrvatske jekavce. Inače su ovi starinski dvoglasni iekavci bili podloga za koriensko pisanje jata kao "ie" u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj, pa su zato u komunističkoj Jugoslaviji sve dosad ovi dvoglasni iekavci ostali nepodobnima i uglavnom su ideološki prešućeni kao da toga navodno "nema u stvarnosti" nego je "ustaška izmišljotina". Takvi su npr. starinski dvoglasni iekavci što jat izgovaraju kao diftong i-e (bez prijelaznoga "j"), koji se najviše nalaze u 2 odvojena područja u drukčijem dialektnom surječju:

  • Kajkavski iekavci: Najbrojniji su takvi dvoglasni iekavci u kajkavskom središtu Hrvatskog Zagorja, osobito izmedju Krapine i Zaboka (zapadnije od ovih su spram Sutle još osebujniji kajkavski ikavci). Npr. u središnjem Hrv. Zagorju oko Konjščine i Zlatara se npr. govori: deca piju biele mlieke. Ovi srednjezagorski iekavci u načelu izgovaraju kratki jat kao e, a dugi kao dvoglas ie (- ali ne kao štokavsko "ije" !).
  • Analogni štokavski iekavci se još nalaze i u središnjoj Hercegovini, na zapadnoj strani Neretve najviše oko Ljubuškog, gdje čine prijelaz izmedju zapadnohercegovačkih ikavaca i istočnohercegovačkih jekavaca.

Jekavska čakavica

Arhaični čakavski starojekavci su vjerojatno najranija kombinacija medju hrvatsko-jekavskim dialektima, koji su još u srednjem vijeku bili vrlo prošireni i većinom dominantni duž južnojadranskog primorja od Pelješca i Neretve južnije preko dubrovačkog primorja i susjednih otoka (Lastovo, Mljet, Elafiti itd.), pa oko Boke Kotorske i uz sadanje Crnogorsko primorje sve do Bojane i Skadra. Stoga je tadanja jekavska čakavica bila i glavnim javnim govorom Crvene Hrvatske u ranijem srednjem vijeku uz jugoistočni Jadran. Kasnijim srbianskim provalama na jugozapad do Jadrana i masovnom doselidbom novoštokavaca iz kopnenog zaledja, ova jekavska čakavica dosad je potisnuta i postupno izumire, pa je danas usko ograničena na zadnje oaze s par tisuća staraca na otoku Lastovu i srednjem Pelješcu oko Janjine. Njome su ranije često pisali i srednjovjeki dubrovački književnici, npr. Gjore Držić, Šiško Menčetić, Nikola Nalješković i više inih iz obitelji Gučetić (Gozze), koje sve jugojezičari lažno krivotvore kao prve štokavske 'vukopisce' (ili čak kao prve srbianske pisce iz njihove 'Atine').

Glavni zaključak

Nametanje Hrvatima izvorno manjinske jekavice (tek 9% - 12%) umjesto većinske ikavice (63 %) je krajnje bezobrazna i najveća kulturna podvala jugobalkanskih vukovaca, usmjerena na ukinuće izvornohrvatskog jezika za naše nasilno 'prisajedinjenje' u novi srbohrvatski jugonarod, izmišljen tek Bečkim dogovorom 1850. (ustvari zbog zapadnog proširenja Velike Srbije).

Umjesto tada obećanog jezičnog standarda po dubrovačkoj književnosti, koja je prvotno bila na jekavskoj čakavici i zatim do 19. st. na staroštokavskoj jekavici (tek pod Jugoslavijom su u Dubrovniku zbog jugo-pritiska i doselidbe prevladali balkanski novoštokavci), - naivnim Hrvatima je kroz nametnuti jekavski jugo-standard od Jugoslavije sve do danas ustvari podmuklo nametnut srbojekavski govor pravoslavnih 'Prečana' tj. prekodrinskih Srba !

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU license almost from WikiSlavia and Wikinfo (inserted citation is a stub in Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Jekavski_dialekti&oldid=35927"