Hrvatski radnički pokret
| Hrvatski radnički pokret Hrvatska nacional-socijalistička stranka | |
|---|---|
| Vodstvo | |
| Pripadnici vodstva | Juraj Veselić, Stjepan Severinac, Slavko Govedić, Ivan Crnković, Josip Mustaf, Pavao Rašić |
| Osnivač(i) | Juraj Veselić |
| Opći podatci | |
| Osnutak | 12. veljače 1939. (HRP) 15. lipnja 1940. (HNSS) |
| Raspust | 31. svibnja 1940. (HRP) 12. srpnja 1941. (HNSS) |
| Sjedište | Medulićeva ulica 20, Zagreb (HRP) |
| Država |  Banovina Hrvatska
|
| Broj članova (1939.) | oko 10.000 (HRP) |
| Svjetonazor | |
| Ideologija | hrvatski nacionalizam, nacionalsocijalizam |
Hrvatski radnički pokret je bilo hrvatsko državotvorno radničko društvo koje se zalagalo za neovisnost hrvatske države i nacionalsocijalizam pod njemačkim vodstvom. Kasnije su prvaci gibanja osnovali Hrvatsku nacional-socijalističku stranku (HNSS).
Sadržaj
Povijest
Hrvatski radnički pokret (HRP)
Na poticaj stolara Stjepana Severinca, 12. veljače 1939., u Zagrebu je osnovano društvo Hrvatski radnički pokret za okupljanje hrvatskih radnika.
Po pravilima, sastavljenih od odvjetnika dr. Jurja Veselića, imalo je to društvo širiti nacionalsocijalizam i prijateljstvo s njemačkim narodom. Hrvatskom radničkom pokretu je pristupilo puno mlađih hrvatskih radničkih prvaka, koji su tvrdili kako je u Hrvatskom radničkom savezu 1938. godine prevladala „pučka fronta” uz pripomoć ing. Augusta Košutića. Vodstvo Hrvatskog radničkog pokreta su preuzeli: dr. Juraj Veselić, Stjepan Severinac, Slavko Govedić, Ivan Crnković, Josip Mustaf i Pavao Rašić. Prostorije su imali u Medulićevoj ulici 20. Uskoro su osnovane podružnice u Našicama, Zlataru, Zajezdi, Golubovcu Divuškom, Osijeku, Banjoj Luci, Daruvaru, Bjelovaru, Splitu, Koprivnici, Križevcima, Podsusedu, Đakovu, Karlovcu, Slavonskom Brodu, te u Sušinama-Đurđenovcu. Tako se još iste godine u Hrvatskom radničkom pokretu organiziralo oko 10.000 članova, koji su težili za oživotvorenjem neovisne hrvatske države i za novim europskim poretkom pod njemačkim vodstvom, što je izaslanstvo Hrvatskog radničkog pokreta 20. travnja 1939. u Zagrebu izjavilo njemačkom generalnomu konzulu dr. Alfredu Freundtu, kojemu je dano na znanje kako hrvatski narod predstavlja samo dr. Ante Pavelić.
Početkom listopada 1939. godine, u Zagrebu je došlo do žestokog sukoba između marksista i hrvatskih ustaških sveučilištaraca. U tom je sukobu lako ranjeno nekoliko hrvatskih ustaša, dok su ljevičari prošli puno gore, jer su uz veći broj lako ranjenih imali i težih ranjenika. Novine su istaknule kako je to bio „vatreni Veni sancte”.
17. studenog 1939. godine, na hrvatskom sveučilištu je došlo do velikih manifestacija hrvatske misli. Sveučilištarci su klicali Poglavniku dr. Anti Paveliću i neovisnoj hrvatskoj državi. Ove manifestacije su kasnije nastavljene na zagrebačkim ulicama i trgovima.
Početkom 1940. godine, društvo je počelo spremati borbene odrede za oslobođenje Hrvatske. Međutim, uskoro je bansko redarstvo otkrilo namjere društva, zbog čega je provodilo česte premetačine u stanovima prvaka Hrvatskog radničkog pokreta. Brojni članovi su bili proganjani. Tako su i dr. Juraj Veselić i Stjepan Severinac bili zatvoreni po 25 dana. Banska vlast je 31. svibnja 1940. raspustila Hrvatski radnički pokret radi sumnje kako ima veze s dr. Antom Pavelićem i kako šalje hrvatske radnike na rad u Njemačku s namjerom kako se od njih tamo stvaraju hrvatske legije koje će u određenom trenutku provaliti u Jugoslaviju i podignuti ustanak u Hrvatskoj.
Hrvatska nacional-socijalistička stranka (HNSS)
Kako bi mogli i nadalje djelovati, prvaci Hrvatskoga radničkog pokreta su u Zagrebu 15. lipnja 1940. osnovali posebnu Hrvatsku nacional-socijalističku stranku. Dr. Juraj Veselić je u sedam točaka izradio politički program stranke, s istim ciljom uspostave neovisne hrvatske države u najužem političkom prijateljstvu s Njemačkom.
Uz Veselića su glavni članovi Hrvatske nacional-socijalističke stranke bili: trgovac Đuro Medved, stolar Stjepan Severinac, osobni činovnik Viktor Košutić, Ivan Crnković, Josip Keliš, Dragutin Samobor i Janko Oslaković, kojima su se kasnije pridružili dr. Milivoj Uroić, dr. Jozo Budak i još desetak drugih Hrvata. Stranka se tako naglo širila po hrvatskim gradovima i selima što je banska vlast u Zagrebu računala kako Hrvatska nacional-socijalistička stranka ima ogroman broj članova.
U 10 mjeseci svojeg rada, stranka je tiskala 15 vrsta letaka s raznim sadržajem u preko 100.000 primjeraka koje su članovi stranke dalje umnažali. Stoga je banska vlast počela progoniti stranačko vodstvo. Tako je dr. Veselić bio u kolovozu 1940. u Splitu zavezan u lance i otpremljen u Zagreb, gdje je nakon štrajka glađu izdržao i dulji boravak u zatvoru. Iza brojnih premetačina, u Zagrebu su 3. listopada 1940. godine uhićeni: Severinac, dr. Veselić, Đuro Medved, Ivan Bela, Janko Oslaković, te braća Slavko i Milan Govedić. Svi su 7. listopada bili odvedeni u Lepoglavu, gdje su bili internirani u kaznionici. Nakon nekoliko mjeseci, pušteni su kući zbog bolesti: Severinac, Medved, Bela i Oslaković, dok su dr. Veselić i braća Govedić 1. ožujka 1941. premješteni u logor Krušćicu kod Travnika. Onamo je iz Karlovca u internaciju dovedeno još 17 članova stranke: Zvonko Martinčević, Vilko Završki, Josip Gubenšek, Zvonimir Jakuš, Rudolf Završki, Josip Ilijanić, Ivan Erdeljac, Josip Jakuš, Miško Brajković, Josip Rogar, Zvonimir Kovačić, Nikola Tucibat, Stjepan Mikac, Dragutin Lončarec, Ilija Struna, Petar Hranilović i Nikola Sertić. Bili su internirani do 10. travnja 1941., kad je taj dan oslobođeno i oko 100 članova HNSS-a, zatvorenih 6. travnja 1941. u Zagrebu, isti dan kad je započela invazija sila Osovina na Jugoslaviju.
12. srpnja 1941. godine, članovi stranke su primljeni u ustaške postrojbe.
