Juraj Ratkaj Taborski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Juraj Ratkaj Taborski (J. Rattkay, Veliki Tabor 22. prosinca 1612. - Zagreb 1. rujna 1666.), hrvatski rani povjesnik i starohrvatski književnik Ozaljskog kruga, koji je dijelom pisao književna djela na tronarječnoj kajkavskoj ikavici, a povijesne radove većinom latinski.

Abstract

Juraj Ratkaj (also known as Juraj Rattkay, born in Veliki Tabor, Croatia on December 22, 1612 — Zagreb, Croatia, on September 1, 1666) was a Croatian historian. He was a member of the Society of Jesus. Later on he became a priest and the canon of Zagreb. He took part in the Thirty Years' War in 1647 and he fought the Ottomans. His best known work is Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae.

Životopis

Potječe iz kroatizirane obitelji magjarskih plemića Rattkay de Nagy Thabor, koji su od 1559. dobili barunstvo, otac Petar Rattkay mu je bio časnik Vojne Krajine u Karlovcu. Studirao je u Zagrebu, Grazu i u Beču, gdje je završio teologiju. Postao je član isusovačkog reda od 1632, a potom svjetovni svećenik i od 1642. zagrebački kanonik. Sudjelovao je s banom I. Draškovićom u borbama protiv Turaka kod Kladuše i pod banom Nikolom Zrinskim u bitkama kod Petrinje i Kostajnice. Od 1642. je zagrebački kanonik i tajnik biskupa Benka Vinkovića, a od 1643. je arhidjakon čazmanski i kalnički ter kanonik-lektor. Kao zastupnik Ugarskog sabora 1643, zajedno s protonotarom Ivanom Žakmardijem sudjeluje na zasjedanju u Požunu (Bratislava). Od 1647. bio je s rodjacima Petrom Zrinskim i Jurjom Frankopanom u 30-godišnjem ratu protiv Švedjana po Češkoj, Saksoniji i Tiringiji. Kao poslanik zagrebačkog Kaptola sudjeluje 1648. na crkvenom sinodu u Trnavi.

Glavna djela

U katoličkomu i nacionalnom duhu opisao je na latinskom opširnu srednjovjeku povijest Hrvata u 6 svezaka: "Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ...", Beč 1652, 2. izdanje Beč 1672, koje je izazvalo oštre reakcije protuslavenskih njemačkih povjesnika. Na kraju te knjige su otisnuta i dva Ratkajeva programatska govora, iz Beča 1641. i na sinodu u Zagrebu 1642. To je jedna od prvih sustavnih monografija o srednjovjekoj starohrvatskoj povijesti i dokumentarno je osobito važna za prethodnih par stoljeća (5. i 6. svezak) sa sigurnijim podatcima, dok su ranija stoljeća od prapovijesti manje pouzdana i prikazana po romantičarskim tradicijama. Zbog negativnih reakcija na tu knjigu iz Njemačke, bio je od 1664. smijenjen sa crkvenih položaja pa ostaje bez prihoda, ali ga je naknadno Kaptol opet postavio za Župnika Sv.Ivana u Zagrebu.

Drugo mu je važno književno djelo starohrvatski prijevod knjige isusovca William Lemormaine-a na kajkavskoj ikavici u okviru Ozaljskog kruga: Kriposti Ferdinanda II rimskog cesara, objavljeno u Beču 1640, koje je posvetio hrvatskom banu Ivanu Draškoviću.

Literatura

  • E. Laszowsky: Porodica Rattkay. Hrvatska prosvjeta, Zagreb 1896.
  • V. Novak: Juraj Rattkay. Narodna enciklopedija knj. III, Zagreb 1927.

Poveznice

Reference

Condensed compilation from different printed sources and internet, available by GNU-license from Chakavian WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Juraj_Ratkaj_Taborski&oldid=35864"