Za dom spremni!

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Za dom)
Skoči na: orijentacija, traži
Pročelje zgrade Zagrebačkog zbora s velikim znakom Ustaškog pokreta i pozdravom „Za dom spremni”

Za dom spremni!” (kratica: „ZDS!”) je hrvatski nacionalistički politički i vojni pozdrav.

Značenje

Okružnica o pozdravu školske mladeži o uporabi pozdrava „Za Dom - spremni!” i „Hvaljen Isus i Marija” (Katolički list, studeni 1941.)

„Za dom spremni”, u pravom smislu riječi, označuje poziv na pripravnost i spremnost skupine na borbu za obranu i opstanak hrvatske domovine. Također, može simbolički označivati poziv na pripravnost neke skupine na državotvorno djelovanje za opće dobro hrvatskog naroda i za hrvatske državno-narodne interese.

Pozdrav je rabljen u govorima, književnosti, pjesništvu, glazbi, filmu, te danas u športu među navijačima, i među državotvornim aktivistima i prosvjednicima.

Govorno-pisani oblici i inačice

Osim opće rabljenog oblika „Za dom spremni”, također postoji više izvedenih govornih i pisanih inačica pozdrava:

  • Za dom!” „Spremni!” ili „Za dom - spremni!” (oblik „poziva i odgovora”)
  • Za dom! Spremni! Za koga?! Za poglavnika!” (oblik „pitanja i odgovora”)
  • Za dom, za hrvatski seljački dom - spremni!” (HSS-ov pozdrav tijekom međuratnog doba)
  • Za poglavnika i za dom spremni!” ili „Za dom i poglavnika spremni!
  • Za Boga i poglavnika svoga - Uvijek spremni!

Uporaba

Opis pozdrava „Za dom spremni” u članku „Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške Junake” (Naš rad, 15. studenog 1941.)
Za bolji pregled članka, pritisnite sliku

Prije 1940-ih

Najranija poznata uporaba izraza „Za dom” (bez završne riječi „spremni”) se pojavljuje u djelu Odiljenje sigetsko Pavla Rittera Vitezovića iz 1684.[1], u operi Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca iz 1876., te u nekoliko pjesama objavljenih u časopisu Danica sredinom 19. stoljeća.[2][3][4]

„Za dom!” je također bio rabljen kao ratni poklič bana Josipa Jelačića, nakon čijeg uzvika bi vojska odgovarala: „Spremni umrieti!”.[5]

Izraz „Za dom” je također zabilježen kao pozdrav u 99. broju varaždinskog tjednika Hrvatsko jedinstvo iz 1939. godine.[6]

Ustaški pokret i Nezavisna Država Hrvatska

„Za dom - spremni!” je bilo službeno geslo i pozdrav Ustaškog pokreta uvedeno u uporabu tijekom ranih 1930-ih, te je osnutkom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine prerastao u službeno državno geslo. Također je bio rabljen kao zaključak službenih dokumenata te nekih javnih događaja, u kojima je ponekad bio popraćen rimskim pozdravom.

SFR Jugoslavija i hrvatsko iseljeništvo

U SFR Jugoslaviji, pozdrav je bio zabranjen i njegova uporaba je bila zakonski kažnjiva. Međutim, bio je rabljen u hrvatskom iseljeništvu među hrvatskim političkim bjeguncima i njihovim protujugoslavensko-protukomunističkim organizacijama i skupinama.

Domovinski rat

Pozdrav je ponovno rabljen u domovini od 1990. godine, no bio je široko rabljen za vrijeme Domovinskog rata, najviše od pripadnika Hrvatske stranke prava i njenih Hrvatskih obrambenih snaga, kao njihov službeni pozdrav što je također bio uklopljen u njihovo znakovlje. Također je bio rabljen od ostalih hrvatskih nacionalističkih političkih stranaka i nekih postrojbi Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.

Današnjica

Pozdrav je i dalje rabljen od hrvatskih nacionalističkih organizacija i pojedinaca, u međumrežnoj komunikaciji, među športskim navijačima, i među državotvornim prosvjednicima.

Međutim, s povratkom ljevičarskih političkih dužnosnika na državnu vlast, ponovnim javnim djelovanjem ljevičarskih pojedinaca i organizacija, i s pojavom političke podobnosti u Republici Hrvatskoj od 2000. godine, pozdrav je ponovno javno ozloglašen, s time kako se i danas provode javne medijske i društvene rasprave između pobornika i protivnika pozdrava, te je ponekad kažnjiv u obliku njegovog tretiranja kao prekršajnog djela od redarstva i Ministarstva unutarnjih poslova, ali ga pravosudni sustav Republike Hrvatske ne tretira kao i ne smatra dijelom kaznenog djela po Zakonu o javnom redu i miru, Zakonu o javnom okupljanju i Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

Politički podobni stavovi o pozdravu

Uporaba pozdrava, ponekad popraćena rimskim pozdravom, je često osporavana i ozloglašena kao „fašistički čin” od politički podobnih organizacija i skupina u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Za njegovu kriminalizaciju se uzimaju „nepodobne” političke okolnosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i za to se rabe različiti argumenti, poput tvrdnji o njegovoj uporabi pri navodnim klanjima i mučenjima ljudi tijekom Drugog svjetskog rata, o navodnim poticanjima na mržnju prema etničkim, vjerskim, rasnim ili ostalim „ciljanim” manjinskim skupinama, te tvrdnjama kako je „došlo do zloporabe tog pozdrava u kratkom i mračnom dijelu hrvatske povijesti, te kako je nadograđen i rabljen u ustaškom režimu”. Vrlo često je usko poistovjećivan s također ozloglašenim njemačkim nacionalsocijalističkim pozdravom Sieg Heil.

Jedan dio hrvatske umjerene desnice podržava uporabu pozdrava, s tim kako ga dijelomice osporavaju zbog njegove uporabe od Ustaškog pokreta, s tvrdnjama o njegovoj preddvadesetostoljetnoj uporabi i podrijetlu kao domoljubnog (u politički podobnom smislu) i starog hrvatskog pozdrava.

Istaknuti slučaji sporova oko uporabe pozdrava

  • Slučaj pjesme „Bojna Čavoglave”
  • Slučaj Josipa Šimunića: 19. studenog 2013., po završetku kvalifikacijske nogometne utakmice između Republike Hrvatske i Islanda za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014., dio navijača je bodrio igrače s „U boj, u boj”. Oko 22:15, Josip Šimunić je uzeo razglasni mikrofon i tri puta je uzviknuo „Za dom”, na što je oko 30.000 nazočnih hrvatskih navijača odgovaralo: „Spremni!”[7]. Zbog toga („neprimjerenog skandiranja”) ga je Stegovni odbor FIFA-e kaznio s deset utakmica suspenzije[8], te je s tim i okončana njegova igračka karijera za hrvatsku nogometnu momčad. Josip Šimunić je izjavio kako je to (uzvikivanje pozdrava pred navijačima) oduvijek imao želju učiniti, kako nije učinio ništa loše i kako se radi o starom hrvatskom pozdravu.
  • Peticija o službenoj uporabi pozdrava u OSRH-u: Krajem kolovoza 2015. godine, započeta je međumrežna peticija o uvedbi pozdrava „Za dom spremni” kao službenog pozdrava Oružanih snaga Republike Hrvatske, na inicijativu nekadašnjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića. Potpisnici su tako od predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Tomislava Karamarka zatražili prijedlog izmjene Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kako bi se pozdrav uveo u službenu vojnu uporabu. Ured Predsjednice Republike Hrvatske je odbio inicijativu kao „neozbiljnu, neprihvatljivu i na razini provokacije”. Po tvrdnjama organizatora, peticiju je potpisalo 3.200 osoba.[9]
  • Slučaj spomen-ploče palim HOS-ovcima u Jasenovcu: Predstavnici Udruge dragovoljaca HOS-a su 5. studenog 2016. godine, na zgradi vrtića u Jasenovcu, podignuli spomen-ploču u čast jedanaestorici pripadnika HOS-ove 1. satnije „Ante Paradžik” poginulih u tom kraju. Međutim, zbog pozdrava „Za dom spremni” uključenog u grb HOS-a na spomen-ploči, kao i činjenice kako je spomen-ploča podignuta nedaleko od Spomen-područja Jasenovac, cijeli događaj je izazvao velike sporove i društvene podjele.
    Krajem prosinca 2016. godine, aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava su prelijepili ploču s tekstom u obliku pisma upućenog pripadnicima jasenovačkog HOS-a i Udruzi dragovoljaca HOS-a, zbog čega su privedeni u redarstvenu postaju na obavijesni razgovor.[10] Kako bi se umirile neproduktivne polemike i podjele, Vlada Republike Hrvatske je u ožujku 2017. osnovala Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću radi određivanja konačnog stava države prema baštini svih totalitarnih vlasti, odnosno, zakonitosti uporabe njihovog znakovlja.[11] Međutim, kako ploča još nije bila uklonjena, predstavnici Koordinacije židovskih općina su odlučili bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu.[12]
    Kasnijom rekonstrukcijom vlade, tijekom koje su u Vladu ušli Hrvatska narodna stranka i zastupnici srpske narodne manjine, sve više su rasli pritisci prema predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću vezano uz rješenja pitanja spomen-ploče, radi čega je Andrej Plenković krajem kolovoza sazvao sastanak užeg članstva HDZ-a i najavio skoro rješenje problema: „Tražimo najbolji zakonski put za zamjenu ploče, tj. kontekst Jasenovca staviti u korelaciju s onim što piše na ploči, uz puno poštovanje prema žrtvi hrvatskih branitelja, 11 pripadnika HOS-a koji su tamo ostavili najviše što imaju - svoje živote. Međutim, kontekst ustaškog režima u Jasenovcu i taj slogan ne idu skupa i to je ono za što ćemo naći rješenje”.[13] Ploča je skinuta 7. rujna 2017. godine, te je isti dan premještena u Novsku.[14]
    Slučaj je ponovno postao predmetom sporova s negativnom izjavom predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o spomen-ploči tijekom održavanja komemoracije u Jasenovcu 22. travnja 2020. godine, tvrdeći među ostalim kako spomen-ploču „treba baciti negdje” i kako „to nema veze s Domovinskim ratom”.[15]
  • Samovoljni odlasci Zorana Milanovića s komemorativnih skupova zbog obilježja Hrvatskih obrambenih snaga:
    • 1. svibnja 2020. godine, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je iznenadno napustio obilježavanje 25. godišnjice pothvata „Bljesak” u Okučanima zbog majica s grbom Hrvatskih obrambenih snaga što su ih među okupljenima, u znak podrške ratnim suborcima HOS-a, nosili predsjednik Zbora udruga gardijskih brigada Krešimir Maretić i predsjednik Udruga specijalne policije Zoran Maras.[16] Taj potez Zorana Milanovića i njegovu negativizaciju grba HOS-a nekoliko dana ranije u Jasenovcu su oštro osudili brojni hrvatski ratni veterani i braniteljske udruge, brojni državotvorni pojedinci i skupine, te su zbog toga, u znak solidarnosti s pripadnicima HOS-a, Andrija Hebrang, generali Željko Glasnović, Željko Šiljeg, Miljenko Lasić, Ivica Primorac, brigadiri Stjepan Gašljević, Ivan Ančić i pukovnik Ivica Tomić podnijeli ostavku u Hrvatskom generalskom zboru.[17][18] Međutim, poteze Zorana Milanovića su podržali brojni ljevičarski pojedinci i skupine.[19]
    • 22. siječnja 2021. godine, Zoran Milanović je napustio obilježavanje 28. godišnjice pothvata „Maslenica” nakon što je doznao kako u službenom protokolu obilježavanja sudjeluju i osobe što nose HOS-ova obilježja. Isto tako, Milanović je kao vrhovni zapovjednik OSRH naredio povlačenje načelnika Glavnog stožera OSRH admirala Roberta Hranja i vojnih zapovjednika nakon prvog dijela svečanosti.[20] Kao i u prethodnom slučaju, potez Zorana Milanovića su oštro osudili brojni hrvatski ratni veterani i braniteljske udruge, brojni državotvorni pojedinci i skupine, a podržali brojni ljevičarski pojedinci i skupine. S druge strane, na dan incidenta, održan je sastanak klubova zastupnika Hrvatskog sabora, manjinskih i ljevičarskih interesnih organizacija predvođenih Koordinacijom židovskih općina u Republici Hrvatskoj na kojemu je jednoglasno dogovoren početak pristupanja usuglašavanju zakonskog okvira za stavljanje predloženog Zakona o zabrani i kaznenom kažnjavanju upotrebe ustaških obilježja i znakovlja, nijekanja koncentracijskih logora smrti i veličanja ustaških zločina u zakonodavnu proceduru.[21]

Poveznice

Izvori

Hrvatska (barjak).png Ovaj je članak dio portala
Hrvatski nacionalizam


Nezavisna Država Hrvatska (barjak).png Ovaj je članak dio portala
Nezavisna Država Hrvatska