Badnjak

Carl Larsson: Badnjak (1904.)

Badnjak je zadnji dan Došašća, dan i večer uoči Božića, te blagdan proslave rođenja Isusa Krista. Badnjak se 24. prosinca slavi u katoličanstvu i protestantskim crkvama, dok se 6. siječnja slavi u nekim pravoslavnim crkvama.

Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, te se kiti božićno stablo. Po propisima Katoličke Crkve, na Badnjak se obdržavaju post i nemrs.

Hrvatski badnjački običaji

Zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez struje i suvremenih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, što su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće (voštanice), a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane, te molitva za njih.

Na sam Badnjak, ukućani su rano ustajali, a žene su spravljale božićni objed, pospremale dom i spravljale nemrsnu hranu za večeru, budući kako se na Badnjak posti. Muškarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripravljali drva za ogrjev i nabavljali hranu što bi ju domaćice zatim pripravljale.

Od Badnjaka do Sveta tri kralja, na stolu je stajao božićni kolač - božičnjak, nekada i više njih. Bio je okrugao s rupom u sredini s raznim ukrasima po sebi. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo više božičnjaka, stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini bi se nataknula grančica masline, bršljana ili svijeća. Božićni kolači su različitih oblika, ukrasa i naziva. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, spravljala se pogača što se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu, također su se pekle pogače za domaće životinje. Na njima su se od tijesta radile sise: za krave četiri sise, za svinje dvanaest sisa, za koze i ovce dvije. Mijesile su se i pogače za prehranu, kako grlo ne bi boljelo, nakon čega se pila medena rakija.

Budući kako se na Božić ništa nije radilo, u dane prije Božića se temeljito čistila kuća i staja, pripravljala se hrana za božićne dane, te hrana za domaće životinje. Na Badnjak su na stolu poslagani: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju što uspijeva. Obično su se blagovala riblja hrana, grah i med: primjerice, med s češnjakom, riba na razne načine, brodet s palentom, a od kolača uštipci, fanjci, gibanice i badnjača. Prije Badnje večere, upalila se svijeća i izmolila molitva. Hrana je bila nemesna, nemasna i posna.

U nekim krajevima, na stol se stavlja posuda s raznovrsnim žitaricama u koju se utakne božićna svijeća, jabuke božićnice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i pribore i oruđe: lemeš, crtalo, jaram, konjski ham, bič, torbu, lance, vile, i slično. Kuća se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo kako se na Badnjak ne bi ugasila vatra u ognjištu. U Crnom Dabru na Velebitu, na Badnjak su se okupljali pučani tog i susjednih sela, što su bili i po šest mjeseci odsječeni od ostatka svijeta zbog obilnog i dubokog snijega. Zajedno su pričali priče o svojim pretcima, jeli bakalar i salatu od graha, pili vino s otoka Paga, te pucali iz pušaka i kubura. Taj crnodabarski običaj je izumro 1970-ih preselidbom svih pučana iz sela u ine krajeve.

Hrvatski nazivi

Naziv blagdana potječe od staroslavenske riječi „badanj”/„badalj”/„badanjak” za drvo za ogrjev položeno na ognjište (također nazvano „badnjača”).

U hrvatskom jeziku i kulturi postoji više dijalektalnih naziva za Badnjak:

• čakavski:
  • Bodnji don (otok Hvar)
  • Bolnjak (otok Vrgada)
  • Vilija Božja ili Božja vilija (od latinskog vigilia → „bdjenje” - Istra i Kvarner)
  • Vilija Bojža/Bojza* (od latinskog vigilia - zapadna* i sjeveroistočna Istra)
  • Vilja Božja (od latinskog vigilia - zapadna Istra)
  • Vilija Božnja (od latinskog vigilia - sjeveroistočna Istra)

• kajkavski:
  • Badjak (Brdovec i okolica)
  • Badnjik (Ozalj i okolica)
  • Sveti post (po postu - Čakovec)

• štokavski:
  • Badnji dan
  • Badnja večer
  • Trpidan (po trpljenju posta - rumunjski Hrvati)

Poveznice

• Dubrovačka kolenda

Izvori