Badnjak

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Carl Larsson: Badnjak (1904.)

Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer (strslav. bad → „bdjeti”/„bditi”) je zadnji dan Došašća, dan i večer uoči Božića, te blagdan proslave rođenja Isusa Krista. Badnjak se 24. prosinca slavi u katoličanstvu i protestantskim crkvama, dok se 6. siječnja slavi u nekim pravoslavnim crkvama.

„Badnjak” je također ime za drvo što se pali na ognjištu za Badnjak. Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, te se kiti božićno drvce. Tradicionalno se na Badnjak obdržava post, iako ju Katolička Crkva ne smatra obveznom.

Zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, što su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće (voštanice), a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te molitva za njih.

Hrvatski badnjački običaji

Na sam Badnjak, ukućani su rano ustajali, a žene su spravljale božićni objed, pospremale dom i spravljale nemrsnu hranu za večeru, budući kako se na Badnjak posti. Muškarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripravljali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaćice zatim pripravljale.

Od Badnjaka do Sveta tri kralja, na stolu je stajao božićni kolač - božičnjak, nekada i više njih. Bio je okrugao s rupom u sredini s raznim ukrasima po sebi. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo više božičnjaka, stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini bi se nataknula grančica masline, bršljana ili svijeća. Božićni kolači su različitih oblika, ukrasa i naziva. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, spravljala se pogača što se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu, također su se pekle pogače za domaće životinje. Na njima su se od tijesta radile sise: za krave četiri sise, za svinje dvanaest sisa, za koze i ovce dvije. Mijesile su se i pogače za prehranu, kako grlo ne bi boljelo, nakon čega se pila medena rakija.

Budući kako se na Božić ništa nije radilo, u dane prije Božića se temeljito čistila kuća i staja, pripravljala se hrana za božićne dane, te hrana za domaće životinje. Na Badnjak suna stoluposlagani: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju što uspijeva. Obično su se blagovala riblja hrana, grah i med: npr. med s češnjakom, riba na razne načine, brodet s palentom, a od kolača uštipci, fanjci, gibanice i badnjača.[1] Prije Badnje večere, upalila se svijeća i izmolila molitva. Hrana je bila nemesna, nemasna i posna.

U nekim krajevima, na stol se stavlja posuda s raznovrsnim žitaricama u koju se utakne božićna svijeća, jabuke božićnice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i pribore i oruđe: lemeš, crtalo, jaram, konjski ham, bič, torbu, lance, vile i sl. Kuća se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo kako se na Badnjak ne bi ugasila vatra u ognjištu.[2] U Crnom Dabru na Velebitu, na Badnjak su se okupljali pučani toga te susjednih sela, što su bili i po šest mjeseci odsječeni od ostatka svijeta zbog obilnog i dubokog snijega. Zajedno su pričali priče o svojim pretcima, jeli bakalar i salatu od graha, pili vino s otoka Paga te pucali iz pušaka i kubura. Taj crnodabarski običaj je izumro 1970-ih preselidbom svih pučana iz sela u ine krajeve.

Poveznice

Izvori

  1. Božica Mirić, Drago Vukušić: Hrvatska regionalna kuhinja, Mozaik knjiga, Zagreb 2009.
  2. Đuka Tomerlin Picok: Božićni blagdani (šege i navade) v Đurđevcu, Đurđevac 1988.