Klaić i sur.: Strane riječi

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Bratoljub Klaić)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Klaić i sur.: Strane riječi (popularni 'Rječnik stranih riječi' s više ponovljenih i dopunjenih naklada): Bratoljub Klaić, kroatist, leksikograf i prevoditelj (1909.– 1983.) je poznat i zaslužan zbog 2 glavna objavljena djela:

  • U ranije doba 1939.- 1945. je bio glavnim stručnim lingvistom pri izradbi i objavi Hrvatskoga korienskog pravopisa (1942. i 1944.)
  • Kasnije u Jugoslaviji je opet najpoznatiji po svojemu "Rječniku stranih riječi", objavljivanom u više uzastopnih i dopunjenih izdanja, a koji je niže razradjen u ovom članku.

Summary

B.Klaić & al.: Loanwords in Croatian (a popular glossary of loanwords - reedited and enlarged): Bratoljub Klaić (born as Adolf Klotz: Bizovac, 1909 - Zagreb, 1983), is a Croatian linguist and translator. After finishing the Classical gymnasium in Zagreb, and graduating at the Faculty of Philosophy the history of South Slavic languages and literatures, Czech and German, he pursues further specialisation in Poland and Czech Republic. He received his Ph.D. in 1941 with the thesis Bizovačko narječje ('The dialect of Bizovac'). He was a professor at the gymnasium in Vukovar, Prijedor, Osijek and Zagreb, and at the Viša pedagoška škola in Zagreb. From 1950. he is a professor of Croatian language at the Academy for Theater and Film Arts. As a member of the State Committee for Language in ND Croatia, Klaić has, in collaboration with other members, arranged an orthographical handbook Koriensko pisanje ('Etymological writing'; 1942), and with Franjo Cipra also a voluminous Hrvatski pravopis ('Croatian orthography'; 1944, reprint 1992), both based on the morphological-etymological principles in accordance with the official language policy.

He became famous for his Rječnik stranih riječi ('The dictionary of foreign words'), which was reprinted in some editions in the period 1951-2001. He translated from foreign languages (Aeschylus, Sophocles, Euripides, Virgil, etc.). As a versed accentologist, he published papers on Croatian prosody, leaving an orthoepical dictionary in mscr. He commented and provided critical editions of various Croatian writers (e.g. in the proceedings 'The five centuries of Croatian literature') and linguistically adapted many theater and film performances. He practised diction with actors for the shows and was a main interpreter for unknown words. He studied Polish-Croatian cultural ties and wrote on them. Beside linguistics, he also studied literary theory ('Between linguistics and the literary theory'; 1972). In the Croatian studies as well as in Croatian culture in general, Bratoljub Klaić left a permanent written and oral mark as a versed lexicographer and orthographical normativist.

B. Klaić: život i djela

Prof.dr. Bratoljub Klaić, kroatist, leksikograf i prevoditelj (1909.– 1983.) je rodjen u slavonskom Bizovcu kod Valpova kao Adolf Klotz dne 27. srpnja 1909. U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu je diplomirao povijest južnoslavenskih jezika i književnosti, češki i njemački jezik. Stručno se usavršavao u Poljskoj i Češkoj, a doktorirao je 1941. godine disertaciom "Bizovačko narječje". Bio je profesor na gimnazijama u Vukovaru, Prijedoru, Osijeku i Zagrebu, pa na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Od godine 1950. je profesor hrvatskog jezika na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti. Nakon rata je bio kraće oženjen s poznatom poliglotkinjom dr. Olgom Luković-Pjanović iz Beograda, tada mladom poratnom spikericom na Radio-Zagrebu.

Prije toga, kao član Državnoga ureda za jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Klaić je uz suradnju inih članova priredio pravopisni priručnik "Koriensko pisanje" (1942.), a s Franjom Ciprom i obsežni "Hrvatski pravopis" (1944., pretisak 1992.), obadva izradjena korienski na tvorbeno-morfološkim načelima po tadanjoj službenoj jezičnoj politici. Kasnije je u jugokomunizmu postao poznat po "Rječniku stranih riječi", koji je od 1951. do 2001. izišao u više izdanja. Prevodio je s klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid, Vergilije i dr.). Kao vrstan akcentolog je objavljivao radove iz hrvatske prozodije, a u rukopisu mu je ostao i ortoepski rječnik.

Redigirao je i komentirao izdanja brojnih hrvatskih pisaca (npr. u ediciji "Pet stoljeća hrvatske književnosti"), pa je jezično priredio mnoge kazališne i filmske izvedbe. Uvježbavao je dikciju s glumcima za predstave i bio glavnim tumačom nepoznatih riječi. Proučavao je poljsko-hrvatske kulturne veze i pisao o njima. Izim jezikoslovljem se bavio i teoriom književnosti, npr. "Između jezikoslovlja i nauke o književnosti" (1972). Bratoljub Klaić je u kroatistici i općenito u hrvatskoj kulturi ostavio trajan pisani i usmeni trag kao vrstan leksikograf i kao pravopisni i jezični normativist.

O 'Rječniku stranih riječi'

Glavno i danas najpoznatije mu je kapitalno djelo "(Veliki) Rječnik stranih riječi" s prvim manjim izdanjem iz god. 1954. i potom većima od 1974. godine nadalje, koji je zatim dosad još objavljivan u desetak sličnih i dopunjenih izdanja i posmrtno s raznim koautorima: Anić, Goldstein, Domović, ...itd. Nakon prvoga sličnog manjeg rječnika u nastavcima od Joze Dujmušića (Hrvatska straža: 1933.- 1935.), taj popularno-razglašeni Klaićev "Rječnik stranih riječi" je bio medju prvima takvim i jedan od najvećih ove vrste s najviše ponovljenih izdanja u Hrvatskoj.

Auktorovo početno geslo u uvodu je bilo: „Zabacimo svaku stranu riječ za koju imamo svoj izraz, ali ne budimo sebični ako nam neka strana riječ naš jezik obogaćuje ili bolje pogađa smisao onog što želimo reći“. Unatoč svemu tom, ovaj poznati rječnik ipak ima i više manjaka (ili jugosrb. "nedostataka"), koji većinom nisu dosad dopunjeni niti u kasnijim proširenim izdanjima s više koautora: nema tumača pojmova niti izvornih oblika tudjica, ima uglavnom zapadnoeuropske posudjenice bez većine orientalizama i zamalo nijedan od već brojnih srbizama i balkanizama u Hrvatskoj.

Značajke Klaićeva Rječnika

  • Uglavnom nigdje nema unesene citate izvornih stranih riječi, izim samo u zagradi dodanih kratica za jezik iz kojega potječe ta naša tudjica-posudjenica.
  • Ovaj rječnik je većinom samo goli nanizani popis kratkih prijevoda, a bez barem sažetih tumačenja pripadnog pojma.
  • Rječnik uglavnom sadrži tudjice iz raznih zapadnoeuropskih jezika, tj. vjerojatno je nastao pretežno kompilaciom uz prievode iz sličnih zapadnjačkih priručnika.
  • Uglavnom ne sadrži orientalizme ni turcizme iz istočnjačkih, slavenskih ni afroazijskih jezika koji su kod nas ipak češći nego na zapadu, - izim samo rijetkih koji su nam stigli tek posredno preko zapadnih jezika.
  • U tom rječniku uglavnom nema nijednoga od dosad u Hrvatskoj mnogobrojnih srbizama ni inih balkanizama, koji su očito smatrani tzv. "našim" riječima iz zajedničkoga srbohrvatskog jugojezika. Takav (defektni) jugo-rječnik je očito morao biti izradjen zbog oportunog nezamjeranja vladajućoj jugoslavenskoj kompartiji, kako se ne bi povrijedilo posvećeno načelo bratstva-jedinstva.
  • Prijevodi su strogo ograničeni samo na Vukovu novoštokavštinu i nigdje nema bar ponekih najčešćih i općepoznatih istoznačnica iz kajkavice ili čakavice (iako su zajedno kajkavci + čakavci = 1/2 hrvatskog naroda !).

Poredbeni zaključci

Ako se taj Klaićev rječnik tudjica usporedi sa sličnima istodobnim kod inih susjednih medjurazumljivih Slavena, npr. "Leksikon stranih reči" (Milan Vujaklija 1954.), vidi se kako je spram naših ovaj njima kod kuće ipak malo korisniji, jer (bez obzira na ćirilicu) uglavnom ima dodane i izvorne tudjice iz pripadnog jezika + kraći tumač za većinu uvrštenih pojmova, ali isto ne objašnjava turcizme ni balkanizme koje uglavnom smatra "našim rečima".

Stoga smo ovdje u priloženomu, zasad tek kraćem popisu važnijih tudjica i posudjenica (vidi pobliže: Tudjice u hrvatskom jeziku), ipak dodali brojne srbizme i orientalizme koje ini slični rječnici kod nas uglavnom izostavljaju i ne objašnjavaju kao tzv. "naše" riječi, kao i izvorne strane riječi + uz kraći opis dotičnog pojma i po mogućnost još istoznačnice na kajkavici i čakavici (ako su dosta različite).

Tudjice i posudjenice

Razni tipovi stranih riječi se u jezikoslovlju većinom razlikuju po stupnju asimilacie tj. koliko su uklopljene u duhu primajućeg jezika, pa se kod nas (u jugoslavistici) npr. razlikuju: tudjice, posvojenice, prilagodjenice, itd. Granice izmedju tih tipova stranih riječi su više dogovorne i nisu posve jasne ni oštro odredjene, pa ih razni jezikoslovci kod nas i inače različito shvaćaju.

  • Tudjice (ili strane riječi u užem smislu) jesu one na kojima je već po izgledu bolje vidljivo kako izvorno nisu iz hrvatskoga, npr. sve one koje još sadrže dupla slova (ss, zz, itd.), pa sve ine što se dosad uglavnom pišu nehrvatskim slovima kao q, x, y, dž i sličnima kojih kod nas nije bilo do 20. stoljeća.
  • Posvojenice (ili jugosrb. usvojenice) ili strane riječi u širjem smislu su blaži prijelazni tip stranih riječi, koje su bar formalno pisanjem uglavnom već prilagodjene domaćem jeziku, ali je njihovo strano podrijetlo ipak još donekle vidljivo, jer ne odgovaraju posve duhu domaćeg jezika i izvorna etimologia im nije hrvatska.
  • Prilagodjenice su treći tip bivših stranih riječi koje se od običnih laika više ne doživljuju kao tudjice, jer su naizgled dobro uklopljene u svakodnevni hrvatski jezik. Ipak je njihov prvotno strani izkon preko poznavanja etimologie još bar dielom dostupan stručnim jezikoslovcima.

Strani izkon po jezicima

Izim po prilagodbenom stupnju usvojenosti, strane riječi se mogu na drugi način razvrstati i po izhodištu matičnih jezika, iz kojih su prvotno došle u primateljski jezik tj. kod nas u hrvatski. Ovdje su ti matični (davateljski) jezici poredani po približnoj učestalosti tj. brojnosti primljenih riječi koje su došle kod nas u klasični izvornohrvatski, odnosno u Vukov novohrvatski. Zato je njihov medjuodnos povijesno dosta izmijenjen, osobito u 20. st. pod Jugoslavijom.

  • Balkanizmi i srbizmi su danas razmjerno najčešće strane riječi u Vukovu novohrvatskom standardu kojih tu dosad već ima izmedju 3.000 do 10.000 riječi, što su tu većinom tek kratko nazočne od 20. stoljeća kada su nam naknadno nametnute pod Jugoslavijom: vidi još pobliže osobito V. Brodnjak (1991.) i Ž. Šikić (2010).
  • Euroklasicizmi (klasični europeizmi), tj. rimski latinizmi i antički helenizmi (iz starogrčkog jezika) su u novomu Vukovom standardu manje brojni od naknadnih balkanizama, ali su naprotiv baš ove najčešće medju asimiliranim stranim riječima u pravomu klasičnom izvornohrvatskom. Vidi još pobliže: Latinski i starohrvatski, pa Grčki spram hrvatskoga.
  • Turcizmi su takodjer manjeviše nazočni u novomu Vukovom standardu, gdje su u Hrvatskoj većinom tek naknadno namketnuti kroz noviji srbohrvatski jugojezik. Naprotiv je u pravomu klasičnom izvornohrvatskom to iznimno rijetka egzotika, npr. poznata rakija i poneki osobiti nazivi za islamske pojmove. Naprotiv su od turcizama u izvornohrvatskom i osobito u čakavici razmjerno češći ini izravni arabizmi koje smo već prije Turaka od srednjeg vijeka najviše primili preko Jadrana iz direktnih pomorskih veza s Arapima: vidi pobliže Arabski i starohrvatski, pa Turski i jugohrvatski.
  • Kasniji nelatinski romanizmi su većinom naknadne pojave nakon srednjeg vijeka, gdje su u Hrvatskoj i osobito u čakavskom primorju stariji i češći mletački venetizmi. Od inih novijih romanizama su u Hrvatskoj češći toskanski neoitalizmi, dok su naprotiv zbog tradicijske povezanosti galicizmi medju romanizmima najčešći u Srbiji, a razmjerno rjedji u Hrvatskoj: vidi još Mletački govor i hrvatski, Talianski spram hrvatskog, pa Francuzki i naši galicizmi.
  • Srednjoeuropski germanizmi austro-njemačkog podrijetla su u klasičnomu izvornohrvatskom bili razmjerno česti osobito pod Austrougarskom od 17.- 19. st., diok su od 20. st. pod Jugoslavijom u novomu Vukovom standardu postupno potisnuti brojnim balkanizmima, a u najnovije doba još i brojnijim globalnim anglizmima. Medjutim su od 20. st. dijelom i obnovljeni preko njemačkih Gastarbeitera i odnedavna posebno kroz jadranskib turizam zbog obilja sezonskih turista s najbrojnijim Nijemcima i Austriancima: vidi još Njemački i starohrvatski.
  • Globalni anglizmi su odnedavna postali razmjerno najbrojnijima i vrlo agresivnim medju novijim stranim riječima, osobito kod mladeži, tehničke inteligencie i naših prekomorskih povratnika. Tako npr. sada u Zagrebu i inim sjevernohrvatskim gradovima, silom nametnuti Vukov jugo-standard već naglo potiskuje natrag na 'brdoviti Balkan' posve nova "Anglokajkavska spika" - uz uzaludni otpor Vukovih jugoslavista: vidi o tomu još pobliže Engleski i novohrvatski.
  • Ine kod nas razmjerno manje brojne, asimilirane strane riječi su još npr. hungarizmi (magjarskog izkona) što su razmjerno češći na sjeveru osobito u Slavoniji, Podravini i Hrvatskom Zagorju, pa bohemizmi (iz češkoga) koji su najbrojniji u uljudjenim gradskim govorima, nadalje hispanizmi najviše preko naših povratnika iz Južne Amerike, ter ostale još rjedje strane riječi iz inih eurazijskih jezika: vidi o takvima npr. Magjarski spram hrvatskog, pa Slovački i starohrvatski.

Literatura

  • Jozo Dujmušić, 1933-1935: Antibarbarus hrvatskoga jezika. Hrvatska straža V.- VII.
  • P. Guberina i K. Krstić: Razlike izmedju hrvatskoga i srpskog književnog jezika. Matica Hrvatska, 218. str., Zagreb 1940.
  • J. Ćirilov: Srpsko-hrvatski rečnik varijanti / Hrvatsko-srpski rječnik inačica. Beograd 1990.
  • V. Brodnjak: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika. Školske novine, 639 str. Zagreb 1991. (ili kasnija skraćena izdanja)
  • M.H. Mileković i sur.: Ranohrvatska etimologija i poredba hrvatsko-jugoslavenskih razlučnica. Ognjište 9, Karlovac 1999.
  • M. Krmpotić: Hrvatski jezični priručnik. Kloštar-Ivanić, Agapa 2001.
  • B. Klaić: Rječnik stranih riječi. Školska knjiga, Zagreb 2007, ISBN: 978-953-0-40935-4 (većinom europske s malo turcizama i posve bez srbizama)
  • M. Vujaklija: Leksikon stranih reči i izraza. Prosveta, 1103 str. Beograd 1954. (ćirilicom)
  • T. Sabljak: Rječnik hrvatskoga žargona. VBZ. 376 str., Zagreb-Ljubljana 2001. (novosadsko-srbohrvatski)
  • Silvestar Plechinger, 2012: Bratoljub Klaić i Rječnik stranih riječi. DayLine.info.

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Adapted and condensed by GNU license almost from WikiSlavia and Wikinfo (and a minor stub in Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Klaić_i_sur.:_Strane_riječi&oldid=44942"