Europa spram Hrvatske

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Europa spram Hrvatske (povijesni postupci europskih zemalja prama Hrvatima): Ovdje su razne europske zemlje zbog pouke naroda i smjernice vlastima, sustavno i objektivno razlučene na stvarno prijateljske, pa neutralne i neprijateljske, i to ne po formalno-kurtoaznim tradicijama, nego pragmatično-utilitarno po njihovim realnim učincima kroz novovjeku povijest za razvitak i opstanak hrvatskog naroda i državnosti, - ili za naše uništenje, porobljavanje i nestanak.

Abstract

Europe toward Croatia (historical treatment of European countries against Croats): A survey of the different European countries (out of ex-Yugoslavia) by their correlations with Croatia during the past centuries until now is offered. The positive friendly-supporting relations toward Croats in the past to now had chiefly Spain, Germany, Sweden, Bulgary, Portugal, Ireland and Island, and more indifferent-neutral ones offered e.g. Russia, Poland, Austria, Switzerland, Norway, Denmark (and USA in overseas). Chiefly negative-hostile relations threatening Croats in last centuries appeared from Great Britain, Netherlands, France, Turkey, etc.

Proslovne napomene

Ovdje se za svaku niže spomenutu europsku državu i poneke važnije prekomorske navode glavni povijesni postupci, koji su manjeviše utjecali na Hrvate. Pritom se ne uvažavaju deklarativno-diplomatske fraze, nego stvarne posljedice proteklih postupaka i izraženo prosječno mnijenje u tamošnjim javnim glasilima o Hrvatima i Hrvatskoj, što može biti približni pokazatelj i njihovih budućih postupaka prema nama. Kod najvažnijih država za nas se nabrajaju i njihovi konkretni postupci (pozitivni i negativni) koji su manjeviše utjecali na sudbinu Hrvata. Ovdje se ne razmatraju odnosi spram najbližih susjednih država iz bivše Jugoslavije, koji su predmetom posebne teme o jugo-povijesti i danas proizašlim medjuodnosima.

Pozitivne prijateljske zemlje

Na hrvatsku povijest, državnost i opći napredak Hrvata su proteklih stoljeća pozitivno najviše utjecale prvenstveno Njemačka i Španjolska, a donekle bar dijelom od europskih još i Bugarska, Portugal, Švedska, Irska i Island, a od prekomorskih osobito Argentina, Čile i Paragvaj, pa dijelom donekle još Japan, Iran i dr.

Španjolska i Hrvati

Naša javnost pa i stručnjaci, uglavnom nisu svijesni koliko je dugoročno pozitivnu ulogu u hrvatskoj povijesti imala Španjolska. Iako njihov utjecaj kod nas u novije doba nije bio intenzivan, popularan ni očigledan, čak kroz cijelo proteklo tisućljeće su Španjolci spram Hrvata bili barem neutralni i u nizu kritičnih navrata vrlo pozitivni (vidi niže), a dosad jedina tamna mrlja u medjuodnosima je njihovo nedavno uhićenje generala Gotovine na Tenerifi (Kanarski otoci). Takodjer i njihovo javno mnijenje u većini španjolskih glasila spram Hrvata je manjeviše pozitivno ili barem neutralno. Ovi su pozitivni medjuodnosi započeli još odavna u srednjem vijeku i nastavljaju se sve donedavna.

  • Prve suradničke veze na državnoj razini Hrvatske i Španjolske započele su već u maursko doba srednjovjeke Španjolske, kada su kordovski vladari Omayadi duže od stoljeća održavali službenu španjolsku embahadu na dvorovima Trpimirovića (i naše starohrvatsko veleposlanstvo u Cordobi), a 9.000 do 15.000 elitnih dalmatinskih legionara su bili glavna državna garda maurskih kalifa Španjolske i desetak dalmatinskih generala i admirala su uzastopce bili glavnim vezirima (los regulos eslavos) toga maurskog kalifata. Po maurskim kronikama čak izgleda kako nam je prva Tomislavova kruna hrvatskih kraljeva zapravo fizički stigla iz španjolske Cordobe: vidi o tomu još pobliže Maurski Hrvati, Maurohrvatska legija i Maurohrvatske embahade.
  • Slični pozitivno-prijateljski odnosi spram Hrvata se nastavljaju još niz idućih stoljeća nakon kršćanske rekonkviste u Španjolskoj. Tako je npr. u doba Uskočkog rata na Jadranu u 16./17. stoljeću, Španjolska službeno i javno stala na stranu Hrvata protiv Venecije i Turske.
  • Dubrovačka Republika je takodjer kroz par stoljeća bila saveznik Španjolske na Sredozemlju i svjetskim oceanima od Amerike do Filipina, gdje su dubrovačke karake slobodno plovile i trgovale, a dubrovački kapetan Vice Bune-Petrov je postao španjolskim podkraljem Meksika.
  • Nakon 2. svjetskog rata i propasti NDH, Španjolska je pod predsjedanjem Francisca Franca prihvatila cijeli niz izbjeglica iz porobljene poratne Hrvatske, pa je tamo medju inima podkraj života boravio i umro A.Pavelić.

Njemačka i Hrvati

Nakon prvoga njemačkog ujedinjena s Bismarckom, njihov odnos je sve do 1. svj. rata spram Hrvatske u prosjeku bio manjeviše neodredjeno-neutralan. Čak i u početno doba nacizma su ovi pragmatično nastojali pridobiti unitarnu Jugoslaviju na svoju stranu kao mogućeg saveznika i u njoj proširiti sebi sličan poredak, ali im to nikako nije uspjelo. Tek s početkom 2. svj. rata, 3. Reich konačno počinje podržavati samoastalnu državu NDH i odonda do danas su Nijemci manjeviše skloni Hrvatima, što je vidljivo i iz javnog mnijenja u raznim njihovim glasilima. Glavni su praktični pokazatelji takvih stavova u 20. stoljeću do danas:

  • U 2. svj. ratu je Njemačka uglavnom prihvatila uspostavu i postojanje posebne samostalne Hrvatske kao svog saveznika.
  • U poraću nakon sredine 20. st. u Njemačkoj se sklanja dio hrvatskih izbjeglica iz komunističke Jugoslavije.
  • Nakon Titova državnog udara protiv hrvatske autonomije 1971/72, Njemačka opet prihvaća najveći dio novih hrvatskih izbjeglica.
  • Na temelju svojih efikasnih iskustava sa zločinima istočnonjemačke političke milicije (STASI), do danas Njemačka nastavlja i glavnu borbu za odkrivanje i kažnjavanje jugo-udbaša iz Hrvatske koji su likvidirali nepodobne Hrvate u Njemačkoj, jer naša ucijenjena vlast to nije u stanju obaviti.

Bugarska i Hrvati

Medju inim slavenskim i balkanskim zemljama su medjuodnosi Hrvata izrazito prijateljski i najpozitivniji s Bugarskom. Takvi pozitivno-prijateljski odnosi se održavaju zamalo neprekidno kroz cijelo proteklo tisućljeće. Jedini medjusobni izravni sukobi su bili još odavno u srednjem vijeku, kad su naši Trpimirovići par puta uspješno ratovali protiv bugarskih vojskovodja koji su nastojali provaliti u Kraljevinu Hrvatsku. Nakon toga više nije bilo značajnijih sukoba, a zadnjih par stoljeća su Bugari i Hrvati manjeviše suradjivali protiv velikosrpske ekspanzije na Balkanu, a takodjer je stav bugarskih medija i javnog mnijenja spram Hrvatske uglavnom prijateljski-pozitivan. Naprotiv se ini bugarski susjedi kao Rumunjska i Grčka odnose spram Hrvatske uglavnom mlako-neutralno.

Švedska i Hrvati

U okviru Skandinavije je u 20. st. spram Hrvata bio razmjerno najpozitivniji stav kraljevine Švedske, koji se manjeviše pozitivno nastavlja sve donedavna. U inim skandinavskim zemljama (Danska, Norveška i Finska) je stav javnosti spram Hrvatske sada uglavnom neodredjeno-neutralan. Jedino u novije doba našega Domovinskog rata su se poneki švedski političari izražavali negativno o Hrvatima.

  • U 2. svj. ratu su Švedska i Hrvatska bile prijateljski saveznici na strani Osovine.
  • Potom se u poraću sve donedavna u Švedskoj i najviše oko grada Malmø sklonio i naselio veliki broj hrvatskih izbjeglica i naših iseljenika iz Jugoslavije.

Portugal i Hrvati

Odnosi Portagala spram Hrvata su povijesno bili razmjerno slični kao i spram Španjolske, ali manje intenzivni pa su dosad uglavnom zamrli i zapušteni od strane hrvatske diplomacije. Najintenzivniji prijateljski odnosi Portugala i Hrvata su bili u 16. i 20. stoljeću:

  • Već u doba prvih prekomorskih odkrića u 16. st. kada su prvenstvo na svjetskim oceanima imali rani portugalski moreplovci, glavni portugalski saveznik je bila Dubrovačka Republika čije su trgovačke karake osnovale do kraja 16. st. naše pomorske postaje za opskrbu portugalskih i dubrovačkih brodova: Sao Braz (Sv. Blaž) kod južnoafričkog rta Dobre Nade i dio luke Goa u Indiji.
  • Nakon 2. svj. rata se kasnije dio hrvatskih izbjeglica pored Španjolske, sklonio i u Portugalu pod tadanjim predsjednikom Salazarom.

Irska i Hrvatska

Povijesno-politički i vjerski je sudbina Irske medju mnogim europskim nacijama razmjerno najsličnija Hrvatskoj, jer su stoljećima bili porobljeni i izloženi anglizaciji, pa su im posljedice i problemi vrlo slični nama. Poput naših istočnih krajeva otetih iz povijesne Hrvatske, tako je i povijesni sjeveroistok (Ulster) dosad ostao izvan Irske, pa tamo protestantski Irci imaju slični učinak kao kod nas balkanizirani jugonostalgici protiv Hrvatske. Zato su većina irskih medija i javno mnijenje uglavnom nama skloni na strani Hrvatske, pa je od stranih dragovoljaca u nedavnomu Domovinskom ratu sudjelovao i značajan broj Iraca, medju kojima i izvježbani bojovnici IRAe, od kojih su mnogi ranjeni i neki položili živote za slobodnu Hrvatsku.

Island i Hrvatska

Kao udaljena oceanska država, odnosi Islanda i Hrvata su u ranijim stoljećima bili razmjerno slabi, iako su npr. naši raniji čakavski pomorci još u doba oceanskih jedrenjaka već dobro poznavali Island pod starohrvatskim imenom čakavskih otočana: Mićatohôr. U novije doba krajem 20. st. pa do danas je stav Islanda spram Hrvatske razmjerno pozitivan i prijateljski, tako da je Island (uz Vatikan) bio jedna od prvih država koje su već početkom Domovinskog rata službeno priznale samostalnost naše države.

Ine prijateljske zemlje

Izim navedenih europskih zemalja, postoji takodjer još desetak prekomorskih država na inim kontinentima s manjeviše prijateljskim stavom i razmjerno pozitivnim utjecajem u prilog Hrvatske: npr. Argentina, Čile, Paragvaj, Japan, Iran i dr.

  • Argentina je za novu Hrvatsku najpozitivnija prekomorska zemlja iz 2 glavna razloga: tamo se odselio i sklonio u gospodarsko-političkoj sigurnosti veliki broj preko 300.000 hrvatskih iseljenika, od kojih su oko 25.000 naši politički izbjeglice iz komunističke Jugoslavije. Pored toga je u nedavnomu Domovinskom ratu zbog licemjernog embarga na naoružanje napadnute Hrvatske, Argentina bila jednim od glavnih izvorišta suvremenog naoružanja i financijske pomoći, a odatle je stigao i razmjerno velik broj bojovnika za obranu i obnovu naše države: vidi još BuenosAires i čakavci.
  • Čile: Od svih prekomorskih država izvan Europe, javni i službeni stav Čileanaca spram Hrvatske je dosad izrazito najpozitivniji i prijateljski, a u nedavnom ratu je odande stigla znatna financijska i ina pomoć. Uzrok tomu su dijelom i brojni hrvatsko-čakavski iseljenici kojih je po procjenama tamo oko 750.000 tj. više negoli cijela Sjeverna Amerika ili Hercegovina (pa oni Chile već zovu Dalmácia Nueva). Stoga je to najveća hrvatska zajednica izvan domovine, gdje mnogi ugledni Hrvati zauzimaju važne položaje, uz značajni udjel naših glasača. Više važnih čileanskih gradova sad imaju poluhrvatsko pučanstvo: Antofagasta, Iquique, Punta Arenas i dr., a u nizu gradova glavni trgovi i bulevari nose hrvatska imena: Plaza Croáta, Avenida Croácia itd. Vidi još pobliže: Chile i čakavci, Antofagasta i čakavci.
  • Paragvaj: Iako je to manja i siromašnija kontinentalna zemlja unutar Južne Amerike, za nas je politički važna kao treća pozitivno-prijateljska država toga kontinenta. Slično poput susjedne Argentine, tako se i u Paragvaju sklonio dio hrvatskih izbjeglica pred komunizmom, koji su nam opet u Domovinskom ratu znatno pomogli financijski, oružjem i kao bojovnici-dragovoljci: vidi pobliže Paragvaj i Hrvati.
  • Japan i Iran, izmedju inih azijskih država imaju najpozitivniji i razmjerno prijateljski stav spram Hrvata, što je u Japanu izrazito u tamošnjim medijima i javnom mnijenju, a u Iranu više kroz službene izjave više uzastopnih vlada o Hrvatima od Homeinija do danas. Nažalost, naše vlasti su zbog dodvorničkih obzira spram zapada, u tom pogledu uglavnom zakazale, pa su stvarni odnosi i veze spram tih nama sklonih azijskih zemalja još tek formalni na niskoj razini: vidi još Hrvati u Aziji.

Neodređeno-neutralne zemlje

Srednja skupina većine europskih i inih prekomorskih država imaju u prosjeku neutralno-neodredjene stavove spram Hrvatske, a sličan je uglavnom i pristup njihovih medija i javnog mnijenja. Tu spadaju osobito SAD, Rusija, Poljska, Ukrajina, Magjarska, Rumunjska, Grčka, Albanija, Italija, Austrija, Danska, Norveška, Finska, Bjelorusija, a od daljih prekomorskih Kina, Indija, Koreja, Južna Afrika, Novi Zeland, Brazil, Peru, ...itd. Od tih su za nas utjecajem važnije:

Rusija i Hrvati

Zbog komunizma i Staljina se kod nas uvriježila šablonska predrasuda, kako je Rusija nama opasna i neprijateljska država. Medjutim, ako se poredbeno vide stvarni učinci Rusa na Hrvatsku, onda je slika bitno drukčija jer sve do 2. svj. rata Hrvati nisu imali sukoba s Rusijom. Jedini stvarni tj. djelomični napad Rusa u doglednoj povijesti na Hrvatsku je bio krajem rata 1945, kad je Crvena armija probila našu obranu u Podunavlju i prošla tek rubno kroz Srijem i Baranju pa nastavili dalje sjeverno u Magjarsku. Čak u doba samog rata je zloglasni Staljin isprva smatrao prihvatljivim posebnu hrvatsku državu NDH, ali pod uvjetom da postane sovjetsko-komunistička tj. "Crvena" Hrvatska poput Rumunjske i Bugarske. Medjutim je to ostalo neostvareno najviše krivnjom Hrvata, koji (kao ni danas) nisu imali stvarne nacionalne ljevice, osim unitarne Kompartije. Kasnije se s djelomičnom demokratizacijom nakon raspada SSSRa to izmjenilo, pa danas prosječna ruska javnost još po pravoslavnoj tradiciji tek mlako podržava Srbe, ali nova pragmatična vlast, postkomunistička elita i intelektualci su već razmjerno neutralni, pa zbog slavenske solidarnosti i našega gospodarsko-prometnog značenja imaju sličan utilitarni stav i prema Hrvatskoj. Za nas je čak sramotno što su stavovi novih ruskih lingvista i povjesnika spram Hrvata zapravo pozitivniji od naših sinekurnih vukovaca i jugoistoričara, jer se tamo već javno i službeno proučava i priznaje iskon Iranohrvata uz postojanje posebnih mikrojezika čakavice i kajkavice - što su kod nas još uvijek dogmatske tabu-teme nasljednog totalitarizma.

SAD i Hrvatska

Nakon Čilea je u SAD naseljena druga najveća prekomorska zajednica hrvatskih iseljenika blizu pola milijuna naših, što ima odredjeni (ne preveliki) utjecaj na javno-službeni stav spram Hrvata koji je tu ipak pozitivniji negoli npr. u neprijateljskoj nam V.Britaniji (vidi niže). Stavovi i medjuodnosi SAD spram Hrvatske su razmjerno neodredjeni i povremeno osciliraju po utilitarnim smjernicama, iako su bar u prosjeku neutralni.

Poljska i Ukrajina

Službeni odnos Poljaka spram Hrvatske je pretežno neutralan i u javnom mnijenju blago pozitivan zbog katoličke i slavenske solidarnosti. U Ukrajini je stav spram Hrvatske takodjer neutralan i dijelom pozitivan, posebno zbog tamošnjih tradicija o Bijelim Hrvatima i sličnog potiskivanja Ukrajinaca u SSSRu.

Skandinavci i Hrvati

Gore su već spomenuti pozitivno-prijateljski stavovi Švedske i Islanda spram Hrvatske, dok su ine skandinavske države kao Danska, Norveška, Finska i manje Baltičke zemlje spram nas uglavnom neodredjeno-neutralne. Jedino nakon 2. svj. rata su Norvežani zbog antifašizma bili dijelom neskloni Hrvatskoj, ali je u medjuvremeno i to uglavnom prestalo.

Austrija i Hrvatska

Odnos Austrije spram Hrvata je povijesno dvoznačan:

  • S jedne strane su pomogli opstanak ostatka Hrvatske protiv Turaka;
  • Istodobno su poticali naselidbu plaćenika pravoslavnih Vlaha iz Bosne u novu vojnu krajinu gdje su dijelom deložirali hrvatske starosjedioce, što je glavni uzrok sadanjih problema "Krajine".
  • Pogubili su glavne hrvatske čelnike Zrinske i Frankopane, uništili nam vodeću elitu, potom razgrabili i odnesli im umjetnine i povijesne spise, a time su posredno ukinuli već razvijeni i kultivirani svehrvatski jezik (kajkavsko-ikavski), nakon čega je uslijedio balkanski Vukopis. Današnji odnos Austrije spram Hrvata je uglavnom neutralan, što ne može sanirati ranije štete.

Magjarska i Hrvati

Naši medjuodnosi s Magjarima su povijesno oscilirali: prvo su par srednjovjekih stoljeća nakon magjarske doselidbe u Panoniju bili uzastopni sukobi, zatim su zbog Turaka i protiv Beča nastupali solidarno, pa opet pred 2. svj. rat sukobi. Noviji odnosi su dosad uglavnom neutralni.

Italija i Hrvati

Italija kao manja kolonialna polusila je po antičkim rimskim tradicijama manjeviše nastojala osvojiti što više ozemlja oko Sredozemlja, uz ino i istočne obale Jadrana s otocima. Pritom treba ipak priznati i korisne učinke talianske vlasti u mletačko doba protiv Turaka u održanju europske civilizacije kod nas. Da nije bilo toga, Dalmacija, Istra i jadranski otoci bi pod Turcima ostali kulturno opustošeni i balkanizirani slično kao Bosna i Albanija, pa etnokulturno danas jamačno ne bi bili u Hrvatskoj, nego u albansko-bosanskoj Balkaniji (nešto poput hrvatskog Kosova na Jadranu). Nažalost se to prošireno balkaniziranje ipak nastavilo i nakon Turaka kroz Jugoslaviju sve donedavna.

Neprijateljske protiv Hrvata

Osim gorespomenutih prijateljskih i neutralnih zemalja, u Europi postoje još ine značajne države kojih je stav prama Hrvatskoj dosad bio pretežno negativan-neprijateljski, iako se tek formalno-diplomatski izražavaju o nekoj objektivnoj neutralnosti - ali su stvarne posljedice te navodne "objektivnosti" za Hrvate bile vrlo štetne i pogubne. Slično su njihovi mediji i javno mnijenje tamo manjeviše uzastopno protuhrvatski nastrojeni na razini pravog "antikroatizma": vidi pobliže Antikroatizam u javnosti. Izim pozitivne Španjolske, to su pretežno stare kolonialne velesile koje su sada nakon gubitka prekomorskih kolonija slične uvriježene postupke primjenile na njima nepodobne europske "urodjenike". Takve su prvenstveno Velika Britanija i Nizozemska, pa manje i povremeno još Francuska, Turska, Češka, Švicarska i od prekomorskih npr. Izrael, Urugvaj, Kanada i Australija. Od inozemnih pojedinaca je za opstanak i održanje Hrvatske danas najopasniji moćni neprijatelj George Soroš, koji financira većinu nutarnjih snaga, pokreta i udruga za uništenje i ukidanje samostalne Hrvatske državnosti.

Velika Britanija

Raniji odnosi V.Britanije spram Balkana su bili od manjeg interesa i razmjerno neutralni, ali tijekom 20. stoljeća do danas je to postao naš glavni neprijatelj br. 1 opstanku i razvitku hrvatskog naroda i države. Od svih europskih naroda (izim Srba) su britanski mediji i javno mnijenje dosad najviše protiv Hrvatske i Hrvata, koji se tamo dosad manjeviše uzastopno stigmatiziraju i sotoniziraju u obliku pravog "antikroatizma" (slično kao Židove u 3. Reichu). Koliko je za nas opasno i pogubno bilo djelovanje Britanaca, očito je iz ovih najgorih učinaka:

  • Počelo je s 1. svj. ratom kad su Britanci posredno razbili Austrougarsku i zajedno s Francuzima nametnuli nam kroz idućih 7 desetljeća novu, još gorju tamnicu - Jugoslaviju.
  • Potom su u 2. svj. ratu bili glavnim uzročnikom masovnog pokolja više stotina tisuća izbjeglih Hrvata na austrijskom Bleiburgu i kasnijih mučenja dijela preživjelih na tzv. Križnom putu (što je pokušao objaviti Nikolay Tolstoy - ali su mu Englezi zabranili).
  • Glavni su iniciatori i usmjerivači kolektivnog sudjenja hrvatskim generalima i čelnicima u Haagu, kojega je glavna svrha uništenje našeg vodstva i likvidacija države (iako su formalno-prividne obrazložbe drukčije sofistički upakirane).

Nizozemska i Hrvati

Protuhrvatsko djelovanje i loši učinci Nizozemske kao ranije kolonialne polusile, spram nas su uglavnom slični i sukladni britanskima, iako su zbog manje državne moći više prikriveni sofisticiranim načinima. Uz ino, jedan od dokaza je i što se protuhrvatsko sudjenje za buduće ukidanje našeg vodstva i države održava baš u nizozemskom Haagu.

Francuska i Hrvati

Francuska je uz Britance jedan od glavnih iniciatora i čuvara u stvaranju Jugoslavije, a takodjer je i tradicionalno bila pristalica i podupiratelj velike Srbije. Ipak za razliku od uporne Britanije i Nizozemske, francuski se stavovi u novije doba zadnjih desetak godina očito mijenjaju prama objektivno-neutralnom gledištu, što je već vidljivo iz njihovih medija i javnog mnijenja. Glavni su izravni i najgori francuski napadi protiv Hrvata bili npr. ovi:

  • U doba Napoleonovih osvajanja je general Marmont napao, zauzeo i ukinuo Dubrovačku Republiku, koja je bila još jedino samostalno i slobodno ozemlje Hrvata.
  • Krajem 1. svj. rata je francuska konjica u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj napala, ranila i dijelom ubila demonstrante koji su protestirali protiv nasilnog uvrštenja Hrvatske u Jugoslaviju.

Švicarska i Hrvati

Odnos Švicarske spram Hrvata je povijesnim slijedom obratan nego u Francuskoj: Sve donedavna je u ranijoj povijesti stav švicarskih vlasti i neslužbene javnosti spram Hrvata bio uglavnom neodredjeno-neutralan, a ujedno u Švicarskoj postoji i značajna hrvatska diaspora, pretežno više stručne naobrazbe negoli brojni naši Gastarbeiteri u susjednoj Njemačkoj. Medjutim, nakon Domovinskoh rata i obnove hrvatske državnosti do danas se službeni i neslužbeni stav u Švicarskoj spram Hrvatske počeo mijenjati na lošije, uzrok čemu je čudan i nelogičan. To je već višekratno vidljivo kroz razne pokazatelje:

  • U nekim medijima i javnom mnijenju se odnedavna sve češće čuju negativne i pogrdne ocjene o Hrvatima, pa čak i izrazi krajnjeg "antikroatizma".
  • Poneki sudionici sudjenja Hrvatima javno su negatorski izražavali svoj opći antikroatizam.
  • Nekim hrvatskim umjetnicima na turneji je tamo zabranjen pristup i javni nastupi.

Češka i Hrvatska

Iako to mnogi kod nas ne shvaćaju, od svih Slavena (osim susjednih Srba) upravo su Česi drugi veći neprijatelji Hrvata, a ta netrpeljivost traje već cijelo tisućljeće. U tim uzastopnim obračunima protiv nas su najstrašnija bila 2 iduća protuhvatska zbivanja u Češkoj:

  • U 10. st. je češka vojska pod Boleslavom I. zatukla i poklala većinu zadnjih Bijelih Hrvata u Libicama, dne 29. rujna 995. godine.
  • Najsjeverniji hrvatski izbjeglice pred Turcima su se preko Gradišća naselili u desetak sela južne Moravske. Nakon 2. svj. rata, nacionalistički Česi su sve te Hrvate iz Moravske prisilno raselili, oduzeli im svu imovinu i do danas im priječe tamo povratak, niti su im vratili oteto.

Turci i Hrvatska

U ranijim stoljećima (17.- 19.) su najgori i najopasniji neprijatelji Hrvata bili Turci, koji su uništili pola hrvatskog ozemlja, a ostalo povremenim provalnim pljačkama bar dijelom opustošili (osim Medjimorja, Zagorja, Istre i otoka). Pred raspad njihovog sultanata u 19. stoljeću turska opasnost slabi, a za nas prestaje tek stvaranjem republike Turske u 20. st. Njihov noviji stav i politika su spram Hrvatske dvoznačni i promjenjivi, pa su npr. za Domovinskog rata i do smrti Dr. Tudjmana djelovali razmjerno pozitivno, a potom dosad opet više neprijateljski.

Izrael i Hrvatska

U Izraelu živi razmjerno manji broj naših iseljenika, koji su pretežno iz miješanih brakova doseljeni nakon obnove hebrejske države. Službeni diplomatski stav tamošnje vlasti spram nove Hrvatske je uglavnom pragmatički tj. neutralno-neodredjen i razmjerno korektan, a poneki dužnosnici čak novu Hrvatsku smatraju donekle sličnom kao obnovu hebrejske državnosti nakon dugog razdoblja, što je i objektivni stav dijela stručne elite. Medjutim, neslužbeni stav šire javnosti, privatnih ustanova i udruga je ipak većinom drukčiji od toga službenog, pa se u medijima i javnom mnijenju nerijetko pojavljuju negativno-neprijateljski stavovi, a kod nekih radikalnih grupa čak i "antikroatizam" kao u Engleskoj. To je nelogično, jer je u Hrvatskoj doduše postojao uvozni antisemitizam oko 2. svj. rata, ali su posljedice toga ipak razmjerno blaže negoli npr. u susjednoj Srbiji čija je ratna vlast (Nedić) zemlju i službeno proglasila očišćenom - Judenfrei. Zato je čudno i nelogično što postoji takav jednostrani antikroatizam, dok protiv Judenfrei-Srbije tamo nema zamalo nikakvih zamjerki, pa je to vjerojatno potaknuto protuhrvatskom propagandom iz Engleske i Srbije (slično Kanadi i Australiji - vidi niže).

Kanada i Australija

Premda u Kanadi i Australiji živi dosta iseljenih Hrvata tj. u svakoj po 80.-90.000, stav vlasti u obje zemlje spram Hrvatske nije baš pozitivan, zbog snažnih i negativnih utjecaja protiv Hrvata iz matične Engleske, osobito u Kanadi. Zato tamošnje vlasti Hrvate smatraju potencialno kao sumnjivi remetilački čimbenik koji moraju stalno biti pod kriminalnim nadzorom. U Kanadi je čak bilo i sumnjivih likvidacija Hrvata koje su vlasti tamo odbile razjasniti, a nekim hrvatskim političarima i umjetnicima je odbijen pristup u Kanadu. Inače su pučki stav i javno mnijenje spram Hrvata u Kanadi i Australiji pretežno neutralno-neodredjeni bez engleskih predrasuda: yidi još Kanada i Hrvati, Australija i Hrvati.

Urugvaj i Hrvati

Pretežno negativni stav Urugvaja spram Hrvatske je čudan i nelogičan, pa ga je teže objasniti. Vjerojatno je glavni uzrok tomu bila donedavna jugoslavenska propaganda, koja je u Južnoj Americi bila razmjerno najjača i najuspješnija baš u Urugvaju. Posljedica toga je uz ino da se znatan dio od desetak tisuća tamošnjih iseljenika iz Hrvatske ne izjašnjavaju Hrvatima, nego kao Jugoslaveni ili Dalmatinci, što je zamalo jedinstveni slučaj medju našim iseljenicima u obje Amerike: vidi još Montevideo i Hrvati.

Poveznice

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Europa_spram_Hrvatske&oldid=3903"