Jadranske južne Sporophytae

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Jadranske južne Sporophytae, (Flora Adriatica 4: niže kriptogame ili 'trusnjače' iz primorskih Dinarida i otoka): Ovaj originalni pregled se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

  • Auktor-urednik: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
  • Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica - Pteridophyta & Macroalgae (Chlorophyta, Phaeophyta, Rhodophyta)

ABSTRACT

Adriatic southern Sporophytes, (Flora Adriatica 4: Pteridophyta & Macroalgae of Croatian coast and islands): This is a comprehensive original review of the Mediterranean marine and terrestrial cryptogams in Adriatic islands and Croatian coasts, including pteridophytes, bryophytes, lichens, chlorophytes, pheophytes, and rhodophytes.

In the beginning, yet elaborated cryptogamic groups linked in parallel articles are listed, being covered by the part 4th of our Flora Adriatica, and at the end are also added: condensed presentations of the Dalmatian freshwater macroalgae, and of the ruderal nitrophilic algae in degraded synanthropic shores at eastern Adriatic.

U v o d

U prva 3 sveska iz serije Wiki-Flora Adriatica je obuhvaćena tzv. 'viša' flora tj. jadranske sjemenjače ili Spermatophyta uključivo četinjače, dvosupnice i jednosupnice (Gymnospermae, Dicotyledones - Magnoliatae i Monocotyledones - Liliatae), dok ovaj završni, četvrti svezak sadrži ostalu 'nižu' makrofloru istočnog Jadrana: To su tzv. Sporophytae ili kriptogame (starije: 'trusnjače') uključivo paprati (Pteridophyta), mahovine (Bryophyta), kao i vodene makroalge uključivo zelene makroalge (Chlorophyta), crvene (Rhodophyta) i smeđe (Phaeophyta). Ovdje nisu obuhvaćene tzv. mikroalge ni autotrofni planktoni, nego samo dominanthe makroalge koje izgrađuju slatkovodnu i morsku vegetaciju istočnog Jadrana.

U našoj se literaturi dosad za podvodnu vegetaciju većinom rabio zastarjeli, popularno-laički naziv "fitobentos", koji se još pretežno održao u popularnom prirodoslovlju i u nekim bočnim, izvanbotaničkim strukama, npr. u zoologiji, oceanografiji i sl. Dva su glavna razloga za ovo napuštanje toga vrlo neprikladnoga, izvanbotaničkog izraza. Ponajprije, već i u formalno-jezičnom pogledu, tzv. "fitobentos" (i pridjev "bentoski") su tipični istočno-balkanski oblici, a ako se ipak uporabe u hrvatskomu, onda moraju ispravno glasiti fitobental i pripadni pridjev bentički tj. slično kao pelagijal i pelagički (a ne tzv. "bentoski").

Povrh toga i njihovo izvorno značenje (grč. phyton + benthos) doslovce glasi "biljna dubina" pa je to očito besmisleni naziv, koji su skovali jezični nestručnjaci. Najbolji i jednoznačni botanički termini za podvodno raslinstvo su hidrofiti i hidrovegetacija, već poznati iz niza botaničkih radova, ali manje rabljeni u našoj balkaniziranoj poluznanosti.

Kod nas se također još uvijek, po pradavnim tradiciama iz prošlih stoljeća, u heterogeni konglomerat pod proširenim nazivom tzv. "alge" nagomilavaju svi mogući raznorazni autotrofno-sesilni organizmi, ako nisu gljive ni vodeni kormofiti. Takvi su autotrofni mikrobi inače danas, na temelju poredbene evolucije i filogenije, pa genetike i biokemije (usp. Whittaker 1962, 1969 i dr.) u svijetu uglavnom već svrstani izvan biljaka i alga, tj. kao autotrofni mikrobi (Protista ili Regnum primigenium): npr. tzv. "Cyanophyceae" (=> Cyanobacteria), "Diatomeae" (Chrysobionta), "Peridineae" (= Pyrrhomonadina), "Heterocontae" (= Xanthomonadina), "Coccolithophoridae" (= Haptomonadina) i slične mikrobne grupe, koje ni nisu prave alge niti biljke.

Zato su ovdje kao prave, tj. biljne makroalge obuhvaćene samo skupine Rhodophyta, Phaeophyta, Chlorophyta i njima srodne Charales (Charophyta). Također u užemu botaničkom smislu zapravo ne postoje tzv. "fitoplanktonske alge" kao niti tzv. "cvjetanje alga" na moru, jer se tu većinom niti ne radi o pravim biljnim algama (a niti išta cvate jer su bezcvjetnice). To su ustvari neznanstveni laički nazivi primjenjenih praktičara za autotrofne planktonske mikrobe (protiste) tj. uglavnom mikrobne skupine morskih Chrysobionta i Pyrrhomonadina, koji su uz otvorene pučinske obale i na otocima znatno rjeđi negoli u zagađenim zavjetrinama, zatvorenim kopnenim uvalama i poluslanim lagunama kopnenog primorja.

Inače niz poznatih i čestih makroalga iz inih europskih i sredozemnih obala, oko olujnih pučinskih otoka i duž burnoga sjeveroistočnog Jadrana su rjeđe i uglavnom ograničene na mirne i ustajale lagune i duge zaklonjene uvale, ili ako podnose zasjenu također i na veće dubine (većinom Rhodophyta). To su galenofilne (grč. galene = mir-tišina) ili cimatoksene alge (grč. kymatios = uzburkan-valovit + xenos = tudjin-stranac), koje su rijetke ili izostaju na olujnim dnima uz otvorne rtove i pučinske otoke.

Prikazi u povezanim člancima

Ovdje se nabrajaju ini paralelno-povezani članci u kojima su već razradjene skupine papratnjača i makroalga, ili pojedini veći rodovi s nizom nazočnih svojta na otocima i primorju istočnog Jadrana:

Morski fitonimi s Jadrana

Daje se pregled domaćega pučkog nazivlja za morske makroalge, uglavnom na čakavici iz jadranskih otoka gdje su ti detaljni morski fitonimi najbogatiji u Europi, dok su na štokavskim kopnenim obalama vrlo siromašni i tek grupno-općeniti.

Jadranske južne paprati

To je prvi detaljniji i sustavni pregled južnih svojta naših primorskih papratnjača (Pteridophyta) iz jadranskih otoka i kopnenih obala istočnog Jadrana, kao i ekologija primorskih fitocenoza u kojima dominiraju te naše južne paprati.

Jadranske južne mahovine

Daje se sažeti pregled najodpornijih primorskih mahovina (Bryophyta) koje rastu na kamenom krasu jadranskih otoka i kopnenih obala istočnog Jadrana, kao i ekologija pripadnih briocenoza na primorskom krasu u kojima dominiraju ove južne mahovine.

Hrvatski kraški lišajevi

Navodi se pregled važnijih rodova i vrsta epilitskih lišajeva na kamenom krasu jadranskih otoka i primorskih Dinarida, kao i ekologija epilitskih lihenocenoza na primorskom krasu u kojima dominiraju ovi naši, većinom endemski kraški lišajevi.

Kraške primorske cianobakterie

Sažeto su prikazane epilitske cianobakterije iz jadranskih obala i primorskog gorja, s detaljnijim popisom za obale Kvarnera, pa još fitocenološki pregled cianobakterijskih mikrocenoza na primorskom krasu od obale do primorskih Dinarida.

Zelene makroalge Jadrana

Daje se sažeti pregled nekih značajnih vrsta i popis važnijih zelenih makroalga (Chlorophyta) uglavnom iz jadranskih otoka, osim grupe Chlorosiphonales još pobliže razrađene i u posebnom članku Jadranske Siphonales.

Jadranske smeđe alge

To je sažeti pregled značajnih vrsta i popis važnijih smedjih alga (Phaeophyta) većinom iz jadranskihz otoka, osim roda Cystoseira razrađenoga još i u posebnom članku Jadranske Cystoseirae.

Jadranske crvene alge

Ovo je sažeti prikaz značajnih vrsta i popis važnijih crvenih alga (Rhodophyta) pretežno iz jadranskih otoka, osim porodice Corallinaceae koja je još razradjena u posebnom članku Jadranske ovapnjele alge.

Jadranske Cystoseirae

Ovo je sažeti pregled raznolikih svojta iz velikog roda Cystoseira u istočnom Jadranu, kao i i pripadnih podmorskih fitocenoza u kojima one dominiraju.

Jadranske ovapnjele alge

Tu su pobliže razrađene iz istočnog Jadrana ovapnjele crvene alge većinom iz porodice Corallinaceae, kao i neke ovapnjele zelene iz Jadrana, pa njihove fitocenoze ovapnjelih algalnih grebena i polica u kojima ove dominiraju.

Jadranske pučinske alge

Ovdje se daje pregled najodpornijih jadranskih alga na pučinskim otocima i olujnim rtovima istočnog Jadrana, kao i u burnomu Senjskom arhipelagu na Kvarneru.

Jadranske dubinske makroalge

Ovaj pregledni tekst pruža sažeti prikaz sciafilnih alga koje rastu na polumračnim dubljim dnima i u zasjenjenim podmorskim špiljama, pa njihove pripadne dubinske i špiljske fitocenoze gdje ove dominiraju.

Podvelebitske alge

Daje se pregled i detaljni popis morskih makroalga i cianofita iz srednjega i sjevernog dijela Velebitskog kanala, u akvatoriju između Velebitske obale i istočnokvarnerskih otoka Krka, Raba i inih manjih otoka.

Flora Platamuna

Daje se pregled obalnih halofita i popis morskih makroalga iz Crnogorskog primorja, između Budve i Tivta, kao i pripadnih obalnih i podmorskih fitocenoza alga i halofita.

Flora Dugog otoka

Daje se pregled obalnih halofita i popis morskih makroalga oko Dugog otoka i pedesetak susjednih manjih otočića, uz pregled obalnih i podmorskih fitocenoza alga i halofita.

Flora otoka Svetca

Daje se pregled obalnih halofita i popis morskih makroalga oko pučinskog otoka Svetca i susjednog Brusnika, uz pregled obalnih i podmorskih fitocenoza alga i halofita.

Flora otoka Sušca

U tekstu je pregled obalnih halofita i popis morskih makroalga oko pučinskog otoka Sušca i uz susjedne otočiće Donji Školji prama Lastovu, pa još pregled obalnih i podmorskih fitocenoza alga i halofita.

Flora Žirajskih otoka

U tom članku je pregled obalnih halofita i popis morskih alga oko otoka Žirja i okolnih dvadesetak otočića do pučinske Blitvenice, kao i pregled obalnih i podmorskih fitocenoza alga i halofita.

Vegetacija Palagruže

U toj fitogeografskoj studiji se daje pregled važnijih halofita i makroalga oko Palagruže i desetak okolnih pučinskih otočića do Galijule, kao i ekološka razrada obalnih fitocenoza alga i halofita.

Degradacijske alge u Jadranu

Degradirana ruderalna vegetacija nitrofilnih makroalga duž istočnog Jadrana se uglavnom razvija pod antropogenim utjecajima uz luke i odpadne izljeve, pa u zagađenim lagunama. Tu većinom prevladavaju najdpornije zelene makroalge iz rodova Ulva, Enteromorpha, Chaetomorpha i sl., a tipski su primjeri najodpornije nitrofilne alge iz prljavog mora kao Ulva rigida C.Ag. (U. "lactuca" auct.medit. non L.), Valonia aegagrophila C.Ag., Chaetomorpha linum (Muell.) Kuetz., Enteromorpha intestinalis (L.) Link., E. prolifera Muell., E. linza (L.) J.Ag., koje kod nas na istočnom Jadranu uglavnom ni ne rastu na čistim otocima ili rtovima izvan degradiranih i zagađenih obala uz naselja.

S itnije i nitaste zelene alge su u Jadranu najčešće zastupljene i dominiraju u poluslanim ili blago zagađenim vodama, dok su dalje na otvorenoj pučini i olujnim obalama razmjerno rjeđe i tamo je obilnija samo njihova najrazvijenija grupa Chlorosiphonales (Bryopsidales). Najčešće su i dominantne u vegetacijskim redovima obalnih Ulvetalia i lagunskih Tolypelletalia, a djelomično su nazočne i u obalnoj svezi Ulotricho-Bangion.

Microcoleetalia lučkih obala

Degradirane obale neposredno na odpadnim izljevima i unutar lučkih pristaništa uz jače zagađeno more, u eulitoralu oko razine plime obrašćuju tamne sluzave mikroalge reda Microcoleetalia chtonoplastis Golub. (1960) 1965, gdje dominiraju ruderalno-nitrofilne cianobakterije Microcoleus chthonoplastes, Spirulina subtilissima, Lyngbia aestuarii, L. confervoides i sl. Pritom se mogu razlučiti 2 glavne mikrosveze: Lyngbion confervoidis Golub. i Spirulinion subtilissimae Golub., koje su proširene u lukama Jadrana i istočnog Sredozemlja.

Ulvetalia: uronjeni Ulvion

Ruderalni red Ulvetalia Mol. (razed. Sargasso-Cystoseiretea): taj red obuhvaća plitkomorske zajednice degradiranih obala u zagađenoj vodi npr. u lukama, uz izljevne kanale i sl., gdje sadrži 2 sveze: gornja eulitoralna Enteromorphion Hadač oko razine oseke, pa donja uronjena Ulvion Berner u infralitoralu.

  • Zaklonjene prljave obale: Većina pripadnih zajednica su slabo odporne na hidrodinamiku, a u Jadranu su najmanje odporne i značajne za najprljavije more npr. Chaetomorpho-Valonietum aegagrophilae (Zal.) Giac. iz uronjene infralitoralne sveze Ulvion Berner, a iz druge eulitoralne sveze Enteromorphion Hadač su ćesto nazočne npr. Enteromorphetum proliferae-intestinalis (Zal.) Hart. i Polysiphonio-Enteromorphetum linzae Kal.Gut.
  • Poluizložene obale: na lukobranima i poluizloženim odpadnim izljevima s osrednjom hidrodinamikom u onečišćenom moru zastupljena je infralitoralna sveza Ulvion Berner s plitkomorskom nitrofilnom zajednicom Pterocladio-Ulvetum rigidae (Bern.) Mol., a više gore u rasponu plime i oseke na našim obalama iz gornje sveze Enteromorphion Hadač. rastu zajednice Scytosipho-Enteromophetum compressae (Zal.) Hart. i Enteromorpho-Porphyretum leucostictae Hart.

Ruderalni Enteromorphion

Ruderalna sveza Enteromorphion intestinalis Hadač 1948, obuhvaća nitrohalinske alge eulitorala kamenih obala oko ruba oseke, u djelomično zagađenom moru nestabilne slanoće s povremenim zaslađenjem izvorima ili izljevima, a kod nas obuhvaća na istočnom Jadranu 5 zajednica. Osim izrazito nitrofilnih zajednica Polysiphonio-Entermorphetum linzae Kal.Gut. u zagađenim lukama i Enteromorphetum proliferae-intestinalis (Zal.) Hart. u zagađenim lagunama, na otvorenim obalama gornjeg Jadrana još sadrži iduće 3 zajednice:

  • Scytosipho-Enteromorphetum compressae Ollivier 1929: Lov. (1971, 1978, 1995): To je pionirska zajednica u hladnijoj i slabo zagađenoj vodi mediteranskih lukobrana i gornjeg Jadrana, npr. južna Francuska i Kvarner. Pokazatelji su: Scytosyphon lomentaria, Punctaria latifolia i Enteromorpha compressa.
  • Enteromorpho-Porphyretum (Lorenz: Zal. 1942) Hartog 1959 (Porphyretum Boud. p.p.): Ova se zajednica razvija uz jaču hidrodinamiku u hladnijemu, blago zagađenom moru po lukobranima, izloženim obalnim izljevima i sl. Pokazatelji su: Porphyra leucosticta, P. umbilicalis i P. linearis.
  • Enteromorphetum proliferae-intestinalis (Zal. 1942) Hartog 1959 (Enteromorphetum intestinalis Zalok.): To je prototip ove sveze i ruderalna zajednica u nestabilnim uvjetima brakičnih kanala i poluslanih lokvi naizmjence izloženih zaslađenju i presoljavanju, kao i ljetnom pregrijavanju. Pokazatelji su: Enteromorpha linza, E. intestinalis, E. prolifera i Chaetomorpha linum.

Obalni Ulotricho-Bangion

Površinske emerzne alge iz obalnog reda Ralfsietalia Giac. 1992 i razreda Chthamaletea Giac. 1965, obuhvaćaju uglavnom izložena naselja manjih mekanih alga na hladnijim obalama sjevernih mora u razponu plime i oseke. Na europskim kamenitim obalama Atlantika, sjevernog Sredozemlja, Jadrana, Mramornog, Crnoga, Azovskog i Kaspijskog mora je najvažnija pripadna sveza Ulotricho-Bangion Hart. (Chthamalion auct.p.p.).

Kod nas se na obalama istočnog Jadrana nalazi 5 pripadnih zajednica, od kojih Chlorophyta dominiraju u tipskoj nitrofilnoj zajednici Bangio-Ulotrichetum (Feld.) Hart. Ostale pripadne zajednice istočnojadranskih obala su još sciafilne Catenelletum caespitosae (Lorenz: Zal.) Hartog i Hildenbrandtietum rubrae (Feld.) Giac., obje u zasjenjenim obalnim procjepima i polušpiljama, pa fotofilna Nemalio-Laurencietum papillosae (Zal.) Kal.Gut. većinom u obalnim plimnim lokvama i endemski Fucetum virsoidis (Lorenz: Zal.) Pign. u uvalicama uz obalna poluslana vrela.

  • Bangio-Ulotrichetum (Feld. 1937) Hart. 1959: To je prototip ove sveze i blago nitrofilna zajednica sitnih nitastih alga (2-5 cm) na kamenju uz olujna poluslana vrela, kao i na izloženim kamenim obalama vjetorovitih laguna u Sredozemlju i Jadranu. Pokazatelji su Bangia fuscopurpurea, Rivularia mesenterica, Ulotrix subflacca i U. pseudoflaccida.

Ine degradirane zajednice alga

Osim gore nabrojenih, uz otvorene i dijelom izložene kamene obale istočnog Jadrana se često nalaze još 2 osiromašene degradacijske zajednice iz reda Cystoseiretalia, koje su također manjeviše antropogeno uvjetovane bar mehaničkom degradacijom i potiskivanjem ranijih prvotnih šumica cistozira. To su Acetabulario-Padinetum pavonicae i Arbacio-Lithophylletum incrustantis.

  • Acetabulario-Padinetum pavonicae (Lorenz: Zal. 1942) Špan & G.Brida: Ovo je pionirski i degradacijski stadij sveze Cystoseirion crinitae Mol. u plićim šljunkovitim uvalama, često uz obalne izvore ili zbog kišnog zamuljivanja kopnenim bujicama. Glavne su dominantne alge Padina pavonica i Acetabularia acetabulum (A. mediterranea).
  • Arbacio-Lithophylletum incrustantis Lorenz: Zal. 1942: To je na izloženim kamenim obalama zamjenski degradacijski stadij nekoć ranijih prirodnih inkrustacija iz obalne sveze Spongito-Nemodermion Mol. Ovo su kod nas poznate kamene uvale s mnogobrojnim ježincima i oskudnim algama, koje se većinom nalaze u okolici naselja i uz kupališta, gdje su pretežno proizvod izravne ili bar posredne ljudske degradacije. Tu je glavna i ponekad jedina odporna makroalga na kamenju ovapnjeli Lithophyllum incrustans i uz njega rojevi crnih ježinaca Arbacia lixula.

Slatkovodne makroalge

Ovdje se daje sažeti prikaz važnijih makroalga koje tvore slatkovodni fitobental u rijekama i jezerima primorskog krasa i slatkovodne fitocenoze u kojima dominiraju te makroalge, osim halofilnih parožina iz sveze Halo-Charion (Tolypelletalia) još dijelom prikazanih i u paralelnom tekstu Jadranske zelene alge. Među slatkovodnim makroalgama su najbrojniji Chlorophyta ampl., koji kod nas obuhvaćaju oko 3/4 svih slatkovodnih alga, od čega su 1/4 Charales.

Od inih malobrojnih makroalga, Rhodophyta kod nas sadrže tek desetak slatkovodnih svojta, a samo jedna je od rjeđih slatkovodnih Phaeophyta. Slatkovodne makroalge su kod nas još razmjerno slabije proučene, više u panonskom zaleđu Dunavskog sliva, dok su u primorju algolozima dakako bile privlačnije mnogobrojne veće morske alge Jadrana o kojima već postoji par stotina radova.

Tako za slatkovodne makroalge jadranskog sliva na primorskom krasu dosad još ni nema monografskog pregleda, osim tek usputnog spomena desetak najobičnijih svojta nesigurno određenih, uglavnom u ekološkim pregledima jezera i rječnih slapova. Od susjednih poredbenih zemalja su dosad znatno bolji pregledi slatkovodnih makroalga iz Italije, Slovenije i Magjarske.

Slatkovodni Phaeophyta

Od makroalga su u našim kopnenim vodama izrazito najrjeđe slatkovodne smeđe alge: Zamalo jedini slatkovodni rod smeđih alga na primorskom krasu jadranskog sliva je Lithoderma, koja je i u Jadranu zastupljena morskom svojtom L. adriaticum Hauck. U slatkim vodama jadranskog sliva na kamenom dnu uz brzice i slapove se tek rjeđe nalazi Lithoderma fontanum Flah., nalik na korasti vodeni lišaj po kamenju.

Slatkovodni Rhodophyta

Slatkovodne crvene alge su nešto bolje zastupljene s desetak svojta u jezerima i rijekama jadranskog sliva, gdje su im glavni nazočni slatkovodni rodovi kod nas Lemanea, Hildenbrandtia i Batrachospermum:

Jadranska Hildenbrandia

Hildenbrandtia u Jadranu sadrži morsku vrstu H. rubra (Sommer) Menegh. (H. prototypus Nardo) koja raste u obalnim polušpiljama i nadsvođima. U jadranskom slivu najviše na kamenim obalama kraških jezera je rjeđa slatkovodna H. rivularis (Lieb.) Ag., npr. uz jezero Visovac na Krki, poput crvenkasto-smeđega vodenog lišaja u obalnim nadsvođima i polušpiljama.

Slatkovodna Lemanea

Lemanea je uglavnom slatkovodna crvena alga, koja je u brzim kraškim vodotocima jadranskog sliva na kamenom dnu većinom uz brzice i slapove zastupljena glavnom europskom vrstom Lem. fluviatilis (Dillw.) Ag. (L. corallina Bory, Sacheria fluviatilis Born.).

Druga je rjeđa uz Jadran još i Lem. fucina Bory. (Sacheria fucina Sirod.) koja je ranije nađena u rječnim brzicama Istre, ali nakon regulacije vodotoka Mirne i Raše više nema novijih nalaza, pa je tu vjerojatno ugrožena izumiranjem ili je kod nas već nestala uz Jadran.

Batrachospermum uz Jadran

Batrachospermum je u Europi kao i u vodotocima na Dinarskom krasu najvažniji rod slatkovodnih crvenih alga s više nazočnih vrsta. Najčešći je na kamenom dnu jadranskog sliva uz brzice i slapove u Dalmaciji europski Bat. moniliforme Roth. (B. setigerum Raben.). Znatno je rjeđi kod nas južnoeuropski Bat. ectocarpum Sirod, kao sezonska alga ponekad vidljiva u proljeće i ljeti po kamenim potocima i brzicama.

Slatkovodne zelene makroalge

Ovdje se ukratko navode samo prave zelene makroalge (Chlorophyta s.str.), koje inače dominiraju u slatkovodnoj vegetaciji kamenog dna jadranskog sliva, ali tu nisu obuhvaćene ine slatkovodne mikroalge ni autotrofni planktoni. Zelene makroalge tvore većinu hidrovegetacije u našim kraškim vodama, gdje obuhvaćaju oko 3/4 nazočnih svojta slatkovodnog fitobentala.

U kopnenim slatkim vodama kod nas rastu tek manji i jednostavniji nitasti ili razgranjeni oblici zelenih makroalga, dok složeniji organizirani tipovi poput morskih Chlorosiphonales (Bryopsidales) i sličnih uglavnom izostaju u slatkoj vodi. Od zelenih makroalga u kraškim vodama jadranskog sliva raste desetak raznih rodova, od kojih su važniji Cladophora, Vaucheria, Spirogyra, Prasiola, Hydrodictyon i još par inih rjeđih.

Slatkovodna Cladophora

Razgranjeni rod Cladophora (red Cladophorales) je na kamenim obalama Jadrana zastupljen bar s desetak morskih vrsta: Cl. dalmatica Kütz., Cl. coelothrix Kütz., Cl. crystallina (Roth.) Kütz., Cl. echinus (Bias.) Kütz., Cl. gracilis (Griff.) Kütz., Cl. hutchinsiae (Dillw.) Kütz., Cl. laetevirens (Dillw.) Kütz., Cl. nitida Kütz., Cl. pellucida (Huds.) Kütz.., Cl. prolifera (Roth.) Kütz., Cl. rupestris (L.) Kütz., Cl. socialis Kütz., itd. Na kraškim kamenim obalama jadranskog sliva raste manje europskih slatkovodnih svojta, npr. Cl. glomerata (L.) Kütz., Cl. basiramosa Schm., Cl. aegagrophila (L.) Raben. i dr.

Spirogyra kraških voda

Od raznih svojta iz slatkovodnog roda Spirogyra je osobito uz sedrene slapove dalmatinskih rijeka najvažnija Sp. olivascens Raben. U ostalim mirnim lokvama i jezercima se još nalazi npr. Sp. longata Kütz. i ine rjeđe.

Prasiola crispa

Prasiola se kod nas nalazi s više svojta na kamenim obalama u moru, pa u poluslanim i slatkim vodama, kao zelenkaste membrane. Uz kraške vodotoke jadranskog sliva na kamenim obalama je kod nas rjeđa europska Pr. crispa (Light.) Ag. (Hormidium murale Kütz.).

Hydrodictyon reticulatum

Hydrodictyon reticulatum (L.) Lager. (Conferva reticulata L.), je u Europi i kod nas u mirnijim slatkim vodama sa slabom hidrodinamikom najčešća subkozmopolitna vrsta iz tog roda, a druga rjeđe nazočna je još i Hyd. utriculatum Roth.

Vaucheria uz Jadran

Nitasti sitniji rod Vaucheria (Xanthophyceae - Vaucheriales, Kvarner: "okrećỳna"), u Europi obuhvaća dvadesetak uglavnom sličnih svojta u slatkima i poluslanim vodama, koje se teže razlikuju (mikro: po rasplodnim organima). U poluslanim lagunama i rječnim ušćima gornjeg Jadrana je najviše oko Istre česta halofilna V. dichotoma (L.) Ag. i rjeđa V. thuretii Woron. (V. velutina Ag.), a ine pripadne vrste tog roda kod nas rastu pretežno u slatkim vodama npr. česta V. gemminata (Vauch.) DC. i dr.

Jadranski Charales

Ovdje se ukratko navode južne primorske parožine (Charales, (Kvarner: "krećỳne", na Krku: "vodnezdỳni") u slatkim i poluslanim vodama uz istočni Jadran tj. rodovi Chara, Charopsis, Tolypella, Tolypellopsis i Lamprothamnium. Pojavljuju se od devona i do mezozoika su pretežno morske, a potom dosad većinom slatkovodne s malobrojnim svojtama u poluslanim vodama iz rodova Tolypella, Lamprothamnion i dr. Iz dalmatinskih otoka je poznata i naša poluendemska bazofina svojta Charopsis stahlii Vis.

Lamprothamnion mediterraneum

Dio bazofilnih alga iz reda Charales koje rastu u alkalno-karbonatnim vodama su manjeviše ovapnjele (Chara, Charopsis, Tolypella, Lamprothamnion), dok su ine acidofilne kao rod Nitella u kiselim silikatnim vodama većinom meko-zeljaste. U Jadranu je njihov najjače ovapnjeli halofilni zastupnik Lamprothamnion mediterraneum (Nordh.) M.Gan. (Lychnothamnus wallrothii Wahl., na Krku: "mornezdỳni"), koji raste na plićemu kamenom dnu poluslanih voda u Sredozemlju npr. uz podmorske vrulje i najviše u kanjonskim ušćima dalmatinskih rijeka osobito donje Zrmanje uz Novigradsko more, gdje tvori ovapnjele naslage kao tzv. lagunarni koraligen.

Vegetacija Charetea

Naselja zelenih makroalga u slatkima i poluslanim kopnenim vodama Europe većinom pripadaju razredu Charetea F.Fuk.: Kraus. 1964, sa 3 pripadna edafska reda: nitro-acidofilni Nitelletalia flexilis, tipski neutrobazični Charetalia hispidae s.s. i alkalno-halofilni red Tolypelletalia. Taj razred obuhvaća skiofilnu dubinsku vegetaciju slatkih i poluslanih voda: u čistim neutralnim vodama je red Charetalia hispidae Sauer s više sveza, a u kiseloj onečišćenoj vodi red Nitelletalia Krause sa svezom Nitellion flexilis (Coril.) Hart.& Seg. i u alkalno-slanim vodama red Tolypelletalia Madl. sa svezom Halo-Charion canescentis (Kraus.) Hart.& Seg.

Slatkovodni Charetalia

Iz tipskog reda Charetalia hispidae Sauer: Krausch 1964, u neutralnim vodama je najvažnija sveza Limno-Charion fragilis Krausch (1964) 1968: Hart.& Seg., koja je kod nas osobito česta na dubljemu kamenom dnu kraških jezera, npr. Vrana na Cresu, Visovac na Zrmanji, Plitvice, Skadar, itd. Zajednički su pokazatelji ove sveze: Chara aspera, Ch. hispida, Ch. globularis, Ch. connivens, Charopsis braunii i dr.

Lagunski Tolypelletalia

Red Tollypelletalia (Mädl.) em. Lov.: Na dnu poluslanih laguna i riječnih ušća značajna je bazofilna sveza Halo-Charion canescentis Krausch (1964) 1968: Hart.& Seg., koja se kod nas nalazi u dubljim kraškim lagunama i kanjonskim ušćima uz istočni Jadran, osobito ušća Mirne, Zrmanje, Krke, Cetine, Neretve, Prokljan, Karin, Novigradsko more, itd.

Glavni su zajednički pokazatelji ove halofilne sveze i reda: Chara canescens, Ch. aculeolata, Ch. galioides, Ch. tomentosa, Tolypella nidifica, T. salina, T. hispanica, Lamprothamnion pappulosum, Lam. mediterraneum i dr. Kod nas ova uz Jadran sadrži u slanim močvarama neodpornu zajednicu Magno-Charetum aculeolatae (Sauer) Coril. 1957, pa Lamprothamnio-Charetum vulgaris (Corillon 1957) Kal.Gut. (Lamprothamnetum papulosi Coril) u dubljim lagunama i rječnim ušćima.

Slatkovodne kamene obale

Vodeni red Hydro-Verrucarietalia (Hadač 1945) Klem. 1955 iz razreda Hydro-Verrucarietea Hadač 1962, naseljava izložene kamene obale kraških jezera i brzica. Ta grupa obuhvaća epilitske obalne zajednice higrofilnih lišajeva i slatkovodnih makroalga, većinom Chlorophyta i slatkovodnih Rhodophyta. Takva vegetacija se nalazi pretežno u kraškim rijekama Dinaroda i Taurusa, pa uz sedrene slapove i na kamenim obalama prirodnih kraških jezera s razmjerno stabilnom razinom, npr. Visovac na Krki, Vrana na Cresu, Ohrid, anatolska kraška jezera jugozapadne Turske i sl.

Naprotiv ova kraška hidrovegetacija uglavnom izostaje uz obale umjetnih hidroakumulacija na krasu, zbog nestabilnog vodostaja i jačeg zamuljivanja. Na izloženim profilima strmih obala u kraškim jezerima duž Dinarida postoji posebna slatkovodna zonacija tri pojasa kraške hidrovegetacije: na kamenoj obali pod udarom valova je red Hydro-Verrucarietalia (sveza Hildenbrandtio-Verucarion), pa u plićoj vodi na karbonatnu dnu vodenjare sveze Coleogeto-Najadion (Potamogetalia pectinati, a na dubljemu kraškom dnu sa slabijom hidrodinamikom je sveza Limno-Charion Kraus. (Charetalia).

Obalna sveza Hildenbrandtio-Verrucarion (Sym. 1951) Golub. 1965, ima zajedničke pokazatelje Verrucaria nigrescens, Lithoderma fontana, Ulothrix zonata, Asterocystis ramosa i Pseudochantransia pygmaea. Tu su glavne 2 pripadne zajednice na kamenim obalama kraških jezera: europska Hildebrandio-Lithodermetum fluviatilis i naša kraška Verrucario-Bangietum coccineae. Na uronjenomu kamenom dnu je razvijena sveza Cladophoro-Bangion sa 2 pripadne zajednice: na dnu brzica i tjemenu slapova Lemaneo-Bangietum, a u sporijim vodotocima na kamenom dnu je Cladophoro-Vaucherietum.

Cladophoro-Vaucherietum

Cladophoro-Vaucherietum (Sym. 1951) Golub. 1965 iz sveze Cladophoro-Bangion, iz te sveze jedina razmjerno češća i odpornija, pa je proširena na raznomu podvodnom kamenju po Europi. Kod nas se razvija na slabije zamuljenom kamenom dnu mirnijih kraških vodotoka i kamenih jezera, gdje se taloži jezerski tip sedre, pa tu dominiraju zelene nitaste makroalge iz rodova Vaucheria, Cladophora i sl.

Lemaneo - Bangietum

Lemaneo-Bangietum atropurpureae (Sym. 1951) Golub. 1965, također je iz sveze Cladophoro-Bangion, a rjeđa je drugdje po Europi i većinom ograničena na kraške vodotoke Tauro-Dinarida, kao dobar pokazatelj čistih kraških voda. Razvija se pod vodom u sublitoralu kraških brzica na kamenom dnu u čistoj karbonatnoj vodi, gdje su glavni pokazatelji razgranjeni slatkovodni rodofiti Lemanea fluviatilis i Bangia atropurpurea.

Hildebrandio-Lithodermetum

Hildebrandtio-Lithodermetum fluviatilis (Sym. 1951) Golub. 1965: Ova je sciafilna zalednica proširena na kamenitim obalama južnoeuropskih jezera i rječnih brzica, najviše u vlažnim i zasjenjenim obalnim prevjesima, nadsvođima i polušpiljama. Pokazatelji su: Hildenbrandtia rivularis, Lithoderma fluviatilis, Ulotrix tenuissima i diferencialna Cladophora glomerata, a u fauni pužić Ancylastrum fluviatile nalik priljepku.

Verrucario - Bangietum

Verrucario-Bangietum coccineae Lov. (1980) 1983 (usp. Lovrić & al. 1980, 1981, 1983, 1989, 1995): Ova je najvjerojatnije endemska dinarska zajednica na kamenim obalama kraških jezera u Dalmaciji, a optimalno je razvijena oko jezera Visovac na Krki gdje nastava obalno kamenje pod udarom slapova ili izložene obalne stijene na udaru jezerskih valova pri buri ili jugu. Pokazatelji su: endemska alga Bangia coccinea, pa Verrucaria eleomelaena i Cladophora farcta.

Važnija literatura

  • Cammerloher, H. 1915: Die Grünalgen der Adria. Borntraeger, 141 p., Berlin.
  • Filarszky, N. 1931: Beiträge zur Kenntnis der Charenvegetation Kroatiens, Slawoniens und anderen Länder der Balkanhalbinsel. Magyar Botanikai Lapok 1931: 1/12, Budapest.
  • Gessner, F. 1955-1959: Hydrobotanik, Bd. I.- II. Deutscher Verlag der Wissenschaften, Berlin.
  • Giaccone, G. 1965: Le fitocenosi marine nel settore rosso di capo Zafferano. Lavori Istituto Bot. Palermo 22: 1 - 69.
  • Giaccone, G. 1978: Revisione della flora marina del Mare Adriatico. Suppl. Ann. Parco marino Miramare 6/19: 1 - 118, Trieste.
  • Golubić, S. 1957: Die Algenvegetation an Wasserfallen des Flusses Krka in Dalmatien. Rad JAZU 312: 207-259, Zagreb.
  • Golubić, S. 1960: Vegetacija cijanoficeja u lukama sjevernog Jadrana. Thalassia Yugosl. II/2: 5 - 36, Rovinj.
  • Golubić, S. 1961: Der Vrana-See an der Insel Cres, ein Chara-See. Verhan. Inter. Verein. Limn. 14: 846-849.
  • Golubić, S. 1963: Hydrostatischer Druck, Licht und submerse Vegetation im Vrana-See. Int. Rev. Hydrogr. Hydrobiol. 48.
  • Krause, W.& Lang, G. 1977: Klasse Charetea fragilis (Fukarek 1961) Krausch 1964. Süddeutsche Pflanzengesellschaften 1: 78-88 (ed. E. Oberdorfer), G.Fischer Verlag, Stuttgart & New York.
  • Lovric, A.Z. 1978: Phytozönologische Analyse der Meeresvegetation Ostadrias. Mitteil. Ostalp. Gesell. Veget. 14: 215 229, Acad. Sci. Ljubljana.
  • Lovric, A.Z. 1983: Structure and biodynamics of lagunar travertine in North Dalmatia. Rapp. Proc. CIESM, ser. Lagunes 28/6: 319-322, Museum Monaco.
  • Pentecost, A. 2005: Organisms associated with travertine. Springer Netherlands, p. 149-195, ISBN 9781402035234
  • Riedl, R.& Kusel, H. 1970: Chlorophyta (Grünalgen). Fauna und Flora der Adria, p. 38-50, P.Parey, Hamburg & Berlin.
  • Schratt, L. 1993: Charetea fragilis. Die Pflanzengesellchaften Österreichs, 2: 45-54 (ed. Grabherr, G.& Mucina, L.), G.Fischer Verlag, Jena.
  • Stroede, W. 1937: Oekologie der Characeen. Berlin, 114 p.
  • Symoens, J. 1951: Esquisse d'un système des associations algales d'eau douce. Trav. Assoc. Inter. Limnol. 11.
  • Vouk, V. 1952: Slatkovodne rodoficeje Jugoslavije. Godišnjak Biol. Inst. 5, Sarajevo.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed study from Wikinfo, by editor Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995): if quoted author and source, may be copied and distributed without changes.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Jadranske_južne_Sporophytae&oldid=11537"