Čakavski dual-paukal

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Čakavski dual-paukal (oblik dvojine i nekolicine u hrvatskim dialektima): Većina živih indoeuropskih jezika danas imaju samo 2 gramatička broja: singular i plural (jednina i množina). Treći arhaični gramatički broj je dual (dvojina) koji su većinom imali izumrli indoeuropski prajezici, npr. praindoeuropski, vedski samskrit, ranoperzijski (Avesta), pragermanski, gotski, ranokeltski, starogrčki, ranoslavenski, crkvenoslavenski, itd. Od izvaneuropskih sadrže dual npr. akadski, arapski, starohebrejski, staroegipatski, koptski i još neki ini. Od danas živih europskih jezika, izraziti pravi dual rabe: malteški, kelto-škotski, frigijski, a medju slavenskima osobito lužički, slovenski i naša čakavica. Izim uže dvojine, neki europski jezici osobito slavenski rabe još prošireni dual uz brojeve 2, 3 i 4, pa uz priloge nekoliko, malo (njih) i zato se to zove paukal (latin. pauculus = malobrojan).

Abstract

Chakavian dual & paucal (dualist forms in Croatian dialects): Dual is a grammatical number that some languages (mostly ancient or relict ones) use in addition to singular and plural. When a noun or pronoun appears in dual form, it is interpreted as referring to precisely two of the entities (objects or persons) identified by the noun or pronoun. Verbs can also have dual agreement forms in these languages. In other cases such dualistic forms are referred to 2-3-4 entities, called paucal (few ones). Among Slavic languages, the true developed and frequent dual forms of nouns and pronouns occur chiefly in Sorbian, Slovene, and Chakavian. Within Croatia, these ones are now the best conserved in Istra peninsula and Kvarner islands on northern Adriatic, and in the medieval texts on Glagolitic and Bosnian scripts, similar dualistic forms occured also elsewhere.

Štokavski i kajkavski dual

Zbog dominantnih balkanskih Vukovaca u hrvatskom jezikoslovlju za vrijeme Jugoslavije je naš dual u Hrvatskoj ostao uglavnom zanemaren i neproučen, najviše zato jer ga nemaju jugobalkanski novoštokavci. Današnji živi novoštokavci i većina kajkavaca više ne rabe pravi dual koji je kod njih (po očuvanim tekstovima) uglavnom izumro već u srednjem vijeku, nego umjesto toga zamjenski koriste genitiv u ulozi paukala: npr. 1 čovjek, 2, 3 i 4 čovjeka, 5, 6, 7... ljudi. Ipak se stari oblici bliski dualu nalaze u nekim prijelaznim rubnim govorima koji su povezani s utjecajem čakavaca, npr. u staroikavskoj šćakavici i kajkavskoj ikavici.

Ikavsko-šćakavski pradual

U zamalo svim danas živim štokavskim govorima, dual je uglavnom posve nepoznat, pa sada izostaje čak i u arhaičnoj ikavskoj šćakavici koju je u novije doba detaljno proučio A. Peco (1981, 2007 i dr.). Ipak se u srednjovjekim tekstovima ikavske šćakavice zapisanima bosančicom povremeno nalaze danas već izumrli dualni oblici nalik čakavskima i slovenskim.

Duali kajkavske ikavice

Iako je kajkavica dijelom slična slovenskomu koji ima dobro očuvani dual, kod tipskih ekavskih kajkavaca je pravi dual nepoznat pa npr. sada izostaje u Podravini, Medjimorju, Zagorju, Prigorju, Turopolju, Moslavini, Banovini itd. Takodjer ga nema ni u kajkavskim tekstovima od 18.- 20. stoljeća,- ali mjestimice postoji u starijim polukajkavskim tekstovima iz doba reformacije i Ozaljskog kruga Zrinskih i Frankopana gdje je sličan čakavskom dualu i donekle slovenskomu. Današnji dual u živoj uporabi ipak imaju kajkavski ikavci sjeverozapadne Hrvatske, a najviše je razvijen i bogat oblicima u sjevernoj Istri kod staroikavskih polukajkavaca u selima oko Buzeta, gdje je sličan dualu kvarnerskih čakavaca iz Vinodola, Krka, Cresa, itd.

Čakavski dual i paukal

Medju svim današjim Slavenima i malobrojnim inim Europljanima, pored lužičkoga i slovenskog jezika imaju još izraziti živi dual takodjer i naši čakavci, osobito stari čakavski ekavci i poluikavci u Istri i Kvarneru. Istočnije u Lici i Dalmaciji tj. na primorskom kopnu od Zadra do Poljica i oko Gacke je pravi čakavski dual kod kopnenih polučakavaca zbog dugotrajnog pritiska susjednih doseljenih novoštokavaca već posve izumro, a uglavnom ga više nema u živoj uporabi niti na dalmatinskim otocima. Duala danas uglavnom više nema ni kod rubnih sjevernojadranskih čakavaca, npr. u zadnje vrijeme se više ne čuje na Pagu, Lošinju, južnoj i zapadnoj Istri. Naprotiv je bogati čakavski dual-paukal još dosad živ barem kod seoskih staraca u srednjoj, istočnoj i osobito sjevernoj Istri, pa u nutarnjem Vinodolu i na otocima Krku i Cresu. Još donedavna u 20. st. su dual rabili i domaći starci u gradu Rabu i Senju, ali je dosad nestao zajedno s izumiranjem nepalatalnog cakavizma u ta dva grada. Na sjevernojadranskom kopnenom primorju je dual oblikom dosta sličan slovenskomu, ali tu većinom ima proširenu uporabu kao paukal (nekolicina) uz brojeve 2, 3 i 4. Neki su najčešći primjeri sjevernojadranskog primorskog duala:

  • 1 žena; 2, 3 i 4 žený; 5, 6, 7... žên
  • 1 ruka; 2, 3 i 4 ruký; 5, 6, 7... rûk
  • 1 noga; 2, 3 i 4 nogý; 5, 6, 7... nôg.

Deklinacija primorskog duala

Na sjevernojadranskom primorju se taj čakavski paukal pretežno rabi u nominativu, dok podpunu deklinaciju uz ine kose padeže ima osobito u sjevernoj Istri i u nutarnjem Vinodolu (Grižane-Bribir), odakle je idući primjer. Oznake: 1. nominativ, 2. genitiv, 3. dativ, 4. akuzativ, 6. lokativ, 7. instrumental (5. vokativ kod ovih 'dualnih' čakavaca većinom nema poseban oblik i jednak je oblikom nominativu kao tzv. apelativ):

  • 1 + 4 + 5: dvi nogý, 2 + 6: dvih nogýh, 3: dvin nogýn, 7: dvîmi nogými. Približni starinski izgovor tog duala je s prijeglasom kao: nogü, nogüh, nogün, nogümi.

Otočni pradual Kvarnera

Dok je primorski čakavski dual na kopnu oblikom sličan slovenskomu, ovaj na Kvarnerskim otocima je drugačiji arhajski i razmjerno je sličniji prastaromu lužičkom dualu koji je najbliži praslavenskomu i dijelom praindoeuropskom, dok kod inih južnih Slavena nema ništa sličnoga. Ovaj arhajski pradual se dosad čuje samo kod malobrojnih staraca koji govore nepalatalnim cakavizmom u selima Batomãl (vukovizirano: Batomalj) i Yurandwõr (Jurandvor) na jugoistočnom Krku, a još u 20. st. su vrlo sličan pradual rabili i u susjednoj Baški, ter nedavno izumrli govornici domaćeg cakavizma u gradu Rabu. Ovi pradualni oblici imaju posve osebujne nastavke slične lužičkima i hetitskima: u muškom rodu na -õj, u ženskom -ãj i srednjemu -êj, dok su uz njih i arhajski brojevi nalik indoiranskima: dwõydi (dvoje), trõydi (troje) i cetýrdi (četvoro). Sada slijede tipski primjeri njihovih pradualnih deklinacija iz jugoistočnog Krka:

Kvarnerski muški pradual

Arhajski pradual na -õj je značajan za većinu bodulsko-cakavskih imenica muškog i nekih ženskog roda, koje u naglašenomu zadnjem slogu singulara sadrže preglašeno ÿ, tj. završavaju na -ÿb, -ÿd, -ÿg, -ÿk, -ÿl, -ÿn, -ÿp, -ÿr i slično, a dijelom i kod inih imenica na -úh, -úk, -ûl, -ûn itd. Važniji su tipski primjeri (abecedno): bližÿk / bližÿkoj (rodjak), borÿl / borylõj (borova šuma), brÿg / brygõj (brdo), gorÿn / gorynõj (gorštak-brđanin), kamÿk / kamÿkoj (kamen), laštrÿb / laštrÿboj (kobac), lÿb / lybõj (jablan), merlÿn / merlynõj (mrkva), pitÿr / pitÿroj (biljna tegla), rÿba / rybõj (riba), šenÿg / šnygõj (snijeg), sekÿl / sekÿloj (surla), šlÿd / šlydõj (trag), šýr / šyrõj (sir), urÿl / urylõj (javni sat), urÿn / urynõj (tutnjava), vartÿl / vartÿloj (leptir), vaÿd / vaydõj (ugriz), vrÿd / vrydõj (čir), vÿk / vykõj (vijek), zaÿk / zaykõj (jezik), žmÿn / žmynõj (gmaz-zmaj), pa još nepravilne npr. pavùk / pavúkoj (pauk), špazùk / špazúkoj (pazuho), tarbùh / tarbúhoj (trbuh), itd. U vinodolskoj čakavici kopnenog primorja je taj reliktni pradual već iznimno rijedak, npr. pradual ribõj u staroj ribarskoj uzrečici: "Ala-rýb, ribõj !" (= Evo ribe !). Primjerni su praduali s pripadnim brojevima za njihovu arhajsku deklinaciju:

  • Ený žmÿn / dwõydi žmynõj (1 zmaj / 2 zmaja): 1.4. dwõydi žmynõj, 2. dwôydih žmynõv, 3. dwôydin žmynõn, 6. dwôydih žmynýh, 7. dwojdými žmynòmi.
  • Ený pavùk / trõydi pavúkoj (1 pauk / 3 pauka): 1 + 4. trõydi pavùkoj, 2. trôydih pavùkov, 3. trôydin pavùkon, 6. trôydih pavùkah, 7. trojdými pavukòmi.
  • Yenà rÿb / cetýrdi rybõj (1 riba / 4 ribe): 1 + 4. cetýrdi rybõj, 2 + 6. cetýrdih ribâh, 3. cetýrdin rybõn, 7. cetýrdin rybòmi.

Kvarnerski ženski pradual

Ovom je slična i nešto rjedja sklonidba ženskog praduala na -aj, koja je većinom očuvana u pejorativima i augmentativima na -ÿna za ljude i životinje s dualnim nastavkom -ÿnaj, npr. ćarvÿnaj (crvetine), ćeperÿnaj (krvopije), grubotÿnaj (grdobine), pavucÿnaj (paučine), šćemerÿnaj (guje-otrovnice), zabÿnaj (žabetine), itd. U prošlim je stoljećima takav ženski pradual na -aj na jugoistočnom Krku i Rabu bio češći kod ženskih imenica s nominativom na -ÿca, -ÿka, -ÿla, -ÿna, -ÿra, -ÿta, ali se u živom govoru krajem 20. stoljeća uglavnom izgubio i dijelom još očuvao samo kod pejorativa i augmentativa na -ÿna. Sličan ženski pradual je inače kod Slavena poznat samo u lužičkomu, pa u prapovjesnom hetitskomu iz Male Azije. Taj tip praduala već posve izostaje u inim našim čakavskim govorima izvan istočnokvarnerskih otoka. Primjerna sklonidba:

  • Yenà pavucÿna / keterkè pavucÿnaj (1 paučina / nekoliko paučina): 1 + 4. keterkè pavucÿnaj, 2 + 6. keterkêh pavucÿnah, 3. keterkên pavucÿnan, 7. keterkÿmi pavucynàmi.

Otočni dual srednjeg roda

Treća dualna prasklonidba s osobitom dvojinom na -ej postoji kod otočnih imenica srednjeg roda, npr. kod ponekih s nominativom jednine na -ce kao šarcè / šarcêj (srce, 2 srca) i šancè / šancêj (sunce, 2 sunca), a najčešća je kod imenica srednjeg roda koje u kosim padežima štokavskog vukopisa dobivaju produženi oblik konsonantske osnovice na -en: ÿme / ymêj (ime, imena), sìme / simêj (sjeme, 2 sjemena), tìme / timêj (tjeme, tjemena), šlìme / šlimêj (sljeme, 2 sljemena), brìme / brimêj (breme, 2 bremena) itd. Primjeri:

  • Yenò šancè / dwy šancêj (1 sunce / 2 sunca): 1 + 4 + 5. dwy šancêj, 2 + 6. dwýh šancêh,3. dwýn šancên, 7. dwÿmi šancèmi.
  • Yenò šlýme / tri šlimêj (1 greben / 3 grebena): 1 + 4. tri šlimêj, 2 + 6. trýh šlimêh, 3. trýn šlimên, 7. trými šlimèmi.
  • Yenò šarcè / cetýr šarcêj (1 srce / 4 srca): 1 + 4. cetýr šarcêj, 2 + 6. cetýreh šarcêh, 3. cetýren šarcên, 7. cetrými šarcèmi.

Dualni glagoli i zamjenice

Kod kopnenih čakavaca na primorju izvan otoka, dualno-paukalni su oblici uglavnom ograničeni samo na imenice, rijetki su kod zamjenica i nepoznati kod glagola, za razliku od slovenskoga (i lužičkog) gdje su slični oblici još razvijeni manjeviše u uporabi. Iako nisu česti ni redoviti, ti se oblici bar dijelom još nalaze uz praduale kod staraca iz Kvarnerskih otoka, češće kod zamjenica i rjedje u glagolima.

Dualno-paukalne zamjenice

Na istočnokvarnerskim otocima i osobito na jugoistočnom Krku se kod čakavskih staraca nalaze osobite takve zamjenice (kakve su do 20. st. rabili i domaći starci grada Raba), u podjednakom obliku za sva 3 roda: ubedwý (oboje / obije), setarý (sva / sve 3), dwõydi (dvoje), trõydi (troje) i cetýrdi (četvoro),- iskonom su od indoiranskih dvaidhi, troidi i ćaturdi. Dalji viši arhajski brojevi su tu obični pluralni: petôrje (petero-petorica), šeštôrje (šestero-šestorica), šedmôrje (sedmero-sedmorica), ...itd.

Dualni oblici glagola

Još su rjedji u čakavici dualni oblici kod glagola, koji na kopnenom primorju već posve izostaju i uz dualne imenice ih obično zamjenjuju pluralni glagoli kao kod kajkavaca i štokavaca. Jedino kod domaćih staraca na istočnokvarnerskim otocima (npr. na Krku - prije i na Rabu), rjedje se ponekad izgovaraju još posebni dualni oblici arhajskih glagola, vidljivo različiti od singulara i plurala, a očuvani su samo za 1. i 3. lice glagolskog duala. Primjeri:

  • Obični plural: hòmo seunè ! (hajdemo svi !); Dualno (rjedje): hodýme sedvý ! (hajdemo obojica !), hodýdu setrý ! (nek idu sva 3!).

Mladjim naraštajima kvarnerskih otočnih čakavaca pod jačim javnim utjecajem Vukovskog jugo-standarda, koji uglavnom govore osiromašenom polučakavskom koiné, takvi starinski duali za glagole i zamjenice su već posve nepoznati, a i dualne imenice rjedje rabe samo u nominativu poput gore navedenih iz kopnenog primorja.

Literatura

  • Stipan Budimir & A.Ž. Lovrić 1999: Ikavska šćakavica (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10: 90-102, Karlovac.
  • James Clackson 2007: Indo-European Linguistics, an Introduction. Cambridge University Press, New York.
  • Lovrić A.Ž.& Mileković H.M. 1999: Ranohrvatski jezik i njegovi pradialekti. Hrvatsko slovo V/194: 12 - 13, 1 karta, Društvo hrv. književnika, Zagreb.
  • Lovrić, A.Ž. (ured.), 2004-2011: Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 1 – 3. Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, Zagreb (knj. 1: 1223 str., knj. 2 u tisku).
  • J.P. Mallory & D.Q. Adams 2006: The Oxford Introduction to Proto-Indo-European and the Proto-Indo-European World. Oxford University Press, New York.
  • Asim Peco, 1981: Čakavsko-šćakavski odnosi u zapadnobosanskoj govornoj zoni. Hrvatski dijalektološki zbornik 5: 137-144, JAZU, Zagreb.
  • Asim Peco 2007: Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne, knj. I.- II. Izabrana djela 3 - 4, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo, 409 + 304 str. ISBN 978-9958-9309-1-1
  • Yošamýa, Z. 1997: Kÿrska besèda, srednjovjeka pračakavica gorskih sela uz Bitoraj i sličnost s veyskim na Krku. Ognjište, 8: 142 - 151, 1 tab., Karlovac - Zagreb.
  • Yošamýa, Mitjêl 2004: Gan-Veyãn. ITG – Zagreb. 979 p. (2. izdanje: 1223 str. ITG Zagreb 2005).

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Adriatic-Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Čakavski_dual-paukal&oldid=45052"