Jona (knjiga)

Jona
Redni broj knjige	39.
Pisac	Jona
Pisanje završeno	o. 844. pr. Kr.
Biblijska kratica	Jon

Jona je proročka knjiga Starog Zavjeta i spada u 39. biblijsku knjigu. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka. Biblijska kratica joj je Jon. Jona se spominje u Novom zavjetu u Evanđelju po Mateju (Mt 12, 38-41 i 16, 1-14) i Luki (Lk 11, 29-32). Isus je razgovarao s nekim farizejima i pismoznancima i rekao im: "Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći." Na kajkavskom narječju hrvatskog jezika, prvi je Ignac Kristijanović je preveo Jonu. Prijevod se pojavio u Daniczi Zagrebechkoj 1848. godine (Knjiga Jonaša).

Sadržaj

Gustave Doré: Jona prorokuje propast Ninive

• Jona bježi nakon što je poslan u Ninivu (1:1-16)

"Riječ Božja došla je Joni, sinu Amitajevu: 'Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i objavi mu osudu, jer se zloća njihova popela do mene!'" (1:1, 2). Joni se nije svidio taj zadatak pa je pobjegao u suprotnom smjeru, ukrcavši se na brod za Taršiš, koji se najvjerojatnije nalazio na području današnje Španjolske. No Jonin je brod upao u veliku oluju. Uplašeni mornari "počeli su prizivati u pomoć svaki svojega boga", a Jona je cijelo to vrijeme spavao u podpalublju (1:5). Kad su probudili Jonu, bacili su ždrijeb da ustanove tko je od njih kriv za nevolju u kojoj su se našli. Ždrijeb je pao na Jonu. Tada im je on rekao da je Hebrej, da štuje Boga i da bježi od zadatka koji mu je on dao. Rekao im je da ga bace u more. Nakon daljnjih pokušaja da spase brod, na kraju su Jonu ipak bacili u more. Tada je more prestalo bjesnjeti.

• Velika riba guta Jonu (1:17–2:10)

"A Bog je poslao veliku ribu da proguta Jonu, pa je Jona bio u utrobi ribe tri dana i tri noći" (1:17). Jona se iz utrobe ribe žarko molio Bogu. "Iz utrobe groba" molio je za pomoć i obećao da će ispuniti što je zavjetovao jer "spasenje je od Boga" (2:2, 9). Na Božju je zapovijed riba tada izbljuvala Jonu na kopno.

• Propovijedanje u Ninivi (3:1–4:11)

Bog je ponovio Joni svoju zapovijed. Ali Jona više nije bježao od svog zadatka, već se uputio u Ninivu. Došavši tamo, prolazio je gradom, objavljujući: "Još samo četrdeset dana i Niniva će propasti!" (3:4). Njegovo je propovijedanje imalo pozitivan odjek. U cijeloj su se Ninivi ljudi pokajali i povjerovali su Bogu. Kralj je naredio da i ljudi i životinje moraju postiti i ogrnuti kostrijet. Zbog toga im se Bog smilovao i poštedio je grad. Jona to nije mogao podnijeti. Bog je rekao kako je znao da će se on smilovati i zato je htio pobjeći u Taršiš. Poželio je umrijeti. Ljut i ogorčen, Jona si je podignuo sjenicu istočno od grada da vidi što će se dogoditi. Tada je Bog dao da nad Jonom izraste tikva kako bi pravila sjenu njegovom mrzovoljnom proroku. No Jonina radost zbog tikve bila je kratkog vijeka. Sljedećeg je jutra Bog poslao crva da podgrize tikvu, tako da je Jona, umjesto da bude u ugodnoj hladovini, sada bio izložen vrućem istočnom vjetru i dnevnoj pripeci. Ponovno je poželio umrijeti. No pokušao je opravdati sebe ustvrdivši da je s pravom ljut. Medjutim, Bog mu je ukazao na njegovu nedosljednost: Joni je žao tikve, a ljut je što se Bog sažalio na veliki grad Ninivu.

---