Pjesma nad pjesmama

Pjesma nad pjesmama
Redni broj knjige	26.
Pisac	Salamon
Mjesto pisanja	Jeruzalem
Pisanje završeno	o. 1020. pr. Kr.
Biblijska kratica	Pj

Pjesma nad pjesmama je 26. biblijska knjiga. Knjigu čini ciklus ljubavnih pjesama, koje imaju u glavnom obliku dijalog izmedju zaručnice i zaručnika. Biblijska kratica ove knjige je Pj. Jedna je od najkraćih knjiga Biblije, ima samo 117 stihova. Pripada u Mudrosne knjige Staroga zavjeta.

Sadržaj

Kralj Salomon i kraljica/Bog i personifikacia Izraela

• Sulamka u Salamonovom taboru (1:1-14).

Sulamka se nalazi u kraljevskim šatorima u koje ju je doveo kralj, ali njoj je stalo samo do toga da vidi svog voljenoga pastira. Ona čezne za njim i obraća mu se kao da je prisutan. Dvorske dame koje služe kralja, "kćeri jeruzalemske", začudjeno gledaju kako je Sulamka tamnoputa. Ona im objašnjava da ju je sunce ogrijalo dok je čuvala vinograde svoje braće. Potom se obraća svom dragom kao da je slobodna i pita ga gdje ga može naći. Dvorske joj dame govore neka ode i neka pase svoje stado pored pastirskih šatora. Dolazi Salamon. On je ne pušta da ode. Divi se njenoj ljepoti i obećava joj da će je okititi 'kolutovima zlatnim sa zrnima srebrnim'. Sulamka odbija njegove ponude i kaže mu da voli samo svog dragoga (1:11).

• Dolazi njen voljeni pastir (1:15–2:2).

Sulamkin voljeni pastir uspijeva ući u Salamonov tabor. On hrabri svoju dragu. Uvjerava je da je voli. Sulamka čezne za time da bude sa svojim dragim. Ona samo želi biti s njim u poljima i šumama. Sulamka je skromna djevojka. Ona kaže: "Ja sam tek šafran s ravnice priobalne." Pastir smatra da njegovoj dragoj nijedna žena nije ravna: "Kao ljiljan medju korovom trnovitim, takva je ljubljena moja medju djevojkama" (2:1,2).

• Sulamka čezne za svojim pastirom (2:3–3:5).

Budući da je ponovno odvojena od svog dragoga, Sulamka pokazuje da joj ni do koga nije stalo kao do njega. Kćeri jeruzalemske podsjeća kako ih je zaklela da ne pokušavaju u njoj pobuditi ljubav prema drugome mužkarcu kojega ona ne želi. Sjeća se onog proljeća kad joj je njezin pastir došao i pozvao je da prošeta s njim po brjegovima. Kao da ga gleda kako radosno poskakuje dok se penje po gorama. Kao da ga čuje kako joj govori: "Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja, i dodji!" Nu njena braća tada nisu bila sigurna u njenu postojanost, pa su se naljutila i poslala je da radi u vinogradima. Ona sada kaže: "Dragi moj pripada meni, a ja njemu" i moli ga da brzo dodje k njoj (2:13, 16). Dalje Sulamka opisuje kako je zatočena u Salamonovom taboru ter kako noću u postelji čezne za svojim pastirom. Ponovno podsjeća kćeri jeruzalemske kako ih je zaklela da u njoj ne bude ljubav prema muškarcu kojeg ne želi.

• Sulamka u Jeruzalemu (3:6–5:1).

Salamon se vraća u Jeruzalem u kraljevskom sjaju, a ljudi se dive njegovoj sviti. U ovom presudnom trenutku pastir ne napušta svoju voljenu Sulamku. Ona sada nosi koprenu, a on ide za svojom dragom i uspijeva doći do nje. Hrabri je izjavljujući joj svoju ljubav. Ona mu govori kako bi željela da je slobodna i da može otići iz grada, a on joj nato u ljubavnom zanosu kaže: "Sva si lijepa, ljubljena moja" (4:7). Dovoljno je da je pogleda, i srce mu već brže lupa. Ljubav je njezina bolja od vina, miris je njezin kao miris Libanona, a koža joj je raj pun šipaka. Sulamka poziva svog dragoga da dodje u "vrt svoj", i on dolazi. Dobronamjerne žene iz Jeruzalema potiču ih: "Jedite, prijatelji! Pijte i opijte se ljubavlju!" (4:16; 5:1).

• Sulamkin san (5:2–6:3).

Sulamka priča dvorskim damama san u kojem je sanjala kako joj netko kuca na vrata. Vani je bio njen dragi i molio je da ga pusti. Nu ona je bila u postelji. Kad mu je na kraju ipak otvorila, on je već nestao u noći. Pošla je za njim, ali ga nije mogla naći. Napali su je gradski stražari. Ona moli dvorske dame da njenom dragom, ako ga sretnu, kažu kako ona boluje od ljubavi. One je pitaju po čemu je njen dragi tako poseban. Sulamka ga u zanosu počinje opisivati riječima: "Dragi moj sav blista i rumen je, iztiče se medju deset tisuća" (5:10). Dame je potom pitaju kamo je otišao. Ona im odgovara da on stado pase medju vrtovima.

• Salamonov zadnji pokušaj udvaranja (6:4–8:4).

Kralj Salamon dolazi k Sulamki. Ponovno joj govori kako je lijepa, da je ljepša od "šestdeset kraljica i osamdeset inoča", nu ona ga odbija (6:8). Ona se ovdje nalazi samo zato što se obavljajući svoj svakodnevni posao našla blizu Salamonova tabora. Potom pita: 'Što vidiš na meni?' Tim svojim prostodušnim pitanjem Salamonu daje povoda da počne pričati o njenoj ljepoti i opisivati je od glave do pete. Medjutim, Sulamku ne mogu pokolebati njegove lijepe riječi. Ona odvažno kaže da će ostati vjerna svom pastiru i zove ga. Po treći put podsjeća kćeri jeruzalemske kako ih je zaklela da ne bude u njoj ljubav koju ona ne želi. Salamon je potom pušta da ode kući. Nije uspio zadobiti Sulamkinu ljubav.

• Sulamka se vraća (8:5-14).

Braća je vide kako dolazi, ali nije sama, nego je "naslonjena na dragoga svojega". Prisjeća se kako je svog dragoga srela pod jabukom i izjavljuje mu svoju nesalomljivu ljubav. Pjesma zatim opisuje što su ranije rekla njena braća dok je ona još bila njihova 'mala sestra', nu ona sada kaže da se dokazala kao zrela i postojana žena (8:8). Braća bi joj sada trebala dopustiti da se uda. A kralju Salamonu samo neka bude njegovo bogatstvo! Njoj je dovoljan jedan vinograd jer ima svog dragoga kojega voli svom dušom i srcem. Njena je ljubav jaka kao smrt, a žar je njezin "plamen Jahov". Pobijedila je uzvišena ljubav koja je "nepopustljiva kao grob kad vjernost traži" i združila ju je s njenim ljubljenim pastirom (8:5, 6).

---