Ekavski sjeverni čakavci

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ekavski sjeverni čakavci (sjevernočakavska ekavica oko Riječkog zaljeva): Sjevernočakavski ili ekavsko-čakavski dialekt je sjeverozapadna inačica čakavskog narječja. U ovom dialektu je jat uglavnom prešao u e, a samo iznimno daje 'i' u istim slučajevima kao u kajkavici: npr. divõjka. Govori se sjeverno od srednječakavskog dialekta: u srednjoj i istočnoj Istri, okolici Labina, Žminja i Pazina, na sjevernom Primorju oko Rijeke do Bakra, na Cresu i dijelom na sjevernom Lošinju. Takodjer i izvorni gradski govor Rijeke je donedavna pripadao ovom dialektu, ali se pod utjecajem mješovite doselidbe iz Istre i Kvarnera, pa kajkavsko-goranskog zaledja u Rijeci dosad razvila prijelazna polučakavska koiné. Stoga je do danas Rijeka ipak ostala najvećim polučakavskim gradom u Hrvatskoj (i drugi u svijetu nakon polučakavske Antofagaste).

Abstract

Ekavisch-Chakavian dialect (northern Chakavians): It is a very archaic transitional dialect between Chakavian and Kaykavian, nov used chiefly in eastern Istria, Cres island, and Rijeka Bay. Its nain speaking towns are Rijeka (now the largest Chakavian city); also Pazin, Labin, Rabac, Opatija, Grobnik, Bakar, Cres, etc.

Obćenito o čakavici

Čakavica (vlastiti naziv, jugo-srb. čakavština, ruska slavistika: čakavskij mikrojazyk), je jugozapadno i najstarije još živo narječje hrvatskog jezika, čiji naziv potječe od upitno-odnosne zamjenice ča (ili ca, če). Danas se u Europi rabi samo u Hrvatskoj i to najviše u Istri, na dalmantinskoj obali i na većini jadranskih otoka, pa kod brojnih inozemnih iseljenika najviše u Južnoj Americi gdje već živi preko polovice čakavaca (Antofagasta je sad već najveći čakavski grad). Područje na komu je od srednjeg vijeka dominirala čakavica je nekoć bilo puno širje tj. kopnena Dalmacija, cijela Lika, Kordun, Pounje, itd. Razlog njegovog smanjivanja su preselidbe s istoka izazvane turskim osvajanjima, kada se ikavska štokavština iz zapadne Hercegovine, zajedno s istočnijim jekavcima proširila na zapad.

Prostor čakavice se i danas nadalje smanjuje pod pritiskom književnog Vukopisa. U Austrougarskoj uoči 1. svj. rata je čakavski govorilo još oko 23% domaćih Hrvata, a danas tek 12%, pa se čakavica smatra najugroženijim južnoslavenskim narječjem koje već ubrzano izumire. Preko polovice čakavaca su kroz 20. stoljeće protjerani u inozemstvo, a još 1/5 leže pobijeni u jugo-partizanskim fojbama (kraške jame iz 2.svj. rata). Za razliku od naših unitarnih jugoslavista, objektivniji i neutralni ruski slavisti zbog niza osobitih arhajskih značajki i tisućljetne književnosti, danas čakavicu više ne smatraju samo običnim dialektom (naréčije), nego samostalnim i razvijenim mikrojezikom najbližim kajkavici i donekle staromu rusinskom i guculskom mikrojeziku.

Prostor hrvatskih ekavaca

Ekavski Hrvati (kajkavski, čakavski i staroštokavski ekavci): Ekavski izgovor slavenskog glasa jat uje većinski i najčešći medju raznim Slavenima, a od južnoslavenskih jezika je ekavica glavni službeni standard u Sloveniji, Srbiji i Macedoniji. U Hrvatskoj izvornom ekavicom kao materinskim govorom od djetinjstva se služi preko 1/4 ili 28% katoličkih Hrvata, što je ipak duplo više od izvornih hrvatskih jekavaca, kojima je to prvi materinski govor u djetinjstvu tek kod 9% do 12% katoličkih Hrvata (oko Dubrovnika, Kordun i srednja Hercegovina):

  • Većina tj. 3/4 ili 23% ekavskih kajkavaca žive u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: od Pokupja preko Žumberka i Zagorja do gorje Podravine i Medjimurja.
  • Staroštokavski ekavci tj. oko 4% bivših srednjovjekih kajkavaca su novovjekim miješanjem nakon turskih provala prešli u štokavske ščakavce: donja Podravina od Pitomače do Belišča u sjevernoj Slavoniji, pa u gornjoj Posavini oko Siska i oko Iloka u hrvatskom Podunavlju.
  • Najrjedji su ekavci oko 2% medju Hrvatima sjevernočakavski ekavci sjeverozapadnog Kvarnera: istočna Istra i primorje oko Rijeke, tj. od Raše do Kraljevice i susjedni otok Cres.
  • Izvan Hrvatske je ekavski izgovor jata najčešći u sjevernoj i srednjoj Srbiji, osobito u Vojvodini i Šumadiji gdje žive oko 2/3 južnoslavenskih ekavaca tj. 3/4 štokavskih ekavaca: Zato se ekavica po nametnutim predrasudama u hrvatskoj javnosti sada šablonski smatra srbianskim izgovorom, a jekavica navodno "jako hrvatskim" - iako su takodjer bar 1/4 ili 28% katoličkih Hrvata izvorno-materinski ekavci, - a samo 9% do 12% Hrvata su izvorno-materinski jekavci (od djetinjstva prije škole): vidi o tomu još pobliže Jekavski dialekti.

Srednjovjeki čakavski ekavci

Ranije u srednjem vijeku su čakavski ekavci bili mnogostruko prostraniji negoli danas i onda su obuhvaćali na hrvatskom zapadu oko 1/3 svih srednjovjekih čaqkavaca. Izim današnjeg užeg prostora oko Riječkog zaljeva i istočne Istre, ranije su još obuhvaćali većinu Istre, Kvarnera i Pokupja tj. uglavnom današnje sjevernojadranske prostore poluekavsko-ikavskih čakavaca i zapadnih kajkavaca Gorskog Kotara.

Iz srednjovjekih latiničnih i osobito glagoljskih tekstova je manjeviše očito, kako su u srednjem vijeku duž sjeveroistočnog Jadrana na većem dijelu Istre, Vinodola i Kvarnera, pa južnije na otocima (Cres, Lošinj, Krk, Pag itd.) sve do Mrežnice, Zadra i Dugog Otoka uglavnom prevladavali raniji čakavski ekavci. Tek kasnije od novog vijeka se pred turskim provalama iz kopnenog zaledja Like, Ravnih Kotara i čak iz Makarskog primorja, kao izbjeglice na sjeverni Jadran obilnije doseljuju kopneni ikavski čakavci, dok ini raniji kopneni čakavci iz dubljeg zaledja tj. Pounja, Korduna i Pokupja pred Turcima većinom bježe na sjeverozapad u Gradišće (austrijski Burgenland).

Kajkavsko-čakavski gradient

Zajedno sa sjeverozapadnim kajkavskim ikavcima (sada u oazama mozaično razasutim medju inim ekavskim kajkavcima), ovi čakavski ekavci su ključni dio staroga velikog kajkavsko-čakavskog gradienta, koji se sve do provale Turaka pružao diljem najvećeg prostranstva matične Hrvatske, tj. izmedju rijeke Mure na krajnjem sjeveru i Boke Kotorske na jugoistoku, kako slijedi:

  • Kajkavski iekavci: to je najsjevernija reliktna inačica izvornohrvatskih dialekata koji jat izgovaraju kao dvoglas i-e (ne štokavski jedno "ije"), a do danas su ograničeni na središnje Zagorje oko rijeke Krapine. Gradići: Krapina, Zabok itd.
  • Kajkavski ekavci su danas najprostraniji, najpoznatiji i razmjerno najbrojnije očuvani na tomu kajkavsko-čakavskom gradientu, gdje dosad još obuhvaćaju oko 22% svih Hrvata na prostranstvu od Gorskog Kotara do Jasenovca i Pitomače. Ovo su i jedini s više dialektnih gradova: npr. pola Zagreba, Sesvete, V.Gorica, Varaždin, Koprivnica, itd.
  • Kajkavski ikavci su ranije takodjer bili brojniji, ali su dosad zbog asimilacie i turskih provala većinom raztepeni na niz mozaičnih oaza od sjeverne Istre kroz Pokupje, uz Mrežnicu i Sutlu, Bela Krajina, dio Žumberka i Turopolja, ter izbjeglice južnog Gradišća. Dosad kajkavskom ikavicom još materinski govori oko 8% Hrvata. Gradići: Ozalj, Fužine, Buzet itd.
  • Čakavski ekavci: Pobliže su razradjeni ovdje, danas većinom ograničeni na istočnu Istru, Cres i primorske obale Riječkog zaljeva. Najveće pripadno naselje je polučakavski grad Rijeka, pa još Labin, Pazin, Opatija, Cres, Bakar, itd.
  • Čakavski poluikavci (ikavsko-ekavski čakavci) su danas najbrojniji i najprostraniji medju domovinskim čakavcima. Nalaze se na zapadu i u središtu ča-kaj gradienta tj. obuhvaćaju južnu i zapadnu Istru, pa većinu Kvarnera (izim oko Riječkog zaljeva), dio Pokupja do Duge Rese i sjevernodalmatinske otoke do Kornata.
  • Čakavski ikavci su nekoć bili najbrojniji i sada su najpoznatiji medju čakavcima, ali su do 20. st. najviše odselili u prekomorje osobito uJužnu Ameriku gdje ih je sad više nego u domovini. Sada obuhvaćaju većinu dalmatinskih otoka, pa manje isprekidane oaze dalmatinske obale i zapadnu Liku (Gacka).
  • Čakavski jekavci su u srednjem vijeku nastavali prostrano primorje od ušća Neretve do Boke Kotorske (i možda do Bojane), uz većinu jugoistočnih otoka (Mljet, Elafiti, Pelješac itd.), ali su pod provalama Turaka i doselidbom štokavaca iz zaledja većinom aswimilirani i nestali, izim zadnjih ostataka na Lasovu i Janjina na Pelješcu.
  • Sa čakavskim jekavcima na krajnjem jugoistoku završava ovaj stari i prostrani ča-kaj gradient. Istočno od njega tj. jugoistočno od kajkavaca i sjeveroistočno od čakavaca se u srednjem vijeku još pružalo prostrano područje ikavskih šćakavaca većinom u zapadnoj i srednjoj Bosni, dok je u istočnoj Bosni taj gradient završavao danas većinom nestalim i zamalo izumrlim šćakavskim jekavcima. Svi ti razni bosanski šćakavci su najviše stradali od Turaka i dosad su manjeviše zamijenjeni jekavskim novoštokavcima.

Oznake ekavske čakavice

Ovi su ekavski čakavci po govornim značajkama približno izmedju kajkavaca na kopnenom sjeveru i primorskih poluikavskih čakavaca na sjevernom Jadranu. Neke su od važnijih osobitosti ove sjevernočakavske ekavice: jat kao e, pa kajkavski nastavak -ec, često nepostojano e (umjesto a), pa još ine rjedje lokalne osobitosti.

Ekavski jat (većinom e)

Izgovor slavenskoga glasa jat uglavnom kao samoglasnik e je specifična i odmah najjasnije vidljiva značajka te sjevernočakavske ekavice. Samo u rijetkim primjerima se jat tu izgovara kao i, uglavnom u istim onim riječima gdje taj iznimni ikavski jat ima i većina kajkavaca: npr. kajkavska imenica divõjka, pa glagol zapustiti i još ini rjedji slučajevi.

Kajkavski nastavak -ec

Zamalo svi čakavski ekavci i manji dio rubno-graničnih čakavskih poluikavaca, u muškim imenicama umjesto čakavsko-štokavskog nastavka -ac većinom imaju kajkavski nastavak -ec, npr. mulec (= mulac), telec, orlec (orlić), ertec (rtić), itd. Takvi primjeri se kao srednjovjeki relikti nalaze i kod današnjih čakavskih poluikavaca (bivših ekavaca) oko Vinodolskog kanala, gdje se danas jat većinom govori kao " i ", ali su ipak bar deijelom preostali stari nastavci na -ec, npr. u Vinodolu, Omišlju, Vrbniku, itd.

Nepostojano e (mjesto a)

Takodjer i u raznim inim slučajevima gdje ini čakavci izgovaraju "a", kod ovih čakavskih ekavaca je izgovor sličan kajkavcima kao "e". Npr. uz štokavsko vokalno "r" koje arhaični otočni čakavci često izgovaraju kao "ar", ovi ekavci izgovaraju poput nekih arhaičnih kajkavaca kao "er": npr. ert (= rt), Hervate (Hrvati), itd. U novije doba se pod vukovskim pritiskom škole i medija (RTV), taj "er" kao i "ar" postupno sve više gube u obično srboštokavsko "r".

Ekavski cakavizam

U dijelu nepalatalnog čakavskoga područja umjesto ča se govori ca (rjedje co i ce), a slično su palatali č, ž, š u većini inih riječi zamjenjeni sibilantima c, z, s pa od palatala ostaje očuvano samo 'meko' ć: Toga je najviše na otocima Visu, sjeverozapadni dio Brača (Milna), u gradu Hvaru s okolnim selima, pa na više kvarnerskih otoka (Susak, Lošinj, grad Cres i Beli, Baška, Rab, grad Pag itd.), a na kopnu najviše istočna Istra: Labin i Rabac s dvadesetak okolnih sela, Bakar, Trogir i donedavno u 20. stoljeću još Senj, Omiš, itd. To je nepalatalni cakavizam ili u domaćem govoru bodulska cakavica.

Cakavizam je najneobičniji tip hrvatskih dialekata koji je književnim jekavskim gradjanima od svih naših govora najteže razumljiv, ne samo zbog fonetike, nego i arhajskog rječnika ter egzotične gramatike. Zato laici, ali i neki lingvisti o tom čudnom govoru imaju niz predrasuda i umjesto proučavanja je dosad cakavizam većinom bio prešućen i odbačen kao nepravilna deformacija. Njegovi govornici se kod nas izvan užeg zavičaja doživljuju kao manjevrijedni čudaci, jer ne znaju izgovarati (a ponekad ni napisati) slavenske palatale. Zato je i sam naziv "cakavizam" nastao s pogrdnim prizvukom navodne jezične bolesti nepalatalnog izgovora, jer se tu većinom radi o slaviziranim potomcima ilirskih prastanovnika.

Dosad je zbog najjačega novoštokavskog pritiska iz zaledja na Dalmaciju, uz ine čakavce tamo razmjerno najviše u izumiranju ikavski cakavizam, gdje je iz ranijih stoljeća cakavizam izumro u Omišu i Zadru, pa na Premudi, Šolti i Svecu. Upravo sad je u zadnjem izumiraju u Togiru i gradu Pagu, pa od desetak ranijih dalmatinskih nalazišta još preostaje samo na Visu, Hvaru i Braču. Naprotiv je taj nepalatalni cakavizam razmjerno bolje očuvan i stabilniji medju čakavskim ekavcima i poluikavcima u Istri i Kvarneru, npr. poluikavski Lošinj i Baška (najekstremniji "scakavizam"), pa ekavski Cres i Bakar, a najviše po istočnoj Istri u tridesetak ekavskih sela oko Labina i Rabca gdje je najstabilniji s najviše govornika. Cakavizam iz prošlih stoljeća je i na sjeverozapadu pod jugo-štokavskim pritiskom ipak dijelom izumro npr. u ekavskoj Rijeci, pa u poluikavskom Senju i Rabu.

Brižinski listići I.

Brižinski listići (Freising manuscript) su najstariji očuvani dokumenti pisani latinicom na nekomu od slavenskih jezika. Jugoslavisti ih često ističu kao primjer panonsko-slovenske redakcije staroslovenskog jezika. Nastali su izmedju 972. i 1039. godine, najverojatnije u dolini reke Molna, danas na ozemlju Koruške u Austriji. Svoj naziv su dobili po okružju Freising, jer su ih bavarski bibliotekari pronašli u zbirki pergamenata koja je 1803. stigla iz Freisinga. Freising je na neke slavenske jezike (slovenski, bugarski, ruski...) prepisan kao Brižinj, pa se ovi dokumenti na slavenskim jezicima nazivaju i Brižinski spomenici. Pri upisu tih tekstova je uporabljen tip latinice koja su upotrebljavala iz doba nakon vladavine Karla Velikog, pa se to zato naziva karolinška minuscula. Vidi još pobliže: Brižinski listići 1.-3..

Premda jugoslavisti većinom tvrde kako je to staroslavenski u prvoj slovenskoj inačici, ovo važi samo za rukopise br. II. i III. koji su doista različiti od srednjovjekih starohrvatskih na glagoljici. Naprotiv je prvi rukopis Freising - 1. jezično ipak malo drukčiji, jer napadno podsjeća na hrvatsku ekavsku čakavicu arhaičnog tipa, kao u srednjovjekomu Istarskom razvodu i čak kao živa današnja u istočnoj Istri i na sjevernom Cresu. Stoga se tu možda radi i o srednjovjekom govoru karantanskih Hrvata?. Zato tu niže dajemo svima na uvid službeni prijepis tog rukopisa br. 1, po vjerodostojnom izvorniku: Frederik Kortlandt, Freising manuscripts.

  • 1101 GLAGOLITE PONAZ REDKA ZLOUEZA.
  • 1102 Bose gozpodi miloztiuv'i. otze bose. tebe izpovuede.
  • 1103 vuez moi greh. I'zuetemu creztu. I'zuetei marii. I'zue
  • 1104 temu michaelu. Iuuizem crilatcem bosiem. I zuetemu pe
  • 1105 tru. Iu'zem zelom bosiem. Iu'zem musenicom bosiem.
  • 1106 Iu'zem vuernicom bosiem. Iu'zem. devua'm praudnim. Iu'z*e
  • 1107 praudnim. Itebe bosirabe. choku'. biti. izpovueden. uzeh. moih
  • 1108 greh. I'vueruiu'. dami. ie. nazem zuete. beusi. iti se. na on'
  • 1109 zuet. pakise uztati. nazod\ni den. I'meti mi ie.'sivuot'
  • 1110 pozem. I'me ti mi ie. otpuztic moih grechou. Bose
  • 1111 miloztiuvi. primi moiv. izpovued. moih grechou. Ese
  • 1112 iezem ztuoril zla. pot den pongese bih nazi zvuet.
  • 1113 v'uuraken. ibih crisken. Ese pomngu. ili ne pomngu. Ili
  • 1114 vu'olu. ili ne vu'olu. Ili vu'ede. ili ne vu'ede. Ili u'ne praud
  • 1115 nei rote. ili u'lsi. Ili tatbe. ili zavuizti. ili v' uzmazi.
  • 1116 Ili vzinistue. ili ese mizetomu. chotelo. emuse mibi. ne doz
  • 1117 talo. choteti. Ili vpoglagolani. ili zpe'. ili nezp'e.' Ili ese
  • 1118 iezem. ne zpazal. nedela. ni zu'eta vue'cera. ni mega
  • 1119 pozta. I'. inoga. mnogoga. ese protiubogu. i'protiu me
  • 1120 mu creztu. Ti' edin bose. vu'ez. caco mi iega potre
  • 1121 ba vu'elica. Bose gozpodi miloztivi'. tebe ze mil
  • 1122 tuoriv'. od. zih postenih greh. I'. odineh mnozeh.
  • 1123 I. vu'ensih. i' minsih. Ese iezem ztvoril. teh ze.'tebe
  • 1124 miltuoriv'. I'. zuetei marii. I'. v'zem zvetim'.*
  • 1201 Idabim nazem zuete. tacoga grecha pocazen v'zel.
  • 1202 a'cose ti mi zadenes. iacose tua' milozt. itebe liubo.
  • 1203 Bose ti pride zenebeze. v'se zeda vmoku. za vui'z
  • 1204 na'rod. Dabini zlodeiu ote'l. otmime vzem zlo
  • 1205 deiem. Miloztivui bose. tebe poronso me telo. I'.
  • 1206 mo' dusu'. I. moia zlovueza. I'me delo. I'mo' vuoliu.
  • 1207 I'. mo vueru. i'moi sivuo't. Idabim uzlissal. nazodni
  • 1208 den tuo' milozt vueliu. ztemi iese v'zovues tvo'i
  • 1209 mi vzti. Pridete otza mega izvuolieni. pri
  • 1210 mete vu'ecsne vu'ezelie. i' vu'ecsni sivuo't Esev
  • 1211 iezt. ugotoulieno. iz uueka v' uuek. a men.

Gradski čakavski ekavci

Medju gradovima s brojnijim čakavskim ekavcima su najvažniji polučakavska Rijeka i nepalatalni Labin, a od inih manjih još pr. Cres, Pazin, Rabac, Opatija, Bakar, itd.

Polučakavska Rijeka

Nakon skorog izumiranja čakavice u Splitu i Zadru, danas je kod nas najveći domaći polučakavski grad ostala Rijeka, gdje zbog pretežne doselidbe iz čakavskog okružja oko polovice Riječana još bar privatno kod kuće i neslužbeno na ulici govore polučakavskom koiné. Ranije prije Jugoslavije su u Rijeci prevladavali čakavski ekavci, dok zbog kasnije doselidbe pretežno iz širje okolice tu danas prevladavaju poluikavski čakavci slični kao drugdje na Kvarneru. Inače je današnje novo, umjetno jekavizirano ime "Rijeka" izmišljeno i nametnuto tek s njenim ulaskom u Jugoslaviju od 1945., a prije toga se nazivala talijanski Fiume, odnosno čakavski u Istri kao Reka i na Kvarneru Rika - kao i raniji staročakavski naziv Rykva do 19. st. Zato se i danas imenom govorno razlikuju njezini stanovnici, pa su tzv. "Riječani" tu uglavnom novodoseljeni istočni štokavci iz Jugoslavije, a Fjumâni su domaći čakavci iz Rijeke ili priseljeni iz čakavske okolice.

Nepalatalni Labin i Rabac

Labinština su tridesetak uglavnom nepalatalnih sela u istočnoj Istri oko gradića Raša, Labin i Rabac (Milevoj 1993): Na cijelom kopnenom primorju, cakavica je još razmjerno stabilna s dobrim izgledom za dalje preživljavanje jedino na području Labinštine u istočnoj Istri, zahvaljujući širem okruženju brojnih cakavskih sela odakle dolazi većina gradskih useljenika. Uz cakavske gradiće Rabac i Labin (cakavski: Labîn), u istočnoj Istri cakavicom govori još tridesetak okolnih sela i zaselaka (MILEVOJ 1993): Koromačno, Trget, Brgud, Sv. Martin, Sv. Bartol, Ripenda, Cera, Golja, Marcilana, Kapelica, Strmac, Vinež, Turini, Santalezi i još niz manjih zaselaka u istočnoj Istri izmedju Plominskog zaljeva i ušća Raše. Ova labinska cakavica je pretežno ekavska, kao i većina inih čakavskih govora sjeveroistočne Istre. Medju današnjim cakavcima, labinski govor ima razmjerno malo romanizama koji obuhvaćaju tek 1/4 njegovog rječnika, a 3/5 su slavenske riječi i ostalo manje germanizmi.

Nepalatalni ekavski Cres

Sjeverni Cres (Tentor 1909., Velčić 2003), cakavski Crÿš: Najzapadniji otok s izrazitim nepalatalnim cakavizmom i jedini ekavski otok je Cres, gdje se bodulsko-cakavski dijelom govori u gradu Cresu (Tentor 1909. i 1956.) i u dvadesetak sela i zaselaka na sjevernom dijelu tog otoka (Velčić 2003): Merag, Beli, Predošćica, Porozine, Ivanje, Filozići itd. Ova creska "cekavica" je razmjerno najsličnija susjednoj cakavici istarske Labinštine i takodjer ima uglavnom ekavski oblik jata. Creska otočna "cekavica" je zbog otočne izolacije fonetski znatno arhaičnija od susjedne labinske, pa su uz zamjenice ce (što) i zacê (zašto) još česti prijelazni polupalatali s/š i z/ž, te ine cakavske značajke, dok creski rječnik sadrži cijeli niz leksičkih arhaizama.

Uz ekstremnu bascansku "scakavicu" i izraziti cokavizam Komiže na Visu, creska cekavica spada medju najarhaičnije i najtipičnije bodulsko-cakavske govore. Naprotiv, na srednjemu i južnom dijelu Cresa govori se većinom ekavska palatalna čakavština (Hamm i sur. 1956), koja je donekle slična kao u sjeveroistočnoj Istri. Ekstremni bodulski cakavizam Cresa i susjedne Baške na Krku su izrazito arhajski i nebalkanski pradialekti: Oboje najbolje razumiju slovenski turisti, manje vukovizirani gradski Hrvati, dok su npr. Srbima zamalo (unatoč creskoj ekavici) nerazumljivi kao neki drugi slavenski jezik, zato jer imaju (ovisno o govorniku) jedva 4% do 10% s njima zajedničkih sličnih riječi (Tentor 1956, Yošamya 2005): Od 28.700 popisanih bodulsko-cakavskih riječi s tih otoka, čak njih oko 27.000 su drugačije nesrbske ! (ovo Vukovci i Wikipedije uporno taje - jer im ruši bratsku srbohrvatsku idilu).

Ini ča-ekavski gradići

Izim najvažnijih Rijeke i Labina, ostali značajniji i turistički poznati gradići u kojima manjeviše prevladavaju čakavsko-ekavski starosjedioci su još npr. na kopnu Pazin, Žminj, Plomin, Lovran, Opatija, Kastav, Grobnik i Bakar, a na otocima je najveći nepalatalno-ekavski Cres. Ini donedavna ekavski gradići koji su danas poput same Rijeke već čakavsko-poluekavski su npr. Kraljevica, Omišalj i Vrbnik, gdje su od ekavice dosad osobito očuvani kajkavski nastavci -ec, dok im je jat dijelom poluikavski.

Literatura

  • Velčić, N. 2003: Besedar Bejske tramuntane. Čakavski sabor-Adamić, Beli-Rijeka 579 str.
  • Milevoj, M. 1992: Gonan po nase (rječnik labinskog govora). Labin, 370 str.
  • Milevoj, M.1994: Vadin po nase, rječnik labinskog govora. Matthias Flacius Illyricus, Labin 111 str.
  • Tentor, M. 1909: Der čakavische Dialekt der Stadt Cres. Archiv fũr slawische Philologie 30: 146-205, Berlin.
  • Tentor, M. 1950: Leksička slaganja creskoga narječja i slovenskoga jezika protiv Vukova jezika. Razprave SAZU 1: 69-72, Ljubljana.
  • R. Vidović, J. Božanić: Čakavska rič, vol. 1.- 34., Književni krug Split 1967-2006.
  • M. Hraste, Petar Šimunović & R. Olesch: Čakavisch-deutsches Lexikon, Band I-III, Köln-Wien, 1979 - 1983.
  • J. Kalsbeek: The Cakavian Dialect of Orbanici near Zminj in Istria. Studies in Slavic and General Linguistics. Amsterdam: Rodopi, 1998. 608 pp
  • K. Langston: Cakavian Prosody: The Accentual Patterns of the Cakavian Dialects of Croatian]. Bloomington: Slavica 2006. 314 pp.
  • I. Lukežić: Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština. Izdavački centar Rijeka, Rijeka 1996.
  • Z. Turina, A. Šepić-Tomin: Rječnik čakavskih izraza - područje Bakarca i Škrljeva, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka 1977.
  • Janko Jež, Monumenta Frisingensia: la prima presentazione in Italia dei Monumenti letterari sloveni di Frisinga del X-XI secolo ...: con traduzione dei testi, cenni di storia del popolo sloveno e dati sugli Sloveni in Italia – Trieste: Mladika; Firenze: Vallecchi Editore, 1994 - ISBN 88-8252-024-2
  • Тяпко Г.Г. 2006: Хорватское «триязычье» в начале XXI в. Ин-т славяноведения РАН.— М.: Наука.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original compilation, enlarged and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ekavski_sjeverni_čakavci&oldid=36306"