Kraljevi Trpimir I.-II.

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Kraljevi Trpimir I.- II. (latin. Terpimerus, jugoime: "knez" Trpimir): Trpimir je bilo srednjovjeko ime za 2 starohrvatska vladara iz dinastije Trpimirovića: Trpimir I. (845.- 864.) i Trpimir II. (929.- 935.).

Trpimir I.
Hrvatski ban
Vladavina 848. - 863.
Nasljednik Domagoj
Osobni podatci
Materinski jezik starohrvatski (čakavica)

Ban Trpimir I.

Ban Trpimir I. je vladao od 845. do 864. godine, a bio je začetnik srednjovjeke starohrvatske dinastije Trpimirovića i razmjerno najvažniji ranohrvatski vladar prije uspostave Hrvatskog Kraljevstva. Naslijedio je ranijega dalmatinskog bana Mislava i tek formalno priznaje vrhovnu vlast franačkog kralja Lothara, ali ipak vlada kao nezavisan i snažan vladar. Sa suprugom Marijom Dragodid imao je 3 sina: najstarijeg Petra (ubijen 852.), Sedeslava (ban 878.- 890.) i Muncimira II. (892.- 910.) koji su ga naslijedili. Kraj Trpimirove vlasti još nije posve jasan, kao ni točan redosljed njegovih prvih nasljednika.

Vladarski naslov

Kod jugoistoričara-'minimalista' iz 20. stoljeća se on redovno navodi kao tzv. "knez" Trpimir, što je sigurno pogrješni prijevod iz srboslavske tradicije za izvorne latinske navode "dux Croatorum" ili "dux Terpimirus" i slične. Vjerodostojan prijevod toga treba biti: čelnik ili vodja Hrvata. U Hrvatskoj tradiciji i širje u Bosni i Crnoj Gori se pejorativni naslov "knez" ne odnosi na srboslavskog čelnika-vladara, nego tek na lokalnoga seoskog načelnika ili najviše gradonačelnika. U izvorno-hrvatskoj nomenklaturi i tradiciji se vazalni čelnik uglavnom naziva ban, a neovisni je kralj. Prema tomu, u južnoj primorskoj Hrvatskoj i Dalmaciji uglavnom nisu vladali nekakvi srednjovjeki "knezovi" nego uglavnom banovi, a mogućih pravih knezova bilo je samo u ranoj Panonskoj ili sjevernoj Hrvatskoj (Slovinje) od kojih je najpoznatiji pravi knez Ljudevit Posavski, dok su južnije uz Jadran bili samo banovi, ili općenito i neodredjeno u prijevodu kao "čelnici"-vodje (= dux, srpski: vožd).

Medjutim, od Trpimira I. se djelomično u njegovim i tudjim zapisima već pojavljuje i latinska titula "Rex" u značenju kralj, iako je vjerojatnije da bar prije Tomislava nismo imali kralja, nego je sigurniji navod kao ban (ili opći "čelnik"). Ipak postoji više raznih svjedočanstava da se već od doba Trpimira višeput zaredom već navodi "rex Croatorum" ili slično, npr.:

  • Franački kroničari u 9. st. npr. teolog Gottschalk 892., navode "Rex Tirpimerus" ili "Regnum Croatiae...", etc.
  • Sam Trpimir se u svojoj darovnici Sv.Jurja od Putalja spominje ...Regnum Croatorum...
  • Nasljednik prijestolja Dmitar Zvonimir u Reg. Doc. 106 (13, 14), navodi: regum predecessorum ... Tirpimirus et Muntimirus (= prethodni kraljevi ... Trpimir i Muncimir).
  • Slično Trpimira i nasljednike kao "reges Croatorum" potom još navode ini rani kroničari kao Grgur Barski (Ljetopis, 3), H. Lucić (De regno Dalmatiae, 11), D. Farlatti (Illyricum Sacrum), itd.
  • Prema tomu, vladarski naslov Trpimira I. i idućih ranih hrvatskih Trpimirovića prije Tomislava sigurno nije bio srboslavski "knez", nego najvjerojatnije ban ili manje vjerojatno kralj (realno tek od Tomislava).

Povijest vladanja

Oko 845. Trpimir je naslijedio južnohrvatskog bana Mislava (oko 835.- 840.), ili još vjerojatnije kratkotrajnog medjubana Držislava I. (840.- 845.). Tek formalno je priznavao vrhovnu vlast franačkog kralja Lothara I., ali je ustvari već vladao kao samostalan i jak vladar. U svom banskom dvoru imao je dvorske svećenike, dvorske komornike, te stalnu pratnju u kojoj su pored inih bili uvršteni i najugledniji župani, koji su bili Trpimirovi savjetnici i suradnici.

Napade ranih Arapa (Saracena), koji su tada oslabili Bizant i Veneciju, Trpimir je mudro iskoristio. Po svjedočanstvu benediktinca Gottschalka, Trpimir je između 846. i 848. uspješno ratovao protiv Bizanta i Venecije na moru i na kopnu. Kad su Neretvani napali i sam mletački grad Caorle, Trpimir je razbio bizantskog arhonta koji je tada stolovao u Zadru. I sam Gottschalk optužen s krivovjerja, sklonio se kod Trpimira kako bi umakao Francima, što već dokazuje snagu i samostalnost ovoga vladara. Između 854. i 860. Bugari su pod kanom Borisom napali Hrvatsku, koje je Trpimir s lakoćom obranio, a konačan udarac zadao im je u sjeveroistočnoj Bosni, gdje su tada graničile Primorska Hrvatska i Bugarska.

Smrt i nasljednici

Podkraj Trpimirova vladanja god. 863., došlo je i do početka vjerskog raskola između rimskoga pape i carigradskog patrijarha Fotija, a Hrvatska se našla između dviju sila. Kraj Trpimirove vlasti još nije posve jasan, kao ni točan slijed njegovih nasljednika. Trpimir je imao 3 sina: Petra ubijenog 852., svrgnutog Sedeslava (novo jugoime: "Zdeslav") i Muncimira II. (jugoime: "Mutimir"). Po jednoj hipotezi nasljeđuje ga prvo sin Sedeslav (oko 878.- 890.?), kojega ubrzo svrgava bočni Domagoj (863.- 876.) koji nije bio iz njegove obiteljske loze Trpimirovića, nego najvjerojatnije neretvanski ban iz kasnije loze Marjana. Po drugoj vjerojatnijoj, Trpimira je izravno naslijedio Domagoj oko god. 864., koji kako neki drže, pritom pogubljuje najstarijega Trpimirovog sina Petra 852.

Marija Dragodid

Marija Dragodid je prva pismeno poznata ranohrvatska banica iz 9. stoljeća u južnoj Primorskoj Hrvatskoj i najranija zapisana etnička Hrvatica na vodećem položaju gdje je poznata iz hodočašća u Čedadskom evangelistaru. Bila je supruga dalmatinskog bana i rodonačelnika dinastije Trpimira I. (848.- 863.). Kao banica-majka je s njim rodila 3 sina: najmladjeg Petra koji je umro u mladosti oko god. 892, pa starijeg Sedeslava (878.- 879.) kojega je ubrzo svrgnuo srednji sin i kasniji kralj Muncimir II. (892.- 910), čija je žena Maruša Černi postala snahom Marije Dragodid.

Ina svjedočanstva

Trpimir I. je pozvao nekoliko benediktinaca iz poznatoga benediktinskog središta Montecassino (između Rima i Napulja) iz Apeninskog poluotoka. Benediktinci koji su se nastanili u samostanu odigrali su značajnu ulogu u vjerskom i prosvjetnom životu, te u širenju pismenosti. Trpimir i njegov najstariji sin Petar sa suprugom Marijom Dragodid su hodočastili u talijanski grad Čedad (Cividale 16 km istočno od grada Udine), a dokaz tomu su zabilježena imena u poznatom Evanđelju sv. Marka (Čedadski evanđelistar), u kojem su upisana i imena mnogih drugih onodobnih europskih vladara, posebice slavenskih i germanskih. Ondje je njegovo ime zapisano kao domno Tirpimiro (gospodin Trpimir), s naslovom koji se tada rado davao najvišim uglednicima. Gottschalk ga pak naziva „kraljem Sklavina“ (Rex Sclavorum), što opet označava njegovu vrhovnu vlast i činjenicu da u stvarnosti nije zapravo bio ničiji vazal.

  1. PREUSMJERI Predložak:Hrvatski narodni vladari

Trpimirova povelja

Osobito je znamenita Trpimirova darovnica na latinskom jeziku od 4. ožujka 852. (nekad je se datira i prije 840. godine), kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga predhodnika Mislava, pa joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadnim kmetovima. Povelja bana Trpimira, poznata i kao Trpimirova darovnica, jest najstariji očuvani spomenik hrvatskog prava. Ova isprava je nastala 4. ožujka 852. godine na latinskom jeziku i najstarija je službena isprava iz dvora nekog od hrvatskih vladara i ujedno prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatsko ime. Povelja nije očuvana u originalu, već u prilično nepouzdanom prijepisu iz 1568. godine, što je pojedine povjesničare navelo da malo posumnjaju u njezinu auteničnost.

Datiranje

Tradicijska historiografija, počev od Dummlera (1856.), datirala je Trpimirovu ispravu u 852. godinu. Međutim u novije vrijeme postoji teza da je taj dokument nastao dvanajst godina ranije tj. prije 840. god. Izvorna datacija darovnice glasi: Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii. Kako je Lothar otišao iz Italije već 840. i naslijedio oca na carskom prijestolju, malo je vjerojatno da Trpimirov dvor nije, čak dvanaest godina kasnije, znao za tu promjenu. Kako je darovnica očuvana u prijepisu iz 1568. godine, moguće je da je indikcija krivo prepisana pa bi pravi datum nastanka isprave bio 4. ožujka 840. godine.

Sadržaj povelje

Tu najstariju očuvanu ispravu hrvatskih vladara napisao je jedan svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet župana, banski upravitelj dvora (Negotin), tri svećenika (Dominik, Ciprijan i Martin) i pet ostalih uglednika. U povelji se Trpimir naziva „pomoću Božjom čelnik Hrvata“ (iuvatus munere divino dux Croatorum), a svoju zemlju naziva Regnum Croatorum. Ovaj naziv, premda bi se mogao doslovno prevesti kao „Kraljevstvo Hrvata“, možda u to doba označava i zemlju nad kojom vladaju Hrvati. Trpimir se naziva oslovljava "milošću Božjom, čelnik Hrvata" (u lat. izvorniku: "Dux Chroatorum iuvatus munere divino"), što vjerojatno znači da ga na vlast nije postavio car - nego vlada Božjom voljom. Iz ove Povelje se još također doznaje kako je Trpimir stolovao u Bijaćima, a posjedovao je i utvrdjeni Klis.

Premda je očuvana fragmentarno, iz povelje se vidi kako vladar (dux Chroatorum) ima skoro neograničenu vlast u svojoj državi, jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata po Božjoj milosti. Povelja dokazuje postojanje hrvatske države i prije Trpimira, jer on njome potvrđuje darovnicu što je Splitskoj nadbiskupiji podario njegov predhodnik Mislav, pa joj još daruje crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadnim kmetovima. Zatim pokazuje kako je riječ o feudalnoj državi u formiranju i da je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni službenici: župani, dvorski kapelani i ostali. Trpimir dalje konstituira pravo Crkve na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladarove vlasti potvrđuje činjenica da Trpimir raspolaže državnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir ponašao kao stvarni vladar, on nije bio i formalno samostalan. Bio je ipak u vazalnom odnosu s nasljednikom franačke vlasti u Italiji, lombardskim kraljem Lotarom. Na temelju Trpimirove povelje se također može zaključiti kako se sredjena hrvatska država konačno pojavila u trećem desetljeću 9. stoljeća.

Kralj Trpimir II.

Trpimir II. je drugi manje poznati starohrvatski kralj iz srednjovjeke dinastije Trpimirovića u 10. stoljeću, a naslijedio je prvoga hrvatskog kralja Tomislava (910.- 929.) i vladao je od 928. ili kasnije pa približno do 935. godine. Podrijetlom je sin bana Muncimira II. (892.- 910) i najvjerojatnije je mlađi brat prethodnog kralja Tomislava koji možda nije imao muških potomaka pa ga nasljedjuje taj brat. Hrvatska je za njegovo vrijeme vjerojatno manjeviše ostala u sličnim granicama kao i u doba kralja Tomislava. Kako navodi barski Ljetopis biskupa Grgura (tzv. "popa Dukljanina u jugoistoriji) koji je inače dosta nepouzdan izvor, njegovom smrću dolazi do podjele dinastije Trpimirovića na dva ogranka. Prva i glavna kraljevska loza u Hrvatskoj je ona od njegova starijeg sina Krešimira I. (935.- 944.) koja će vladati Hrvatskim kraljevstvom do svog izumreća 1091. godine. Drugi mogući ogranak bočne dinastije navodno nastaje od slabije poznatog Petra (Vukanovića ?), mlađeg sina kralja Trpimira II. koji će postati vojvoda Duklje. Ovaj ogranak dinastije bi se po neprekinutoj muškoj liniji nastavljao sve do 1373 godine. On će postati u svijetu poznat pod imenom srpske dinastije Nemanjića.

Summary

Croatian rulers Trpimir I & II: Trpimir I was an early duke of Croatia in 845–864, and the founder of the Croatian medieval Dynasty of Terpimiri. Although he was formally vassal of the Frankish Emperor Lothair I, Trpimir used the mettling Frankish-Byzantine conflicts and rule on his own. Trpimir succeeded Croatian's Duke Mislav in 845, and asserted his throne in Klis, who expanded early Roman stronghold into Klis Fortress, the capital of his princedom. Trpimir battled successfully against his neighbours, the Byzantine coastal cities under the strategos of Zadar in 846–848. In 853 he repulsed an attack from an Army of the Bulgarian Khan Boris I and concluded a peace treaty with him, exchanging gifts. Then Trpimir II (929-935) was a later and less known Croatian king in 10th century ruling over the subentire Croatia from Adriatic Sea to Drava river northwards.

Literatura

  • Rudolf Horvat, 1924: Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb.
  • Nada Klaić, 1975: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Školska knjiga, Zagreb.
  • Ivan Mužić, 2007: Hrvatska povijest devetoga stoljeća, (Povjesnice Hrvata 3), Split. ISBN 978-953-263-034-3 [1]
  • Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb, Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7.

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kraljevi_Trpimir_I.-II.&oldid=14980"