Mihael Krešimir II.

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Mihael Krešimir II.
Hrvatski kralj
Vladavina 949. - 969.
Nasljednik Stjepan Držislav
Obitelj (dinastija)
Vladarska obitelj Trpimirovići
Otac Krešimir I.
Majka Domaslava
Osobni podatci
Materinski jezik starohrvatski (čakavica)
HrvatGrb.png

Mihael Krešimir II. (jugoistorija: Mihajlo Krešimir) je starohrvatski kralj i peti u nizu iz srednjovjeke dinastije Trpimirovića, a vladao je od 949. - 969. godine. Donekle je obnovio hrvatsku moć i održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima, posebno sa Zadrom. Poznata Krešimirova žena Jelena Slavna dala je izgraditi u Solinu dvije crkve.

Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao vladarska grobnica tj. Mauzolej hrvatskih kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika. Poznati je i značajan nadpis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve Gospe od otoka u Solinu gdje se spominju hrvatski kraljevi.

Iskon imena Krešimir

Etimologija imena Krešimir je dosad još upitna. Uobičajeno je popularno shvaćanje kako je to slavenska složenica od 2 riječi: imperativa „krijesiti“ ili „krijesti“ u značenju „iskriti“ ili „buditi“, ter od riječi "mir". Po tomu bi Krešimir značilo „Onaj koji svijetli u miru“ ili jednostavno „Prosvjetitelj“. No postoji i druga stručna mogućnost kako je Krešimir romanizam koji dolazi iz latinskog „Cresmur“ (tal. „Cresimare“) u značenju „Krizmati“, tj. u obliku glagola „Cresimi“ što znači „primati sveti blagoslov“ odnosno "krizmanik" (posvećeni). To bi bila još jedna potvrda kršćanstva tako imenovanih hrvatskih vladara.

Uspon i vladanje

Odmah na početku Miroslavova vladanja ban Pribina II. Vranski izaziva nutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti ubojstvom Miroslava koje je organizirao Pribina. Kako u svom djelu 'O upravljanju carstvom' navodi suvremenik tih dogodjaja, Konstantin VII. Porfirogenet, Hrvatska je nakon Tomislava oslabila i smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odielile. Tako su se otoci Brač, Hvar i Vis opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci Bizantu. Od Hrvatske se tada vjerojatno odvojila i Bosna, tada još malena zemlja oko izvora rijeke Bosne koja se zajedno s Dukljom pridružila istočnijoj zajednici pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, Časlavom Klonimirovićem.

Na hrvatsko prijestolje godine 949. dolazi Miroslavov mladji brat, Mihael Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. U Ljetopisu Grgura Barskog (tzv. "Popa Dukljanina") navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe Uskoplje, Luku i Plevu, pa zauzima cijelu Bosnu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i arapskih gusara (Saraceni) kod talijanskoga poluotoka Monte Gargano 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu".

Da je ban Pribina II. zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihela Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin VII. Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u 3 županije: Gacka, Lika i Krbava. Njegovi su vazali tada još bili na sjeveru ban Negomir u Slavoniji oko god. 965. i ban Predimir Petrislavić u Duklji oko 950. - 970. Krešimir II. je umro oko god. 969., a naslijedio ga je njegov sin i jači kralj Stjepan Držislav.

Jelena Madiana

Jelena Zadranka (Jelena Slavna, izvorno: Helena Madiana) je razmjerno najpoznatija i najzaslužnija starohrvatska kraljica u 10. st. Bila je supruga kralja Mihela Krešimira II. (949. - 969.) s kojim je imala sina i potom poznatog kralja Stjepana Držislava (949. - 995.). Jelena je ujedno i jedina starohrvatska kraljica koja je kao udovica nakon smrti supruga još kroz 7 godina do svoje smrti 8. listopada 976. sama obavljala vladarske dužnosti kao regent umjesto još malodobnog sina Držislava.

Tada se pokazala sposobnom i zaslužnom vladaricom i osim održavanja Kraljevine Hrvatske je u starohrvatskoj kulturi poznata po izgradnji 2 zavjetne crkve: Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao vladarska grobnica tj. Mauzolej hrvatskih kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika. Podrijetlom je iz najmoćnije zadarske patricijske obitelji Madijevaca, omiljena u hrvatskom narodu i poznata kao Jelena Slavna.

Nakon smrti kralja Krešimira II. od 969. - 976. godine vlada kao regentica umjesto malodobnog sina [[Stjepana Držislava. Poslije uspješnog vladanja pod vodstvom benediktinskih redovnica se posvetila vjerskom razmatranju, molitvi, postu i vršenju dobrih djela, a osobito dijeljenju milostinje. Imenom kraljice Jelene se danas u Zadru naziva Perivoj kraljice Jelene Madijevke. Ova kraljica Jelena Madiana je jedna od najslavnijih velikih žena u srednjovjekoj starohrvatskoj povijesti, čije se iznimno značenje u našoj narodnoj kulturi može usporediti još samo s novovjekom hrvatskom banicom Katarinom Zrinski-Frankopan (vidi niže).

Solinski sarkofag

Natpis na sarkofagu kraljice Jelene 976.

Poznat je i značajan latinski nadpis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve Gospe od otoka u Solinu gdje se osim nje još navode imena 2 hrvatska kralja. Dne 28. kolovoza 1898. godine arheolog don Frane Bulić pronašao je pokraj današnje solinske crkve Gospe od Otoka, ranije temelje negdašnje starohrvatske trobrodne bazilike veličine 23 x 10m sa četverokutnim stupovima, koju su razorili Turci provalom do Solina. U njezinom predvorju je našao i sarkofag s nadgrobnim natpisom kraljice Jelene razbijenim u 90 komada.

Don Frane Bulić rekonstruirao je uz veliku pomoć J. Barača i dr.I. Križanića na sarkofagu uklesani latinski epitaf, koji glasi:

  • „(in hoc) (t)UMULO Q(ui)ESCIT HELENA FAMO(sa) (quae fui) UXOR MICHAELI REGI MATERQ(ue) STEFANI R(egis) (pacemque) (obt)ENUIT REGNI. VIII IDUS M(ensis) OCT(obris) (in pac)E HIC OR(dinata) FUIT AN(no) AB INCARNA(tione) (Domini) DCCCCLXXVI IND. IV CICL(o) L(un) V. (ep) XVII (ciclo sol) V LUN. V. (conc)URRENTE VI. ISTAQ(ue) VIVENS FU(it) REGN(i) MATER FUIT PUPILOR(um) TUTO(rque) VIDUAR(um) ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS.“

U prijevodu: U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihelu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmog mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečevog, sedamnajste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!

Pored Bašćanske ploče, ovaj natpis ima veliku važnost za starohrvatsku povijest. Epitaf kraljice Jelene potvrdio je točnost drugoga povijesnog pisanog izvora tj. Tome arhiđakona iz 13. stoljeća o kraljevskim grobnicama u Solinu i posvjedočio vrijeme gradnje kraljičine zadužbine na mjestu otkrivene crkve Sv. Stjepana. Osim toga su tu očuvana čak 3 kraljevska imena Helena, Mihael (Krešimir II.) i Stjepan (Držislav), čime su riješena neka dotad nejasna mjesta u rodoslovlju starohrvatske dinastije Trpimirovića.

Tisućita obljetnica Gospe od Otoka slavila se i povodom milenijske obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene, koja je izgradila ovo svetište u Solinu. Od Uskrsa pa sve do rujna 1976. svake nedjelje je u Solin, u svetište Gospe od Otoka, tada hodočastilo 3.000 do 6.000 ljudi kako kada. Na završnoj svečanosti 11. i 12. rujna, u Solin je došlo oko 80.000 do 100.000 vjernika.

Abstract

Michael Krešimir II (died 969) was a King of Croatia from 949 to his death in 969. He was a member of the House of Trpimir. Krešimir II was a son of Krešimir I and the younger brother of Miroslav, who preceded him as King of Croatia in 945.

Literatura

  • Konstantin VII. Porfirogenet: »De administrando imperio«, caput 30.
  • Ferdo Šišić, 1914: Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, Vjesnik hrv. arheološkog društva, sv. 1914: str. 65—86, Zagreb.
  • Ferdo Šišić, 1925: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Matica Hrvatska, Zagreb. ISBN 86-401-0080-2
  • Rudolf Horvat, 1924: Povijest Hrvatske, I., Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice



Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.